Hehe, a što bi da se tako postaviš (što god želi, ali mora neki sport) i dijete izabere - šah! Znam takav primjer :-)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Printable View
Hehe, a što bi da se tako postaviš (što god želi, ali mora neki sport) i dijete izabere - šah! Znam takav primjer :-)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Što se tiče ovogodišnjih upisa, evo informacije s weba GU Elly Bašić:
OBAVIJEST RODITELJIMA ZAINTERESIRANIM ZA UPIS DJECE U PRVI RAZRED, A KOJA NISU POHAĐALA PRIPREMNE PROGRAME GU ELLY BAŠIĆPrema Nastavnom planu i programu Funkcionalne muzičke pedagogije ne vršimo provjeru sposobnosti za upis u 1. razred.
Prednost pri upisu imaju polaznici pripremnih programa.Predbilježbe za djecu koja nisu pohađala pripremne programe održat će seu subotu, 4. lipnja 12 – 14 satiUkupno 20 – tak slobodnih mjesta ostalo je na:
violini, violi, kontrabasu, oboi, fagotu, trubi i harmonici
Vjerojatno su zainteresirani za ovu godinu već znali za ovaj datum (predbilježbe su, naime, danas), ali stavljam obavijest tek toliko da vidite kakav je interes za konkretne instrumente.
Dakle, klavir i gitara su tradicionalno najpopularniji i obično se popune polaznicima iz pripremnog programa ("glazbenog vrtića").
Flauta je isto vrlo popularna, saksofon također, a vidim da je violončelo ove godine preteklo violinu (ili se naprosto radi o broju slobodnih mjesta kod konkretnih nastavnika).
Uglavnom, polaženje pripremnog programa je prednost, ali nije preduvjet za upis. S pripremnim programom veća je ponuda instrumenata.
ma ni cello neće čuti... flauta ili gitara i to je to :|Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Možda je tako i bolje. Ako ne dobije instrument koji želi, a ne želi isprobati alternative - možda je bolje da i ne krene sada. Za gitaru nije kasno ni ako upiše iduće godine. Moj E. je želio klavir, nije uspio dobiti mjesto (nije bio polaznik pripremnog programa, a poznato je da za klavir treba to odraditi barem jednu godinu, ako ne i dvije). Na kraju je upisao harmoniku i ispalo je da je to za njega odličan izbor. Nismo ga jako nagovarali. Samo smo ga pitali hoće li harmoniku ili će pričekati još godinu dana. Nije htio čekati, nego je pristao upisati harmoniku. Pobrao je kasnije hrpu nagrada na natjecanjima, a profesorica ga je često zvala da prezentira instrument kad su po osnovnim školama imali javne satove da privuku nove učenike. Svira povremeno i danas. Gitaru je u međuvremeno naučio sam, koliko mu treba za društvo (tamburati akorde, nije to isto kao kad završiš školu, ali muževa gitara je bila doma pri ruci, pa se malo zabavljao).
i ja mislim...rekla mi je teta u Balokoviću da ni za flautu nije kasno iduće godine, a u međuvremenu sam saznala da u njenoj školi ima neki profesor koji drži satove gitare, pa ću se raspitati.... u svakom slučaju, biti će mi drago da upadne radi nje jer stvarno jako želi, ali nije prevelika drama i ako ne upadne...već sam s njom razgovarala i pripremila ju na obje mogućnosti....rekla teta da za flautu ima šanse do 10 mj. da se oslobodi mjesto i da ona bude prva za upad, pa čekamo..... :coffee:
Ovo s popunjavanjem mjesta u školi s djecom iz glazbenog vrtića je baš nefer. Može se neki Mozart preseliti iz Salzburga s 8 godina u Zagreb i ne može upisati klavir, jer je neko netalentirano dijete MORALO ići u glazbeni vrtić i popunilo mjesto u prvom razredu. Što ne daju prijemni ispit. Ovi iz pripremnog bi trebali rasturiti, ako su tako dobro pripremljeni.
No informacija je svakako korisna za sve one koji vide talent kod svog vrtićarca.
