Printable View
Prošla je devet :) ali ja sam u ta dva sata dvorište sređivala i svako toliko ulazila.
Svjesna je da će popiti ovako ili onako, što se na kraju i dogodilo. Zašto cirkusi, tko to zna. Da nije subota i da nismo daleko od grada, možda bih i ja otišla s njom, ovako je ostalo samo na prijetnjama.
Čak i oni dobri itekako znaju biti zahtjevni. :)
A tako je, pomešala sam, zapravo je tvoja vršnjakinja sa mojom prvorođenom.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Meni je za dramu oko lekova baš ono, nulta tolerancija na cirkus.
Trenutno su mi oboje klinaca zapatili neki konjuktivitis i dobijaju slom živaca kad uzmem kapi za oči, kao da ću kožu sa leđa da im oderem.
Ali poštuju satnicu, šta će jadni, ja sam vrlo ozbiljno pobrojala koje ću sve dragocene privilegije da im ukinem i znaju da se neću predomisliti.
A i ne sviđa im se da idu otečenih očiju kao vampiri jbg :mrgreen:
Agrum,
Cure su ti rekle, potraži psih.pomoć za sebe i za dijete.Sretnoo!!!
Hvala curke na savjetima! Neki put se stvarno bespomoćno osjećam u odnosu s djetetom. Veliki upitnik su mi hlađenja u kontekstu sjedni na fotelju i ne mrdaj pola sata, idi u sobu i ne izlazi. Dakle, ovo sa sobom bi funkcioniralo jedino da ga zaključam pa da si razbije glavu unutra jer se baca. Kad ima izljev bijesa (često kad je gladan ili pospan, a ne želi pojesti ili leći), baci se na pod i vrišti, udara, grize, živi egzorcizam. Trebaš imati konjske živce da izdržiš pola sata (ili više) te torture pazeći da se ne ozlijedi pokušavajući ga umiriti što zapravo ni ne pali. Voljela bi da me netko prosvijetli kako pomoći djetetu u tom trenutku..
Odite nekom psihologu, trebaš stručnu pomoć.
Hi, draga.... Suosjećam...ali produljenje intervala pažnje je zahtjevan i duograjan proces.Citiraj:
Agrum prvotno napisa
Vidi postoje li objektivni razlozi njegovog kratkog fitilja (moj stariji npr. ima intoleranciju na mlijeko i srodne proizvode, podnosi maslac i jogurte, a ostalo mu izaziva strahotu u crijevima), mlađi je višestruki alergičar i astmatičar, kasnije mu je dijagnosticirana disleksija koja je bila uzrok frustracija pri polasku u školu. Osim toga, ima jako brz metabolizam i kao malo dijete znao je biti potpuno neuračunljiv ako bi bio gladan ili žedan, a nije znao tražiti. I danas ima problema s tim da redovno pije (nema razvijen osjećaj žeđi, nego smo ga morali uvježbavati da pije). Sad je puuuuno bolje, ali bilo nam je svakako.
Tako daaaa... na tvom mjestu ja bih se konzultirala s pedijatrom prije nego krenem k psihologu.
Dalje, ne škodi otići k psihologu tj. obaviti kompletno testiranje. Mi smo to obavljali u Suvagu (jer su moja djeca imala probleme koji se rješavaju tamo - stariji probleme sa sluhom, a mlađi probleme s čitanjem), ali nije Suvag jedini - imaš Klaićevu i druga mjesta gdje isto možeš dobiti pomoć.
Ne znam je li ti već netko stavio link, ali ima još topica s istom problematikom. Ovo je jedan od njih - vidi par zadnjih postova (ja sam prosipala pamet, ali bratemili, imam godine iskustva i nisam jedina - ima još cura s foruma sa sličnim iskustvima):
http://forum.roda.hr/threads/65097-Z...na#post3093467
spojila sam teme.
