Kazna - je li nuzna?

Citiraj:

---

Ian recimo (3 godine i mjesec dana) već pola godine vrlo često govori "tužan sam" i "sretan sam" pa ja izbjegavam nametati mu još svoje osjećaje jer ih on vrlo dobro prepozna.

---

ja ovo ne razumijem...dijete lijepo prepoznaje svoje emocije, barata terminima...a ti onda izbjegavas govoriti o svojim osjecajima? Zasto ako dijete razumije o cemu pricas. I zasto je to "nametanje".
Pa sati i sati psihoterapija se svode na to da se čovjeka nauci prepoznati svoje emocije, pravilno ih imenovati pa tek onda nositi s s njima. Znate li koliko odraslih ljudi uopće ne zna imenovati emociju koju osjećaju...koliko ljudi će, kada ih pitamo kako su se osjećali u nekom trenutku reći: trasao sam se, šetao sam okolo, vikao ili sl. I, uopće ne kuži da ne priča o emociji, da ju ne zna imenovati...

Tatek, odlican point, djetetu se stvarno može pomoći da nauci prepoznavati i svoje i tuđe emocije i to je važno...

Sanja, nisam ja nis prekrajala niti vadila, izvukla sam onaj dio koji mi je upao u oci - meni je uoap kao takva cjelina i bas zato sto si ranije spominjala neverbalnu komunikaciju mi taj dio nije bio jasan. Ja sam htjela naglasiti da govorili mi o emocijalam ili ne neverbalni dio ostaje, dakle nis nismo rijesili odlukom da ne govorimo o tome kako se mi u nekom trenutku osjecamo.

Ja mislim da sam shvatio ninochku: ona smatra da kod njih nema problema sa izrazavanjem emocija pa onda ne namjerava davati neki NAGLASAK ili POSEBNI TRETMAN izrazavanju emocija. Vjerujem da ih ona ne skriva od Iana vec samo izrazava u obliku uobicajenom i inace za nju, bez da ih recimo naglasava.

Ninochka, jel sam dobro skuzio? ;)

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Sanja, nisam ja nis prekrajala niti vadila, izvukla sam onaj dio koji mi je upao u oci - meni je uoap kao takva cjelina i bas zato sto si ranije spominjala neverbalnu komunikaciju mi taj dio nije bio jasan. Ja sam htjela naglasiti da govorili mi o emocijalam ili ne neverbalni dio ostaje, dakle nis nismo rijesili odlukom da ne govorimo o tome kako se mi u nekom trenutku osjecamo.

---

Slažemo se po pitanju da neverbalni dio ostaje. :) Međutim, dio koji si izvukla samo je zaključak moje argumentacije zbog čega "prazne" ja-poruke, pisane u knjizi ili na netu, ne funkcioniraju kao goli tekst.

Drugo je kad čovjek osvijesti svoje emocije i iskreno funkcionira u skladu s njima te se asertivno izražava. No, tada je samo imenovanje emocija često suvišno, o tome ja pričam. (Recimo, meni je glupo prekidati divan trenutak sreće kad Fiona i ja u nečemu uživamo i ona se sretno smije da bih joj rekla "sad smo sretne". Dijete uživa, lijepo joj je, a ja joj, ako je potrebno, kasnije objasnim ono što treba. Čemu prekinuti i pokvariti trenutak? I ne mislim da će joj biti potrebna psihoterapija kako bi naučila imenovati emocije i nositi se s njima, barem se nadam da neće.)

Mislim da ti pričaš puno općenitije o emocijama, a ja pišem u kontekstu imenovanja emocija i njihovog korištenja kao argumenta prilikom zabrane ili korigiranja određenog ponašanja i tu dolazi do povremenog kratkog spoja. :)

OK, mozda zato sto ja mislim da se o emocijama opcenito treba pricati pa onda i u kontekstu kazni i korekcije određenog ponašanja.

Jer, ne treba zaboraviti da neverbalne poruke često i krivo interpretiramo, da dijete može nečiju tugu, zabrinutost ili slično interpretirati kao ljutnju...zato je sigurnije ako se djetetu i dodatno verbalno objasni ono sto se osjeća...

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Jer, ne treba zaboraviti da neverbalne poruke često i krivo interpretiramo, da dijete može nečiju tugu, zabrinutost ili slično interpretirati kao ljutnju...zato je sigurnije ako se djetetu i dodatno verbalno objasni ono sto se osjeća...

---

Slažem se, zato sam već i napisala

Citiraj:

---

To ne znači da mi ne pričamo o osjećajima, no to radimo u drugim prilikama i na drugi način, zapravo, naglasak je drugačiji - Fiona jako dobro zna što je ljutnja, što je veselje, što je tuga, što je radost... pogotovo se trudim objasniti joj fine nijanse između osjećaja koji često dolaze "u paketu", poput tuge, razočaranja i ljutnje ili veselja, ushita i zadovoljstva. Jako puno razgovaramo općenito o stvarima koje nam se događaju, pa tako i o osjećajima,

---

ali ti je vjerojatno promaklo. :) (Boldala sam naknadno.)

