ja znam što je meni, povećavala sam si osobni prostor :P
Printable View
ja znam što je meni, povećavala sam si osobni prostor :P
je da smo na granici chata....ali malo se sredite.. :nono:
pišemo konstruktivno, poticajno i dobronamjerno. :yes:
moover se pokazao. ko ga nije vidio, njemu šipak. :raspa:
Da. Dakle, nitko nije opovrgnuo moj odgovor na naslov teme...
Gruba verzija - previše jedete.
Politički korektan odgovor bi bio: Unosite više energije nego što tijelo troši pa organizam taloži zalihe energije u obliku koji se vama ženama ne sviđa...
jel ok? Sad kad znate odgovor, temu možete i zaključati... :P
oprosti molim te što sam se usudila napisati da sam debela .....
i odgovorila na prvo pitanje-zašto smo debele bar u mom slučaju, jelom sam si povečala obujam i povećala svoj osobni prostor
malo sam svrljal po RODI i naletila na temu baš za mene 8)
nisam nešto predebela ali ima viška uvijek sam na nekoj djeti
e sad zašto zato što jedem kao i većina žena kad sam emocionalno na dnu,i nekad baš zato jer mi se jede.
moover oćito voli" slabije" cure pa sad pokušava sve nas smršaviti sa "kuženjem" stvari i rješenjima istoga
Moover, teoriju ja mislim svi znamo. Taj dio sigurno nikome ne fali. Ovo je tema za filozofiranje, tj. ja bih rekla osvjescivanje nasih osobnih razloga za takvo stanje. Stoga pls nemoj ubijati temu :)
[quote="Moover"]to se ti tješiš trebao bi netko drugi prosuditCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
onda bi naslov trebao biti "zašto jedemo i kad treba i kad ne treba" a ne "zašto smo debeli"... ;)
Naslov je Zašto smo DebelE a ne DebelI...Citiraj:
Moover prvotno napisa
...zato sto sam prije previse jela, i kad je trebalo, i kad nije.
Otkad jedem u glavu, a ne u gujicu, stvari idu na bolje.
Išla sam računati mužv index i totalno je na granici, ono 24,69. Dakle da ima koju kilicu više, a imao je prije par mjeseci, bio po njihvoom overweight.
:/ .
A meni je sada premršav i ja bih ga malo ugojila...
Ima 180cm i 80kg. Dok je imao 85 bio mi je ne mogu reći ljepši jer mi je i dalje lijepi, ali nekako oku ugodniji...popunjeniji.
Dakle po tome bi svi ljudi trebali hodati anoreksični ili kaj?
Ma ne, vec bi jednostavno trebali ignorirati BMI. Pogledaj kako funkcionira formula - nema logike u tome da sve osobe iste visine imaju i istu tezinu.
U danima dok nisam bila ni najmanje prasica, imala sam 79 kila, a guzica mi je stala u Levisice broj 29. I tad sam bila visoka 168cm. BMI kalkulator na Coolinarici kaze da sam u to vrijeme imala BMI 27.99, indeks uhranjenosti 131.56 i da sam bila gojazna. Steta jedino sto su mi te fotke u Zagrebu pa nemam slikovnih prikaza gojaznosti.
Kalkulator s Coolinarike kaze da mi je,trenutno, idealna tjelesna masa 63.80kg. Da se spustim do te tezine, vjerojatno bi me negdje lijecili od anoreksije.
Ja imam 70kg a nema šanse da stanem u trapke vel. 29, jer su mi sve kile u dupetu!
Ali zato gore mogu ući i u naš 34 na knap,a u 36 komotno!
Naravni, sve ovisi i od modela, ali evoi recimo uniforma za posao. Hlače 42, košulja 36. :?
ja sam forsirajući se u jednoj fazi života došl na kilažu 50 a visoka sam 1.74 i bila sm za bolnicu sve mi se poremetilo I M i hormoni,sve sam vratil i sad se puno bolje osjećam jer sam to ja; variram između 70-75.OK nije to neka težina ali sam takve konstrukcije da me svugij ima i ništa previše.
Da bi izgledala idealno moram skinuti 10 kg a to znaci da moram stalno gladovati,ma ne da mi se!!!!!