Primijetila sam su da umor i glad okidači, non stop ga ispitujem jel je gladan jer je mršav da ponoriš, sve mu se kosti vide. I kad je gladan, neće sjesti za stol da pojede, kad je umoran, ja hoću s njim leći, ali ne da se. Probala sam 2 puta tako da ga pritisnem uz sebe da se isplače (on se opire i urla, udara me) i stvarno je zaspao nakon sat vremena horora i to su stvarno jedina 2 puta kad je on meni zaspao popodne doma. Ali onda sam ja isplakala dušu misleći kaj to radim vlastitom djetetu, slobodu mu ograničavam. Ma dosta su mi to teške stvari koje me guše. Otići ćemo kod psihologa jer ima tu i problema oko piškenja, svake dvije tri minute, pa po kupaoni.. A dok je bio mala beba, pedici sam jednom rekla da stvarno jako i često plače pa mi je žena rekla "mama, pa bebe plaču!!", tako da..hm..Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Citiraj:
Agrum prvotno napisa
Kaj da ti napišem :mrgreen:
Moja J. će sad 9g i trenutno smo u 'dobroj' fazi. Ako ti ja sad kažem da će biti lakše i da će doći neki drugi izazovi, tebi to sada baš ništa ne znači kao što nije ni meni značilo kad sam bila u sličnoj situaciji.
Prvo što možeš napraviti i ono najbitnije po meni je da pomogneš sebi. Da shvatiš da je tako, da je tvoje dijete tako 'programirano'. Najviše možeš pomoći sebi i njemu svojim reakcijma, a to nije lako. U što više sitauacija ti uspiješ ostati mirna i pribrana i prodisati ih to je bolje i za tebe i za njega.
Neka su djeca jednostavno 'hiper' u svemu ili večini stvari i često oni koji nemaju takve ne vjeruju. Ne kaže se uzalud da sit gladnom ne vjeruje.
Mi smo otišli psihologu. Najviše je pomoglo nama. Pomoglo je njoj puno ali nama još više.
Meni je najteže bilo prihvatiti da imam dijete koje je anksiozno, jer sam ja osjećala krivnju za to jer nas društvo uči da dijete ne može biti anksiozno. Tu mi je jako pomogla stručna pomoć.
Imala sam u glavi sliku da ako djetetudaš dovoljno ljubavi, pažnje, naravno i zdravih granica da ne može biti problema, a nije tako. Stvarnost je nešto sasvim drugo.
Ima još jedna stvar koju sam ja primjetila. Mnogo roditelja nastoji svoje roditeljstvo prikazati savršenim a i svoju djecu, pa se onda ti naravno pitaš što sa mnom nije u redu.
Sve je u redu i svi se mi borimo na ovaj ili onaj način.
Idi psihologu.Citiraj:
Agrum prvotno napisa
A dok ne dobiješ nalaze, doma možeš sama puno napraviti. Ništa posebno ne trebaš (još) mijenjati. Dobro poznaješ svoje dijete i sigurno znaš koje aktivnosti mu drže pažnju dulje, a koje ne. Naravno, treba izbjegavati elektroničke medije (tv, igrice, mobitel) jer to su razarači intervala pažnje i kvaritelji noćnog sna.
Moji su voljeli priče - čitanje slikovnica bila je aktivnost večernjeg umirivanja. Ako mi se baš nije dalo, onda sam pričala "priču iz života" tj. kako mi je bilo na poslu, a ako smo i mm i ja bili mrtvi umorni, priču je odradio dvd player - pustili bi im pričicu u audio formatu. Ovo su obožavali:
http://www.bulaja.com/price/price.htm (ali nije to dobro za početak - predugačke su... treba krenuti s kratkim pričamo od 2-3 minute i polako produljivati interval pažnje )
Prije spavanja obožavali su masažu i to je bilo super - uvježbali su se biti mirni i uživati. Imam i upute za to, ako kome bude trebalo. Već sam to i prije postavljala, a mogu i ponovno ako bude trebalo.
ZAKON za nemirnu djecu je glina i plastelin - možeš mu raditi što god želiš, mijesiti - gnječiti - rezati - iskaljivati svu frustraciju, a radiš nešto kreativno...Sve je upotrebljivo: glina, glinamol, plastelin, slano tijesto koje možeš doma sama napraviti itd.
Uz glinu je dobro djetetu dati i slamke i čačkalice, da napravi ovakve konstrukcije: http://www.novilist.hr/var/novilist/..._reference.jpg
Kartonske kutije su isto odlične - male, velike, srednje - svašta se s njima može raditi...