Ja bih od ponuđenog upisala violinu :)
Oftopičarim, ali ja sam malo osjetljivija na ovakve bedastoće, jer je i kod mene na poslu nedavnom sličnom odlukom dodatno otežano zapošljavanje talenata. Ovo kod mene će se apsolutno odraziti na pad kvalitete društva.
Ma nije nefer. U principu, većina djece upiše na kraju instrument koji žele.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Što se tiče prijemnog ispita: sve glazbene škole imaju audiciju za upis u 1. razred, OSIM Elly Bašić. Jer je načelo funkcionalne muzičke pedagogije da svako dijete ima pravo na glazbeno obrazovanje i oni po svojim pravilima ne provode audicije ni prijemne ispite za upis u osnovnu školu (srednja je drugo, tu imaju prijemni kao i sve druge škole). Njihov način rada je takav, to je uzmi ili ostavi. Što ne znači da mali Mozart nema prilike upisati s 8 godina 1 godinu pripremnog programa pa upisati klavir s 9 godina, ili upisati neki drugi instrument za koji mu se može razviti još i veći interes.
Glazbena škola nije natjecanje talenata (iako mnoga djeca idu i na natjecanja, ali to je neobavezni dio priče i trenutno nebitan za raspravu). Poanta je da što više djece dobije priliku. Na žalost, broj mjesta je često fizički ograničen. Što ne znači da će talentu biti zatvorena sva vrata jednom zauvijek ako se te-i-te godine ne uspije upisati na željeni instrument u određenoj školi.
Moja kći je tri godine išla u glazbeni vrtić EB jer nije odabrala instrument (na kraju uopće nije niti išla u glazbenu), nije bila jedina, bilo je još takve djece, a bilo ih je i koji su se priključili u toj trećoj godini baš radi klavira, tako da imaju prednost sljedeće godine kod upisa - znači baš kako tanja piše.
Moja je pred 5 godina (nije elly basic) najnormalnije bez iceg osim svog super sluha i ritmike na audiciji upala na 1. mjesto za gitaru u jednoj nzg glazbeno. Prijemni je tad izgledao otpjevaj par pjesama (pjevala nesto od coce, zaustavili je na pola) i prati ritam neceg sto je profa odsirao (udaraj dlanovima).Citiraj:
Jelena prvotno napisa
tanja, nisi me uvjerila. Gledam što se događa upravo zbog sličnog nonsensa. Premda je glazbena škola manje utjecajna, nego ono što mene boli. Ali vidi se recimo u Lisinskom, na koncertima klasične glazbe je gerijatrija. Djeca koja nemaju interes za glazbom, a idu u glazbenu, neće s 30 godina čeznuti da čuju Stravinskog.
Ne znam kako bi što više djece dobilo priliku, ako upisuju npr. 50 djece, toliko će ih se i upisati, jednaki broj djece će upisati na oba načina. Poanta je prodat pripreme.
A mogu ja odlično pripremiti svoje dijete, naučit ga pisat note, prepoznavat intervale, pjevat 10 pjesmica i odsvirat leptiriću šarenčiću.
Tako da bi od mene bilo naravno - ostavi, barem za tu školu.
Bez obzira na nepohađanje glazbene OŠ, glazba i ritam su važan dio nje - vrijeme ugl. provodi pjevajući da je nitko ne čuje (sramežljivi non-performer), plešući, skida svašta kvalitetne moderne mjuze i sluša. Voli poslušat i klasiku i operu, ići u HNK. Ne znači nužno da je to game over za glazbu ako ne prolazi klasično obrazovanje u glabenoj osnovnoj, po meni. Za sve one koji se dileme da/ne...
Ok, pa barem u Zagrebu ima više glazbenih škola, pa možeš birati.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Ovo s gerijatrijom u Lisinskom ne razumijem :zbunj:
Usput, ja nisam neki pobornik natjecanja. Samo vidim da se nešto oko natjecanja jako promijenilo u odnosu na moje vrijeme. Baš čitam o jednom super nastavniku, ima 12 učenika, od toga ih 8 ide na natjecanja! To ne razumijem. Ali valjda je neka nova politika u pitanju.
