Printable View
sve počne i kod nas usputno, ali se onda rasprava razvije. tj. monolog s naše strane. ona dodje doma s nekim pitanjem ili konstatacijom ili nešto što je čula u školi. jednom smo krenuli od imena njene frendice koja se zove marija magdalena... pa eto... ajd sad objasni tko je marija magdalena.... i to se onda razvuče na sat vremena. to je recimo bilo s njenih šest godina.
Ja se sjecam, imala sam otprilike 12 godina, i malo pred Novu Godinu, moja prijateljica izostane jedan dan s nastave. I ja je pitam:
-Zar si bila bolesna?
-Ne, slavili smo Bozic.
-Slavili ste sta?
-:-o
Dobro, bila su druga vremena, ali ja se ni danas ne mogu nacudit kako sam izbjegla ovu informaciju do 12-e godine.
A sada zivim jako daleko od obitelji, i vjernickog i nevjernickog dijela, i njihov je utjecaj minimalan, mala ide u javnu skolu - mozda je jos rano, ali ja imam osjecaj da ako joj ja ne prenesem informacije, da nitko nece.
Ali ona je i po prirodi malo laprdalo i uziva u razgovoru bilo koje vrste. Njoj je i svadja bolja od tisine. A meni je filozofiranje bolje od svadje.
U državnom nema mjesta ni za lijek, premalo vrtića, premalo odgajatelja, svega premalo kada su djeca u pitanju, ne bi ga dobili vjerojatno ni do škole, privatni si ne možemo priuštiti dođe 8 sati 800 eura, a i za ovaj katolički smo morali potegnuti čak dvije veze, sreća i slučajnost da smo ih uopće i imali.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
To je nekako i meni mantra, da prezivimo prva cetiri razreda da ne ide na vjeronauk, pa da je prodje to djetinje zaneseno uklapanje i vjerovanje svim zivim i da formira cvrstinu svojih stavova (sjecam se da su i mene jednom s 9 godina na ljetovanju "obratili" i skoro uvjerili da ima neki bog koji visi sve i cuje sve, da sam trazila da idem u crkvu - srecom, moja mama je to dobro odhendlala tako da me brzo proslo, a u razredu vecina nije isla na vjeronauk niti smo o tome pricali osim na nivou da netko ide na vjeronauk a drugi u varsavsku, pa nije bilo nikakvog vrsnjackog pritiska po tom pitanju)Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
sto se tice pjesmice, mislim da cu se morati suzdrzavati jer bi moja prva pomisao bila da potaknem komentarom dijete na nesto subverzivno u inat takvom odvratnom sustavu i konformistickoj prisili nad svim nama (isti bi poriv imala na zadacu kako mama pece kolace i ne zna raditi na racunalu a tata popravlja auto ili stovec rade "glave obitelji" - ne volim predrasude, a pogotovo ne one koje se ticu mene, npr predrasude da su svi Hrvati katolici :mrgreen: )
Ovako bi i meni palo na pamet prije 2-3 godine.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Sad, više ne. Prvo, vidim da mi dijete uopće nije kapacitet za bilo što subverzivno :mrgreen: on ne kuži ni ironiju, ni suptilno podbadanje, naprosto sve shvaća doslovno. Drugo, imam dojam da je kod učiteljice ionako pod povećalom (između ostalog, i zbog tog nesretnog vjeronauka, jer sam jedino ja imala prigovora na sjedenje u razredu za vrijeme tog sata i slične običaje). Kad se sve skupa zbroji, draže mi je da u takvim zadacima ne talasa, bitno mi je da vidim da razumije cijelu situaciju (i za tu pjesmicu mi je rekao: A čuj, što sam drugo mogao napisati?). Moramo birati svoje bitke, ja osobno smatram da je, uz njega takvog kakav jest, i uz oportunistički raspoloženu okolinu, veliki uspjeh što smo izbjegli cijelu priču oko vjeronauka na kojeg "svi idu".
