Joj grozne su mi te situacije u životu kad roditelji iz dobrih namjera naprave štetu. Ja nisam jako puno u plusu s kilama, ali imam čudan odnos prema hrani, sigurno se radi o nekom poremećaju. Ovo tješenje hranom mi je poznato još iz djetinjstva, još mogu osjetiti okus suzama natopljene čokolade (ako nekima ovo zvuči patetično, neka ne čita, ali stvarno je tako bilo). Treba razriješiti stvari iz prošlosti, oprostiti, zaboraviti, precrtati... A onda će valjda i odnos prema hrani postati normalan.
