mi smo sad ponovo u gugu fazi
djeca su već veća, valjda zato
pa hodamo po festivalima i koncertima i osjećamo se ko klinci i guguamo
13 godina smo skupa, inače
Printable View
mi smo sad ponovo u gugu fazi
djeca su već veća, valjda zato
pa hodamo po festivalima i koncertima i osjećamo se ko klinci i guguamo
13 godina smo skupa, inače
super Lutonjica a kome ostaviš 3 komada djece za čuvat po noći?
Meni se nitko ne nudi, pa još uvijek najčešće muž i ja idemo vanka odvojeno svatko sa svojim društvom (ne žalim se, uživam i u tome) osim kad idemo na vjenčanja i neke posebne prilike tad izorganiziramo baka srevis al moramo ih vraćat po noći njihovim kućama jer vole spavat kod sebe.:-)
al da postaje neko ljepše i opuštenije (za starce) kako djeca rastu brate mili jest....:-)
ono je trebao biti baka servis :-)
eh da ...da postaje nekako ljepše.... bože mi prosti greškica na sve strane.
Mene su te prevare uvijek "fascinirale" u neku ruku,svaki film na tu temu mi je jako zanimljiv ali me uvijek razocaraju jer mi nijedan ne da objasnjenje ni dovoljno dobar razlog - zasto? Ispada da nekome ni ne treba neko duboko nezadovoljstvo,neslaganje isl...
U razgovoru sa muskarcima koji varaju svoje supruge se precesto istice neuskladjeni libido,mislila sam da se u visegodisnjem braku s djecom (za razliku od eto "samo" veze) ipak treba vise potruditi i obuzdati neke nagone,no eto mnogima to ne uspijeva...
Samo mi je jedan priznao da uzvraca istom mjerom i da je zena prva krenula sa aferama dok je ostalima je u braku sve 5,ali eto...vade se na horoskopske znakove i nemogucnost spavanja bez da se ne "olaksaju".... da,naravno cesto je tu i monotonija,dosada,rutina...
Ispada da je Zuzi bila u pravu,njoj se sve svodi na seks...
http://www.youtube.com/watch?v=r71AqpuH-q0Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
cvijeto, hvala ti, nisam znala za ovo, :lol:
Pa onda nemres usporedivati nikako,jer nije isto biti sam i graditi zajednicki zivot sa djecom otpocetka.Ne kuzim u sto ti mene ili sebe pokusavas uvjeriti, da ga za 7,8 god necu tako voljeti?ili sebe tjesis da to tako jednostavno mora biti?Bivseg sam bila spremna ostaviti nakon 6 god,pa sam ostala 9.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Mi nismo u gugu fazi niti gugutamo.
Casa, zajedljiva si. Pogledaj kako se tema razvijala na ovoj stranici prije nego se breckaš na nas koje kao fol pišemo o svojim idealnim partnerima. Moj prvi post bio je potpuno na temu, obratila sam se i autorici teme. Nakon toga su išli moji odgovori Carmini, Šafran i Cvijeti, tako je išla diskusija i nije joj ovo prvo razgranavanje.
A o srednjoškolskim forama, meni je odlazak na neka druga mjesta infantilan ili glup, a odlazak u prirodu velika potreba, nama točnije...pitala me Cvijeta, rekla sam, nisam to pisala kao savjet. Oprostite, o Caso, na nerviranju.
Nadam se da je ipak ovo skupa autorici pomoglo. I ŠBBKBB postovi, i postovi cura koje su prošle slične priče. No, ne vidim ništa nepotrebnog ili zlog u postovima koji opisuju dobre ili idealizirane, iz njih se također stvari mogu sagledati potpunije, kao nešto čega nedostaje u konkretnom odnosu ili nešto čega je u jednakoj mjeri bilo pa je, eto, ipak neslavno završilo. Ponekad je dobro vidjeti ogledalo, ili zablude, ili jednostavno - čega sve ima oko nas. Čisto komparativnosti radi.