Tanja, mislim da je tvoj sin odreagirao vrlo zrelo. Na stranu to da ja ne mogu doći sebi, da to uopće bude tema iz hrvatskog :roll:, ali to je očito tu tako. Naravno da mi je prva misao kao i sillyme, hoće li i kada će doći vrijeme, da netko napise taj sastav s ateisticke pozicije, ili uopće postavi pitanje o smislu takvih tema. A ako vam daju odgovor, da je to jedna duboko ljudska i prekrasna tema puna ljubavi, predložite im da sljedeća tema bude rođenje alaha ili muhameda. Isto jedna prekrasna tema puna ljubavi, razumije se.
No te stvari trebaju riješavati odrasli, a ne da se lomi preko dječjih leđa.
Ono što zapravo želim reći, jest jedno ohrabrenje svima koje to muči. Kao sto tanja kaže sve sjedne na svoje mjesto. Zaista.
Tangerina, mislim da je poanta, da prvo razmisliš zašto zaobilaziš temu, ako je zaobilaziš. Ako je zato jer ti to nije neka tema, sve pet. Ako zato, jer ti je nekako "neugodno", onda bi možda prvi korak bio, sama sa sobom "raščistiti" što i kako.
Ja bih u objašnjavnju bila kratka, jasna i jednostavna. Što iz tebe više zrači sigurnost, to lakše za dijete. Znam da je kontekst u kojem ja živim drugačiji, ali to ne mijenja na stvari da dijete i ateizam i religiju prihvaća kroz roditelje. I tu zapravo nema problema.
Što se tiče konkretnih situacija, ja bih kada bi neko dijete u mojoj kući ili mom djetetu u mom prisustvu opetovano ponavljalo da postoji samo mali isus, a ne djeda mraz, jer njegovi mama i tata tako kažu, vrlo jednostavno, prijazno i jasno rekla da u mojoj kući, ili u našoj obitelji postoji djeda mraz, jer ja tako kažem. ( ili ne postoji kao kod nas - niti dijete, niti mi nemamo sklonosti ni prema djedu mrazu, zubic vili i svim ostalim nepostojećim bićima).
Znaš ono pogledaš tog prijatelja tvog djeteta u oči i jasno mu kažeš. Ne zbog njega, ili sebe. Zbog svog djeteta.
Emsa, ja bi naziv te knjige na njem, pa da iščepram nešto za sebe što mogu uobličit u komunikacijski paket, ili se bilježim u red za posudbu. Moja pita sve i propituje i ne zadovoljava se usputnim objašnjenjima, tj. usputna objašnjenja kad tad opet dođu na tapet. Da mi mora pisat pjesmicu o Isusovom rođenju... nemam pojma što bi, vjerojatno bi tražili alternativnu temu, isto ovisi o broju započetih bitaka.
seni, u pravu si, skužila sam da ja zaista imam taj jedan "šuti i ne talasaj" stav kad sam u društvu vjernika općenito, i vidim problem većim nego što on ustvari vjerojatno je, i malo sam isprojicirala neke stvari na svoje dijete
a susjedov klinac ko većina klinaca, kreće s pretpostavkom da svi rade ko i njegova obitelj, pa pita logične stvari (jučer je bilo "jeste glasali za Kujundžića?" :lool:)
tanja, oduševljena sam rečenicom "a čuj što sam drugo mogao napisati?" :) to je bitka koju biješ samo onda kad osjetiš u trbuhu da baš moraš pa nek pukne što mora puknuti (dođu i takve situacije, ali u mom slučaju barem, tek u tinejdžerskim buntovničkim godinama)
Nisam baš ni istraživala, ali nekako mi nije sjela nedavna akcija po školama kad je učiteljica vjeronauka svim razrednicima podijelila te neke gumene, šarene narukvice s mudrim porukama (koliko je učenika u razredu, s naglaskom da ih ima još za one koji žele) i rekla kako je donacija simbolična, ali je cijena narukvice 5 kuna. I time po meni dovela u neugodnu poziciju i profesore/ice i učenike. Ne znam, meni je to neumjesno i nije mi tome mjesto u školi. Vadili su novce i učenici kojima je to jedva dan novac za marendu - nitko se ne želi izdvajati.....U redu su mi akcije donacije starog papira, starih deka i hrane za azile, hranu za beskućnike i sl.gdje se pred nikim izravno ne stoji ispružene ruke..... Ne znam, meni bi bilo primjerenije da se ovako nešto prodaje ispred ili u crkvi nego po školama. Mislim da oni čak nisu ni znali koja je svrha prodaje narukvica, a to je valjda bila i poanta. Doduše, ja ne gledam TV pa je moguće i da sam nešto propustila. Kome se konkretno time pomoglo? I zašto u školama?
