mi smo kao familija dosta putovali dok mi sestra nije krenula na faks (dosta je starija od mene), pa smo kupili stan u ZGB, tad smo jako puno sparalai i putovanja su nestala, ali meni to nije bila trauma, konacno sam ljeta provodila s prijateljima na rijeci. no mozda sam ipak propustila jedno ili dva ljeta, jer sam ja uvijek isla dva puta na more, s roditeljima i sa braticima. pa sam nastavila ici s braticima. tako da na moru nisam provodila 1 mjesecd vec srota samo dva tjedna, ali smo kampirali.
zapravo nase ljetovanje je izgledalo tako da bi mi klinci bili mjesec dana na moru, prvo s jednim roditlejima, pa sa drugim.
potom smo zajedno bili ili kod jednih ili kod drugih i tako bi mi prozujalo ljeto. moja ljeta su bila ludnica, obozavala sam ih.
crni kruh mi je i kao djetetu bio drazi od bijelog. on je imao one rupe kao oznake na struci sta ne? jer se manje mrvio.
zganci i bijela kava njaaaaaaaaaaaaam. dida je uvijek govorio evo je stigla je sad cemo svaki dan jesti zganjec s bijelom kavom :lol: ali sam volila i krafne pa sam tu mirila njegovo nezadovoljstvo.
odjecu sam dobivala, nasljedjivala, ali me to nije smetalo. dzempere mi je mama parala i radila nove. ne znam sve to me nije smetalo. ali ja nisam neka od odjece, majka me zeljela pretvoriti u damu, ali nije joj bas poslo za rukom.
meni u djetinjstvu nisu bile bitne ni lutke i slicne kerefeke, meni je bio bitan bicikl, role i gumi gumi, ja sam djete ulice, ulicarka ili kak vec. nisam voljela ici kod nekoga na igranje, ja sam volila biti vani. i danas sam takva.
tako mislim da prica o krizi koja je uvijek medju nama kako je Mima vec rekla, jako ovisi kako se odrazava na djete, ali mislim da to jako ovisi o djetetu. meni su hulahopke bile trauma. bile su one ABC ili kako li su se zvale u zelenoj kutiji sa skolicom na sebi. mrzila sam ih, jer bi mi kupili za dane kad bi morala obuci haljinu ili pionirsku uniformu. a ja bi oh odmah poderala, ker bi pala s bicikla, ili u lovici ili bilo kojoj vanjskoj igri. mrzim ih. Zato danas imam skupe, debele. ne kupujem one tanke fine. nije to za mene. jer sjetim se osjecaja kad zapnes s njima na stolcu u skoli. :scared::gaah:
mojoj sestri je kriza i trauma sigurno drugacije padala, ejr ona je zeljela stvari do kojih meni nije ni stalo.
ja sam ko AM skroman bila. nista mi nije bitno. kad sam jednom mami rekla da bi zeljela one disko role, slomila se da mi ih nadje, jer to je rijetki petak da sam imala zelju i ko za vraga nije ih uspjela kupiti kao dar ispod bora, jer jelte nije ih bilo u to doba godne. mislim da je to njoj bila veca trauma nego meni.
Dok MM ima traume, jer oni su gradili kucu i uvijek su sparali za sve. nigdje nisu putovali i ne znma. mi kao da smo zivjeli u dva razlicita svijeta.
sto se tice toga sad kad sam "velika", ne zalim za nisicm sto sam trosila do sad. putovala sam i to je nesto sto obozavam i ne zalim ni za jednom lipom sto sam na to potroslia.
A sad zivimo kako mozemo, u odnosu na puno ljudi oko nas dobro, nije stil kakav zelim i kakav mislim da sa skolovanjem je OK, ali dok mogu kupiti maslac msilim da cu biti dobro 8-)