Pocela sam vjezbati i to je neki pomak!!!
moja velicina je 31 trperica 8)
O mojoj trenutnoj velicini traperica nije vrijedno raspravljati. :lol:
Uh. Meni je to svjetlosnim godinama daleko od seksi izgleda. Srećom, MM je sasvim drugačiji pa ne brinem da će naslanjat pivo na škembu. Doduše, on za vrijeme tekme ni ne sjedi :lol: više je ovaj rad: :D :shock: :roll: :evil: :bouncing: :klap: :sing: i tak dalje.Citiraj:
icyoh prvotno napisa
Nego, baš sam sa svojim curama pričala malo o tome zakaj sam zabrijala da smršavim i vratim se nakon poroda na staro.
Stvar je u tome da mislim kako ne bih bila fer prema MMu. Ukratko, tip se zaljubio, oženio i odlučio provesti život s jednom osobom. I onda godinu, dvije - tri kasnije, gleda u to veliko, drago, simpatično stvorenje koje sjedi na njihovom kauču, njeguje njihovu djecu i sve si misli - a zakaj si mi progutala ženu?! Ok, zahebavam se malo, ali otprilike to tako gledam. I kad sam ga sad pitala malo o tome, kak to da mi nije zamjerao, ili prije godinu dana nekaj rekao, veli da je vidio moju namjeru i želju da smršavim, donekle se vratim na svoje i pomagao mi je u tome. I zbog toga sam mu i tada bila lijepa (nda, to mi je friki, al ajde). Al kao, da je vidio da ne trzam, da sam se pustila i odlučila biti debela, da mu ne bih baš bila više tako lijepa. Eto, tak to ide. Možda će netko na ovo reći da je bez veze i da ljude treba voljeti zbog njihove nutarnje ljepote, al jbg, moja je bila fakat duboko unutra :mrgreen: Ni meni baš ne bi bilo drago da mi muž odjednom dobije 25 ili 30 kila i sav se objesi, prestane se brijat, šišat i kajjaznam kaj. Pa mogla sam si takvog nać u prvom bircu, kaj ne?
meni je ok ovaj BMI koji imam na telefonu.
veli 23,4 - normal weight (BMI 18 - 25)
dakle, na 164 cm imam 63 kg i da, veli mi da imam normalnu tjelesnu težinu, ali ako pogledam na ovih 18 do 25 onda vidim da sam u gornjem dijelu - pa mogu komotno još malo stisnuti s režimom kaj ne?
Htjela sam reći još da mi je super post od mamma sanke - stvarno je jako važno i koliko godina imamo i da toga, naravno, budemo svjesne.
A izgovori za vježbanje :lol: smišljam za danas, al mi ponestaje ideja i sve je izglednije da ću ipak otići.
ma nije toliko ni bit da bi si takvog mogla naći na svakom ćošku,Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
nego kad se osoba ugoji ili slično, zapravo pokazuje kako se prestala brinuti o sebi, držati do sebe, misliti o sebi. a to je veeeliki turn down. i sigurno je i njoj samoj turn down, samo treba pričekati klik da se pokrene. od kvocanja nikakve koristi, štoviše, samo je može gurnuti u suprotnom smjeru.
E super da postoji netko ko je kao ja! Moja idealna težina je 78 kila, a visoka sam 173. Kad sam bila smršavila do Nazovi idealne težine tj. 62kg, izgledala sam skroz anoreksično, upijeno...užas! Sad sam krmče pa sam si draža nego kad sam bila mršavica. Doduše ja imam jako mišičave noge i građena sam baš ko pješčani sat pa mi uvijek trebaju veće gaće, recimo broj 33 kad sam svoje težine. A sad se sramim uopče započet o brojevima. Iako moja gin. ne može vjerovat da imam kila koliko imam, svi misle da sam bar 15 kg lakša po izgledu :oops:Citiraj:
Kaae prvotno napisa
BMI mi nije ni na kraj pameti računat! Sva sreča lako mršavim, pa jedva čekam da se bebica rodi da se vratim na svoje!
Mislim da genetika ipak dosta utječe. Vjerojatno puno više nego količina unešene hrane.
nebi se kladila, moja mmama i njena mama imaju popriličnih problema s kg, a i otac i brat mi imaju škembu. Ja nisam debela, ali imam poremećen odnos prema hrani. To nije genetika, to je zaraza obrascem ponašanjaCitiraj:
Yuna prvotno napisa
Srećom imam samokontrole....
utječe na način :Citiraj:
Yuna prvotno napisa
-brzina metabolizma
-sklonost brzom ili sporom gubitku masti
najviše utječe loš odgoj, tj. odgoj koji aktivira poremećeni odnos prema hrani
a to se dešava kad se hrana koristi kao nagrada ili kazna , kad se određena hrana preuveličava
evo ti primjer:
"sada će ti baka dati napolitanke :) "
"evo ti smokva :I "
takav vlastiti pristup vrednovanju hrane se prenosi na slijedeće generacije
Na što misliš konkretno?Citiraj:
Yuna prvotno napisa
Genetski se lakše debljamo ili imamo nasljednu sklonost prejedanju? Iako ovo drugo bi trebalo zvati kao što krumpirić veli, naučenim obrascem ponašanja.