Ove narukvice su i nama "prodavali" u vrticu. To je caritas skupljao za nesto... ne znam, nije mi se dalo citati.
Dala sam tih 5 kn, ali evo me spremam se napisati mail ravnateljici vrtica. Isto su tete rekle da je cijena 5 kn, ali da se daju donacije, koliko se moze...
Caritasova božićna akcija "Za 1000 radosti" - sakupljanje novca za siromašne obitelji. Ista stvar kao kad se za 5 kuna dobije papirić od Caritasa ili Crvenog križa, rekla bih, samo su sad bile u pitanju narukvice.
(što jest, jest, narukvice su bile vrlo atraktivne). U svakom slučaju, nikako nije u redu da to djeca moraju kupiti, moralo bi biti dobrovoljno. Koliko znam kod nas se to kupovalo od vjeroučiteljice.
Ovo mi se činilo kao dobrovoljno upakirano u dobar celofan.
Pa jest, obično to tako ispadne, i sa prilogom za Caritas i za Crveni križ - obično se djeci podijele papirići i onda se očekuje da daju 5 kuna.
Ja se toga sjećam još iz vremena svog školovanja ( s tim da je tada sama CK bio u pitanju, naravno).
Meni iskreno ne smeta upakirano u celofan, ako je stvarno za one kojima treba i koji stvarno nemaju baš ništa. Kod nas se u vrtiću izvjesi lista na svaka vrata grupe sa popisom stvari koje su potrebne, tipa pelene,ulja za bebe, četkice za zube, paste, blokovi za crtanje, pazle, čokolade itd.. nitko nije obavezan ali svi donesu bez obzira koje vjere bili i uvijek još nešto mimo liste, to ide za djecu po domovima. Isto kad su bile poplave kod nas u Hr i BiH se skupljalo sve moguće što tko moće dati, nakupilo se puno, a koliko se novaca skupi od prodaje doniranih kolača na bazarima se uvijek izvjesi lista na pročelje vrtića sa sumom koja se skupila.
Mene smeta to akviziterstvo u vrticu. Neka izvjese obavjest na oglasnu plocu, pa tko hoce neka uplati. Ili da donaciju u stvarima. Ovo mi je zicanje na vrtickom hodniku bas neprimjereno. I gdje je racun za tih 5 kn?
Nisam sigurna da se za humanitarne priloge izdaje račun.
Meni je receno da je cijena narukvice 5 kn. Ako je i bila donacija, onda bih ocekivala potvrdu za donaciju da je prilozim prijavi poreza za 2014.
Redovno dajem donacije i dobivam potvrde, te mi se porez za te donacije vrati.
Mislim, znam da je 5kn, ali stvar je postivanja zakona. I onome tko je skupio te donacije je puno veci iznos koji ce ostati neprijavljen...
Pa ja mislim da je narukvica potvrda, kao što je to inače papirić na kojem piše Caritas ili CK. Ne znam prilažeš li inače te papiriće u poreznoj prijavi?
