Printable View
Jednom je jedna baba skinula moje dijete s ljuljenjer je zakljucila da je red da se njena unuka ljulja :roll:
Gdje sam ja bila, u blizini. Ne pusim, doduse :mrgreen:
No to se miglo rijesiti tako da joj kaze: ajde, zavrsi s ljuljanjem pa ce malo moja xy.
Mislim da sam joj rekla... nesto :lool:
Da je luda :lool:
sorry na tip felerima i spajanju riječi :-)
Citiraj:
casa prvotno napisa
A zašto bih ja morala uzimati šibu i zavoditi red po parku? Možda bih i ja malo sjedila i pušila na klupi. A što bi bilo kad bismo svi opušteno sjedili i tipkali na mob dok mlađarija maše sa šibama? Čini mi se da ipak netko treba gledati svu tu silnu djecu, samo bi svi da to bude netko drugi.
Iskreno, meni se ne bi niti najmanje svidjelo da netko fizički sprečava moje dijete u ovome ili onome, pa se i ja tako ponašam.Citiraj:
Anci prvotno napisa
I kad sam imala problem sa djetetom u parku pitala sam ga gdje su mu roditelji, pa sam tako i malog sa opasnim strikom kad je gurnuo moje dijete.
Obzirom da je mali bio živahnije vrste, vjerujem da je i striki smetalo da ga drugi odrasli dovode u red, pa je zato i bio agresivan.
(no to ga nije natjeralo da ga malo bolje pripazi).
casa, mislim da nitko nije rekao da su bezbrizne budaletine jer sjede na klupi
sjedim i ja, al majku mu, pogledam tu i tamo da ne rade kakvo s*anje
i ako rade - reagiram
a ima hrpa onih koji ne reagiraju uopce, pa ni kad su opasne stvari u pitanju
pa ne mozes pustiti dijete da radi bas sve sto hoce, ni doma, a niti vani
ne pali uvijek izgovor: to je samo dijete
jest, al treba ga nesto i nauciti
recimo, da ne mlati druge oko sebe pa i ako je lose volje
a u igu i djecje prepirke se ne treba bad mijesati
Moja omijena epizoda s "takvim mamama" je iz jedne otvorene igraonice za djecu do 7 godina. Bila su tri velika dečka unutra, pored hrpe mališa. Momčići. Divljali, kako samo raspojasani pubertelije u zanosu mogu. Trajalo je to...ja malo vikala. Oni bi poslušali na pola minute pa iz početka. U jednom momentu su se pojavile mame...izgledom klišej do daske, taman kako bi ih čovjek volio zamislit: sređene, utegnute, na visokim štiklama, plava kosa do struka, milijun vrećica u rukama. Zauzele winx pozu s isturenim kukom, pozvale dečke prstom, drmnule po dvije pljuske svakom i odvele ih ća :lool:
Ogovarala sam ih u više navrata, moram priznat :D
FDakle, Anci, i mi odrasli jedni drugima otimamo igračke bez dopuštenja i onda o tome i porazgovaramo. Pa, eto ja se borim za pravo djece da rade isto. Ono da jedno dijete viče To je moooje a drugo Daaaaaj! Meni je to bit parka, i najozbiljnije vjerujem da se u takav okršaj roditelj ne treba miješati sve dok ne dođe do šaka.
A što se tiče dojma koji ostavljamo jedni na druge, tu smo ja i jen koje smo istodobno pisale sve rekle... Čini se da je sve u oku promatrača. Pa i u parku je tako. A za one koji se osjećaju primorani animirat tuđu djecu, iskreno savjetujem da se obrate njihovim roditeljima i mislim da u većini slučajeva neće bit prijava policiji, već će ljudi dozvat svoju djecu ili će pak reć da je njima ok da njihovo dijete plače jer ne može dobit nečiju igračku.
nije problem ako je njima ok kad njihovo dijete plače jer ne može dobiti tuđu igračku, nego je problem ako im je ok šro njihovo dijete stoji na toboganu i ne da drugoj djeci da prođu, ili baca pijesak u glavu drugoj djeci, ili ih gurne iz sve snage sa leđa, ili ih lupi po glavi. To kaj plače jer ne može dobiti tuđu igračku je i meni ok.
vertex :lol:
Pa ja sam jasno rekla da u slučaju nasilja reagiram sa svojom i tuđom djecom. I da je meni normalno osnovno povjerenje u svijet i druge. Ono što ja ne vidim jer sjedim i pušim, vidjet će netko drugi.Ono što netko drugi ne vidi, vidjet ću ja. Šibu ću jednom odrstranit ja, jednom ti. Ako tvoje dijete radi strašan nered, ja se osjećam nemoćno doći ću do mame i reći: Molim vas, smirite ga.
