Eh da i moj je takav...Ne znam kaj se tim ljudima desi s vremenom!
Printable View
Ja sam čitala da je zabranjeno u NY.
A dobro meni isto smeta kad sjednem na terasu na sunce popiti kavu a ono neko pored puši i dim mi ide u lice. Ne smeta mi što taj netko sad tu puši pored mene nego mi baš onako fizički smeta.
Neću nikada zaboraviti kad sam bila u jednom kafiću dok još nije bilo ove zabrane pušenja i uđe unutra društvo njih desetak i mama s bebom od 4-5mj i svi zapalili cigarete a mama u jednoj ruci drži bebača u drugoj cigaretu. Siroto dijete se nadimilo ko šunkica i to stvarno ne mogu razumijeti.
Koliko ja kužim to uskoro stupa na snagu
http://www.guardian.co.uk/world/2011...g-ban-outdoors
I mm i ja bili žestoki pušači. Kad smo krenuli po bebicu prestali smo. I nije bilo lako. Kod nas se ne puši ali i dalje nam društvo normalno dolazi i puši vani. Prijatelji koji neće doći jer ne mogu zapaliti i nisu neki prijatelji.
Kad idemo nekuda ponekad smo u društvu pušača ali to je rijetko i kratko traje pa mi ne smeta. I naravno, nitko nikada ne pita jel smeta djetetu. Ali kod kumova ja sama otvorim prozor i kažem da se malo izluftamo. Nikad nisu zamjerili, ali su nastavili pušiti.
Jedino je moj šogi super, opaki pušač, kada mu dođe mala nećakinja miče pepeljaru i ide iz svoje kući van zapalit i to po najvećoj zimi:yes:
Živjela sam u Sisku, i nasreću odselila se, više se bojim kada idemo u posjete što će tamo disati cijeli dan, nego pola sata kave kod prijatelja.
ana.m nisu to nikakve " fore" kako ti posprdno kažeš. to je samo razgovor o mogućim motivima pojedinih ljudi koji se ponašaju neuviđajno prema drugima. ponekad ovisnička izmaglica popije sve obzire. što ne znači da je to onda opravdano i u redu.
ali ti se srećom ne susrećeš s takvima, pa tvoja djeca mogu nesmetano disati i stvarno mi je drago zbog tebe. :yes:
Dečko i nj starci su pušači. Kada dijete ide kod njih pretpostavljam da se ne ostavljaju cigarete.
A jesi li nesto rekla, a kak je kod vas jel on puši
Meni to osobno jako smeta, uvijek origovorim, čak sam jedno vrijeme ne išla kod nekih ljudi kojima je to brzveze
Zuta puna si pitanja koja te zderu. Ako ne znas pitas.
Pretpostavljati je drek znati.
A jel se doma uzdržava da ne puši
U svakom slučaju trebaš s njime poraditi na više polja, reči strikno kaj da kaj ne
Da, ne znam samo kako ću to.
Neka se nitko ne uvrijedi, znam da ima puno pušača i nije u redu nikoga osuđivati, ali za mene je zločin tjerati dijete (pogotovo maleno) da boravi u istoj prostoriji u kojoj se puši i tu nebih pristajala na nikakve kompromise. Osobi koja čuva moje dijete rekla bih - Ako moraš zapaliti - učiniti to vani ili u drugoj prostoriji. Moja mama je pušač i tata je bio i nikada nisu pušili u kuhinji, a sačuvaj Bože u spavaćim sobama... Nepojmljivo mi je zamisliti dijete koje se igra na podu i baku, djeda,tatu,mamu, kako ga pazi u oblaku dima... Grozno mi je to...
je baš tako leirman
zuta skupi hrabrost, ak treba i ucjenom, ja osobno ne bi dala da vodi dete a da ne znam kud ni u kakvu okolinu ide. svima odreda bi dala napomene kak ne želim da se odnose s detetom. već s time kad znaš da i on puši, a baš ga briga ( ako ga je, jer iz svega sam zaključila da ne znaš ni dal on puši kad je sam s njom), uz sve još vidi šetnju po birtijama.