Ne vjerujem da se radi o povredi zakona, obzirom da je Ministarstvo odobrilo, dapače preporučilo školama da se uključe u ovu Caritasovu akciju.
Okej, to mi je novo, mi godišnje doniramo hrpu toga, ne mislim samo mi, općentio čitav vrtić, svaka tri mjeseca se nešto organizira, znam da je teško za povjerovat, ali i kod nas ima siromašnih na rubu gladi, ne samo djece po domovima, nikad nismo dobili nikakvu potvrdu niti je itko tražio u ovom smislu, a Nijemci su inače kraljevi utjerivanja poreza, pridržavanja zakona, a pogotovo povrata poreza, ono idu mi već na živce nekad s tom renvošću:mrgreen: Ali ovdje me to ne zanima, vidim ni hrpu drugih, svi znamo kako je. ALi za povrat poreza za neke druge stvari opsjedam poreznu ako treba:mrgreen:
Ma nebitno... ali ne mogu u poreznu upravu poslati narukvicu. :-)
Inace doniram tamo gdje je sustav transparentniji i potvrda se dobije postom bez da se trazi.
Tako da cu svakako pitati ravnateljicu za potvrdu (ili racun), zanima me odgovor.
Znači narukvice idu od Ministarstva (kako čitam za iskorištavanje odgojno-obrazovnih procesa). Baš dobro. :roli:
Ne idu od Ministarstva, nego od Caritasa, a Ministarstvo je preporučilo školama uključivanje u Caritasovu akciju.
Na to sam i mislila. Ministarstvo školstva se bavi krivim stvarima.
Pa slažem se da se generalno bavi krivim stvarima, ali ovim se vjerojatno ništa posebno nije bavilo, nego je naprosto odobrilo/preporučilo humanitarnu akciju.
Koliko ja znam, u školama se oduvijek sakupljaju prilozi za Crveni križ i Caritas, jedina je razlika što se sad kao potvrda nisu dijelili papirići nego gumene narukvice.
Ne vidim tu ništa posebno sporno, osim što ne bi trebalo biti predstavljeno kao obavezno (ali bojim se da uvijek jest).
tang, se sjećaš, pisala sam kako je moj jadni j u školi dobio zadatak iz prirode - koja je tvoja najdraža molitva. pa je napisao "zdravo oče naš" :lol:
i umirem na kujundžića, umirem lol, simpa neki mali, ha? otvoren i brbljav :mrgreen:
inače, to i je tako. desničari su uvijek agresivniji, uvijek. i ne moš tu nešto puno pomoć, ne sekiraj se radi toga. dobro je dok ti tata ne počne dolazit na kavu, lako za malog.
ako se već u vjeru ne želiš petljat, daj mu bar za kujundžića odgovori da niste glasali za njega, a kolko je glasova dobio, to ste valjda samo vi za njega glasali :D
je si li sigurna da dobijaš povrat poreza na donacije, kolko ja znam toga nema već par godina bar ne za obične ljudeCitiraj:
bella77 prvotno napisa
sory za moj zadnji komentar sad vidim da na novom obrascu ima
:lool: vidila sam na sprdexu "nacrtana muška spolovila dobila više glasova od Kujundžića"Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Na ovo sam zapravo i mislila, naravno da razgovor ide u dubinu i širinu barem koliko dijete traži. Ni mi se ne ustručavamo od komentiranja situacija, ponašanja, Košićevih izjava, Beškerovoh komentara...Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Tangerina, ja bih ovako kao cvijeta. Ne bi se ustručavala reći kako to mi mislimo i radimo. Neka dijete vidi da ljudi ima svakavih, a svejedno su dobro za igranje :D, i neka tvoje dijete vidi isto. Uostalom, i sama si već sve to posložila u glavi.