Meni je ova razina zašto bi se ja natezala stuđim djetetom? strana, ali shvaćam da nisu svi kao ja. Meni je to kao ono zašto baš meni?
ja moram priznati da ne razumijem što želiš reći, no dobro, možda sam danas spora.Citiraj:
casa prvotno napisa
al kad si se već meni obratila... nije to bio "sukob" dijete-dijete već moje dijete-baba. meni to nije nimalo prihvatljivo ni normalno. što neka baba ima dirati dijete koje se mirno igra. i ako joj se već hoće obratiti, nemam s tim problem zaista, onda neka joj se obrati, a ne da je samo skine.
dobro da joj nisam zvala muriju :mrgreen:
šalim se.
Pa, Anci, baš to kažem. Baba je posudila ljulju od tvoje malene bez pitanja, jednako kao što rade djeca. I onda si joj ti rekla što je ide. I tvoja malena je naučila da i sama reagira kad se dogodi nepravda, i da nije u redu uzimat tuđe stvari bez pitanja. I nakon što se takvošto ponovi pred njenim očima tisuću puta, usvojit će to kao svoje ponašanje. Ako pak do povrede nikad ne dođe, kako će naučit?
I ja to radim kad sam sama s dijecom.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Po njenom smo trebali pitati gdje je mama i nju potražiti. Ja ću trćati po parku i okolnim kafićima tražeći ju, a mala (od 6 god) će ozljediti moje dijete. Da bi njena mama rekla da to nije park za malu dijecu. Na ulazu u park ne piše kojoj je dijeci namjenjen. Na toboganu je bilo i manje dijece od mojih.
Sestra mi je pravnik , pa sam nju zvala kad je ona zvala policiju. Rekla mi je moja riječ protiv njene, a tek 2 slomljena rebra se karakteriziraju kao laka ozljeda, a ne 1 masnica.
Čuj mi još nismo ni krenuli u parkove pa ne treniram nikakvu strogoću samo zamjećujem po tuđim primjerima...a kad krenimo mislim da ću svog prvo upisat na judo, karate ili nešto slično pa da i ja s mirom čitam novine na klupi:mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Očekujem da se svatko brine za svoje dijete, briga me jel mama/tata sjedi na klupi, stoji, priča s nekim, ne priča, puši itd, al daj, hebemu sve, imaj svoje dijete na oku! Jednom u parku; djeca (5-6 njih, cca 2,5 do 5,5 god) su se spuštala niz tobogan, jedan po jedan, popeli stepenicama gore i sad čekaju svoj red. mala cca 2,5 godina se isto spustila, ali se penje natrag onom stranom niz koju se spušta, ovi ostali negoduju, ja reko, ajde pustite ju, mala je, čekajte da se ona spusti pa ćete onda vi. I mala se popne, sjedne gore i ni naprid ni nazad, neće pa neće. Ovi ju već počeli gurkat, ja ne dam, mala je reko, oni svi "ajdeeee, daaaj, odi doljeeee", njena mama priča s strane, dvaput kaže onako usput, ajde spusti se, vidiš da ostali čekaju. Ma mala neće i neće. I mama ništa, nastavi dalje razgovarat. Ovima dojadilo, par njih se maknulo s tobogana, par njih otrčalo kod mama i negoduje...Uglavnom, trajalo je to. Na kraju se spustila kad su ovi odustali. E pa da je moje dijete, ja bih ju sama uzela i maknula s tobogana. To sam i napravila kad je ovaj stariji imao 3 godine, u istoj situaciji. Ali tuđe dijete neću. Netko od vas vjerojatno bi, meni se to ne da. I zato mrzim parkiće!