Znate sto mi je sad palo na pamet oko ovog uvaljivanja osjecaja krivnje s JA porukama. Mislim da tu uopce nije problem koristenje JA poruka kao takvih, nego je stvar u tome jel zelis uvaliti djetetu osjecaj krivnje ili ne. Ak ja zelim da se on lose osjeca sto sam ja ljuta/zabrinuta/itd. - to cu napraviti koristila ja poruke ili ne koristila. A s obzirom da mi ni na kraj pameti nije da se on treba lose osjecati i promjeniti zbog mojih osjecaja, nego zbog toga sto ja MISLIM o tome svemu (i na tome je naglasak, a ne npr. na mom tugaljivom glasu i izazivanju sazaljenja), ne vidim kak bi mu uspjela uvaliti osjecaj krivnje zbog izrazavanja svog misljenja/osjecaja.

Pala mi na pamet paralela s produzenim dojenjem i manipulacijom. Ak ce mama koristiti dojenje da bi manipulirala djetetom, nije problem dugo dojenje, nego manipulacija koja bi se onda opet pokazala kroz nesto drugo da nema dojenja. Tako i s JA porukama, ak se hoce uvaliti osjecaj krivnje, on ce biti uvaljen ovako ili onako. Nije tu problem koristenja JA poruka.

My two cents :saint:

Nije mi Sanja nista promaklo 8) Meni su jednostavno tvoje izjave kontradiktorne(da sada ne nabrajam primjere, opet ces reci da vadim iz konteksta - dakle, opci dojam), moguće da samo ja imam problem u interpretaciji svega onoga sto si ti navela 8)


Anchie, slazem se s tobom :)

Anchie, ja bih jos vise sazeo tvoju poruku:

- onaj tko hoce manipulirati (svjesno - ima li takvih? - ili nesvjesno) taj ce to raditi i nece uopce razmisljati radi li to mozda ili ne
- onaj tko je svjestan te mogucnosti, ima to na umu te to nece raditi odnosno radit ce to u maloj mjeri (vjerojatno u situacijama umora, stresa itd)

Ne vjerujem da ima puno ljudi koji svjesno manipuliraju djecjim osjecajima (to su vjerojatno samo ljudi zreli za lijecenje ovakve ili onakve vrste), vecina to radi nesvjesno. E sad, ako si ti svjestan te mogucnosti, a ne zelis da se to desava tad si napravio divovski dio posla.

Rezime: mi koji ovdje diskutiramo smo svjesni tog problema i en vjerujem da to itko od nas radi u iole znacajnijoj mjeri ... a oni koji to rade su vani, na cesti, u susjedstvu, medju rodbinom ... pa bogami i u nasim "izvornim" obiteljima ... i mi koji najvise pazimo da se to ne desi vjerojatno imamo najvise iskustava s time iz mladosti pa se sad vise ili manje panicno bojimo da to ne prenesemo svojoj djeci.

Ja imam lose iskustvo sa svojim ocem koji je bio majstor u manipulaciji osjecajima ... naravno, nije on to radio namjerno, ali je on imao svoj podsvjesni cilj do kojeg nije mogao stici "normalnim" putem pa je onda igrao na taj nacin, "iza ledja".

Dakle, mislim da se mi, koji se najvise plasimo toga, u stvari ne trebamo previse brinuti - ako smo svjesni te opasnosti i trudimo se da ne upadnemo u istu sablonu tad smo vec napravili lavovski dio posla.

anchie, ja to isto tako vidim.
na kraju opet dođeš do toga da su iskrenost prema samom sebi, tvoj vlastititi osjećaj za pojedinu situaciju i intuicija jel radiš dobro ili ne- najbolji i najmudriji učitelji 8).
ali moram priznat da me ovakvi topici i razgovori baš nadahnjuju i imam osjećaj da nam svima trebaju i koriste na ovom putu :) , jer biti roditelj je ipak svojevrsni put (u neizvjesno).

anchie, dobro receno. :)

ne stignem sada vise, jer moram zavrsiti neke hitne stvari, ali bih dodala da mi se cini, da se ja poruke previse izjednacavju sa izrazavanjem emocija.

ja poruka ne mora uopce iskazivati emocije, ona moze biti tvoj stav o mnogim stvarima koje se rade ili ne rade bez ikavih pravih razloga, cisto iz navike. a ja porukom objasnjavs zasto ti to bas tako radis, a ne drugacije.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Meni su jednostavno tvoje izjave kontradiktorne

---

Nimalo ti ne negiram pravo na dojam. :) Bitno je da meni nisu. ;)

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

moguće da samo ja imam problem u interpretaciji svega onoga sto si ti navela 8)

---

Moguće.