Kućni poslovi su isto korisni (od malena su "sudjelovali" tj. prali pod svojim mopovima - radili još veći nered, ali nema veze; meli, brisali prašinu, prali kadu, usisavali.... ) Gledali smo da ih uključimo u sve što radimo, ali da aktivno sudjeluju. Nije to u početku dugo trajalo, aliiii ako je mm sastavljao ormar, oni su isto dobili čekić, kliješta i slično.
Kutija s alatom bila je sredstvo držanja pažnje - samo je (dok su bili stari 3-4 godine) bio uvjet da ih netko gleda, tj. nisu smjeli dirati alat bez nadzora. Klasična rečenica iz tog doba je "ko me bu gledal?" dok su se htjeli igrati s alatom.
Dalje - škare (prvo tupe, pa onda oštre) sam uredno davala, nož isto - sjeckanje patlidžana, krumpira i slično... rezanje voća za voćnu salatu, sve su to bile aktivnosti na kojima moraš uložiti napor da nešto napraviš i dođeš do rezultata.
Eh, nadam se da sam ti dala dosta materijala. Nešto od toga će sigurno biti primjereno i tvom djetetu. Pomozi si sama i sve će biti u redu. Treba samo prepoznati što je djetetov interes (kod mog starijeg to je bila struja - lampice za bor su bile omiljena igračka, a i računalo - imao je nepunih 5 godina kad je sam uspio instalirati neki dječji softver; mlađi je obožavao alat još od pelena, a i danas se vješto služi s tim stvarima - eno ga u tehničkoj školi )
Prepoznaj ono u čemu dijete uživa i od toga počni graditi. Ima prostora.... Sretno!
Agrum, tvoje je dijete u vrtiću. Ima li vrtić psihologa? To je možda prvo mjesto na kojem možeš potražiti savjet i pomoć.
Imam potrebu napisati nešto nakon ovog vikenda jer mi srce puca od sreće i ponosa.
Moja J., moje zahtjevno dijete zbog kojeg sam otvorila ovu temu, inače izrazito socijalno anksiozno dijete ( uz perfekcionizam, opk i ostale divote) nastupila je na svom prvom velikom plivačkom natjecanju među 600 nepoznate djece a o publici da i ne govorim. To vam dođe za nju otprilike kao kad se čovjek prvi put spustio na Mjesec :mrgreen:.
Kad se sjetim koji smo put prošli, od izrazitog selektivnog mutizma do njene 6. g, velike socijalne anksioznosti, odbijanja bilo kakve nove aktivnosti, pa i odlaska u park u kojem je jedno nepoznato dijete, neodlaska na rođendane, sjedenja u kutu među 10 poznatih prijatelja zbog 1 nepoznatog.
2 godine nam je uopće trebalo da dođemo do bazena na testiranje.
U nedjelju je bilo natjecanje. U petak smo došli na trening s kojeg smo otišli kući jer je čula koliko će biti djece i da će plivati s potpuno nepoznatim djevojčicama. Problijedila je, oblio ju je znoj i postalo joj je muka. Otišli smo kući. Moram priznati da smo se mi tu pokolebali i stali razmišljati da li da odustanemo.
U subotu navečer je spomenula da ju je jako strah, pričali smo. Složili smo se da ne želimo dopustiti da nas strahovi spriječe da radimo nešto što volimo. Onda smo okrenuli na nešto pozitivno. Trenira 5mj, ostale djevojčice 3-5g. Dobila je dopuštenje trenerice da nastupi, znači dovoljno je dobra, to je ogroman uspjeh i tu se dogodio neki klik u njenoj glavi.
Provela je 7 sati odvojena od nas među 600 nepoznate djece ( 2 ih zna). Moram priznati da imamo veliku sreću što jedan student koji pomaže trenerici očit ima žicu za djecu i skužio je kakva je J. i toliko se trudi oko nje. Kako se svi ostali znaju već godinama, J. je sjedila sa strane, međutim sve ih je poredao u krug i J. stavio u krug s njima i tako se sprijateljila s ostalima.