Ma ne moraju roditelji skakat na svaku, nek se djeca i posvađaju, ali brate mili, moraš nekad reagirat!:x Al kad je par djece sa "normalnim" roditeljima u parku, baš bude lijepo, da bi riječ rekla!
evo mene i danas sa moderiranjem iz parka,he he...
salim se,danas je tu ulogu preuzela druga mama ali po meni posve nepotrebno i bas je bila naporna...vjerujem da je casa mene tako dozivila....
danas je bilo puno djece,moja je pronasla stariju (5god) poznanicu iz vrtica cija je mama stalno stala iznad nje,pratila ih (one su trcale od jedne sprave do druge) i svoju opominjala:polaako,ona je manja,daj joj to, sto si tako skrta itd itd...a ja sam imala namjeru samo mirno sjesti na klupu i promatrat..:mrgreen:..
dakle, ukljucivanje i gledanje definitivno ali s mjerom!
Nisam ja tebe uopće doživjela kao napornu, već kao zaljubljenu mamu. Ja sam danas u parku, jadna istraumatizirana, kad je jedan mali čiju mamu poznajem vkao drugom malom nepoznatom stvari koje ne smijem napisat, pogledom tražila njegovu mamu, a žena je nestala jer je išla piškit... Osoba kojoj je povjerila dijete te tri min se libila primjereno reagirat, a moji živci su nepovratno pojedeni. Ali na ponos cijel forumske zajednice, nisam ništa rekla čak minutu nakon što sam čula prvu prostotu. A još su dječaci bili na metar od mene.
Ajmo onda ovaj scenarij odigrati.Citiraj:
casa prvotno napisa
Dijete lupa šibom po rubu pješčanika, moj sin prilazi bliže, ja vidim da bi mogao dobiti šibom po glavi i uzmem tom dječaku šibu iz ruke.
Dječak počne plakati (100% sigurno). Za to vrijeme mama koja je sjedila tko zna gdje i nije ništa vidjela dotrči do svog sina i pita što se dogodilo, on kaže da je zločesti striček oteo njegovu šibu.
U tom trenutku nije bitno što ću ja reći, jer njen sin plaće zbog ukradene šibe koja je očito u mojoj ruci. Mama se dere na mene, prijeti da će pozvati muža da me prebije ili što god već.
No da je mama bar gledala u pravcu pješčanika i vidjela što se dogodilo ne bi bilo nikavih problema.
Ili recimo da sam i ja jedan od mobitel-klupa roditelja, pa da sam pustio sina da radi šro hoće. Vjerojatno bi završili time da bi on dobio šibom po glavi/licu. Možda ogrebotina, možda i malo krvi.
I onda ja dolazim do pješčanika, vidim sina s ogrebotinom na licu i dječaka sa šibom u ruci. Nikad ne bi udario dijete, ali ako bi slučajno dječakov tata bio tamo tko zna što bi se dogodilo.
joooj.Citiraj:
shlede prvotno napisa
nisam htjela odgovarati na tvoje postove jer si em novi em u manjini :mrgreen: al ovo me nervira :mrgreen:
pa takve situacije se dese i kad gledaš za boga miloga.
ne može ti dijete biti svaki tren na oku.
ne pretjeruj. ok, vlatki se desila ta policija, al nije baš uobičajeno da se roditelji po parkovima mlate i zovu policiju. il da se otimaju za šibu sa poludjelim trogodišnjakom, pa drž nedaj.
dakle, scenarij je u 90% slučajeva ovakav.
dijete mlati šibom po rubu pješčanika.
tvoj sin prilazi bliže.
ti kažeš malome - pazi, možeš nekoga udariti s tom šibom.
tu je vjerojatno kraj situacije jer se mama diže s klupe.
ako se ne digne, opet je vjerojatno kraj situacije jer mali prestaje mahati.
ajmo reć da si naletio na tvrdokornu klupašicu i tvrdokornog mahača.
radnja se nastavlja, mali i dalje mlati, mama i dalje sjedi.
dvije reakcije - gospođo, mali će vam nekoga udariti s tom šibom.
ili - ajde se sad zajedno igrate u pješčaniku, evo vam tebi traktor, tebi kombajn, daj meni tu šibu.
ili - ne možeš s tom šibom mlatiti, prestani odmah i baci šibu, reći ću te mami :lol:
Nisam ja tu pokušao objasniti što se događa u parkovima svaki dan, samo sam opisivao svoj slučaj.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ništa nije izmišljeno, i scenariji koji ti tu spominješ nije ono što bi se ovdje desilo.