Ok, s jedne strane definitivno nam je u genima zapisano (bar velikoj većini) da nam se u trudnoći nakuplja masnoća na trbuhu, bokovima isl.
Ali, za sve one koji imaju onaj poznati osjećaj "ja jedem puno manje od X ali se debljam, mora da je genetski (ili spor metabolizam)" - probajte zapisati kroz dan sve, ali baš sve što pojedete, gricnete, žvaknete. Čovjek se iznenadi ;)
Gledala sam dokumentarac na ovu temu i baš je bilo zanimljivo vidjeti kako se lako uvjerimo u ono što nam je lakše vjerovati.
btw: sve me boli! krenula sam na novu grupu vježbanja - nisam više nalazila izgovore - i baš sam :D
Tiwi :D :D
super :)
Jako se slažem sa načinom razmišljanja od Tiwi. :)
Čitajući vas kužim jedno: hrpa izgovora i hrpa opravdavanja...ali nema jedne osnove stvari: nema motiva za mršavljenje.
Bez tog nečeg što nam treba da se pokrenemo, nećemo niti smršaviti. Naprotiv, bit ćemo nezadovljne sobom, gnjecave, užasnute i rasplakane prilikom probavanja badića u kabini dućana, svaku večer ćemo si obećavati da je ovo kraj debljini i da sutra ujutro krećemo sa mršavljanjem, ali zeznut će nas uvijek nešto:
- doručak/ručak/večera od klinca oko čega smo se potrudili, a mala beštija odbija to jesti...pa će to učiniti mamica (nakon svojeg objeda)
- dobro raspoložen mužić koji je uvalio neki v.t. u letu, ili je noć bila "dooobraa" pa smo shvatili da nas voli baš "ovakvu"
- prastara majca / haljina iz ormara ionako kupljena u jedan dva većem broju (omaklo se) i koja je baš "taman"..pa je šteta da se baci...
- nismo stigle razmišljati o ičemu, a kamo li o načinu prehrane ili vježbanju (najčešći izgovor)
- u pms-u smo...sve miriši i na nas se kupi samo voda!! moram čekati da prođe
- ovulacija - vidi pod pms
- itd...
Uglavnom, cure, odbacite lažne izgovore, prizajte sebi što je istina i ne filozofirajte. ;)
Nađite motiv, pokretač, triger...kako god se to zvalo..i krenite na mršavljenje. Jer morate nešto znati: Božić kuca na vrata...a on nam nosi finu papicu i fine kolače.... i još koju kilicu gore. Bolje se početi sad obuzdavati i vježbati, smanjiti potrebe, preokrenuti jelovnike, izbaciti slatko, ubaciti voće....i skinuti kile.
Kako god bilo, morate krenuti SAD odmah na dijetu i tjelovježbu...ne ujutro, jer do večeri a i preko noći vreba cijela hrpa iskušenja. ;)
Nemam baš neki jako korisni doprinos temo, samo kratko o BMI, jer vidim da se mnoge ljutite na njega.
Jeste pokušale izračunati gornju i donju granicu za idealnu tjelesnu masu? Ovaj s Coolinarike ima baš preogroman raspon normalnog, ali i na drugima je slično. Dakle, ja imam 180cm, i raspon normalne mase mi je negdje od 62 do recimo 80, idealno 71. Dakle, imam raspon od 18 kila koji je normalan. Mislim da se teško može reći da je to nešto jako strogo, i da, ako ste ispod ili iznad, da to ipak govori o stanju koje je riskantno za zdravlje. Mislim da BMI i ne služi kao mjera kad super izgledate, nego kako vam se tjelasna masa može odraziti na zdravlje. I naravno da je to samo okvirno, ali nije nerazumno.
