Moje iskustvo u koprivničkom rodilištu
Pozdrav svima.Termin poroda mi je bio 26.01.,rodila sam 9 dana kasnije 04.02.
Porod mi je bio u svemu tome najmanji problem,s njim nemam nikakvo loše iskustvo.
Nakon brijanja sa tupim žiletom i klistira ( ništa strašno ),dobila sam gel oko 23h dan prije,te oko 7.15h ujutro drip.Normalno da boli,ali na kraju ste već toliko umorni od čekanja da vas napokon odvedu u rađaonu da niste više ni svjesni boli.Meni se sada čini da su me prvi trudovi više boljeli nego oni pravi na kraju,jednostavno se navikneš na bol.U rađaonu sam stigla tek oko 14h jer sam se sporo otvarala i rodila sam u 14.25h,s tim da sam u tih 25 minuta bila na wc-u i šetala se oko kreveta,a sam čin je bio vrlo brzo gotov.Moje loše iskustvo slijedi.Najgora 4 dana su tek počela.Daleko od toga,bila sam presretna zbog svoje bebe,zaljubljena u nju ali svejedno mi se to uspjelo pretvoriti u ne tako dobro iskustvo.Nisam imala mlijeka 3 dana,beba je naravno bila gladna,plakala je skoro pa stalno,a pomoći niotkud-osim pitanja jeste li nahranili bebu.Tek kad su sestre skužile da mi je moje dijete uništilo obadvije bradavice i da sam na rubu snage,počele su mi pomagati dojiti.Dnevne smjene su bile katastrofa,posjete za mene nemoguće jer dijete stalno plače,noću je bilo bolje.Sestre su je znale u sitne sate uzeti,okupati i ostaviti me dva sata da se odmorim.Zadnja noć i sestra Branka su mi dale i nadu i snagu da dojim i dalje,jer sam mislila odustati.Najsretniji dan moje djevojčice i mene je bio kad smo odlazile doma i to prve od 9 nas.Jedini šok mi je bio kad sam se oblačila za doma i opet vidla onaj stol za klistir.