Tanja, ne bih se složila da većina djece upise instrument koji žele.... govorim iz perspektive Novog Zg gdje nemamo toliko velik izbor škola, a djece je puno i mnogi ne upišu nijedan, a kamoli željeni instrument....za usporedbu, baš sam malo bacila pogled na rezultate audicije po drugim lokacijama i manje je djece s tako velikim brojem bodova i u svakom slučaju se više upisuje, pa i onih s nižim bodovima od naših neupisanih..... jednostavno je tak:neznam:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
eto nama se na gitaru upisuje samo 1 učenik, a prijavljenih more....
Jelena, pa to je jedna glazbena škola u Zagrebu koja radi svojih pedagoških načela nema prijemni, a još k tome nije nimalo nefer prema djeci jer su recimo evo čak organizirali dodatnu pripremnu godinu radi djece koja se nisu bila spremna odlučiti za instrument, i uključili one koji nisu krenuli na vrijeme. Nema ništa nefer u toj školi ;)
Neki odrasli koje poznajem s glazbenom (mislim flauta ili oboa, cijela OŠ završena) oš ne idu na Stravinskog, ali su se upisali u rok akademiju, promijenili instrument, bubnjaju ili sviraju neki rock instrument i dalje se nekako bavez glazbom, možda ne klasikom. Jesu li "nepravedno" maznuli nekom mjesto tko bi čeznuo za Stravinskim... a ko to zna. Dosta ih otpadne iz klasičnog spektra i završi u nekom roku, koketira s drugim instrumentom, ne ide na cikluse u Lisinskom. Što je zapravo cilj glazbene OŠ? Ako im na kraju nije klasična glazba hajlajt, je li onda bed da idu u glazbenu OŠ?Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Pa ono, ima Zagreba i izvan Novog Zagreba :mrgreen:Citiraj:
MusicBee prvotno napisa
Publika je jako stara na koncertima klasične glazbe. Ili se od korone nešto promijenilo? Nisam ni ja bila dugo na nekoj od oktava.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Govorim o velikim brojevima, a ne o (lupam) 40% onih koji na kraju ne vole klasiku, nego jazz ili rok. I ja sam upisala novi rok instrument s 30+, ali sam na kraju odustala jer nisam stigla vježbati, a nisam tip kojem je ok doći malo prosvirati.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Po meni je jedan od važnijih ciljeva glazbene edukacije odgajanje publike.
Pa oduvijek je tako bilo.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Ali ima i klasičnih koncerata punih mlađarije. A idu oni i na pretplatničke koncerte. Prije korone, sin je u glazbenoj povoljno imao pretplatu za Plavu oktavu i išli su zajedno s profesoricom iz povijesti glazbe. Na žalost, to je još jedna od stvari koje su propale u koroni, ali nadam se da će se vratiti za sljedeće generacije.
I ja zbilja ne vidim što je u toj školi nefer. Dapače, znam djecu koja su načelno bila "izvan kvote", a ipak su se na kraju nekako upisala, jer bi u školi našli načina da ih ubace. Njihov pristup prema djeci i roditeljima je maksimalno korektan, u 13 godina nisam jednu nefer stvar vidjela ondje.Citiraj:
Mima prvotno napisa
(osim gudačkog orkestra srednje škole :roll: na koji imam hrpu prigovora, ali ajde, preživjeli smo, sve ostalo je bilo fantastično :mrgreen:)
Jelena, upis/neupis glazbene je vezan i za sport utoliko što se te dvije aktivnosti često tuku za vremenske resurse. Ima djece koja će voziti osnovnu školu, glazbenu školu još i sport, po meni su to iznimke. A propos natjecanja, u sportu (ako je dijete spretnije), vrlo brzo kreće natjecateljski track sa svim što to nosi (svaki drugi vikend neko natjecanje, vozikanje izvan ZG itd., pritisak na rezultate, špotanje izrijekom ili neverbalno ako se izostaje jer se "kreće dalje" tipa - zar je opet test i slično) i to je sigurno drugačije nego "u naša doba". Rekreacija nažalost vrlo brzo otpada. Tako da utoliko čak i imaju veze glazbena i sport jer su često ili-ili. Vidjet ćeš, glazbena je 3. osnovne ako se dobro sjećam, imaš još vremena odlučiti.