Ovaj drugi stupanj uhranjenosti po kojem si mršava govori o odnosu idealne mase i tvoje stvarne. Kako si u donjem dijelu intervala tjelesne mase koji je po BMI-u idealan za tvoju visinu, onda si ipak pomalo mršava, ali u okviru zdravog. Mislim, tako ja to tumačim.Citiraj:
Jel mi može netko objasniti što mi je napisao kalkulator.
Prvo imam idealnu tjelesnu masu, ali mi je stupanj uhranjenosti mršav.
???
nema šanseCitiraj:
Yuna prvotno napisa
pogledaj neku knjigu, bilo koju, koja sadrži fotografije iz pred 50 ili pred 100 godina, pa prebroji koliko je ljudi na njima debelo. Pa to usporedi s fotografijama koje si snimila ovo ljeto.
Onda još odi pogledaj fotke koje je snimila Kaae u Merici (one na kojima ima ljudi, naravno :mrgreen: )
To zbilja ima jako malo s genetikom a jako puno s načinom prehrane.
Definitivno nema šanse da je stvar u genetici, u mojoj familji su svi škicavi, visoki...ja sam niža i bucmasta uvijek bila...kad vidite moju sestru i mene ko Stalio i Olio a ona cijeli život jede ko prasica a ja uvijek lagano pazim, sendviče nisam jela od srednje a ona samo lupa po Junk food-u...
pratim sve sto ste napisale.
x na mamma san
iako ste se razljutile i na Moovera
a bome i Tiwi.
izracunala sam svoj i ovako mi pise:
Vaš indeks mase tijela: 20.31
Stupanj uhranjenosti: Idealna tjelesna masa
Idealna tjelesna masa: 65.40
Indeks uhranjenosti: 88.69
Opis stupnja uhranjenosti: Mršavi
dakle daleko sam ispod ovoga sto pisete
Vec dugo imam probelma u svojoj glavi sa svojim izgledom. nakon trudnoce i dojenja nakupilo se na mom tijelu salo na mjestima di ga nikad nije bilo. sad imam celulit na stomaku :shock: , i koma mi je skinuti se u badic.
ali na zalost jako dobro znam di sam i kako sam to nakupila. i kako sam gore napisala to sam nakupila nakon trudnoce, jer u svakoj sam dobila 9-10 kg i doma sam stizala s tezinom s kojom sam i zatrudnila.
e sad kako sam ih nakupila. Nutella, bilo je dana kad sam znala pojesti cijelu u jednom danu. zlica nije bila ona mala vec sto veca, jos kad bi je malo podebljala ledovim slagom :oops: . onda sam se malo smirila i odlucila da mi je bolje pojesti jabuku nego navecer kad je tiho i kad nikoga nema ubiti teglicu.
kad sam pocela raditi zaboravila sam na kuhano. kroz proslu zimu za dorucak bi pojela neki sendvic i onako uz put kekse, ali ne par keksica, vec kutiju, radila bi za kompom i odjednom bi se osjetila kao da me neko izdao jer je kutija bila prazna. potom bi rucala opet neki sendvic, a onda do navecer nista. u gluho doba noci bi opet jela jer sam umorna/nenaspavana/nezadovoljna/........ sve ono sto i same nadjete kao izgovor.
od ljetos pocela sam paziti sto jedem. doruckujem zitarice s jogurtom. voce mi je na radnom stolu na poslu. ne kupujem kekse. rucam ili odneseni rucak ili recimo sir i vrhnje s rajcicom. kad dodjem doma pokusam pojesti nesto sto je kuhano. a nevecer ili nista, ili samo kakao i to onaj pravi gorki. kalorican je ali tog se lako ne odricem. rezultat vidljiv.
ali jos da krenem vjezbati moje cijeli svijet bi bio. evo i jutros sam nasla izgovor da ne odem na plivanje prije posla. ono sto ima od 6 ujutro, jer radim od 7.30. probudio se BC i dosao u dnevni boravak i lijepo smo se mazili. i to mi je bio izgovor. cak mi nije izgovor da nisam izdepilirana jer jesam :mrgreen:
i jos jednom mamma san pametno zbori probajte je poslustai, jer je bas kako je napisala u svom prvom postu i ja lagano sljedim njenu tezinu s godinama, s tim da trnutno nisam bas najzadovoljnija, ali ne toliko zbog kilaze koliko zbog nezategnutosti
a prica o genetici i tome i ja sam gledala isti dokumentarac kao i tiwi gjde su bile dvije frenidce koje su i majke. jedna je bila debeljuskasta a druga mrsavica. tvrdile su da je zbog metabolizma i da ova sto ima vise klia manje jede, jer kao cijeli dan su zajedno pa vide jedna drugu sta jedu. na kraju je ispalo da to bas i nije tako.