Uopće ne mislim da se ne mogu ili neću jednom naći u ovakvoj temi. Dapače, to sam bila i napisala. Daleko sam od idealiziranja ili "nikad ne bi" priča.
mene nekako više fascinira 35, ma i ovih mojih 18, godina vjernosti nego prevare. kad logički razmišljaš, prevare su logične. a 35 godina vjernosti prkosi i logici i zdravom razumu. a šta ne?Citiraj:
zasad skulirana prvotno napisa
nešto mi je palo napamet, iako nije u potpunosti za usporedbu.
između moje osamnaeste i dvadesetosme godine imala sam nekoliko dugačkih veza u kojima sam varala svoje dečke. i bilo mi je silno uzbudljiv, ludo, zabavno, osjećala sam se kao kingkong- ne mogu objasniti kako, ali jako dobro. bila sam povremeno zaljubljena u dvojicu, nekad su znali, nekad nisu, ali nakraju bi uvijek svi troje plakali.
mislim da to nisam prošla, recimo da sam se udala mlada ( prije tridesete) vjerojatno bi to učinila u braku i s djecom pa bi opet svi plakali- samo što bi nas bilo više i bili bi nesretniji.
znam da branim varače, uglavnom zato jer hoću reći da nevjerni nisu zle nemani nego obični ljudi. kao npr. nekeod nas nisu nikad nikad nije popile i vozile a netko jesu (iako sve znamo kakve posljedice mogu biti).
Citiraj:
KrisZg prvotno napisa
Ej Kris ma krivo si me shvatila.ja sam sva happy kad cujem tako lijepe priceda ljudi nakon gorkog iskustva pronadju novu PRAVU ljubav.to mi je predivno.
Ljudi se i dalje vole i nakon puno godina al ljubav poprima drugacije oblike nema visextoliko tajanstvenih pogleda i stipkanja al svejedno je lijepo i krasno.
Samo to nista vise.
mamitzi varalice jedna ha haCitiraj:
mamitzi prvotno napisa
ja volim isto reci da neke stvari treba /bolje proci u mladosti pa kasnije covjek vise zna cijenit ono sto ima.
A nekim muskima bih zabranila zenidbu prije 30-te da ne bude labudjeg pjeva u 40-im :-) iako ni to nije garancija.
Pa tako onda pisi ;) Vecinom se susrecem sa komentarima tipa: Vidjet cete kada dobijete dijete, pa kad odgovorimo da imamo vec dvoje i trece na putu, pa je muk. Jasno mi je da se sve sa godinama mjenja i ljubav poprima drugacije oblike, ma cak me ne treba niti svaki dan tako pogledati, ali se nadam da ce bar u odredenim situacijama mu oci zasjati kao sada. Za sad je to svakodnevno, i iznenadne poruke su isto tako svakodnevne, pa cak mi iz druge sobe zna poslati nekaj ili njeznog ili zlocestog:lol: (ja na lapu a on na mobu) ja bih uvenula da je ikako drugacije...Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Citiraj:
KrisZg prvotno napisa
Ajme Kris to je prekrasno.mislim da imas dosta rijedak primjerak doma.svaka cast.
Al mislim da ne bi uvenula bez svakodnevnih ljubavnih porukica i pogleda, videra nas ostalih cile zdrave i sretne :-)
Uzivajte u svojoj ljubavi i bebici koja vam dolazi.
Je, samo da ne bude zabune, bilo je i kod nas teskih situacija pa cak i odmah na pocetku, kostalo me zivaca ta njegova jedinstvenost. Nikada u zivotu nisam bila prevarena, koliko ja znam a on na pocetku nije mogao bivsu do kraja otkaciti jer ga je ucjenivala da ce se ubiti itd... a mene nije htio opterecivati djelomicno i zato jer sam tvrdila da budale i lazljivce ne trpim, pa ti svemir fino posalje skolu.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
I sve ti se to zavuzlalo u jedno klupko.Samo se sve dublje uvlacio u muljanja. Dan danas se sjecam osjecaja kada sam nasla poruku, noge su me izdale, zeludac mi je eksplodirao u meni. Nije se vidio sa njom niti jednom, sto sam kasnije i procitala o prijasnjim porukama, vec ju je tjesio. Meni je to bilo ravno prevari, osjecala sam se izdano. Puno smo pricali, on je shvatio da ona nije njegova odgovornost a i ona se maknula kada je vidjela da nista od toga. Ali onaj osjecaj kada znas da netko vrijedi da spustis loptu dolje i oprostis.