ha ima i drugih gradova van Zagreba:mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
ja sam se samo referirala na situaciju koja je meni poznata, ne želim pričati generalno o stvarima s kojima nisam upoznata...
i to što smo mi odlučili da nam ne odgovara voziti dijete dalje od novog zg-a jer je to ipak 4x tjedno i uz druge aktivnosti i redovnu školu ne želimo gubiti sate na putovanja, to je naš izbor i ako ne upadnemo, isto tako ćemo to prihvatiti i pokušati dogodine.... ali napisano i dalje stoji...:bouncing:
Znam da stoji, ali budimo realni, kako bi bilo moguće da lokalne ispostave glazbenih škola prime svu djecu. To je fizički neizvedivo.Citiraj:
MusicBee prvotno napisa
Ok, kad sam napisala da većina upiše željeni instrument, nisam mislila na željeni instrument u željenoj školi na željenoj lokaciji :mrgreen:Citiraj:
MusicBee prvotno napisa
Svatko ima svoje prioritete i obiteljsku organizaciju, to je podložno preslagivanjima planova, prioritetima i ostalom. Nekom je važno da svira baš taj određeni instrument, pa će upisati i dalju školu ako mu je tako važno, netko će odabrati drugi ponuđeni instrument i biti s njim zadovoljan, netko će pričekati sljedeću godinu za upis... nekom će biti ok i da vozi dijete u udaljeniju školu, netko će inzistirati na školi u blizini. Tu stvarno svatko odlučuje o prioritetima zasebno.
Istina da u Novom Zagrebu nema glazbene škole, samo područna odjeljenja većih škola, zato i jest problem s mjestima.
Moj post se više odnosio na ono da će neko talentirano dijete izvisiti za upis u glazbenu školu jer su mu uzeli mjesto oni iz pripremnog. Ako uz talent postoji i velika želja za glazbom, može se napraviti i kompromis. Kao što razumijem i da netko, kome je glazbena jedna od x aktivnosti na koje dijete ide, neće tražiti dalje od najbliže škole jer je već i ovako teško sklopiti satnicu.
Slično sam i ja napravila, samo obrnuto, kad je sin u nižim razredima oš poželio, uz glazbenu, i nešto trenirati. Pa je išao na košarku u svoju osnovnu školu. Išao je 2 godine, onda odustao iz više razloga. Mi smo ga u glazbenu vozili, dugo godina, za prijevoz na sport više nismo imali kapaciteta pa je morao birati najbliže.
Recimo na primjer obitelj mog muža se preselila u Zagreb zato da bi on mogao ići u glazbenu školu :mrgreen:
Meni bi osobno ovo bila prevelika cijena za tu vrst edukacije, da mu to nije bas poziv, nego da bude obrazovana publika u lisinskom . Mi smo prioritizirali sport, al je nakon x vremena i natjecanja i to otpalo, i to je zahtijevalo neku organiziraniju obitelh kojoj je natjecanje i rad na servisu vise vrijedam zrtve. Sve su to odluke o prioritetima.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Upitnici = obrnuti smajli.
Postao mu je poziv ali to nisu mogli znati kad je imao 10 godina.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Može biti da ja ne vidim tu dobru stranu, koju ti vidiš, jer nisam u tom sustavu. Ali kad bih stavila analogiju na temeljno obrazovanje, da npr. za neku srednju školu imaju prednost djeca koja su išla u točno određenu osnovnu školu, kao što ovdje imaju prednost djeca koja su baš kod njih imala pripremu, onda bi to bio veliki problem. Glazbena škola je ipak sekundarna edukacija pa se to i ne mora.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
ina, mislim da me nisi skužila. Mene zapravo zanima, možda mi može čokolada odgovoriti, što se to promijenilo u samom sustavu glazbenog obrazovanja, da sva djeca idu na natjecanja. Sad se ponavljam, pa ispada kao da mi je strašno važno. Nije, samo sam znatiželjna. Pokušala sam neke roditelje pitati, ali su bili uvrijeđeni kao da ja mislim da njihova djeca nisu glazbeni geniji. Stvarno je u moje vrijeme iz moje glazbene išlo možda ukupno 8 djece na natjecanja, a ne od jednog nastavnika baš iz te škole u gradu koji je izgubio barem 15% stanovništva u odnosu na "moje vrijeme".