i ja imam dvoje sestre i obje su punije od mene. i obje se cijeli zivot bore s kilama. uvijek paze sta jedu, ali kad sam s njima uvijek vidim i koliko puno vise jedu od mene. naravno da ne mogu mijenjati izgled kakav imaju, jer imaju sire bokove, ali ovdje ne pricam o sirim bokovima vec o onome sto je jos na toj sirini :mrgreen:
Ja nisam sve pažljivo pročitala :) , ali vidim da i mi s indexom ispod 25 smijemo dati svoj komentar (inače, moj je sad taman 25, ali ja sam u 30. tjednu trudnoće).
Ustvari - želim samo napisati da se smršaviti može, malo je teže od nalaženja opravdanja, ali može se i isplati se.
Moja mama se negdje 90-tih, tijekom rata, dosta zdebljala. Ne mogu reći da je od previše hrane, prije od nezdrave hrane, nerviranja i sl. Poslije se samo nastavilo, širila se i širila... Osim problema s oticanjem nogu mislim da je njen najveći problem bio to opće nezadovoljstvo izgledom, nemogućnost da se lijepo obuče, uredi i sretna izađe vanka (pa onda ne bi ni izašla). Na kraju joj je prošle godine dijagnosticviran povišeni šećer i nije bilo druge nego na dijetu (naravno, do tada se uvijek našao 1001 razlog zašto ne ići na dijetu). Nije riječ o nikakvoj strogoj dijeti, više je to bila pravilna i zdrava prehrana uz dosta kretanja (pri tom mislim na šetnju, nije išla u teretanu ;) ). Polako, ali sigurno, mršavila je. Za par mjeseci mogla je ući u neke stare kotule koje je imalau ormaru (e, to su geni). E sad, nije stvar samo u tome što je ona smršavila i što se šećer vratio u normalu, već u njenom općem rasploloženju, sve joj se dalo, od gusta je izlazila vanka jer je uvijek imala što obući i bila zadovoljna u tome. Nije samo smršavila i izgledala bolje - bila je i puno puno sretnija osoba. Eto, njen motiv je bilo zdravlje, a moglo je sve to krenuti i ranije.
MM i ja smo se također bili malo ugojili pa natukli lijepe viškove. Računajući od datuma vjenčanja, on je dobio 15 a ja 10 kg. Puno, užasno puno. Kako - manje kretanja, više grizina i kauča, uz to ja sam morala uzimati hormonske lijekove, što me uništilo. A onda je došla M., pa je prohodala... pa smo sređivali kuću, nadograđivali, renovirali... Oboje smo se vratili na svoju kilažu s vjenčanja :mrgreen: (doduše, ja opet rastem, ali trudnoća je prihvatljivo opravdanje). Smršavili smo bez ikakvih posebnih dijeta i sl., jednostavno imali smo puno manje vremena za hranu, a u pokretu smo stalno.
Dakle, može se. Treba samo odlučiti i ustrajati. I zaboraviti na opravdanja (npr. možete slobodno početi dijetu i u srijedu, ne treba čekati ponedjeljak). A nagrada nije samo manji broj na vagi, nagrada je i puno bolje raspoloženje i osjećaj zadovoljstva.
Sretno, i da ste mi do slijedećeg ljeta sve ispod 25 (indexa naravno) :)
Točno se ovo meni dogodilo. Najviše sam kila natukla od muke što su mi drugi govorili kako sam se udebljala i da pod hitno moram nešto učiniti po tom pitanju :( Nemotivirajuće načisto.Citiraj:
melange prvotno napisa
A udebljala sam se iz raznih razloga: nespavanja, emocionalne rupe, kasnonoćnog grickanja uz učenje, slatkog zuba, skupljanja za djecom... You name it, I ate it!
18,51-pothranjena. Jadna mi majka, nikad se neću pretvoriti u ženu, još mi ni cice nisu počele rasti. A vi se buniteCitiraj:
M&A prvotno napisa
Ovo je zaista ključ koji nedostaje.Citiraj:
Čitajući vas kužim jedno: hrpa izgovora i hrpa opravdavanja...ali nema jedne osnove stvari: nema motiva za mršavljenje.