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Znate sto mi je sad palo na pamet oko ovog uvaljivanja osjecaja krivnje s JA porukama. Mislim da tu uopce nije problem koristenje JA poruka kao takvih, nego je stvar u tome jel zelis uvaliti djetetu osjecaj krivnje ili ne. Ak ja zelim da se on lose osjeca sto sam ja ljuta/zabrinuta/itd. - to cu napraviti koristila ja poruke ili ne koristila. A s obzirom da mi ni na kraj pameti nije da se on treba lose osjecati i promjeniti zbog mojih osjecaja, nego zbog toga sto ja MISLIM o tome svemu (i na tome je naglasak, a ne npr. na mom tugaljivom glasu i izazivanju sazaljenja), ne vidim kak bi mu uspjela uvaliti osjecaj krivnje zbog izrazavanja svog misljenja/osjecaja.

Pala mi na pamet paralela s produzenim dojenjem i manipulacijom. Ak ce mama koristiti dojenje da bi manipulirala djetetom, nije problem dugo dojenje, nego manipulacija koja bi se onda opet pokazala kroz nesto drugo da nema dojenja. Tako i s JA porukama, ak se hoce uvaliti osjecaj krivnje, on ce biti uvaljen ovako ili onako. Nije tu problem koristenja JA poruka.

My two cents :saint:

---

S ovim se posve slažem. :)

Pokusavam odgojiti dijete uz sto manje kaznjavanja, ali ih ipak primjenjujem kad vidim da gubim zivce i da cu puknuti. Onda mi je bolja alternativa kazna (koja je kod nas odbrojavanje do 3 - pa ako ne upali crtanje za stolicem u njenoj sobi) nego da se pocnem derati.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Citiraj:

---

Ian recimo (3 godine i mjesec dana) već pola godine vrlo često govori "tužan sam" i "sretan sam" pa ja izbjegavam nametati mu još svoje osjećaje jer ih on vrlo dobro prepozna.

---

ja ovo ne razumijem...dijete lijepo prepoznaje svoje emocije, barata terminima...a ti onda izbjegavas govoriti o svojim osjecajima? Zasto ako dijete razumije o cemu pricas. I zasto je to "nametanje".
Pa sati i sati psihoterapija se svode na to da se čovjeka nauci prepoznati svoje emocije, pravilno ih imenovati pa tek onda nositi s s njima.

Tatek, odlican point, djetetu se stvarno može pomoći da nauci prepoznavati i svoje i tuđe emocije i to je važno...

---

tatek ti je već pojasnio, pa samp da dodam da sam njemu odgovarala. dakle radilo se o pojašnjavanju zašto ja ne moram svom djetetu putem JA poruka pomagati da prepozna i izrazi svoje emocije pa ih utoliko ni ne koristim više ili intenzivnije

Ja se ne smatram savrsenim roditeljem (u stvari nemam niti pribliznu viziju sto bi to trebalo znaciti, neku univerzalnu sliku) al moram priznati da se i ne preispitujem (mozda zbog manjka te univerzalne slike?). Barem niti priblizno u toj mjeri koliko se preispituje na ovom topiku :) (Pa da usput i priznam da nisam u stanju procitat sve postove - i od ovog sto sam procitala mi se vrti u glavi.)

U mojem slucaju mislim da bih poludila i da u stvari ne bih bila dobar roditelj da se konstanto preispitujem. Al to na osnovu mojeg karaktera i mojeg roditeljevanja (koje je takvo kakvo je). Drugima preispitivanje koristi. Pretpostavljam. Nemrem se stavit u njihovu kozu.

Pa vas pustam da dalje preispitujete :)

Ovaj post je bio vise terapija za mene - da si poslozim zakaj mi nije toliko vazan (ili mozda je - jer sam si poslozila zakaj nije (ili mozda jer sam si poslozila zakaj nije (ili mozda je - jer sam si poslozila zakaj nije (ili... )))).

Ignorirajte me :lol:

Ancice :lol:

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Ja se ne smatram savrsenim roditeljem (u stvari nemam niti pribliznu viziju sto bi to trebalo znaciti, neku univerzalnu sliku) al moram priznati da se i ne preispitujem (mozda zbog manjka te univerzalne slike?). Barem niti priblizno u toj mjeri koliko se preispituje na ovom topiku :) (Pa da usput i priznam da nisam u stanju procitat sve postove - i od ovog sto sam procitala mi se vrti u glavi.)