Raspravljalo se o klupa roditeljima, i ovo je jedan primjen na kojeg sam naišao.
Mi smo inače stalno po parkovima, i uglavnom nemamo probleme, ali gotovo svi problemi na koje naiđemo su rezultat roditelja koji sjede na klupi i bulje u mobitele bez da jednom pogledaju što im dijete radi. No čak i u takvim situacijama ne dođe do problema ako se radi o djetetu koje se dobro igra s drugima.
Nakon što smo mi uspjeli uči u pješčanik, taj mali je nastavljao tjerati svu djecu koja su nam se htjela pridružiti. Mama/tata se niti u jednom trenutku nisu pojavili. Čak i kad je mali par puta zaplakao kad je moj sin uzeo neku od njegovih igračaka. Nisam se niti mogao obratiti njegovim roditeljima jer nisam imao pojma tko su ili gdje su.
Moja pretpostavka je da se radi o djetetu koje ne ide u vrtić, no ne mora to biti slučaj. No mislim da njegovi roditelji griješe time što ga nimalo ne kontroliraju kad se igraju u parku.
Nemam ja neke iluzije o tome da će se moj sin igrati s drugom djecom po parkovima i dijeliti igračke. Jasno mi je kako igranje u toj dobi funkcionira, ali kao što rekoh - jedini problemi koje smo imali su bili u slučajevima kad su roditelji samo fizički prisutni u parku.
Obzirom da moje dijete još neko vrijeme neće biti u stanju reći nekome da je ne gura/udara, ja preuzimam tu ulogu do dalnjega? Ja kažem djetetu guraču da je ne gura? Znam da drvim, ali zaista osjećam da to nešto moram naučiti i ponavljati kao papagaj jer mi ne dolazi prirodno.
Nemam konstruktivnih savjeta, ali slažem se sa sasinim pristupom.
Imala sam i dijete cvjetića, koje su svi naguravali i uzimali joj igračke, a bome i dijete divljaka, koje je drugu djecu dizalo s njihovih biciklića i otimalo bicikliće. Zbog divljaka neko vrijeme nismo išli u parkiće, bome me bilo sram. Iako sam svaki put reagirala i maknula ga iz parka kad bi radio ovakve stvari. Sad je taj mali divljak jedno vrlo pristojno i mirno dijete i obično je on taj kojeg sad drugi gnjave. Eto što ti je karma. :mrgreen:
Danima čitam ovu temu i pokušavam nešto suvislo napisati, ali ne ide. Šta ja znam. Meni je to sve za djecu, i svađe oko igračaka ili sprava u parku, i naguravanja, i lijepo igranje... Ne vidim odmah u tome neku duboku problematiku, niti mislim da ima potrebe od toga raditi dramu.
Vlatkin slučaj neću spominjati, jer je riječ o stvarno nabrijanim roditeljima, na koje možemo naletjeti bilo gdje, ne samo u parku.
Ali, ako se djeca zakače, ne vidim zašto je problem reći : mir, lijepo se igrajte, svatko na svoju stranu... Bilo što. Zašto se odmah moraju raditi crni scenariji, zašto se odmah djecu svrstava u neke ladice agresivaca, cvijetića... Meni je sve to pretjerivanje. Potpuno se slažem sa Casom, kao i sa strujom kojoj nije bed opomenuti tuđe dijete. Mislim, neš ti, djeca se malo pokoškala oko nečega... Big deal.
A zašto opet to "duboka problematika i drama", ne kužim, nit' je netko rekao da je drama, nit' da je duboko, al smije se valjda razgovarati i o ne-dramatičnim stvarima...Ili vi radite dramu oko toga što meni i nekim roditeljima ide na živce ponašanje nekih drugih roditelja?
