Škola - skriveni problem?

[pulinka]

Ne znam kako je kod vas, ali kod nas IP podrazumeva dosta dodatnog rada nastavnog osoblja, jer se metodi i načini individualizacije moraju pismeno obrazložiti za svako dete posebno, za svaki predmet za koji je potrebno.
To nije mali posao, i mudra učiteljica će, ako se sretne sa roditeljima koji odlučno žele da njihovo dete dobije uslove za rad koji su mu potrebni da pokaže šta zna, radije odabrati da prilagodi svoj rad detetu i bez zvanične procedure.
Možda, ako nevena vrlo odlučno pokaže učiteljici da razmatra da prikupi papire za individualizaciju, učiteljica pomisli da je dozvoljavanje belog papira ipak manje posla...

[Peterlin]

Ne znam kako je kod vas, ali kod nas IP podrazumeva dosta dodatnog rada nastavnog osoblja, jer se metodi i načini individualizacije moraju pismeno obrazložiti za svako dete posebno, za svaki predmet za koji je potrebno.
To nije mali posao, i mudra učiteljica će, ako se sretne sa roditeljima koji odlučno žele da njihovo dete dobije uslove za rad koji su mu potrebni da pokaže šta zna, radije odabrati da prilagodi svoj rad detetu i bez zvanične procedure.
Možda, ako nevena vrlo odlučno pokaže učiteljici da razmatra da prikupi papire za individualizaciju, učiteljica pomisli da je dozvoljavanje belog papira ipak manje posla...

pulinka, to jako ovisi o učiteljici...

Iz iskustva - moj stariji (IP zbog kombiniranih teškoća - kratkog intervala pažnje, motoričkih smetnji, teškoća slušne precepcije i strabizma...) bi uredno prošao i bez papira za IP, ali on se upisao u školu s papirima iz Suvaga, pa je automatski dobio rješenje do kraja prvog polugodišta prvog razreda. Njegova učiteljica je bila odlična (nije bez razloga imala status mentora) i imala je u razredu još jedno dijete s papirima za ADHD, jedno s prilagođenim programom i nekoliko koji nisu imali papire iako bi im dobro došli. Ona je sve to uredno odrađivala kako treba (i njezina kolegica u boravku - vodila računa da djeca napišu zadaće na način kako im je trebalo). Za drugu djecu ne znam, ali za svog sina znam da je imao upute iz Suvaga kako mu treba prilagoditi nastavu. On nije stiizao prepisati s ploče i učiteljice su redovito nadzirale koliko je stigao. Tek ako ne bi stigao, dobio bi papir za doma (tj. MI bi dobili papir za doma). To je išlo glatko.

Mlađi sin je dobio IP zbog disleksije, ali u njegovom razredu nije bilo ni blizu toliko razumijevanja ni dobre organizacije. Taj razred je bio pun ometača nastave i stručna služba je zajedno s učiteljicama imala prilično gadan posao. Nije išlo kako treba, jer je prilikom formiranja razreda u njega upala hrpa djece koji su trebali IP ili PP, a nisu ga dobili + roditelji su se bunili kad im je škola to predlagala. Ufff... To je išlo teško i trapavo. Bilo je administrativno sve pokriveno, aliii ja sam s mlađim sinom imala homeschooling godinama, jer on nije imao NIŠTA od prilagodbe nastave koja mu je trebala. Stariji sin je imao i produljeno vrijeme i veći font, a mlađi je imao prilagodbu samo iz matematike i hj u višim razredima, isključivo zato jer sam ja otišla predmetnim nastavnicama i ugnjavila ih da njemu to treba. Taj se spasio odlaskom u srednju školu... Mislim reći - sastav razreda JAKO utječe na mogućnost da se provodi individualizacija, čak i kad papiri postoje. Ali kad dijete ima poteškoće, savjestan roditelj će raditi s njim doma. Nažalost, nisu svi roditelji u mogućnosti to pokriti, niti znaju niti mogu niti prepoznaju probleme. Takvim učenicima škola često poklanja veću pažnju nego učenicima o kojima roditelji vode brigu. Bila sam često ljuta zbog toga, ali iz perspektive od nekoliko godina razumijem zašto je to bilo tako. Ono malo resursa koje je škola imala usmjerili su djeci o kojoj doma nitko nije mogao brinuti. Kako čokolada kaže - da nije bilo rada doma, ovaj moj sin bi doslovce ostao nepismen.

U srednjoj školi IP je nešto bolje primjenjivan, ali i njih treba podsjećati. Na sreću, moja djeca su tijekom osnovne škole odgojena da budu sami sebi najbolji advokati, pa to odrađuju sami. Ne ide uvijek, nemaju svi profesori ni razumijevanja ni mogućnosti, a ni mojim dečkima se ne da istu kozu derati svaki put. Kad je moj L. zaredao trojke iz matematike, pitala sam ga što se događa, a ispalo je da ima zamjenu (profesorica je bila na duljem bolovanju) koja nije imala pojma da njemu treba veći font na testovima. Eh...

[pulinka]

pulinka, to jako ovisi o učiteljici...

Naravno... Sve je to meni kristalno i iskustveno jasno. Mislim da ću za deset godina moći samo da kopiram i potpišem tvoje postove o razredu i atmosferi kod starijeg i mlađeg deteta, bar se tako čini na početku školovanja mlađeg, videćemo... Ipak, pisala sam o pozitivnom primeru koji sam videla kod starije jer mi se čini konstruktivno.