Pročitala sam Atlas oblaka.
Ni meni prve stranice nisu bile nešto, i već sam se pitala koliko je moguće da će me do kraja knjiga osvojiti. A jest. Što sam dalje čitala, bila mi je sve bolja - meni su futuristički dijelovi najintrigantniji. Prepala sam se da će biti kao u
Ako jedne zimske noći neki putnik - da će fragmenti ostati nedovršeni, ali nasreću, to je Mitchell uredio po mom guštu.
Ovaj prikaz mi je dobar, iznosi i neke autore koji su i meni padali na pamet kao neki mogući uzor dok sam čitala.
Nisam je mogla ispustiti iz ruku, i sad jedva čekam viditi film.
I onda sam uzela Livadu Crnog Labuda. Sviđa mi se, iako sam na početku. Da mogu, i nju ne bih stala čitati.
Odmah sam u ulozi pripovjedača krenula zamišljati svoje sinove (valjda zato kad se nisam mogla sama staviti u te cipele).
Jesi li i ti tako,
Angie?