Želiš reći da idealiziram?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Jok, baš sam mu nedavno rekla da sam počela gledat druge muške. On meni prije par godina da mu je neka zapela za oko.
Mogu reći da nam to najčešće bude odličan putokaz da je među nama nešto počelo štekati a da to od brzine života ne vidimo.
Ali mi se poznajemo tek 9 godina, tko zna što će biti kad pređemo magičnu desetku.
I da, nijedno od nas nije po prirodi monogamno, to smo po odluci. I znamo za to, od početka.
Znam da pokretacica teme nije bas mislila kamo cemo mi krenuti s diskusijom i dok se ona lomi, mi filozofiramo. Ali ovo je filozofski kutak. Mislim da nema tu puno zle namjere. A osim sto sam se nasmijala tbf-u, neka su mi se razmisljanja bas svidjela.
Mi smo 13 godina u braku a za dvi će biti 20 da smo skupa. I sve još postoji. Tako da ne mora značiti ni kad dođu djeca, ni problemi.. da sve to nestane. A snimam i ja druge, a brate, nisam ćorava.
fascinira me kako dodje do toga da nakon sto prevaris, dodjes doma i glumis neki odnos sa supruznikom,legnes s njim u krevet,generalno zivis u lazi... (pogotovo kod dugotrajnijih afera)...naravno,tu ne mislim na brakove koji se obostrano raspadaju i zajedno su tipa samo radi djece pa svatko zivi svoj zivot...Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
dakle,ti si provjerila da ti je MM to isto odradio prije braka pa si mirna? :mrgreen:Citiraj:
mamitzi prvotno napisa
da,ima ih dosta koji podrzavaju tu teoriju "izivi se prije braka", moj mi je bivsi priznao (bili smo si medjusobno prvi) kako po njemu ne bi nikako bilo dobro da smo na kraju zavrsili u braku...
meni je enigma kako se ljudi uspiju organizirati da održavaju paralelne veze?!
halp, ma moraš ti biti vraški spretan, okretan i energičan da to sve ishendlaš
ja naprosto ne znam kako je moguće takvo što posložiti u svakodnevnom životu?
nije da tražim savjet, tips&tricks nego sam stvarno znatiželjna
ne znam, imaš posao, djecu, obaveze doma, i još sve to obadiraš sa strane :predaja:
što više razmišljam sigurna sam da takvi ljudi imaju nekih psihičkih problema
a netko je dobro rekao, pa mi smo živi ljudi, imamo osjetila, može nam se netko drugi svidjeti, privući nas, oboriti u pleksus jednim pogledom
to se dešava, nije to znanstvena fantastika
i ja također ne mislim da je osoba nužno loš čovjek i da ne voli svog partnera ako mu se dogodi takvo iskušenje, ako osjeti tu snagu neke nove slatke energije
ali naprosto u tom trenutku biraš, donosiš odluku
odgovoran partner bi trebao barem doooobro razmisliti o svemu a ne se povesti za nagonom
malo sam sebi razjasniti ili pokušati razjasniti što se sve može dogoditi
ili ako ne može razmišljati treba se maknuti što dalje
točka
ali spašavati nešto imaginarno, odnos koji to i nije, a to jest slučaj ako čovjek koji je zgriješio niti osjeća kajanje niti želi oprost, niti želi pomirenje, to je promašeno skroz naskroz
ja to ne bi spašavala zbog djece, ja bi djecu spašavala odlaskom i takvog čemera i privida života
naravno, da bi se žena makla iz toga mora imati potporu, ne može baš s djecom pod most
tako da financijski apekt jest jako bitan, nekima i presudan ali rekla bih da ne mora biti, u nekim slučajevima je i izlika pristajanja i ostajanja u takvom odnosu
jer užasno je tegobno i bolno ustati i promijeniti živote sebi i svojoj djeci
ali je često najsretnije rješenje u konačnici...