Sport je drugo, tu je donekle upravo smisao u natjecanju. Premda je u RH zaista ekstremno, u odnosu na zapadne zemlje koje puno više drže do rekreacije i omogućavaju pristup sveukupnom stanovništvu na razne rekreativne opcije. Kod nas kao žensko npr., ne možeš u odrasloj dobi krenuti trenirati neki timski sport, možeš ići jedino trčati, al to je druga tema.
Ali mi se čini da previše začetavam temu pa bolje da ostavim ovaj informativni, a svoja zgražanja s diskriminacijom djece koja nisu platila pripreme za glazbenu, ostavim za sebe :)
To nisu pripreme za glazbenu nego je glazbeni "vrtić", a cijena mu je niska kao i cijena glazbene škole. Ne znam što bi škola koja nema prijemni trebala napraviti - upisivati po principu tko prvi stane u red? Tako se uostalom upisuje u vrtić. Ovo je jako dobar princip - dođi, vidi, razmisli zanima li te stvarno glazbena, pa se onda upiši. U slučaju moje kćeri jako dobar princip jer bi ju u glazbenu sigurno upisali, a ovako je sama na pripremama vidjela da ju to uopće ne zanima.
Super za njega plus neizokrenuti smajli.
Nisam čokolada, ali sam majka djeteta koje je išlo na natjecanja u glazbi. Zadnje državno je odradio prije 2 mjeseca.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Dakle, kao prvo, ne idu sva djeca na natjecanja. Idu ona koja za to imaju interes i za koju nastavnik procijeni da bi to bilo za njih pogodno.
Kao drugo, ono što sam imala prilike vidjeti iz prve ruke - kroz pripreme za natjecanja dijete nevjerojatno profitira, u smislu koncentracije, napredovanja u tehnici i kvaliteti svirke, javnom nastupu, ma u svim aspektima. Čak i ako ne ostvari 1. nagradu ili plasman na državno, i opet se na toj djeci vidi da se dodatno radilo s njima i koristi im to u daljnjem obrazovanju.
Konkretno - moj sin se u nižim razredima oš dosađivao u školi, imao je nepoticajnu učiteljicu koja ga je nastojala "prigušiti" u razredu, da ne odskače toliko. A u glazbenoj je imao profesoricu koja ga je odmah "pročitala", vidjela je što može i predstavila mu je cijelu priču kao zabavu. Na natjecanja je išao od svoje volje, oduševljen i s puno entuzijazma. Naučio je nastupati, naučio je slušati druge, naučio je kontrolirati svoju tremu (do te mjere da mu nitko ni ne vjeruje da ima tremu, iako je ima).
Kad je došao u 5. razred i na predmetnu nastavu, nekako mu je redovna škola postala veći fokus od glazbene (očekivano), ali nastavio je s glazbenim natjecanjima jer je već znao da je u tome dobar, a i stekao je već neku reputaciju.
Sad, na kraju glazbenog školovanja, zahvalna sam njegovoj profesorici instrumenta do neba što ga je u pravom trenutku pogurnula, dala mu poticaj da pokaže više i da se potrudi, a ta motivacija iz glazbe prelila mu se kasnije i na ostale školske predmete. Po meni, to je bio primjer kako bi trebalo raditi s darovitima.
Činjenica je da danas postoji puno veći dijapazon natjecanja nego nekad, i da je taj vid aktivnosti dostupniji djeci nego prije. Ne samo u glazbi, već i u drugim školskim predmetima (ja se iz osnovne tek mutno sjećam postojanja natjecanja iz nekih predmeta, danas ih AZOO organizira doslovno iz svakog predmeta i škole ih moraju provoditi). Netko će to smatrati dobrim, netko neće, ali u svakom slučaju, natjecanja nisu obavezna, nisu nešto što se mora, to je stvarno prepušteno odabiru djeteta (i roditelja koji trebaju biti spremni logistički uskočiti).