U drugoj trudnoći zbog genetskog faktora i ulaska u istu s većim brojem kga dobila sam gestacijski dijabetes. Naravno motiv veći i od mene same i uredno do kraja trudnoće +7.
Poslje poroda motiv nastaje kombinacija svega što ste navale i četiri godine poslje ja sam bila na +15 od za mene idealne težine. Nisam se sviđala samoj sebi, okolina me prihvaćala al uvijek je nedostajalo "ono" nešto da se pokrenem. U mašti sam se zamišljala nešto manjom, ponekad bježala u fantazije tipa "ako se razbolim" sve će nestati ali sam duboko vjerovala da će doći i moj trenutak.
I došao je:praćem boli u predjelu gušterače i STRAHOM što će biti sutra?
Hoću li se za par godina s dijagnozom dijabetesa pitati gdje mi je pamet bila i što nisam na vrijeme stala?
Pa ja zapravo imam želju još štošta uraditi. Zabrinula sam se da možda neću moći biti onakva mama kakva ja želim biti i koga ću onda kriviti. Odluka je donesena preko noći, a motiv je bio STRAH.
Danas 5 mjeseci poslje imam -11, krećem se redovito (živim na moru -plivanje svakodnevno) nalazi su uredni :D a ja sam zadovoljna svojim izgledom.
Toliko o motivu.
Ja jedino ne kužim kada ljudi kažu da jedu kada ih nekaj muči kada su živčani i sl.
Ja tada ne mogu jesti jer me od muke, živciranja i svega boli želudac, kakva klopa.
Tek kada sam dobre volje, kada mi je sve 5, onda si mislim kak ću si nekaj fino šalabrcnuti! ;) .
I ja nikada, ali nikada u životu nisam bila na djeti i ne vjerujem u to.
Zašto sada imam manje kila nego u srednjoj i bolje izgledam?? (p.s. još nisam skroz zadovoljna).
Jedem zdravije (način na koji kuham i koje namirnice upotrebljavam, a i to bi se još dalo reducirati).
Puno se više krećem (kao tinejđerica sam saaaatima znala doma sjediti ispred tv-a), imam više obaveza.
I što sam starija nekako više pazim i na to što jedem i na to kako izgledam...
A da pojedem teglicu nutelle bila bih bih valjda kao tenk.
Ljudi ne vjeruju kada kažem, ali nama se stalno događa da čokoladama (koje naravno ne kupujemo mi) istekne rok trajanja i završe u smeću.
Jedino slatko što kupujemo su keksi i to ne uvijek i ta vreća nam traje i po mjesec dana, tu i tamo malo uz kaficu.
Moj deda je mogao pojesti vola na ražnju i ražanj i cijelo volovo društvo a bio je mršav kao vrbova grančica.
Što je to v.t.? :?Citiraj:
mamma san prvotno napisa
Inače, slažem se sa svime što si napisala, slažem se i s Tiwi, a dobro sam se nasmijala na
zato jer sam baš prije par dana, neovisno o ovom topicu, gledajući se u ogledalo, pomislila: "Punašna gospođo, zašto ste me progutali?" :mrgreen:Citiraj:
I onda godinu, dvije - tri kasnije, gleda u to veliko, drago, simpatično stvorenje koje sjedi na njihovom kauču, njeguje njihovu djecu i sve si misli - a zakaj si mi progutala ženu?!
Tiwi, slažem se s tobom, najbolje su mi one ženske koje se misle "e sad sam se udala, pa više nije bitno kak izgledam"
Ili isti takvi frajeri.
He, he, moj je jedan od rijetkih koji nema pivski trbuščić! Možda zato kaj ne pije pivu! :mrgreen:
Mislim da uopče nije bitno koliko jedemo, nego koliko potrošimo.
Ja mrzim teretane i sve te neke vježbe i vježbice, ali zato puno šetam, hajkiram, ljeti plivam jako puno, vozim kajak...i onda mogu i pojest koliko pojedem.
Prije nego je počela naša kalvarija sa trudnočama i moje debljanje/mirovanje, jahala sam konja, 2 puta tjedno po par sati. E to je totalno super sport a tijelo vam postane super čvrsto.
Treba se samo naviknuti i naći onaj oblik trošenja masti koji nam paše. Onda ni dijeta nije potrebna.
Hvala ti Bože ni moj.....samo sad izgledamo apsolutno neproporcionalno...može se sakrit iza mene koliko sam veća od njega :xCitiraj:
ana.m prvotno napisa