Pa ja mislim da prvo moras biti pokvaren da bi odrzavao paralelnu vezu. Lazes partneru, djeci, eventualno ljubavniku/ljubavnici (koliko god se situacija na pocetku cinila "cista" i u paralelnoj vezi se vjerovatno razviju neka ocekivanja), te na kraju lazes i sebi. A nema potrebe, nova ljubav se svakome moze desiti i postenije je igrati otvorenih karata. Barem mi se tako cini...
pa definitivno moraš imati jači želudac i sposobnost manipulacije i laganja
to nisu baš osobine koje krase kvalitetnu osobu
trebaš valjda imati i dobre dobre živce
ma svašta nešto trebaš imati
naporno
ja volim svoj komod :mrgreen:
Neki očevi se zato strpe do penzije.Citiraj:
flopica prvotno napisa
Prožive skoro 40 godina u ne baš skladnom, ali braku započetom iz iskrene ljubavi.
Dobiju otkaz par godina pred penziju, i tako sedeći kod kuće uz višak slobodnog vremena nešto im pukne u glavi.
Pa održavaju fino paralelnu vezu mesecima ili duže o ženinim finansijama i trošku, trošeći puuuno vremena van kuće i lažući patetično loše.
A njihova odrasla deca, koja pokušaju sa svakim roditeljem pojedinačno otvoren "razgovor u prirodi", od oboje dobiju odgovor da je njima, hvala na pitanju, baš dobro tako kako je, i da bi deca trebalo da gledaju svoja posla.
Pa, koliko god se trudila da gledam svoja posla, evo dajem materijal za dalje račvanje teme ako moderatorima ne smeta, u nadi da ću pročitati nešto zbog čega ću se manje osećati kao tridesetšestogodišnja budala kad god pogledam svoje roditelje.
Mislim, da, ljudi su proživeli pošteno vek zajedno, i ne bih se čudila poštenom rastanku, ali nikad ne bih očekivala ovako bizaran aranžman.
Što me navodi da preispitujem štošta. I ne sviđa mi se to.
uh pulinka, vjerujem da je bed
ma ko zna što im se dogodi
ali gle ako oni smatraju da im je dobro u njihovom odnosu koliko god tebi bizaran bio, mislim da trebaš pustiti...
Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Ajme pulinka bas mi je zao ...
Ma pustila sam ja...a i šta bih drugo, u mojim i njihovim godinama?
Znam da zvuči baš detinjasto i verovatno sebično, ali eto, meni je žao moje slike o njima.
Jer je to bila slika koja mi se sviđala.
Jer su oni naizgled, imali brak kakav i ja sad imam, i kakav je većina već ovde opisala-započet iz ljubavi, dosta ravnopravnih odnosa, uz deljenje života i obaveza, uz uspone i padove, ali, iz mojih očiju, uvek iskren i uz taj "pogled" jedno prema drugom. Taj "pogled" se izgubio nakon stvarno mnogo godina, tek u možda poslednjih 10 - ali u ovom svetlu, gledajući unazad, pitam se koliko toga sam ja sebi idealizovala a koliko je bila istina, i pitam se ko su to dvoje ljudi koje sam mislila da poznajem-emancipovana majka, i iskreni otac.
Zapravo sam šokirana koliko ih ne poznajem-a možda ni oni sami od sebe štošta nisu očekivali.
Uglavnom, ne mogu reći da je neka tragika, ali osećaj je neprijatan. Jer ih sagledavam potpuno drugačije, i uopšte ne znam kako da se postavim. Osećam se totalno glupo u njihovom društvu, do mere da ne znam nikakav normalan razgovor da vodim.
pulinka, ako kažu da im je dobro tako kako je, neka ih. Njihova stvar.
Najbolje je pustiti brak na miru. Bilo čiji. To su odnosi nepoznati bilo kome izvan ljudi u braku.
Svaki brak ima posebnu dinamiku. Samo primjeri pročitani na ove 4 stranice, pokazuju koji je to opseg razlika.
dok ja napišem, pa brišem, pa pišem...:) neka posta
Bas mi smetaju ove paušalne ocjene.Citiraj:
flopica prvotno napisa
Mislim, mozes ti imati svoje mišljenje ali ovakvih sudova za osobe koje ne poznajes i situacije koje ne razumiješ bi se trebalo kloniti.
[QUOTE=Zuska;2642413]Mi nismo u gugu fazi niti gugutamo.
Casa, zajedljiva si. Pogledaj kako se tema razvijala na ovoj stranici prije nego se breckaš na nas koje kao fol pišemo o svojim idealnim partnerima. Moj prvi post bio je potpuno na temu, obratila sam se i autorici teme. Nakon toga su išli moji odgovori Carmini, Šafran i Cvijeti, tako je išla diskusija i nije joj ovo prvo razgranavanje.