Da ne citiram pojedinačno:
- natjecanja u glazbi uvijek su postojala, i da, i prije 40 g. su postojali tzv. muzički razredi u koje bi se upisala djeca nakon osnovne škole jer su se vidjela na Akademiji.
Da, i tada su postojala djeca koja nisu čak ni pohađala muzički razred, nego su samo dolazili polagati razredne ispite jer nisu stizala ići u školu, i vježbati i hodati po natjecanjima. Istina, uglavnom u Zagrebu jer je i prije 40 g. to bio veliki grad i djeca su (sama!!!) putovala iz boguizanogu do centra grada.
- postoje izvrsni nastavnici koji život posvete radu s djecom. Ne dođe uspjeh odmah nakon 5 ili 10 godina jer i sam nastavnik uči, fuša, radi krive poteze iz kojih nauči nešto, popravlja, ukratko - razvija se. Zato nije čudno da jednom netko spremi i 8 natjecatelja od 12 učenika.
Potpuno sam sigurna da se u takvim slučajevima ne radi o natjecateljski "teškim" instrumentima tipa klavir jer je tu konkurencija preogromna. Bude po 30-40 učenika po kategoriji na županijskom natjecanju, zahtjevni su programi, nastavnik mora sa svakim učenikom ponekad raditi i trostruko više nego što mu je satnica i jednostavno odabere one koji su spremni za:
a) opaki rad
b) opaki roditeljski rad s djetetom negdje do 5.r.
c) dovođenje u muzičku kad god nastavniku padne na pamet
d) beskrajne produkcije
e) izostajanje iz opće škole kad god treba
f) planiranje godišnjih odmora prema vremenu i mjestu gdje se održavaju seminari
g) preskakanje skijanja ili povoljnih obiteljskih putovanja jer Ryan air leti jeftino baš pred ispite ili natjecanja
h) trebam li dalje?
- talentiranu djecu natjecanja uglavnom vesele (ako prof. ne pretjera s njihovim brojem). Ne biste vjerovali koliko natjecanja vesele NEKE roditelje - toliko da nekad sami guglaju natjecanja u inozemstvu i proganjaju nastavnika da se tamo ode, iako nije pedagoški opravdano. Ima i rijetkih (bolesnih) slučajeva da roditelji sami prijave i odvedu dijete tamo samonda dokažu nastavniku da je bio "u krivu". Jednako kao što postoje oni zapjenjeni roditelji koji uz ogradu nogometnog igrališta psuju tuđe dijete jer je otelo loptu njegovom.
- glazbena škola dostupna baš svima fizički nije moguća. Postoje i tečajevi, privatni sati, privatne škole, a nekad je postojao i čisto pristojan predmet Glazbeni u OŠ s dva sata tjedno na kojem su se djeca muzički opismenjavala, svirala blokflaute, melodike i Orffov instrumentarij, pjevala u zboru...skroz dovoljno za lijepo muzičko obrazovanje.
- glazbena škola treba reformu jer današnja djeca nisu u stanju savladati postojeći kurikul. A nisu zato što u općim školama ganjaju 5.0, zato što postoji elektronika na koju troše 3-4 sata dnevno, usto imaju još bar 2 slobodne aktivnosti pa za vježbanje nema vremena. To nekako hoda do 3. razreda, ali kasnije više ne. U GŠ nema brzih rezultata koji dolaze laganim putem. Zato mislim da bi se učenike trebalo nakon 3.r. dijeliti u dva programa - ambiciozniji s više vježbanja i laganiji s manje vježbanja.
Teško će netko prosječan zauzeti mjesto nekom genijalcu, jer će taj genijalac naći načina da ga netko negdje primijeti, roditelji će se snaći...u pola godine će ga dovesti nekom nastavniku da ga posluša, ovaj će prepoznati njegov talent, s njim će raditi i ubaciti ga u školu sljedeće godine.
- današnji roditelji nisu spremni na svakodnevna razvažanja (vidimo to i ovdje na temi) u prvih nekoliko godina, misle da je strahota da dijete iz NZ dolazi u centar, o samostalnosti djece u javnom prijevozu da i ne govorim.
