Škola - skriveni problem?

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Ne znam kako je kod vas, ali kod nas IP podrazumeva dosta dodatnog rada nastavnog osoblja, jer se metodi i načini individualizacije moraju pismeno obrazložiti za svako dete posebno, za svaki predmet za koji je potrebno.
To nije mali posao, i mudra učiteljica će, ako se sretne sa roditeljima koji odlučno žele da njihovo dete dobije uslove za rad koji su mu potrebni da pokaže šta zna, radije odabrati da prilagodi svoj rad detetu i bez zvanične procedure.
Možda, ako nevena vrlo odlučno pokaže učiteljici da razmatra da prikupi papire za individualizaciju, učiteljica pomisli da je dozvoljavanje belog papira ipak manje posla...

---

pulinka, to jako ovisi o učiteljici...

Iz iskustva - moj stariji (IP zbog kombiniranih teškoća - kratkog intervala pažnje, motoričkih smetnji, teškoća slušne precepcije i strabizma...) bi uredno prošao i bez papira za IP, ali on se upisao u školu s papirima iz Suvaga, pa je automatski dobio rješenje do kraja prvog polugodišta prvog razreda. Njegova učiteljica je bila odlična (nije bez razloga imala status mentora) i imala je u razredu još jedno dijete s papirima za ADHD, jedno s prilagođenim programom i nekoliko koji nisu imali papire iako bi im dobro došli. Ona je sve to uredno odrađivala kako treba (i njezina kolegica u boravku - vodila računa da djeca napišu zadaće na način kako im je trebalo). Za drugu djecu ne znam, ali za svog sina znam da je imao upute iz Suvaga kako mu treba prilagoditi nastavu. On nije stiizao prepisati s ploče i učiteljice su redovito nadzirale koliko je stigao. Tek ako ne bi stigao, dobio bi papir za doma (tj. MI bi dobili papir za doma). To je išlo glatko.

Mlađi sin je dobio IP zbog disleksije, ali u njegovom razredu nije bilo ni blizu toliko razumijevanja ni dobre organizacije. Taj razred je bio pun ometača nastave i stručna služba je zajedno s učiteljicama imala prilično gadan posao. Nije išlo kako treba, jer je prilikom formiranja razreda u njega upala hrpa djece koji su trebali IP ili PP, a nisu ga dobili + roditelji su se bunili kad im je škola to predlagala. Ufff... To je išlo teško i trapavo. Bilo je administrativno sve pokriveno, aliii ja sam s mlađim sinom imala homeschooling godinama, jer on nije imao NIŠTA od prilagodbe nastave koja mu je trebala. Stariji sin je imao i produljeno vrijeme i veći font, a mlađi je imao prilagodbu samo iz matematike i hj u višim razredima, isključivo zato jer sam ja otišla predmetnim nastavnicama i ugnjavila ih da njemu to treba. Taj se spasio odlaskom u srednju školu... Mislim reći - sastav razreda JAKO utječe na mogućnost da se provodi individualizacija, čak i kad papiri postoje. Ali kad dijete ima poteškoće, savjestan roditelj će raditi s njim doma. Nažalost, nisu svi roditelji u mogućnosti to pokriti, niti znaju niti mogu niti prepoznaju probleme. Takvim učenicima škola često poklanja veću pažnju nego učenicima o kojima roditelji vode brigu. Bila sam često ljuta zbog toga, ali iz perspektive od nekoliko godina razumijem zašto je to bilo tako. Ono malo resursa koje je škola imala usmjerili su djeci o kojoj doma nitko nije mogao brinuti. Kako čokolada kaže - da nije bilo rada doma, ovaj moj sin bi doslovce ostao nepismen.

U srednjoj školi IP je nešto bolje primjenjivan, ali i njih treba podsjećati. Na sreću, moja djeca su tijekom osnovne škole odgojena da budu sami sebi najbolji advokati, pa to odrađuju sami. Ne ide uvijek, nemaju svi profesori ni razumijevanja ni mogućnosti, a ni mojim dečkima se ne da istu kozu derati svaki put. Kad je moj L. zaredao trojke iz matematike, pitala sam ga što se događa, a ispalo je da ima zamjenu (profesorica je bila na duljem bolovanju) koja nije imala pojma da njemu treba veći font na testovima. Eh...

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Nekad je greska i jedan jedini put produljiti vrijeme. I ima roditelja koji vode dijete logu redovito, rade s njim kuci, i opet pomaka nema. I to da dijete ima jedinice je najmanji problem, niti to da gubi samopouzdanje zbog jedinica. Problem je da zbog poteskoce ne uspijeva rijesiti test, da ne uspijeva zivjet punim plucima.

---

Dobro a što onda misliš da treba ili ne treba. Smatram da u nekim slučajevima ( ne govorim ovdje o ekstremima) učiteljica kao naša npr. s 20 godina iskustva ipak može procijeniti da li bi tom učeniku u tom trenutku u nečemu mogla izaći u susret mimo 'pravila'. Naravno da može pogriješiti, kao što mogu i stručnjaci.
Mi smo na upise u školu došli s papirom u kojem su bule kratke i jasne upute učiteljici. Psihologica nam je rekla, idemo probati ovako ako neće ići i ako će biti potrebno tražiti ćemo IP. To stvarno nisu bile neke strašne upute, vrlo jednostavne stvari.
Npr. jedna od je bila da ju se ne izvodi na ploču i ispituje već postepeno izlaže tome, u klupi sjedeći, u klupi stojeći, pored klupe stojeći, pred pločom okrenuta ploči, pred pločom okrenuta razredu. I slične upute. Učiteljica nije bila zainteresirana pročitati nalaz, pa smo mi na informacijama pokušali doprijeti do nje i objasniti u čemu je problem.