Bila sam cijelo vrijeme uvjerena da su dovoljno razumni da ne pale, a onda mi se danas popodne uključila bubica u glavi da možda ipak nisu i da bih trebala pitati ga jesu li pauzirali cigarete tih 2-3 sata jučer.
Ne puši on dok je s njom, to mu vjerujem. Ne ide po birtijama s njom, ako si na to mislila?
Pitaj ako slučajno ipak nije kak si mislila obradi ga u svoju korist
Ak može jedna anegdota
Moj svekar strastveni pušać jedva čekao da me ne vidi da može tapaluti, živjelu smo jedno vrijeme s njima, ja uvijek skužila kad bi došal u napast da otiđem van s klincem, i takkad bi ko došel odma bi pital jel ko za cugaretlina, rjetko ko bi pristao, naši frendovi nikad nisu pušili tak, tak da je kasnije kad bi mi najavili da bi tko došel on otišo s ženom u šetnju ili kod bratića.
U mojem stanu je zabranjeno pušenje svima, a u gostima tamolim da se ne puši .tt
Mislim da ću pokušati sa slikama karcinoma jer na zabranu neće reagirati. Rekla sam mu već par puta želi li da mu dijete ostane bez oca s deset godina, da treba mislit na nju ak ne misli na sebe, ali ništa. U glavi promaja.
Zasto mislis da bi ga se dojmile slike karcinoma? Pa vjerojatno zna da pusenje moze izazvati rak.
Reci mu sto te smeta, zasto te smeta i sto zelis.
jedna stvar je pušenje u zatvorenom prostoru s djetetom, a sasvim druga pušenje kao takvo.
na ovom prvom kao roditelj možeš (i trebaš) inzistirati, boravak u zadimljenom ne samo da povećava rizik od raka kasnije, nego i rizik od bolesti dišnog sustava u djetinjstvu, kaže moja pedica
ali nema ti smisla njega tjerat da prestane pušit. to je jako teška odluka koju mora donijet netko sam kad mu klikne iz nekog razloga. nema ništa novo i revolucionarno što mu možeš reći a da već ne zna, a mislim da ni ucjene i pritisak nisu dobar put, jer za prestat pušit, po primjerima koje sam ja vidila, treba ti emocionalni mir i da je sve kolko tolko dobro oko tebe.
potpis na tang. Pušač mora sam odlučiti o prestanku pušenja i tu nikakvo natjeravanje ne pomaže. Ali pušiti kraj djeteta, to možeš zabraniti svima i mislim da će velika većina razumjeti.
Tako je. I može se.
Moji roditelji su pušili od mladosti, goooodinama, tata je prestao negdje dok sam ja bila u osnovnoj školi, a mama je pušila sve dok se nije rodio moj L.
Ja nisam dozvoljavala pušenje kod nas u stanu, ni na balkonu gdje su se sušile pelene, nego samo na drugom balkonu. Ne znam kojim čudom je moja mama u svojoj 60+ godini ostavila cigarete, ali uspjela je i danas je sretna zbog toga.
Mislim da bi te slike bile vrlo pasivno agresivne. Nije na temu, nego Žutaminuto, meni se čini da ti imaš malo problema s komunikacijom. Možda je to forumski, dvodimenzionalni dojam ali uvijek se pitaš kako sad da ti nešto nekome kažeš. Taj problem je česta pojava, nije ti to ništa novo, tako su generacije "komunicirale" u stilu "ako ti ne naš šta mi je, ja ti to sigurno neću reći"... Uglavnom, prvo razmisli što je tebi važno, što ti možeš napraviti da to postigneš i onda to reci, jasno i jednostavno, bez kompliciranja.
Toga se nisam sjetila, ali u pravu si.
Da, imam problem s komunikacijom. Forsiram ju (čak mi se čini agresivno), a umjesto da je ostvarim dođe do svađe jer on redovito neće komunicirati, već se isključi i hoće da mu pogađam misli. Grozno. Upravo smo sada imali takvu sesiju.