- zašto ima puno gerijatrije na koncertima u Lisinskom ili na događanjima u HNK? Prvo, zazo što ne rade pa im je svejedno je li utorak ili subota, a drugo, imaju povoljne pakete ulaznica za cijelu sezonu. To im je često jedini izlazak i prilika za druženje. Nisu oni nešto osobito ludi za "Stravinskim" (inače, Stravinski je već čista klasika), ali uz neki lijepi koncert s dobrim solistom prežive i neku manje slušljivu muziku. Kad su već platili pretplatu, šteta im je ne doći pa makar bila cijela večer modernih domaćih autora :mrgreen:. Ja iz tog razloga ne kupujem pretplatu jer me ne zanimaju svi koncerti ili predstave u ciklusu.
Lijepo je sjesti u Lisinski i malo se opustiti pa makar ništa o glazbi ne znao. Moja starija kći s glazbom nema nikakve veze, ali kad odemo na koncert, kaže da slušajući odluta u neke svoje misli i bude joj baš lijepo. Prokomentira je li neka muzika zanimljiva ili nije, promatra članove orkestra ili mimiku solista, nešto pita, nešto nauči...i eto ti lijepo utrošenog vremena :mrgreen:.
Vidim da je Tanja odgovorila: glazbenih natjecanja danas ima u doslovno svakom 5. mjestu u Hrvatskoj. O "regionu" da i ne govorim. Slovenija, BiH, Srbija...sve je to puno natkecanja. Italija je oduvijek u svakom selu imala natjecanje. I sve su to "međunarodna natjecanja" pa makar u kategoriji nastupio jedan Slovenac i dva Bosanca. Djeci se sviđa pojam "međunarodno", o roditeljima da i ne govorim, a i nastavnik skupi bodove za napredovanje. Što više natjecanja, to je veća potreba i za članovima žirija, jel.
Eto, zato ima toliko natjecanja, iako mi svi znamo da se natjecanja koja vrijede mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Ali! Tu postoji i motivacijski faktor: ako djetetu kažeš da ide na natjecanje, to je wow, odmah više vježba pa se i korist od "slabog" natjecanja nikako ne može zanijekati. Uostalom, postoje i školska natjecanja (nakon kojih se ne ide dalje na županijsko), djecu vesele jer se automatski riješe ispita, a istovremeno, htjeli-ne htjeli opet vježbaju više i napreduju.
Treba samo naći pravu mjeru.
Upadam sad kao padobranac i ispričavam se ako ste već sve napisale. Nisam pročitala temu do kraja, budem... sad čitam zaostatke i komentiram. Sorry, Jelena, nisam vidjela prije. Hvala ti što si ovo napisala. Do ovog upisa sam zaista mislila da mi svi na temi pišemo relativno isto, zato sam ti i pisala da mislimo isto.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Ne mislimo.
Za moju djecu glazbena škola je vatromet radosti, najvažnija slobodna aktivnost koju imaju i koju jako vole, a često i obožavaju. Iako smo ih mi povremeno i odgovarali od toga, starija djeca su i u srednjoj glazbenoj i jako im je važna. Ima to veze i sa školom, i s profesorima, i s društvom tamo, ali mislim da najviše ima veze s pristupom koji je u toj školi drugačiji i koji mojoj djeci donosi radost.
Čitanje ovog tvog opisa " Netko svira 5 godina bez entuzijazma, stalno ga se podsjeca na obaveze, i onda smogne snage reci roditeljima da ga to stvarno ne zanima. A roditelj krene sa svijecama i mostovima i mozes ti to i mi cemo ti pomoci da nastavis, steta je da ne zavrsis barem osnovnu skolu. A dobro ako bas nikako ne mozes... " je i meni teško i mučno. I totalno suprotno od onog što sam ja zapravo napisala, a bogme i od mog (našeg) roditeljskog stila.