Ovo što kažeš za jedinice da je najmanji problem i da ne gubi samopouzdanje kod mojeg djeteta nije točno. Njoj petica nije petica ako ima jednu grešku, smatra da onda to ne zna. Jako utječe na njeno samopouzdanje koje ionako nije veliko.
Na kraju prvog razreda imala je sve 5, pohvalnicu i još neko priznanje. Znaš šta je rekla? Da nije zaslužila ni pohvalnicu ni priznaje jer je jednom bila opomenuta za pričanje pod satom. Nije htjela ni pogledati pohvalnicu jer ona smatra da ju nije zaslužila. Kad dobije 5 s greškom dođe doma i kaže dobila sam 5, ali ne čistu i nije zadovoljna. Koliko smo truda i mi i psihoterapeutica uložili da to popusti.

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

Mitovski a kako je sada,je li se vidi razlika?

---

Sad je nebo i zemlja u odnosu na prvo polugodište. Perfekcionizam i okp su popustili, ne inzistira više ni približno na savršenim slovima, iako je taj rukopis i dalje prekrasan.
Odrađuje sve u školi bez ikakvih problema, ispite stiže na vrijeme.
Znam da će možda iskočiti nešto drugo, uvijek to nekako tako bude, ali za sad uživamo u ovom dobrom razdoblju.
Meni se čini da joj je i plivanje jako puno pomoglo. Morala se suočiti s puno svojih strahova. Nastup pred publikom, komunikacija s nepoznatima i to joj je dalo krila.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Sad je nebo i zemlja u odnosu na prvo polugodište. Perfekcionizam i okp su popustili, ne inzistira više ni približno na savršenim slovima, iako je taj rukopis i dalje prekrasan.
Odrađuje sve u školi bez ikakvih problema, ispite stiže na vrijeme.
Znam da će možda iskočiti nešto drugo, uvijek to nekako tako bude, ali za sad uživamo u ovom dobrom razdoblju.
Meni se čini da joj je i plivanje jako puno pomoglo. Morala se suočiti s puno svojih strahova. Nastup pred publikom, komunikacija s nepoznatima i to joj je dalo krila.

---

:heart:

Sigurno je i plivanje tome doprinijelo. Uvijek treba tražiti neku aktivnost u kojoj dijete uživa. Mom mlađem sinu to je bila glazbena škola, tamo je mogao biti najbolji iako nije baš sjajno čitao.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

pulinka, to jako ovisi o učiteljici...

---

Naravno... Sve je to meni kristalno i iskustveno jasno. Mislim da ću za deset godina moći samo da kopiram i potpišem tvoje postove o razredu i atmosferi kod starijeg i mlađeg deteta, bar se tako čini na početku školovanja mlađeg, videćemo... Ipak, pisala sam o pozitivnom primeru koji sam videla kod starije jer mi se čini konstruktivno.

Citiraj:

---

Kvaka je u tomu što se od roditelja očekuje full angažman, ali nula prigovora. Roditelj, s druge strane, zna kamo vodi zaostajanje djeteta - ne samo u loše ocjene, nego i u manjak samopouzdanja, a to pak vodi u druge, nelijepe vode.
Početna ideja da su sve ocjene za đaka propada odmah u startu jer učitelj već trojku komentira s "a nisi se baš potrudio", da ne govorim kasnije o upisima u srednju (zaboravljamo da nisu roditelji osmislili sustav!)
I tako...u se i u svoje kljuse.

---

S ovim se izrazito slažem. I sa onim što je Marta rekla o svom najmladjem sinu. Nije bas takav kao sto je ona opisala svoga, ali upravo to mislim što je rekla u zadnjoj rečenici:

Citiraj:

---

ali želim reći, učiteljica može ako želi, puno toga s njim napraviti, pa riječ je prvom osnovne.
Ali ako je ona stava kao Vrijeska, svima isto, onda je nevena u problemu. A mali još vise.

---

I mene muči, količina uloženog truda doma je velika, on zna, razumije, nauči, shvati, izvježba (pri tome mi uopće nije sporno da treba raditi s djetetom doma, radila sam i sa prvim i radim još uvijek) a rezultati nisu adekvatni tome (opet ograda: nije problem u ocjenama u prvom razredu) i mislim da malo prilagodbe, individualizacije, ustupka (kako god da to nazovemo) može riješiti stvar. Naravno ne očekujem dodatno vrijeme do kraja 4. razreda ali jednostavno očekujem individualni pristup djetetu (barem malo).
I tu se slažem sa sirius kad kaže da svima jednako ne znači da svi imaju jednake šanse jer nemaju.

Hvala svima, čitajuči komentare i ja sam sebi bolje definirala "problem".

Učitelji i profesori svakako imaju veliku moć. Mogu olakšati a mogu i otežati. Mogu pomoći da dijete zavoli školu a bome i da ju zamrzi. Mogu malim postupcima uvelike olakšati a i otežati stvar. Odgovoran je to posao. I moj je odgovoran i ja svojim klijentima pokušavam pronaći najbolji način kako i što, a mogu i ne pokušavati.
Meni se čini da je problem to što su roditelji dobili glas, što pitaju, traže, pokušavaju, umjesto da samo dođu na informacije pogledati ocjene i zaključiti da je to domet njihovog djeteta. Kako je J-ina učiteljica rekla, ako su to njene mogućnosti neka je tako. Da, ali nisu to njene mogućnosti. Imaš čak i nalaz..iznadprosječno visoko inteligentno dijete na granici darovitosti, pa kako bi njene mogućnosti bile jedinice. I evo jednim malim ustupkom 2 mjeseca to dijete je procvalo i pokazalo svoje prave mogućnosti.