Kanga prvotno napisa
Ma ne proziva se nitko, naravno da će dijete izabrati ono što smatra najboljim za sebe, bilo temeljem programa, bilo temeljem deklarirane kvalitete škole. Ono što ja prozivam, ako prozivam, je sustav upisa u SŠ temeljen isključivo na ocjenama iz OŠ. To što takav sustav vrednuje i potiče jednu veliku skupinu pametne, vrijedne i talentirane djece, ne znači da prepoznaje svu takvu djecu, niti uvijek najbolje od takve djece. Sustav upisa kakav smo imali do prije nego je Ljilja Vokić ukinula prijemne ispite je možda imao svojih mana, ali ovo što imamo sad je višestruko lošije - i ne mislim pri tome na slučajeve djece kao što je Marijin ili moj (nemam dvojbe da će oni na ovaj ili onaj način ostvariti svoj san) nego na negativne posljedice po društvo u širem smislu. Najgora negativna posljedica po meni je što se u toj ranoj dobi u mentalitetu djece izostavlja znanje, a nameću ocjene kao valuta za uspjeh u životu. Od 5. razreda "filaju" nas roditelje na sastancima s važnošću ocjena, ali to na žalost vidim i u stavovima koje mi djeca donose iz škole. O znanju nitko ne priča. Vjerojatno se pretpostavlja da će "ganjanje" dobre ocjene nužno povući za sobom i kvalitetno znanje. Međutim, to ne ide baš tako. I mi i djeca imamo sklonost i sposobnost da optimiramo baš ono što se od nas traži - prije su to bile i ocjene i znanje za prijemni, a sada samo ocjene. I tu dolazimo do drugog problema, a to je opći pad kvalitete znanja. Dijelom radim u visokoškolskom sustavu i često u praksi vidim mentalitet "znanja stečenog za jednokratnu upotrebu", koji je teško ispravljati u dobi od >18 godina. Netko je bio spomenuo da se sve manje maturanata opredjeljuje za STEM studije (iako su na tržištu rada upravo takva zanimanja najviše tražena), i to je točno. STEM traži dugotrajno građenje fonda znanja, ne trpi površnost i jednokratnu performancu. Velik (prevelik) broj maturanata okreće se iz tog razloga društvenim i humanističkim studijima. I tako imamo ogroman višak visokoobrazovanih društvenjaka i humanista od koji će se barem jedan dio pozapošljavati po srednjim školama - to je sigurno jedan od razloga zašto danas imamo višak jezičnih i klasičnih smjerova, a manjak matematičkih unatoč tome što tržište rada u realnom sektoru diktira upravo suprotne potrebe.