Falimtebože, prerasli smo parkiće. A imali smo svakakvih situacija, od onih u kojima su moja djeca bila "cvjetići", do onih u kojima sam druge morala spašavati od mojih "cvjetića". Da se odrastao čovjek raspravlja sa djecom, meni je van pameti. Ja to kao cvijeta, kratke i jasne, izričite rečenice. A ako vidim da je dijete fakat samovoljno, a roditelj tvrdokorni "klupaš", maknem svoje.
Uglavnom, dok su bili manji, učila sam ih da se sklone od djece koja ih guraju, udaraju ili grizu. Sad provodimo trening pod nazivom "ne daj na sebe ni po koju cijenu":mrgreen:
i ja već neko vrijeme čitam temu i koliko god stvarno jesam ležerna i opuštena po pitanju dječje igre moram se slažiti sa jennifer da mogu, ali ne želim trčati za tuđom djecom jer su mom uzeli igračku pa sad moje plače, a posebno ne želim dječaku sa šibom u pješčaniku govoriti da tu šibu makne jer će ozlijediti moje dijete.
mogu, naravno, a i hoću ako nema druge, ali bila bih sretna kad ne bih morala.
a ako mi dijete danas nije raspoloženo za druženje, kako casa kaže, jer nismo ni mi odrasli ponekad, pa ja onda dijete ne odvodim u društvo, mislim, kratko i jasno.
mučenje za njega i za drugu djecu, zar ne?
slažem se s Mimom i jennifer
jako mi ide na živce kad se opravdava agresivno ponašanje djece, neovisno o dobi, a pogotovo me živciraju roditelji koji ne reagiraju u vezi toga
imala sam nekoliko situacija sa svojom djecom i ne želim detaljno, ali sam pukla kad je fizičko maltretiranje moje kćeri nazvano "igranjem" od mame malog agresivca
mlađu je pred mojim očima dijete slične dobi (pet-šest godina) u parku gađalo kamenjem u glavu, mama joj sjedi i ne reagira, na moja upozorenja se nije osvrtala i odvela sam malu iz parka
mogla bih još nabrajati
i smetaju me izjave tipa da "cvjetiće" roditelji čine takvima
pa nije problem reći "mir, lijepo se igrajte", bar meni nijeCitiraj:
rehab prvotno napisa
problem je kad te riječi ne dopiru do djeteta, a njegov roditelj ništa ne poduzima
Meni ova rasprava izaziva osjećaj da neki roditelji vide stvari predramatično. Neovisno o tome jesu li roditelji cvjetića ili agresivca. Možda griješim, ali takav sam dojam stekla.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
tako i meni ko rehab, sad smo stigli od djeteta od 2 godine koje je nekom uzelo kamiončić iz ruke do 5ogodišnjaka koji drugo dijete gađa kamenjem u glavu, a njegova mama to odobrava. mislim, možemo li se složiti da je to ekstreman primjer? ja takvog u 8 godina roditeljstva nisam srela.
ovako, ajmo izostaviti ikakve etikete, to ne bi bilo loše.
uopće ne mislim da je dijete iz pješčanika koje vitla štapom po betonskom rubu i tako ne dozvoljava drugoj djeci ući u pješčanik agresivac...
može imati loš dan, može biti i gladan i žedan i nečim opravdano iziritiran, ali mislim da mu majci/ocu nisu sve daske na broju kad bez problema puste mene i svoga sina da se raspravljamo oko tog štapa. štap uopće ne bi smio imati u ruci dok se s drugom djecom igra u pješčaniku i bog.
Istina, štap ne bi smio biti u ruci,
ali za moje psihičko zdravlje puno je bolje da taj štap jednostavno uzmem (uz komentar: Nu, daj mi sekund nešto taj štap - obavezno nu :mrgreen:) i zafrljačim ga negdje gdje ga nitko ne može dohvatiti, nego se osvrtati za drugim roditeljem i nervirati se.
Nije mi se još nikad desilo da dijete pruži otpor, a ni roditelji se nisu bunili. Neki zahvale.
Ne kužim toliko rasprave oko štapa.