Na kraju priče, vidim da je jako ponosna na sebe što je uspjela pobijediti taj ogroman strah i nadam se da će joj to dati krila za dalje.
Vauuu mitovski. jako mi je drago zbog svih vas.
Bravo za J.
:heart:
Super za J.:heart:
mitovski, super :heart:
ovo je tako lijepo pročitati!
mitovski, čestitam :sp:
Samo naprijed, sve ide super....
Bravo!!!! :kiss:
Ajme, mitovski, baš divno :heart:
Neka joj ovo bude vjetar u ledja :ghug:
mitovski :heart:
Mitovski bravo za curku!! Upravo to kaj si napisala vezano za krivnju, taj prokleti osjećaj krivice me cijelo vrijeme prati. I to kaj veliš za neke norme, počevši od razno raznih pedagogija koje se promoviraju putem neta, a boli glava koliko ih je, razno raznih savjeta i onda kad svoje dijete ne možeš ukalupiti u te neke norme koje su društveno prihvatljive, zapitaš se gdje sam pogriješila. A daješ sve od sebe. Peterlin, upravo zato i ne želim kod vrtićkog psihologa jer osjećam da me osuđuje jer je moje dijete imalo problem sa prilagodbom, jer nije baš socijalizirano, znaš kad jednostavno s nekim ne možeš otvoreno komunicirati. A u startu sam im rekla da je mali osjetljiv i da će biti dosta teško i molila ih da mi (zapravo njemu) daju više vremena kod prilagodbe jer sam si mogla priuštiti i pola godine sjediti s njim u sobi dok se ne oslobodi. Ali one su sve bile jako pametne pa je dijete završilo prilagodbu nakon godinu dana. A kaj se tiče aktivnosti, stvarno sam kreativna i potpuno sam predana obitelji tako da mu izbora ne fali. Ima nas puno doma, veliko dvorište, mama moja je umjetnica i glina mu je dostupna svakodnevno, betonira s dedom, tačke, vrt, lišće, mah, voli raditi. Kuhamo, pečemo pizzu. Hvala ti na trudu oko popisa aktivnosti. Na ovom dijelu oko mira u kući bi jedino mogli poraditi..
Agrum, potraži onda nekog drugog psihologa - zbog sebe i zbog djeteta. Nemoj čekati prvi razred, pripremite se unaprijed. Ne može škoditi, a može jako puno pomoći.
Evo iz glave gdje možeš zatražiti pomoć:
Suvag - oni su prvenstveno orijentirani poteškoćama sluha i govora, ali i te kako rade procjene spremnosti za polazak u školu. U okviru tog pregleda napravi se i psihološko testiranje. Njih sam stavila na prvo mjesto, jer imam vlastita iskustva (evo, sad moj stariji polaže maturu uz prilagodbu, ima papire o teškoćama od prvog razreda osnovne, a završava zahtjevnu mat. gimnaziju i sprema se na tehnički fakultet - ništa ga nije spriječilo, iako je imao vrlo kratak interval pažnje i još kojekakve smetnje u ranom djetinjstvu). Mlađi sin je isto njihova mušterija, ali nisam sigurna da je Suvag za tvoje dijete prvi izbor. Ja ih izdvajam, jer ih dobro poznajem.
Poliklinika za zaštitu djece - oni imaju brošure kao što je ova, pa malo pogledaj: https://www.poliklinika-djeca.hr/pub...ktivno-dijete/ (nemam vlastitih iskustava)
Klaićeva bolnica - mislim da oni isto imaju timsku obradu (psiholog, logoped...) pa pitaj pedijatra za uputnice koje ti trebaju.
Imaš i hrpu privatnih mjesta gdje možeš napraviti obradu - PCM, brojni logopedski kabineti.... nešto nađi.
Još mi je nešto palo na pamet - takva djeca (osjetljiva i na granici hiperaktivnosti) trebaju čvrstu strukturu dana s nepromjenjivim točkama, tj. ustajanje uvijek u isto vrijeme, obroci u isto vrijeme, spavanje u isto vrijeme i što manje odstupanja. Broj stvari koje odvlače pažnju treba smanjiti na minimum (kad jede, na stolu smije biti samo hrana, kad uči ili crta, na stolu samo to što mu treba...) Možda zvuči vojnički, ali meni je glavu spasilo dvaput.