Neće. Trebao bi sići pet katova dolje, na hladno, nakon cjelodnevnog posla. I tako valjda pet puta za redom.
žuta, radi na komunikaciji sa svoje strane. ta agresivna kampanja ti svakog odbija, a ponajviše onoga kojeg bi se trebala najviše ticati. bah, kako da to jeddnostavno objasnim. ako netko nešto vid zeleno, a ti agresivno nastupiš i tvrdiš mu da je to crveno i gotovo, komunikacije ti je momentalno gotova, šta god bilo u igri. ako govoriš smao u svoje ime, a ne u ime univerzalne istine rezervirane za direktora svemira, onda se komunicirati uglavnom može.
daleko od toga da je to jednostavno postići i dostići. nije, ali vrijedi.
Razumijem, ali tako je teško protiv sebe. Moja majka je imala identičan pristup. To je obrazac koji poznajem najbolje. Naravno, isto joj je bilo jako teško ostvariti neki dogovor, kompromis. Javljao se samo inat, bunt ili potpuno ignoriranje, a ono je najgore.
a mislim da tu, bez obzira na način komunikacije, treba malo i kompromisa. tjerat čovjeka nakon posla pet puta da izlazi van iz stana pet katova niže, isto mi je malo previše. uz otvoreni prozor nek podimi tu cigaretu, negdje gdje nema djeteta, pusti nek se malo prozrači, šta sad.
Ne, nije. Bila sam izrazito neposlušno dijete. Gledala sam samo kako da se obranim od nje (njenog cjelodnevnog verglanja). Sada vidim da radim potpuno isto, ali nemam kontrolu nad svojim ponašanjem. Kao da postrance gledam svoju majku kako govori iz mene. Nevjerojatno.
Da, to i radim. Ali mala će porast i moći će sama u kuhinju. Što će onda? Gledat oca kak puši cigarete, i onda kasnije i sama u tinejđerskoj dobi palit cigarete jer je imala takvo okruženje doma. Spalit si pluća prije 30-e zbog njega jer ne može na kraj sa svojom slabošću. Uh, kako me to ljuti.
Dijete sam pusaca. Mogu ti samo reci da sam u zivotu jednom zapalila cigaretu. Roditelji su uspjesno odradili posao tako da su mi cigarete fuj.
Mm pobekad zapali u drustvu.
A roditelji su prestali pusiti prije cca 20tak godina.
Što su odradili? Govorili su ti da ne pušiš, dok su sami pušili?
Kod mene obratno, iako sam odrasla u dimu, i sama sam provela sedam godina daveći se svojevoljno.
Moj tata je pusio cijeli zivot,valjda poceo u srednjoj. I pusilo se u kuci veci dio mog zivota,u svim sobama.
Nisam nikad ni imala zelju ni probala cigaretu. Ne znam jesu li mi govorili protiv pusenja il ne,al to mi nikad nije bilo privlacno.
Kasnije je pusenje bilo ograniceno na radnu sobu (lakse je u kucama s vise prostorija), a onda je imao srcani udar i morao je prestati,milom ili silom
Da i dalje pusi,ne bih dala da se dimi uz maloga direkt al u posebnoj sobi il na dvoristu ne bih branila
zutaminuta znam da pojedinačna iskustva ne znače puno, ali i ja sam dete pušača koje nije nikad zapalilo
uglavnom, to što on puši... mislim da vam je to trenutno najmanji problem, tvoja tiha agresija i njegovo ignorisanje je mnogo veći problem u kući u kojoj raste dete, od jednog pušača
deca kad odrastu donose neke odluke koje nam se ne sviđaju, a koje se tiču njihovog života i zdravlja
te odluke nam se ponekad ne dopadaju, kao što se našim roditeljima nisu dopadale naše
neko će pušiti, neko će voziti motor, neko će se tešiti hranom
tu nekad ne možeš puno da utičeš
i nema svrhe 10 ili 15 godina unapred brinuti o tome...