A o srednjoškolskim forama, meni je odlazak na neka druga mjesta infantilan ili glup, a odlazak u prirodu velika potreba, nama točnije...pitala me Cvijeta, rekla sam, nisam to pisala kao savjet. Oprostite, o Caso, na nerviranju.
Iskreno mi je žao ako sam bila zajedljiva. Meni se čini da u košmaru u glavi koji pretpostavljam ima žena, majka troje djece kad dozna da ju muž vara nikakvi razgovori u prirodi nemaju mjesta. Ja sam u toj situaciji razmišljala o tome kako je mogao skidat gaće koje sam ja oprala s njom, o tome kako sam to mogla sebi dopustit, o tome kakao ću sama ostarit, o tome kako ću privredit za dijete ako se razbolim nekad u životu, o tome kako da ja uistinu volim svoje dijete trebam ostati u tom braku i biti sretna radi djeteta jer dijete treba i oca i majku, o tome hoću li moći za 6 mjeseci s njim zadovoljna u nedjelju ujutro otići na plac bez grča u želucu, o tome hoću li od tog grča u želucu poludit s 40i ostavit svoje dijete bez majke, o tome rastajem li se radi nekih vrijednosti koje su mi više od vlastitog djeteta, o tome kako ću stići sama u vrtić po dijete... o tisuću problema i tisuću odluka, pa mi se tvoj način da se s mužem koji me varao ili još var razgovara u prirodi gdje bismo sve jedan drugome rekli, čini naivnim. Kako vjerovati nekome tko je prevario ili vara još? Kako njegova riječ više može vrijediti? Na kakve suze pokajništva ima pravo netko tko je svojim postupcima onemogućio razgovor? Jeli jad života u takvoj zajednici manji od jada života samohranog roditelja koji to nije iz uvjerenja? Kako ćemo podijeliti prijatelje? Kako knjige? I najteži dio zadatka: Kako reći djeci da mama ili tata odlaze... Moj sin je rekao da ga je nešto zabolilo u srcu kad je to čuo... I vjerojatno sam zato zajedljiva, jer mi se iz tvog posta činilo kao da je takva situacija nešto što se razriješi jednim katarzičnim razgovorom u prirodi, Schellingovski... A iz mog iskustva nije, to je nešto što ima težinu puno veću od suza prevarene žene i muža koji vara... Meni se iz tvog posta nekako učinilo kao da je to situacija iz romatičarskih drama... Tom odlukom ili rasteš ili padaš u svojim očima i očima svoje djece, a njima ili pružaš sretno djetinjstvo s oba roditelja ili nesretno, ili ih lišavaš svakodnevnog prisnog odnosa s jednim roditeljem.
Ne mislim da su preljubnici poseban tip ljudi ili karaktera, već najobičniji ljudi sa svim manama i vrlinama kao i ostali.
Ne događa se prevara iz istih motiva, niti zbog istih okolnosti. Vrlo je to šareno, široko i duboko polje.
Nekome je sve igra, dokazivanje moći, hranjenja ega; nekome je to uzbudljivo, adrenalin, toga nema u životu pa se napokon osjeća da živi; nekome se jednostavno desi "prilika koju se ne odbija"; netko bježi od svojih problema, netko od partnera s kojim više ne želi imati ništa, ali to još nije priznao/la; netko se jednostavno zaljubi, nije to želio, ali dogodilo se i sad gori; netko se boji sebe starog, nemoćnog, kraja, pa želi vratiti vrijeme; netko želi imati, probati što nikad nije imao...ma milijun razloga...
Nisu li to sve ljudski razlozi? Da, ima tu nezrelosti, kukavičluka, laganja, bježanja...ima i straha, očaja, neprihvaćanja ili napokon prihvaćanja sebe...
Na žalost, druga ili treća osoba najčešće pati, ali tako je to s odnosima. Nikad ne znaš koliko će trajati i kakvi će biti.
Ne bih se zgražavala nad njima, nismo programirani, naša su ponašanja i osjećaji komplesna jednadžba koja se stalno mijenja.