Jasno mi je da svi mi imamo različita životna iskustva, i da svi zapravo iz njih iščitavamo značenja onoga što pišu drugi ljudi. Ja uopće ne mogu zamisliti kako je to svirati (ili bilo što drugo raditi) 5 godina bez entuzijazma i ne moći reći roditeljima da te to ne zanima. Strašno mi je i zamisliti da ima djece koja na takav način idu u glazbenu školu (ili na bilo koju drugu aktivnost).Tako da mi zaista nije palo na pamet da ćeš moje upise iščitavati na takav način. Da je, pokušala bih (ne znam bih li i uspjela) napisati to jasnije.
Ono o čemu sam ja pisala je išlo u dva rukavca razmišljanja. Prvi, u kojem Vrijeska traži ideje i načine kako bi dijete moglo (možda) nastaviti ići u muzičku školu, i u kojem joj pišem svoja razmišljanja kako bi možda moglo (A i B programi, promjene nastavnika, promjene škole itd. ).I drugi, u kojem eksplicite govorim u nekoliko navrata kako ni ja ni suprug (dakle, mi kao roditelji) ne mislimo da je loše isprobavati nove stvari, dapače...kako su i naša djeca odustajala od nekih stvari, puno "ozbiljnijih" od muzičke škole, i započinjala neke nove stvari za koje je trebala još puuuuno veća hrabrost, i promišljanje, i odgovornost, uz naš roditeljski blagoslov. I na takve stvari sam mislila kad sam pisala o hrabrosti, ne o etidama, naravno. No, naša djeca imaju pravo na svoju privatnost (i jako se trudim ne povrijediti im to pravo) pa ovdje ne mislim detaljnije o tome.
Ono o čemu sam ja pisala (i pišem), i ono što vidim kod svoje djece je upravo ovo što je tako prekrasno opisala buba klara :heart:. Neki dan je moje srednje dijete upotrijebilo gotovo iste riječi opisujući svoje osjećaje za srednju glazbenu školu. Zahvalna sam što je pronašlo mjesto na kojem se može tako osjećati.
I želim reći da će nekom djetetu to mjesto biti u glazbi, nekom u plesu, nekom u nogometu, nekom u robotici, nekom u manga stripovima... svejedno je. I to je moja svijeća i moj most, o kojima pišem.
Osvijetliti im mračna mjesta kako bi mogli naći ono neko njihovo, posebno mjesto, u kojem se osjećaju svoji, i sigurni, i prekrasni.
I biti im most na kojem će prijeći na tu obalu, koliko god puta treba, i ma koliko rijeka bila divlja :mrgreen:.
Hvala ti, buba klara. Napisala si sve što je bilo potrebno reći (i što će netko drugi napisati na nekoj drugoj temi, o nekoj drugoj aktivnosti; u tome i je divota i čar.)
Mislim da tako treba gledati na ovu temu.
Ps. Tanja b, čestitke sinu, a i svima vama! Imala sam privilegiju slušati ga par puta u životu i čuvat ću njegovo muziciranje u riznici dragih iskustava.
Citiraj:
buba klara prvotno napisa
Mislim da moja deca ne bi znala da žive bez muzike :).
I baš sam prepoznala u njima to o čemu je pisala buba klara- volela bih da uvek zadrže takvu ljubav ka muzici, bez obzira šta im jednom bude profesija.
Plus ovo o čemu piše čokolada- zadovoljni su ove korona godine makar i školskim takmičenjem, ne moraju na ispit, zabavili su se u dobrom društvu, jedni drugima pružali podršku za tremu- i to je deo života i školovanja, a nije osnovna škola. Za decu iz malih sredina muzička škola je neprocenjiva.
To što ih treba podsećati da vežbaju uopšte nije mera njihove nezainteresovanosti- nego opšte ljudske težnje da se radi manje, a ne više.
Treba ih podsećati i da rasklone suđe i čist veš :roll:
I čestitke sinu, tanja!
Jako mi se sviđa pristup te muzičke škole, i naša seoska ima pomalo od tog neopterećenog pristupa, isto im kao malima nisu ni govorili za smotre i ispite nego predstavljali komisiju kao "u gostima su nam i još neke nastavnice pa da se malo hvalimo pred njima :)"
Shvatila sam odakle tolika natjecanja :)
Hvala!