Apsolutno. Ali ja se za malo razumijevanja ne bih obratila dr. Richteru. Dovoljno je malo pročitati njegove odgovore na pitanja da se to može zaključiti. Osim, naravno, onih kojima odgovara njegov način komunikacije.
Printable View
pa ni na ovom topicu nisu svi imali razumijevanja.
E, i ima ovdje cvijeta poantu. I zato je dobro ipak da pacijenti vijugaju između doktora i zato se kaže da nije svaki pacijent za svakog doktora i vice versa. I to je živa istina, jer je istina najčešće negdje između i teše se u komunikaciji svakoj, pa i doktor-pacijent; doktor-doktor; pacijent i više doktora itd.
Naravno da se ne slažem ni s tim odgovorom. Kad mi je netko antipatičan, onda je to do kraja, neovisno o tome kaže li tu i tamo nešto s čim se slažem :mrgreen:.
Ja sam u sivoj zoni i nije mi antipatičan do kraja bez obzira na stav o MPO i bez problema bi mu otišla za bilo koju stvar oko bronho priče i alergija, dapače, mislim da bi mi bio među prvim izborom ... Ali, definitivno je za njega dobro bit "komunikacijski pripremljen".
na čestitanjima
i na posvajanjima
ni ja.
uopće.
i taman da za par godina bude preporuka da se djeci moraju davati orasi u 4. mjesecu, ja sigurno neću. (ako budem, jelte, u toj (ne)prilici :mrgreen:)
al ja ne vjerujem i u nezdravost blitve i špinata :mrgreen:
vertex, ko joj je kriv što pita na cybermedu, ja bih npr postavila pitanje tu na rodi, i imala svo razumijevanje ovog svijeta :mrgreen:
ma, šalim se ja malo, naravno da mu je pristup skroz grub i nema razumijevanja (ovako na forumu, ne znam za uživo), i ufurao se da je dr house, i totalno se sprda s ljudima.
A vidiš, ja sam ovdje sklona vjerovati da je moguće jedno ili drugo. Mislim da su alergije još dosta neistražene i da se ne zna mehanizam nastanka, te da su ova ograničenja na prehranu samo neke metode pokušaja i pogreške.
Ok mi je da se izbjegavaju namirnice za koje se zna da su česti alergeni, čisto da se izbjegne da mala beba pati.
pa ok, deaedi, tebi je to banalno jer je tebi dojenje samo način prehrane. a to znaš iako dojila nisi.
ok. ali liječnik bi trebao biti u stanju suosjećati s pacijentom i van osobnog iskustva. imati empatiju. postoji i nešto što se zove bedside manners. pacijent je malo više od bolesti koju treba izliječiti - kompletna osoba.
edit - pardon, tipfeler.
a djetetu je svejedno doji li ili ne, možda bi i prestalo da ga majka ne proganja. baš.
to ti je kao da ti na hitnoj kažu da moraš ostaviti dijete u bolnici a ti smatraš nenormalnim tražiti da ostaneš s njim. ili liječnici misle da si bolesno posesivna ako to tražiš. jer djetetu treba liječenje a ne mama.
nisam ni iznosila mišljenje o njihovu Portalu.
samo sam stavila link koji vodi do informacije na hrvatskom, a ne originalno na engleskom.
nemam problem s time.
Deaedi, i dijete ima emocije vezane za dojenje. I puno manju sposobnost racionalizacije i sagledavanja situacije (zašto dojenja više nema).
I nije osobito važno što je TEBI dojenje. Ono postoji i ima svoje značajke neovisno o tvojoj percepciji.
pa ne mora utjecati na razvoj alergija. ja se slažem s vertex.
što opet ne mijenja moj stav o dohrani.
jer ako beba dobro napreduje bez dohrane, a napreduju, pa čak i u periodu dužem od šest mjeseci, onda mi stvarno nema smisla dodavati jabuku obavezno u šestom mjesecu jer su istraživanja pokazala da dodavanje jabuke u šestom mjesecu utječe povoljno na razvoj mozga, banaliziram.
to ja želim reći.
a čini mi se da se često uplićemo u takva razmišljanja.
deaedi, emocije majke nisu nerealne. jer postoje. dakle - realne su.
Realne su, ali im Deaedi ne priznaje legitimitet :mrgreen:.
Postoji nešto što se zove suočavanje s dijagnozom, i dobri liječnici su toga svjesni, jer to znatno utječe na daljnji tijek liječenja.
Kada zbog nove dijagnoze moraš značajno promijeniti životnu rutinu, onda je potrebno određeno vrijeme da stvari sjednu na svoje mjesto, koliko god se to činilo banalno gledano sa strane. Koliko god pacijent bio kooperativan, on ima emocije, i ne može ih se suzbiti banaliziranjem i ismijavanjem. Sasvim je mudro ispitivati sve opcije.
Ovo ne ide toliko Ricthera (on je jednostavno neukusan sa svojim preglumljivanjem Housea, ili što već pokušava), osvrnula sam se na primjedbu da je pitanje dojiti ili ne banalno. Možda jest, u situaciji kada imaš izbor. Kada ti kažu da si toliko bolesna da ti je to odsada zabranjeno, onda poželiš provjeriti je li to stvarno tako i postoji li način da ne moraš odjednom prestati, jer te ta mogućnost čini "manje bolesnom". Ne radi se o slabosti karaktera i pretjeranoj emocionalnosti, imho.
Adje, ajde, postoje i emocije nedojećih majki. I razum jednih i drugih. Dr. Richter mi se čini da na neke teme dobro razmišlja i slaže stvari kako treba, jer koji put te neko fakat treba izvući i prodrmati jer vidi da ne funkcioniraš tjelesno i da trebaš emocije maknut i uključit razum, jer ne može svaki put baš sve, i jare i pare. Koji put su baš dobri doktori koji "ne povlađuju" pacijentu i ne bave se previše s njegovim emocijama i unose neku čistoću u stvar. Ali, to bi trebali radit na pristojan način.