Jedino na što možemo utjecati u odnosu koji nam (ne)paše smo mi, nitko nas ne može toliko pogaziti koliko to možemo sami.
fascinira me kako se uvijek brzo razmasu teme o necijim brakovima :mrgreen:
A meni se bas čini da ovdje svako priča o svom braku :lool:
Čitajući tvoj post shvaćam o čemu pišeš. Pišeš o svemu onome što bi i meni prošlo kroz glavu i srce da mi se dogodi spoznaja o paralelnoj vezi. Postavila bih ista pitanja, imala iste strahove. Vjerojatno o svemu tome sad razmišlja i autorica teme.Citiraj:
casa prvotno napisa
Stvarno mi je žao mi je što si se uhvatila za moju rečenicu koju si potpuno krivo protumačila jer ja nisam pisala o temi o kojoj ti pišeš. Cvijeta me pitala što bih napravila da sam na Trininom mjestu, bih li da sumnjam u nešto postajala savršenom ženom. Rekoh da ne znam, ali znam da bih to nešto što se događa s njim izvukla iz njega, kako tako. Nisam tom rečenicom niti tim postom nudila recepte, rješenja ili savjete, kao što nisam pisala o samoj temi. Dakle, bila je riječ digresiji.
Nadam se da je to razjašnjeno.
Casa, vrijedno je pročitati tvoje iskustvo iako je za tebe i tvoju obitelj bilo jako bolno.
S čime sve čovjek bude suočen i čemu se sve moze suprotstaviti bez da žrtvuje sebe na način na koji ne želi. Ispada da eto, bar mozes izabrati žrtvu ako ništa, nećeš ostati u lošem braku ali ćeš jače podmetnuti ledja u životu koji te ionako ne štedi. Ali to je velika stvar, nije to lako i ne moze to svatko. Svaka čast na pameti, hrabrosti i srcu :-)
O zavodnice jedna! Od sad te zovem femme fatale:mrgreen:Citiraj:
mamitzi prvotno napisa
Nisu svi nevjerni nemani, ne, sve je to za ljude, i svi smo krvavi ispod kože. Sigurna sam da nesnosno boli i peće, pogotovo ako je ljubav friškija, ti duboki osjećaji novijeg datuma. Nekako imam osjećaj da mi sa 20+ godina zajedništva sa istom osobom bi možda neke stvari brže zalizali, a možda imam krivi osjećaj, rekla sam već, ne znam.
Iako teško mogu zamisliti da se sad najednom naon toliko godina bezglavo kao tinejđeri zaljubimo u nekog drugog ili on ili ja, da bi sve što smo stvarali i gradili, ne samo materijalno, stavili na kocku, i još malu djecu, ali kako je već negdje, mislim Carmina rekla, u ništa se ipak ne bih mogla zakleti u životu, osim u trenutne, sadašnje osjećaje, sadašnje stanje. Već sutra jbg može biti drugačije.
Da vam idem sada malo prepričati moje djetinjstvo, brakove, veze, međusobne korelacije moje obitelji, situacije, jedno vrijeme stanje općeg ludila koje je trajalo dobro desetljeće, ne bi mi vjerovali, rekli bi da fantaziram, pa zato neću:mrgreen: Ali sličilo je skoro pa hollywoodskom uratku the Godfather, možda zato toliko i volim tu trilogiju:mrgreen:
Nije da me nije okrznulo to sve što se događalo, ali iz današnje perspektive zrele i odrasle žene, za svakog od tih likova mogu pronaći opravdanje, čak i za svoju majku, a koja je ipak ostavila najdublji rez, ta emocionalna hladnoća nekog koga obožavaš, ali i to razumijem, previše sam sličila ocu, a on joj je slomio i dušu i srce, nekoliko puta za redom, a opet daleko je bio od đubreta, jednostavno po prirodi nije bio monogamist,, a možda i je, samo je bio onaj tip muškaraca kojemu se žene same nude, pa ajd sad da ribica ne bučne u vodu, i hebeš ga. A moja stara teški tradicionalist po uvjerenju, navodno. A u duši zapravo divljakuša koja vrišti za slobodom i eksperimentiranjem, no, to sam tek saznala puno godina kasnije, slučajno od bake, a što je najbolje od svega i moji baka i deda, sušte suprotnosti od nje, rušitelji granica, a