U mojem slucaju mislim da bih poludila i da u stvari ne bih bila dobar roditelj da se konstanto preispitujem. Al to na osnovu mojeg karaktera i mojeg roditeljevanja (koje je takvo kakvo je). Drugima preispitivanje koristi. Pretpostavljam. Nemrem se stavit u njihovu kozu.

Pa vas pustam da dalje preispitujete :)

Ovaj post je bio vise terapija za mene - da si poslozim zakaj mi nije toliko vazan (ili mozda je - jer sam si poslozila zakaj nije (ili mozda jer sam si poslozila zakaj nije (ili mozda je - jer sam si poslozila zakaj nije (ili... )))).

Ignorirajte me :lol:

---

mozda je to bas ono do ceg sam i ja dosla: sto vise djece i prakticnog iskustva, manje filozofiranja ;)

Kod mene to nema veze s iskustvom i praksom :)

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Kod mene to nema veze s iskustvom i praksom :)

---

nego....?

Ancice X na tvoj post

mislila sam potpis

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Ja se ne smatram savrsenim roditeljem (u stvari nemam niti pribliznu viziju sto bi to trebalo znaciti, neku univerzalnu sliku) al moram priznati da se i ne preispitujem (mozda zbog manjka te univerzalne slike?). Barem niti priblizno u toj mjeri koliko se preispituje na ovom topiku :) (Pa da usput i priznam da nisam u stanju procitat sve postove - i od ovog sto sam procitala mi se vrti u glavi.)

U mojem slucaju mislim da bih poludila i da u stvari ne bih bila dobar roditelj da se konstanto preispitujem. Al to na osnovu mojeg karaktera i mojeg roditeljevanja (koje je takvo kakvo je). Drugima preispitivanje koristi. Pretpostavljam. Nemrem se stavit u njihovu kozu.

Pa vas pustam da dalje preispitujete :)

Ovaj post je bio vise terapija za mene - da si poslozim zakaj mi nije toliko vazan (ili mozda je - jer sam si poslozila zakaj nije (ili mozda jer sam si poslozila zakaj nije (ili mozda je - jer sam si poslozila zakaj nije (ili... )))).

Ignorirajte me :lol:

---

drago mi je sto nisam. :heart:

kazna da. iskustvo me naucilo da uz kaznu manje propovijedam i objasnjavam. barem za sada.

moja frendica iz amerike ne samo da ne koristi kaznu, nego uopce ne koristi rijech "Ne", dijete odgaja antiautoritativno. objasnjavajuci svoj stav rekla je da ona zeli da njeno dijete ne plache, da bude sretno (kao da ja zelim da moje bude nesretno ?!?).

onda smo se posvadjale na mrtvo ime. ona se duboko uvrijedila kad sam njenoj mezimici rekla "NE dolazi u obzir". o cemu se radilo? mala je u toku voznje (ja sam vozila) pozeljela izaci iz autosjedalice, mater vec krenula ju odvezivati i mene uvjeravati da ce ona platiti kaznu ako nas zaustave. rekoh joj da mi se fucka za kaznu, nego da necu da mi tudje dijete proleti kroz sofersajbu. mala se dernjacila iz sveg glasa (i pretpostavljam bila duboko nesretna, ko nikad u svom mladom zivotu i dobila sigurno brojne "traumchice"), al je ostala zavezana do kraja voznje.

Citiraj:

---

onda smo se posvadjale na mrtvo ime. ona se duboko uvrijedila kad sam njenoj mezimici rekla "NE dolazi u obzir". o cemu se radilo? mala je u toku voznje (ja sam vozila) pozeljela izaci iz autosjedalice, mater vec krenula ju odvezivati i mene uvjeravati da ce ona platiti kaznu ako nas zaustave. rekoh joj da mi se fucka za kaznu, nego da necu da mi tudje dijete proleti kroz sofersajbu. mala se dernjacila iz sveg glasa (i pretpostavljam bila duboko nesretna, ko nikad u svom mladom zivotu i dobila sigurno brojne "traumchice"), al je ostala zavezana do kraja voznje.

---

:lol:
he, he, kako dobar primjer!

naime, je sam bila jednom u gotovo identičnoj situaciji u kojoj mi se jedno tako odgajano dijete slično ponašalo u autu (napominjem da se radilo o starijem djetetu, kojih 5 - 6 god). urlikao je iz petnih žila neopisivo prodornim glasom ne iz protesta ili bilo čega sličnog, nego iz čiste "rekreacije", na što njegova mamica (moja prijateljica, koja, gle čuda dosta vremena provodi u americi) nije uopće reagirala. osjećajući da mi se mozak raspada i da mi je u takvim uvjetima nemoguće voziti, zamolila sam ju (nekoliko puta) da nešto poduzme. na kraju sam im morala priprijetiti da ću ih izbaciti iz auta ako to ne prestane, što je malo pomoglo, ali ne baš previše... :)
he, he... neš ti odgoja...