Agrum, od današnjih normi uvijek sam pokušavala odabrati ono što mi se činilo smislenim. I vidjela sam kod drugih koji su prakticirali to što je danas in, sve nedostatke i prednosti mog odbacivanja koje su rezultirale točno time što sam željela postići. Odnosno, za sve mislim da postoje i prednosti i nedostaci.Citiraj:
Agrum prvotno napisa
Jesi li pokušala prevenirati glad, ako je glad triger?
Peterlin, baš sam na tragu toga pisala svoj prethodni post, ali sam ga obrisala na kraju. Da, i meni ritam spašava život. I to od dojenačke dobi. Samo nije popularno, a ne da mi se raspredati o tome, jer znam stav većeg dijela javnosti.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Mene baš puno ne zanimaju trendovi, ali takvo je moje iskustvo - dijelom sa starijim sinom, a 110% s mlađim. Jednostavno ima takvih ljudi koji trebaju strukturu (iako baš takvi najčešće pružaju otpor) ali kad se konačno uspostavi ritam, nema više problema. I meni tako bolje odgovara - ne bi mi odgovaralo raditi u smjenama, iako povremeno mogu podnijeti otklone, općenito mi bolje odgovara ustaljeni ritam. Tja, nismo svi isti i ne trebamo biti, ali kad dijete ima ovakve teškoće, isplati se probati strukturirati vrijeme. Ulog nije naročito velik, a korist je nama bila nemjerljiva. Od derišta kojeg je baka zvala "Mrgud" danas je nastao stabilan i odgovoran srednjoškolac.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Mene je s trojkama to spasilo, iako imaju različite bio ritmove. Sada kada su krenuli u školu, učiteljice kažu da su lijepo "sređeni". Šteta što nisam bila pametnija sa starijim, ali s njim je bilo više vanjskih utjecaja -baka, a zapravo bi njemu najviše trebala struktura jer je zahtjevno dijete.
mitovski, bas mi je drago! Bravo, J! <3
Mitovski prekrasno!:heart:
Bravo J :heart:
Što se tiče same procjene, dijete je urednog razvoja bez dijagnoze. Bili smo s 3 godine u Poliklinici za zaštitu djece radi usporenog razvoja govora. Tanja Sever bukirana do daljnjeg, dobila preporuku za Zmajicu koja mi je pak preporučila Petru Vrkljan (Damara) koja vodi terapiju igrom. Ima netko iskustva s takvom terapijom?Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Kaj se tiče samog ritma djeteta, dosta sam tu fleksibilna jer on inzistira da želi neki put doma poslije ručka u vrtiću, a ja doma pa mi nema smisla forsirati ako dijete hoće biti doma. Ali to uglavnom neslavno završi radi umora (u vrtiću bar leži tih sat, sat i pol ako ne zaspi). Jelena, svako malo ga pitam jel gladan, a on uporno ne i ne jer uvijek nešto radi pa mu se ne da trošiti vrijeme za jelo i onda dođe do nervoze. A inače radim u smjenama (sad sam na porodiljnom) tako da je i tu dosta teško neki ritam uspostaviti..
Pitaj kod Julije Vlahinsky
agrum, mislim da bi ipak bilo bolje da ostaje u vrtiću ako kad dođe doma ne spava niti ne odmara
to bi onda značilo da će pojesti s njima i užinu poslije spavanja
i ja ga ne bih zapitkivala je li gladan jer očito mu ta procjena nije jača strana, nego bih ipak pokušala uvest u toliko sati se to jede, ostavi se što se radi, sjedne za stol i jede
Debeli potpis...Struktura koja je poznata olakšava takvoj djeci snalaženje u prostoru i naročito u vremenu.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Meni su logopedi uvijek govorili "nemojte misliti za dijete, nek misli sam" i to se pokazalo točnim.