E, i s postom od danke_se slažem ful, odlična poanta. To je, vjerojatno, doktorima frustrirajuće (odčekat taj period prihvaćanja dg.), ali oni su tu zbog pacijenata, a ne vice versa.
Postoje emocije nedojećih majki oko naglog prekida dojenja s godinu dana? :mrgreen:
:raspa: pa ... ovi pišu isto to, samo se sisanje odnosi na orahe i kravlje mlijeko. Bestraga! Sav sam izvan sebe! AAARGGHHH! Nikada im to neću oprostiti, a ni nakon tri godine neću sjahati s te teme! U srce su me uboli! Krvarim! Svijet mi je stao u trenutku kad sam to pročitao! Oni su ... oni su... TILT! TILT! TILT!
:lol::lol::lol:
Gle, neki od nas znaju prepoznati kada nam nešto nije u skladu sa svjetonazorom i potom idemo dalje bez previše osvrtanja. Kad neću imati pametnija posla pogledat ću tu studiju tako da znam ZAŠTO mi nije sjela.
majka koja doji je pod oksitocinskim utjecajem, prestanak dojenja sam po sebi može biti hormonalno uzdrmano vrijeme. Kao što normalni ljudi paze na ponašanje prema materi poslije poroda (do te mjere da se priznala PPD), i kao što se priznaje promjene u ponašanju adolescenata kao nešto što je normalno i što se podrazumijeva, tako se i na ostale hormonalne promjene treba gledati s dozom suosjećanja.
:-o:-o:-oCitiraj:
[B prvotno napisa
oće svijet danas propast, or what?
ono boldano je trebalo boldati DAVOR prvotno napisa :mrgreen:
nemojte se, molim vas, zalaufavati.
brisat ću.
do sada je tema bila fino proširena, ali neću dopustiti preveliko rastezanje granica
Richterocih i dojećih
Točno, ali to ne opravdava njegov način komunikacije, tj. njegov neprimjeren odgovor.
Mogao je jednostavno napisati da to nije njegovo područje i ako je žena u nedoumici savjetovati joj neka potraži drugo mišljenje drugog endokrinca. To bi bilo sasvim dovoljno od njega.
Svoje osobno mišljenje o njenim emocijama nebi smio iznositi.
Što se tiče konkretnog slučaja te žene...
Mojoj sestri je 2 mjeseca nakon poroda dijagnosticirana hipertireoza. Naravno da nije ni pomišljala na prestanak dojenja. Njena lječnica se zato potrudila i konzultirala s još nekima, pa joj propisala terapiju propiltiouracila uz koju slobodno doji. (to je i ona žena spominjala)
Danas maleni ima 7mj, još uvijek na prsima, a ona na svojoj terapiji, oboje su odlično :-)
Naravno, što se prve tvrdnje tiče. A ovo drugo - uopće sebe nevidim u tome stavu zlo vs. sreća.
Međutim, meni se čini da je ovo prilično jasan slučaj - imamo mamu koja se pokušava nositi s dijagnozom i terapijom koja uključuje nagli prestanak dojenja, te liječnika i forumašicu koje omalovažavaju njene emocije i dileme. Pa nije vrag da ja omalovažavam emocije nedojećih majki, ako kažem da je onoj koja doji nagli prekid emotivno obojena tema?
Sad, čini se, ipak potežem vječnu temu, ali ajde molim te odgovori, jer me stvarno zanima je li nešto previđam.
I zaboravila sam napisati da je i meni Dankin post odličan i vjerujem da stvari baš tako stoje.
Po meni previđaš da je posao liječnika da se primarno ne bavi emocijama pacijenta, nego da hendla konkretnu osobu i njenu zdravstvenu situaciju, osim ako nisu emocije toliko tu osobu obuzele da onda treba primarno rješavat pitanja emocija (psihijatri).
Mislim, sve je emotivno obojeno... Kao da je manje emotivno obojeno suočavanje majke da joj je dijete astmatičar, primjerice... Ništa od toga nije lako i jednostavno i ja osobno ne očekujem da se liječnik lijepi na to.
Iskreno (jer sam ja takva osoba) liječnici stila "držim za rukicu i plačem s tobom" (one koje bih ja tako percipirala) mi em nisu bili od pomoći, em me to s njihove strane opterećivalo i očekivala sam "poslovni odnos, uz poštujem ja tebe, poštuj i ti mene ništa manje". Jer takvu vrst supporta dobijam od doma, od foruma, od neke svoje niše. Njemu dolazim za to da on to sa strane pogleda i kaže što misli.
I po nekim teorijama o prenošenju loših vijesti, loše je ako se zapadne u previše suosjećanja jer onemogućuješ toj osobi da krene dalje.
E, sad - što je previše... i koliko čekat pacijenta da prihvati sam od sebe neku dg, a kad je potreban šokovit pristup - ne znam, svi se slažemo da je malo grublji Richter u komunikaciji.
A o ovoj situaciji ja ne znam - je li svaka hipotireoza stanje koje se može jednostavno ishendlat i ovako i onako, i lijek ovaj, i onaj, a taj njen liječnik se nije potrudio jer smatra da je dojenje preko godine dana bevezeze... Ili je stvarno zaključio da je ona na rubu svojih tjelesnih snaga, fakat nemam pojma o pojmu... Da je neko pitanje neplodnosti ne bi bila tako izgubljena i znala bi je li pretjerivanje i u koju stranu. Ali, nisu sve dijagnoze kod svake osobe iste težine.