nešto mi je palo napamet, iako nije u potpunosti za usporedbu.
između moje osamnaeste i dvadesetosme godine imala sam nekoliko dugačkih veza u kojima sam varala svoje dečke. i bilo mi je silno uzbudljiv, ludo, zabavno, osjećala sam se kao kingkong- ne mogu objasniti kako, ali jako dobro. bila sam povremeno zaljubljena u dvojicu, nekad su znali, nekad nisu, ali nakraju bi uvijek svi troje plakali.
mislim da to nisam prošla, recimo da sam se udala mlada ( prije tridesete) vjerojatno bi to učinila u braku i s djecom pa bi opet svi plakali- samo što bi nas bilo više i bili bi nesretniji.
znam da branim varače, uglavnom zato jer hoću reći da nevjerni nisu zle nemani nego obični ljudi. kao npr. nekeod nas nisu nikad nikad nije popile i vozile a netko jesu (iako sve znamo kakve posljedice mogu biti).