možda ju je baš to natjeralo da se postavi drugačije od njih prema životu, jer je mislila da će njen život tako biti bolji, tko to zna. Kad samo pokušam zamisliti sliku, divlje 70-te, a ona stoji sa strane i glumi da je se sve to ne tiče, a najradije bi bila dio svega toga, i onda prvo dijete pobaci namjerno, stari doživio freak out, a opet nije joj zamjeriti, već je i tu imao afere na samom početku i kakav onda freak out, osgurno se on ne bi brinuo o tom djetetu, peeviše je suknjica letalo oko njega. Pa onda sa mnom, bi li ili ne bi, pa se odluči da ipak bi, pa kad se rodim sjetila se da ipak ne bi, sreća pa su baka i dida bili tu, pa se opet sjetila da ipak bi svoje dijete nazad, ma mislim:roll:
I šta sam ono htjela reći :mrgreen: Uglavnom sve je to za ljude. A ja, pa ja ne osjećam nikakvu gorčinu danas, možda imam jako visok prag tolerancije na pizdarije, šta ja znam. Čak mi dođe žao, najviše moje majke, ona ni ne zna da ja znam, sve ono što znam, a ja sam još kao dijete znala već naći svoje puteve, ali to sam ja, i sreća njena da jesam, jel na nekog iole emocionalno labilnijeg i osjetljivijeg je takvo djetinjstvo moglo ostaviti dublje posljedice, pa bi još i za to morala biti odgovorna, a ovako se njena odgovornost srećom svela samo za njen vlastiti život i vlastitu (ne)sreću.
Ali, ipak ima i jedan ali. Da li bi danas na to sve tako smireno i sa takvom lakoćom gledala, a da su se recimo meni u životu malo drugačije posložile karte, i da je moja životna priča kojim slučajem ličila onoj mojih roditelja, e to je pitanje. Vjerojatnost je prilično velika da ne bi.
I još nešto jako bitno što je meni uvijek u glavi, mi ljudi smo u konačnici ipak životinje. Ne živimo više u pećinama, posjedujemo razum, ali tamo negdje duboko u genima smo ipak životinje.
Nemojte me sad pojesti radi ove izjave:mrgreen:
Viš viš...ovo je dobar uvid! Imam ja zapravo slično iskustvo iz mladosti. Ali to nisu bile veze u kojima bi se čovjek obvezao na cijeli život. Nekako smo bili... ležerni, obostrano, možda i zato jer smo bili svjesni da to nije za cijeli život. Ni meni nije padalo na pamet da se udajem mlada, a mislila sam da je to zato jer nisam našla pravu osobu... To je bio period traženja i sebe i druge osobe, a u toj potrazi mnogi su otpali-obostrano. Ono što sam shvatila u tom životnom razdoblju jest da se ne osjećam ugodno i udobno u tim paralelnim vezama - jednostavno mi nije pasalo. Nije me zabrinjavao etički aspekt, za to me malo bilo briga (a tako je i danas), ali nije mi odgovaralo da se dijelim na više osoba. Nije mi čak bilo ni adrenalinski zabavno, ali sam bila znatiželjna i morala sam probati kako izgleda višestruka veza. I nije me se dojmilo - višekratno. Shvatila da sam monogamno biće i da se bolje osjećam u takvoj vezi. Naravno, da bi to čovjek dokučio, mora se ponekad osjetiti i nelagodno i izdano - sve u rok službe. (Offt. u istu kategoriju mladosti u kojoj je štošta dozvoljeno ulaze i dulji boravci u inozemstvu, uzimanje neplaćenih dopusta za to, hodočašća s ruksakom po zemljama raznim - nešto za što postoji vrijeme i mjesto, ali što nije baš za obiteljske ljude.Citiraj:
mamitzi prvotno napisa
Tko bi znao.... Kad sam napokon našla pravu osobu (a bila sam debelo preko tridesete) sve je sjelo na svoje mjesto, jednostavno nije bilo potrebe za nikakvim eksperimentima. Svoje sam odradila, mm isto na svojoj strani "prije našeg zajedničkog vremena" i gotovo.
U pravu si - da smo mlađi ugazili u brak, tko zna kako bi to izgledalo.... Možda bi bilo dobro, a možda bi se razišli.