Kod nas je definitivno tako da je to jedna najobičnija naavika iliti ovisnost koja bi se kao i sve ostale navike dala riješiti na neki način
potreba sigurno nije, jer dijete od dvije godine i skoro tri mjeseca nema nikakvu realnu potrebu jesti i piti po noći, tako da se prema tome treba tako i odnositi
jedno vrijeme mu kao nisam htjela dati bočicu za uspavljaivanje, nego sam ga morala nositi, ljuljati, i onda sam shvatila da samo jednu naviku i ovisnost zamjenjujem drugom
upravo se zato preporučuje dijete učiti da zaspi samo bez tješilica - duda, bočica, mame, ljuljanja, nošenja...ali naravno kad je dovoljno zrelo za to, jer dok god za uspavljiavanje treba nešto, to nešto će trebati i svaki put kad se po noći, kao uostalom i svi mi ostali, probudi, a ako ne zna sam zaspati, tražit će pomoć.
ja za patrika sasvim sigurno znam da zna sam zaspati jer to obično radi u jaslicama, bez obzira što i u jaslicama ima bocu s mlijekom, ali samo zato što ja ne želim da skoro cijeli dan ne pije mlijeko koje toliko voli, ali to doma nije tako jer i mala djeca očito neka ponašanja i navike vežu za prostor.
tako si ja tumačim to što ga isto i kod bake nitko ne mora uspavljivati i biti s njim dok ne zaspi, a doma to od mene uredno traži.