Ako netko maše štapom u krugu manjem od 3m od mog djeteta, zaderem se na sav glas da neka se makne ili neka baci štap, odmah. Nije mi se desilo da me neko dijete nije poslušalo. Ako moje dijete uzme štap, naravno da odmah reagiram i uzimam mu ga. Nema tu puno rasprave.
rasprava je oko toga što neke nervira što drugi roditelji, poput tebe, svojoj djeci ne oduzmu štap.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
odnosno, rekla bih da nitko neće reći da je to baš super.
no, meni je cijela ova rasprava, kao i ostalima u ovoj struji, prenabrijana.
etiketiranje djece u cvjetiće i one druge (tu si lijepo rekla i AM i rehab, kad vidim malog koji divlja u parku - za mene je mali koji divlja u parku), roditelja klupaša i sms-aša.
plus, izjave - nikad se ne raspravljam s tuđom djecom i tako.
pa smo se malo posvađali :lool:
malo zdravog razuma ne skodi. :mrgreen:
ima jedan dio u onoj knjizi od winterhoffa koju ina jako voli jedan pasus :mrgreen:, koji opisuje sljedecu situaciju.
prvi dani vrtica, jedno dijete je sramezljivo, stoji u kutu, nitko nije zaduzen, ni teta, ni netko drugi, da li treba uskociti psiholog, lijecnik.... pedagog, da li treba voditi razgovore s roditeljima... itd,itd
zdravo razumski prijedlog:
vrticka teta, vidi situaciji i naprosto njezno uzme dijete za ruku i uvede ga u grupu, te svaki dan gleda da nade nacin da ukljuci dijete.
meni se cini najednostavnije reci, zamoliti, djelovati...bez da se tu puno izfilozofira.
naravno da ima nekih ekstremnih situacija. ali mislim, da su one rijetke.
pa eto, imaš sreće pa nisiCitiraj:
sasa prvotno napisa
i sama sam nekoliko puta u djetinjstvu bila žrtva, a jednom i kao studentica
moja djeca također
i moje je iskustvo da takve situacije nisu tolika rijetkost
iako mi je jako žao zbog tvog iskustva ipak je tema krenula od nemalicioznog naguravanja dvogodišnjaka. što nije usporedivo sa petogodišnjacima koji se kamenuju. naprosto nije. da u bilo kojem parku na svijetu vidim dijete kako baca drugom djetetu kamenje u glavu regairala bih odmah, na licu mjesta, aktivirala bih i roditelje tog djetata etc., ali to ovdje naprosto nije bila tema. tema je bila kako se postaviti u dječjim razmiricama, koliko intervenirati itd. ovo što ti navodiš nije nikakva razmirica nego čisto nasilje, a dječak u pješčaniku sa šibom (koja je u nekom trenutku postala štap, a možda se uskoro prometne u bejzbolsku palicu) nije nasilan.
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ja ne kužim šta si ovim htjela reći, s obzirom da je moja rečenica da mi je van pameti raspravljati se sa tuđom djecom. Čisto da razjasnim, pod raspravom podrazumjevam popovanje tuđem djetetu, govoreći mu da je ovakav i onakav, nevaspitan, divlji i zao, dijete mukne nešto u svoju odbranu, a odrasla osoba koja mu nije ni ćaća ni mater nit' je odgovorna za njega u bilo kom svojstvu, koristi sav svoj autoritet da malcu pokaže svoju silu. Takvo šta si stvarno ne bih dopustila, a ne bi bilo dobro ni onome ko bi pokušao da na takav način razgovara sa mojim djetetom.
ali bože u kakve vi parkice idete?
rasprave na koje je cvijeta mislila, pretpostavljam, su: Nemoj mlatiti sibom, lupiti ces nekog. Nemoj mlatiti šibom, nije lijepo. Daj mi tu šibu.
i kraj. Kakvo objašnjavanje tuđem dvogodišnjaku da je neodgojen i zao? Pa tko to radi?
Radi, sasa, radi. U našem gradiću su dvije porodice završile na sudu zbog dječije tuče. Stvar osjetljiva, ne bih u detalje, ali su se iz toga izrodile takve ružne stvari koje zdravorazumski nisu mogle ni da se zamisle.