Agrum, ja pišem što vidim da je značajno doprinjelo razvoju mog djeteta, ali se moram ograditi zapravo jer nisam imala problema. Ali su problemi svaki put kad ispadnemo iz ritma. Samo što ih ja onda i očekujem i pomirim se s tim - npr. ako ide zbog nečeg kasno spavati, znam da ću idući dan imati čangrizavo dijete koje će odbijati bilo kakvu suradnju, ali ako mi je bitno zbog nečeg da idemo kasno spavati, onda taj drugi dan odradimo nekako.
Kad bih ja pitala navečer dijete je l mu se spava, rijetko bi mi odgovorio potvrdno. Al ga ni ne pitamo je l mu s spava. Tušira se svaki drugi dan i po potrebi, pranje zuba, wc, dugo čitanje (nekad i po sat vremena), u 21 h pusa i laku noć.
Za hranu mi nemamo problem. Ono što nisam nikad dozvoljavala su igračke na stolu. Čuvalica je nešto s tim počela, to sam srezala u startu. Nije bilo ništa na stolu što skreće pozornost. U zadnje vrijeme stalno hoće da upalimo svijeću dok jedemo i zna staviti plišanca do sebe u stolac, pa kao njega isto hrani, to pustim, pretpostavljam da će ga to pustiti uskoro.
Hehehe, ovako je bilo i kod nas. Dečki su sad odrasli, ali i dalje vole plišane igračke, naročito stariji sin, hehehe.... Ne da likvidirati igračke, iako se ne igra aktivno s njima već godinama. Eno, sjedi njegov plišani medvjed (zapravo krpeni) na drvenom ormariću u kuhinji i dan danas, kao ukras... Zove se Njonjo, po onom prastarom crtiću u kojem se mali medo žalio "njonji njonji njonji". Samo da znaš koliko traje "uskoro", hehehe... Offt. Ja sam svog zadnjeg plišanog medvjeda poklonila kad sam imala 33 godine :škartoc:. A sad nešto u obranu plišanih igračaka - davno nam je rekla psihologica da su one jako dobre za iskazivanje i pokazivanje emocija i vježbanje komunikacije. Živjeli plišanci!Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Kužim kaj hoćeš reći, trebala bi biti stroža kaj se tiče granica i reda. Slažem se u teoriji, da. Ali kad dijete ne spava nikako još od kad je bio beba, teško je nametnuti ritam dnevnog spavanja. Ovaj mlađi spava periodično i tako vjerujem da će i ostati, u toliko i toliko je popodnevni spavanac i kad je njegov biološki sat programiran tako, sigurna sam da neće biti problema ni kad bude stariji. Ja sam sa starijim znala po 2 sata u sobi ležati na krevetu, pa siđe, pa izađe, pa hoće ovo, hoće ono, dok je bio skroz mali mali i onda skužiš da dijete jednostavno ne bude spavalo pa se ustaneš i prođu 2 sata na glupo natezanje, a mogli smo se igrati ili kaj već. Kaj se tiče hrane, često pojede gluposti koje mu daju moji s kojima dijelimo dvorište, s njima nikako na zelenu granu oko slatkiša i inih stvari koje ometaju konkretan obrok.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Neću vas više daviti, mogla bi ovako unedogled. Poradit ću na ritmu, promijeniti pristup oko prehrane, hvala na trudu i vremenu :)
Agrum, moje dijete ima ( za 10 dana) 17. godina.
U ovoj kategoriji je od rodenja. Kasnije je smo i dobili objasnjenja za kategoriju. On od kad smo uveli dohranu , cc od 2,3 godine ne jede nikakvo ( ali nikakvo ! ) povrce osim pasiranog spinata na mlijeku i mahuna ako mu je dobar dan. Dakle ravno 15 godina on ne zeli niti okustiti vecinu stvari koju mi jedemo najnormalnine. U najgorim fazama radio je ograde od knjiga da nas ne vidi kako jedemo salatu. Mlade dijete je potpuno normalno. Hoce probati. Brljavi u fazama. Sve po skolski. Kod nje je uvijek palio svaki skolski primjer odgoja. Kod njega nije palio niti jedan.
Što kažu tete, radi li problem oko podnevnog odmora u vrtiću?
Ako njima ne radi problem, onda ga ostavi duže u vrtiću i nek se tamo odmori i pojede.