:lol:Citiraj:
tangerina prvotno napisa
tangerina, ne brini previše, to ti nekako dodje samo od sebe, sjedne svima i tvom će djetetu, nije bitno, još je malen i on i njegov P., nije to nešto što bi im sada već bilo toliko važno da ih razdvoji (osim ukoliko se roditelji ne umješaju, naravno). a kasnije, ako je vrijedno, to će prijateljstvo biti važnije od različitih likova koji ih darivaju. moja najbolja prijateljica iz osnovne i ja smo bile potpuno suprotnih svjetonazora i uvijek je bilo tema za rasprave i pokušaje da jedna drugu "preodgojimo", ali su dobra zabava, dečki, i to što smo jedna za drugu bile spremne sve učiniti, uvijek bili važniji od toga.
a evo i danas me nasmija ovaj tekst - mislim, što da čovjek kaže na dubinu i postojanost nečijih uvjerenja, sve je to za ljude:
http://www.jutarnji.hr/nakon-12-mjes...vjeru/1264652/
Citiraj:
Riječanka prvotno napisa
Meni je taj tekst super, ne u smislu da me nešto specijalno nasmijao, nego mi je baš bio iskren i ful se poklopilo s nekim mojim osjećajima, rijetki su ljudi koji stvari tako otvoreno propituju, ljudski je promijenit stav i to ne mora nužno značit da je sve prije bilo lažno i nepostojano, plitko i površno - bilo je istinito za tu osobu u tom nekom trenutku.
Tangerina, joj sad me sjetila na neke lijepe uspomene
U osnovnoj školi mi je najbolji prijatelj bio jedan dečko iz tvog kvarta... bio je iz jako religiozne obitelji, kriomice je nosio prsten sa šahovnicom (i to s prvim bijelim poljem), živio je s bakom, roditelji u Berlinu... A ja iz partizanske obitelji, jedva da sam znala za sv. Nikolu i za Božić. :)
Bili smo najbolji prijatelji, non stop zajedno, kako je busom dolazio u školu u mom kvartu, sjedili smo na klupi na autobusnoj stanici preko puta veterinarske stanice i čekali ponekad i po dva sata. Ne zato jer nije bilo busa, nego jer je propuštao buseve da bi pričali... A pričali o svemu, pa i o razlikama... i uopće se ne sjećam da su nas razliike dijelile. Bio je to valjda sedmi - osmi osnovne. Bio je mlađi od mene godinu dana. Čak nismo bili ni u istom razredu... zapravo, pitam se kako smo se uopće povezali. :)
I nedavno sam ga zguglala, i dalje je u istoj ikonografiji... ja i istom filmu... Baš me zanima samo kako bi se razvijalo naše prijateljstvo da nas srednja škola nije razdvojila.
ma meni je isto taj lik simpatičan i iskren, nasmijao me jer sam i sama imala jednu kratku vjerničku fazu u svom životu, već sam pisala o tome, i kad me "prošla", sama sam se sebi čudila, kako sam ja to mislila da se može "odlučiti" biti vjernik ili ne biti, ali eto, vidim da je to propitivanje zaista nešto normalno i ljudski, pa kad jedan svećenik može postati ateista u tako kratkom vremenu, što je čudno u tome da sam u teškim trenucima pokušala u vjeri naći neke odgovore.
e, da, ona moja prijateljica, sad se nasmijem kad se sjetim mog :-o kad mi je pokušavala prodati priču kako je A. Pavelić zapravo bio pozitivan lik u našoj povijesti. a ja šterberica, predsjednik pionirske, nagrade za sastavke i pratnja štafeti...što bi mladež HDZ-a u Vž danas rekla čisti, 100%-tni jugosmrad.
idemo u novu godinu uci s pozitivnijim imenima i postom :)
svima zelim sretnu novu godinu i sve najbolje u 2015!
hvala vam na zajednickom druzenju :) idemo u nove pobjede, nova nadahnuća!
:pivo:
:pivo:
:alexis::pivo:
:pivo: