Imate li bake?

Citiraj:

---

eris prvotno napisa

Meni je žao ko god nema nekog da mu pripomogne. Razumijem da vi što živite po velikim gradovima, neki udaljeni po 500km od svojih roditelja i porodice, al mi nekako nije jasno da nemate nikoga da vam "pokupi", pričuva dijete, kada vam pomoć zatreba. Ja imam prijateljicu koja ima odraslu djecu, i koja je, ne jednom pokupila moje dijete iz vrtića. Zatim, MMova sestra, imala malu u drugoj grupi, ali kada je frka, vozi mog sina sebi kući, a onda ja nekada u 7, ili MM idemo po njega. Imam divnu komšinicu, neudatu,ima 35 godina. Kada god sam je zamolila(a kada niko drugi ne može) da je pričuva sat-dva, da odem na roditeljski, da odem ljekaru, pa jednom čak sam išla i na politički sastanak, nikada me nije odbila. Ponekad joj kupim nešto, bombonjeru, neku lijepu majcu i slično. I ja pazim i čuvam tuđu djecu, od brata, zaove, djevera, s vremena na vrijeme, iako oni svi imaju po jednu nanu, osim mene. malo žrtve, ali moramo se međusobno pomagati.
Vjerujem da je anu.m razbjesnilo to opetovano pitanje, i moji su uvijek ostajali sa čistačicom, ali se zna ko jue mama a ko je "nana" tako da to mene ne bi nimalo živciralo.

---

Uf, bez uvrede Eris, ovo što ti navodiš bi se kod većine nas nazvalo uvaljivanjem djeteta nekome drugom; imam ja tu hrpu neudatih susjeda i sl. bez djece, pa mi na pamet ne pada da im uz bombonjeru uvaljam i djecu na čuvanje, bez obzira koliko smo si dobri. ... Ne mogu razumjeti roditelja koji ne razumije drugog roditelja samo zato jer ne živi po njegovom načinu života! Znači: nemamo svi ni brata ili sestru, zato nemamo ni svekrve, šogorice, šogore, njihovu rodbinu, a da ih i imamo sigurna sam da nisu obavezni čuvati našu djecu (fakat, daj zamisli da netko iz Sesveta dolazi po moju djecu u vrtić u Rudešu da ih pokupi...). Svašta!

Slažem se s Anom.M., kod nas je situacija identična, samo što sam ja zbog neimanja bake ili djeda (strica, ujne, susjede, podstanarke... bla, bla) ostala doma na porodiljnom do 3. godine (o.k. tu je i ono što su djeca boležljiva), pa sad za nagradu od države umjesto svoje plaće (koja nije velika) dobivam još manju crkavicu od 1660 kn! :mad:
A da sam se morala opravdavati na poslu i po koje kuda zbog toga kaj nemam baku - jesam, na žalost (imam baku ali je 1000 km daleko, a druga baka je nepokretna - znači i za nju trebam njegu i čuvanje).

Mislim da eris relacija Sesvete-Rudeš ne znači puno ;-).

Imam ja i brata - čeka 5. dijete, radi, ima svoju obitelj
Imam šogoricu-živi na drugom kraju grada i ima malu bebu
Imam i prijateljice - imaju svoju djecu i svoje obaveze
Imam ja i susjedu -koja jedva hendla jedno svoje, koja je na porodiljnom a mala je svaki dan na čuvanju kod bake..
A ponavljam...to je moj život, moja obaveza i ne želim zadiranja ispod površine...

:roll:

nena i alex su sve rekle.

a za eris kako poznajem kraj mogu reci da bi to izgledalo da zamolis svoju ferndicu da dodje ide po tvoje klince s recimo jelaha.ili tesanjke do doboja. nije zgodno, pogotovo ako ides javnim prijevozom.

i to o cemu ti pricas ne postoji tu, mada tocno znam o cemu ti pricas, zbog velike udaljenosti ljudi ne mogu bas jedni drugima tako pomagati, na zalost. mozda u manjim sredinama je to izvedivo, i vec je neko spomenuo da oni koji imaju bake sele se u njihovu blizinu, ili pak se bake sele blize djeci.

nego zasto ti isti poslodavci nikad ne pitaju za djedove, pa to je diskriminacija spolova, sto je protuustavno.
mozda ako vas smeta na pitanje a di su vam bake, kazete a zasto ste vi radite diskriminaciju izmedju bake i dide, ali ipak primite na zanje sto to pitanje zaptavo krije.

Pa da, poslodavac ne pita npr. za djeda ili strica, ujaka i tsl. Međutim; ne sklapa poslodavac ugovor o radu s bakom, već s nama, djelatnicima (kaj možemo kad smo i majke), to mi je najblesavije u svemu! Kog vraga te briga za baku, susjedu i tsl. ?! To mi je kao da pita kako je susjed kojeg ne poznaje...

Citiraj:

---

eris prvotno napisa

Meni je žao ko god nema nekog da mu pripomogne. Razumijem da vi što živite po velikim gradovima, neki udaljeni po 500km od svojih roditelja i porodice, al mi nekako nije jasno da nemate nikoga da vam "pokupi", pričuva dijete, kada vam pomoć zatreba. Ja imam prijateljicu koja ima odraslu djecu, i koja je, ne jednom pokupila moje dijete iz vrtića. Zatim, MMova sestra, imala malu u drugoj grupi, ali kada je frka, vozi mog sina sebi kući, a onda ja nekada u 7, ili MM idemo po njega. Imam divnu komšinicu, neudatu,ima 35 godina. Kada god sam je zamolila(a kada niko drugi ne može) da je pričuva sat-dva, da odem na roditeljski, da odem ljekaru, pa jednom čak sam išla i na politički sastanak, nikada me nije odbila. Ponekad joj kupim nešto, bombonjeru, neku lijepu majcu i slično. I ja pazim i čuvam tuđu djecu, od brata, zaove, djevera, s vremena na vrijeme, iako oni svi imaju po jednu nanu, osim mene. malo žrtve, ali moramo se međusobno pomagati.
Vjerujem da je anu.m razbjesnilo to opetovano pitanje, i moji su uvijek ostajali sa čistačicom, ali se zna ko jue mama a ko je "nana" tako da to mene ne bi nimalo živciralo.

---

Moram reagirati na tvoj post jer se na jednoj drugoj temi na kojoj se raspravljalo o čuvanju djece isto potegnulo pitanje nas koji nemamo nikoga pa smo maltene ispali problematični, nedruštveni i ljudi koji imaju komplicirane odnose s drugima.
Možeš se smatrati sretnom što imaš toliko ljudi koji ti mogu pomoći, ali zašto je toliko nevjerojatno shvatiti da neki nemaju, ali ne zato što su zločesti pa nemaju dobre odnose s ljudima nego im je jednostavno grah pao drugačije.
Evo npr. jedna baka 300km daleko, druga bolesna i o njoj se mi brinemo, moj brat i MM-ova sestra 300km daleko, najbolja prijateljica kojoj bih jedinoj povjerila dijete na čuvanje 600km daleko, ostale prijateljice ili su neudate ali rade od-do ili su na drugom kraju grada i imaju obitelj i djecu i mali milijon obaveza, a susjedi uglavnom stariji, a iskreno baš mi se nekako i neda bilo koga i u bilo koje vrijeme moliti da mi ide po dijete.
Druga stvar koja me smeta a nema veze s gornjim postom je razmišljanje da zaposlenik koji ima dijete i mora ponekad ranije s posla ili na bolovanje zanemari posao ili da netko drugi odrađuje njegovo, a možda taj zaposlenik uloži i dvostruko više truda i posao uopće ne trpi zbog toga. Ako svoj posao odrađujem profesionalno, onako kako se očekuje, ako posao ne trpi što nekoga briga što nemam baku i moram 10 minuta ranije izaći po dijete.

Mm i ja imamo dosta rodbine i prijatelja i da zbilja jako zagusti i nema tko podignuti dijete iz vrtica nasli bi nekoga. Daleko od toga. Ali to ne znaci da se mogu osloniti na to i racunati svako malo na takvu pomoc. Kao sto su cure vec rekle, ljudi imaju svoje zivote, vecina ima svoju djecu i posao i vrlo je tesko racunati da ce ti netko redovno uskakati. A i neugodno ti je traziti svako malo pomoc, kad znas da su i oni u stisci sa vremenom i da se snalaze kako mogu.
Isto tako i ja, kad bi me netko zatrazio da mu uskocim, rado bi to ucinila. Ali cesto se desi da nam se zaredaju treninzi, informacije, roditeljski, doktor,... i jednostavno nemas pet minuta praznog hoda. Tako da mogu uskociti tu i tamo, ali jako tesko da netko redovno moze ocekivati pomoc.

Ma ja kužim što ana.m želi reći. Naravno da gori firma da bismo svi našli nekog, platili nekog da taj dan ili dva uskoči. Nije problem u nekim kriznim situacijama nego u tome da se sve češće podrazumjeva da su djeca zbrinuta od- do, 24/7, a roditelji posvećeni poslu i bezbrižni 100% a to je jednostavno nerealno i nenormalan pritisak. E, sad što možemo,osim izvenitlirat se na forumu :) - malo toga. Ili ostat doma ako imaš kaj jest i poslat ih sve skupa vrit ili trpit i radit bolje rečeno žonglirat takav posao i u oba slučaja imati širom oči za neki bolji posao s razumnim odnosom prema zaposlenicima s obitelji.

Ah, da je meni naci posao sa razumnim odnosom prema zaposlenicima s obitelji...
Ja mogu naci posao jedino da sakrijem cinjenicu da imam djecu. Puno njih...
Kad sam isla na razgovor za posao cim bi vidjela izraz lica kad bi me pitali za obitelj, znala sam kolike su mi sanse da dobijem posao. I obavezno su me pitali ima li ih tko cuvati kada sam bolesna. Rekla sam da ima, da mogu cuvati bake i mm, ali tocno vidis sta im se mota po glavi; bolovanje, bolovanje, bolovanje,... A iskreno, ne mogu reci da ih krivim, i meni bi to prvo palo na pamet da sam na njihovom mjestu.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

A možda čovjek samo želi upoznati baku.:mrgreen:

---

:lol:

ova tema me ponukala da uzmem papir iz vrtića i nadopišem tko ga sve smije preuzeti u vrtiću :mrgreen:
imamo mi i mi i susjeda i prijatelja koji će rado uskočiti nekad, ne znam jednom dvaput u mjesec dana ako bi nam baš bila neka frka.
ali to su sve ljudi naših godina sa djecom uzrasta kao naša, koji rade i ne mogu ja očekivati da netko preuzme brigu o mom djetetu, to bi stvarno bilo glupo uopće i pomisliti.

Citiraj:

---

eris prvotno napisa

al mi nekako nije jasno da nemate nikoga da vam "pokupi", pričuva dijete, kada vam pomoć zatreba. Ja imam prijateljicu koja ima odraslu djecu, i koja je, ne jednom pokupila moje dijete iz vrtića. Zatim, MMova sestra, imala malu u drugoj grupi, ali kada je frka, vozi mog sina sebi kući, a onda ja nekada u 7, ili MM idemo po njega. Imam divnu komšinicu, neudatu,ima 35 godina. Kada god sam je zamolila(a kada niko drugi ne može) da je pričuva sat-dva, da odem na roditeljski, da odem ljekaru, pa jednom čak sam išla i na politički sastanak, nikada me nije odbila. Ponekad joj kupim nešto, bombonjeru, neku lijepu majcu i slično. I ja pazim i čuvam tuđu djecu, od brata, zaove, djevera, s vremena na vrijeme, iako oni svi imaju po jednu nanu, osim mene. malo žrtve, ali moramo se međusobno pomagati.

---

ti živiš u malom mjestu
u bosni
sasvim drugačiji mentalni sklop, sasvim drugačiji način života

ja živim u velikom gradu
imam puno prijateljica za koje dajem ruku u vatru, i sve što imam
i one za mene
ali, djecu mi skupljati ne mogu
jer onda ne bi mogle skupljati svoju
ili bi po moju ili svoju došle u 18h
pa onda... nemaju sjedalicu u autu
pa onda... kod nas tete/učiteljice ne daju djecu bez potpisanog papira

i ja se sjećam da su mene, dok smo živjeli u sarajevu, ponekad znale pričuvati "kone". ovdje je to jako rijetko, jedva da se i pozdravljamo.
moja djeca uopće ne poznaju susjede i sigurno ne bi ni htjeli ostati kod njih, sve kad bih ja to i htjela...

dodji kod nas na selo, imas ih ostaviti bar u 4 kuce :P

lako još kad te pitaju za bake (iako mi je i to grrr) ali najviše me izbacilo iz cipela kad su me na poslu ispitivali zašto bar onda nemam neku tetu čuvalicu koja mi čuva dijete kad je bolesno

:roll:

joj, apricot, nemoj se ljutit, ali to uopce nema veze s velikim gradom nego ti imas issue s tim tvojim kvartom

moje iskustvo i ono sto znam od prijatelja i vidim oko sebe je bas suprotno. djeci je bas fora kad idu kod nekog poslije vrtica ili ih samo pokupi necija mama. a ja sam bas nedruzeljubiva osoba, tako da nije do mene sigurno da stalno zivkam ljude za druzenje ili oni mene

A kako to hoda s tim tetama cuvalicama u slucaju bolesti? I mene su to pitali.

Meni nikako nije jasno kako to izorganizirati? Pa to bi trebao biti netko koga dijete svakodnevno vidja.
Onda se placa druzenje poslije vrtica pa kad treba zena dodje cijeli dan ili?

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

joj, apricot, nemoj se ljutit, ali to uopce nema veze s velikim gradom nego ti imas issue s tim tvojim kvartom

---

možda
ali...s obzirom da živimo u istom kvartu, vjerujem da kad bi bila neka frka mogla bih udomiti apricotinu djecu na neko vrijeme, ALI nema šanse da bi mogla po njih u vrtić/školu. uopće nemam pojma kako bih to izvela, nije da ne bih željela, ali jednostavno ne bih mogla. za otići po manjeg bi mi trebalo (do vrtića i nazad minimalno 40minuta, osim toga ne bi mi ga dali jer: tko sam ja?), onda po veću još jedno pola sata minimalno. s tim da usput moram i svoju pokupiti u vrtiću. kako da ih stignem sve pokupiti i dovesti do sebe?! pa proveli bi svi skupa u autu dva sata vozajući se po gradu?!

ok, kažem, kad je frka snalaziš se svakako, ali u (polu)normalnim uvjetima, složit ćete se, ovo baš i nije neko rješenje :-o

susjeda mi je 2 puta skupila dijete iz vrtića. to je bilo jako zanimljivo. cijelo vrijeme su se vozale naprijed nazad jer je nakon vrtića morala po svog sina u školu, pa s njim kod logopeda, i onda opet doma. tako da je moje dijete stiglo kući sat i pol nakon nas, a trebalo ju je pričuvati max pola sata :roll:

kad susjeda mora negdje (nedavno su išli na vjenčanje) druga susjeda i ja još 'pokušavamo' čuvati sina. malo jedna malo druga. to je živi kaos. on bi išao spavati, a nas 2 moramo staviti u krevet i svoju djecu. pa onda on malo pričeka, pa uspavamo našu djecu, pa koja prva završi trči do njega (cijelo vrijeme sa sobom nosamo baby monitor da čujemo što radi). onda on ode spavati. jedna od nas ostane a druga ide doma. pa se u nekom trenutku zamijenimo. u meuvremenu na baby monitor slušamo svoju djecu :roll: i tako dok se susjedi ne vrate s vjenčanja, npr.

ponavljam, jest malo komplicirano, ali je izvedivo. ALI samo kad je baš baš potrebno, tj. svako toliko. ovakve kerefeke ne možeš izvoditi non stop, a pogotovo ne možeš ako imaš više od 1 djeteta :mrgreen:

Citiraj:

---

ani4 prvotno napisa

I smiesno mi je sto se OCEKUJE od baka da podrede svoj zivot cuvanju unucadi, Da znam, vecini slobodnih baka je to uzitak i rado to rade, ali zasto se podrazumjeva da to moraju?!
Ja npr. ne bi voljela da me moja djeca uzimaju zdravo za gotovo i da ocekuju da cu bez pogovora raditi sta njima odgovara. I da cu ostatak svog zivota, kada napokon dodem u mirovinu i docekam malo mira, MORATI cuvati njihovu djecu...

---

ovako i ja razmišljam
ne uzimam zdravo za gotovo ni jednu od dvije bake
tim više što obje rade, jedna puno radno vrijeme, a druga povemeno
presretna sam kad me nazovu i pitaju da dovedem djecu, ali ne podrazumijevam čuvanje
isto tako zamolim ih ako mi je frka, i poštujem da ponekad ne mogu čuvati jer već imaju nešto dogovoreno
onda se snalazim kako znam i mogu
i sva sreća pa imam brata (i dragu šogoricu) i muževog brata i njegovu ženu koji isto mogu nekad uskočiti ako je frka
ali još jednom ponavljam, ni od koga ne podrazumijevam čuvanje moje djece, nit me čudi ako mi kažu da ne mogu

Ja živim u situaciju u kojoj ne mogu ni zamisliti da netko drugi kupi moju djecu iz vrtića/vodi ih,odrađuje takve stvari za nas. Baka dolazi kad je gadna frka, putuje 500km i dodje.
S posla izlazim jedino ako gori. Bilo dijete bilo kuća mi.
Ne mislim da je ispravno da se odlazi ranije s posla, eventualno da se dogovori za neki drugi oblik nadoknade, ali ne možeš izlaziti svaki dan s posla. Imaš kolege. Treba uzeti u obzir da oni ostaju. Da, možda oni imaju baku, al to nije tvoja/moja stvar.
U nekom elementu je ok, solidarno, izaći u susret osobi koja ima djecu i nema ničiju pomoć. U drugom je koma što to gledaju sve kolege, koje možda! plaćaju tetu čuvalicu da to odrađuje umjesto njih. nije mi čudno što poslodavac smatra da bi bilo ok imati pomoć AKO NAM TREBA.

Citiraj:

---

puntica prvotno napisa

možda
ali...s obzirom da živimo u istom kvartu, vjerujem da kad bi bila neka frka mogla bih udomiti apricotinu djecu na neko vrijeme, ALI nema šanse da bi mogla po njih u vrtić/školu. uopće nemam pojma kako bih to izvela, nije da ne bih željela, ali jednostavno ne bih mogla. za otići po manjeg bi mi trebalo (do vrtića i nazad minimalno 40minuta, osim toga ne bi mi ga dali jer: tko sam ja?), onda po veću još jedno pola sata minimalno. s tim da usput moram i svoju pokupiti u vrtiću. kako da ih stignem sve pokupiti i dovesti do sebe?! pa proveli bi svi skupa u autu dva sata vozajući se po gradu?!

---

pa naravno, ali ako bi vasa djeca isla u isti vrtic ili cak u istu grupu, ili bi barem oba vrtica bila u kvartu onda ne bi bio bas tako veliki problem

jedino je ovo sa sjedalicama problem, ali ni to nije premostivo, a nekim ljudima nije ni bitno toliko

ne kao rjesenje za svaki dan i za bilo koga, ali da to ljudi rade, rade. i cak ne samo u izvanrednim situacijama nego bas ciljano da se djeca druze i izvan vrtica.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

joj, apricot, nemoj se ljutit, ali to uopce nema veze s velikim gradom nego ti imas issue s tim tvojim kvartom

---

issue ili ne issue...
ja govorim o svojim najboljim prijateljicama (prijateljski staž preko 30 godina).
one ne da ne mogu pričuvati moju djecu, nego ih maltene ni ne poznaju.
jer po cijele dane i one i ja razvažamo, a kada se poželimo druženja, ne vodimo djecu sa sobom (jer su različitih uzrasta)

ajme apri, meni nekako sad tužno došlo :-/
kako to bi trebala živjeti da mi najbolje prijateljice jedva poznaju djecu i ne mogu pričuvati djecu?
možda si pretjerala kod opisa il sam ja u nekakvom raspoloženju pa sam krivo shvatila, al to mi baš nekako tužno djeluje. :-/

uopće ti ne treba biti
meni moje prijateljice skuhaju kad je frka
i stave rublje u sušilo
i bojaju mi kosu
i voze me noću ako se meni ne da
i svašta

ali mi ne čuvaju djecu
jer imaju i svoju

i naravno da mi znaju djecu, ali mali još nikako ne bi ostao ni sa jednom od njih
jer druženja nisu na dnevnoj bazi
ni na tjednoj

Citiraj:

---

ani4 prvotno napisa

I smiesno mi je sto se OCEKUJE od baka da podrede svoj zivot cuvanju unucadi, Da znam, vecini slobodnih baka je to uzitak i rado to rade, ali zasto se podrazumjeva da to moraju?!
Ja npr. ne bi voljela da me moja djeca uzimaju zdravo za gotovo i da ocekuju da cu bez pogovora raditi sta njima odgovara. I da cu ostatak svog zivota, kada napokon dodem u mirovinu i docekam malo mira, MORATI cuvati njihovu djecu...

---

koliko sam uspjela shvatiti
baš nitko nije napisao da od bake očekuje da mu čuva djecu
i da je to pravo njegovo dijete dobilo rođenjem
nego su uglavnom svi rekli da bake "ulijeću"
kad se baš mora

ali i da se ne mora, što sad
ja sam moje znala ostaviti baki
kad sam išla na kavu :mrgreen:
nećemo valjda sada ovom temom poroditi
devetoglavo čudovište zvano
"nema šanse da baki ostavim dijete ako baš, baš, baš ne moram"

jer je to druga krajnost
a prva bi bila "ja sam djecu rodila sebi a ne baki"

Citiraj:

---

sladjanaf prvotno napisa

koliko sam uspjela shvatiti
baš nitko nije napisao da od bake očekuje da mu čuva djecu
i da je to pravo njegovo dijete dobilo rođenjem
nego su uglavnom svi rekli da bake "ulijeću"
kad se baš mora

ali i da se ne mora, što sad
ja sam moje znala ostaviti baki
kad sam išla na kavu :mrgreen:
nećemo valjda sada ovom temom poroditi
devetoglavo čudovište zvano
"nema šanse da baki ostavim dijete ako baš, baš, baš ne moram"

jer je to druga krajnost
a prva bi bila "ja sam djecu rodila sebi a ne baki"

---

A bogme je!
Mozda ne doslovno tim rijecima, ali tocno to...

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

joj, apricot, nemoj se ljutit, ali to uopce nema veze s velikim gradom nego ti imas issue s tim tvojim kvartom

moje iskustvo i ono sto znam od prijatelja i vidim oko sebe je bas suprotno. djeci je bas fora kad idu kod nekog poslije vrtica ili ih samo pokupi necija mama. a ja sam bas nedruzeljubiva osoba, tako da nije do mene sigurno da stalno zivkam ljude za druzenje ili oni mene

---

ja nemam issue sa svojim kvartom, ali moje dijete ide u vrtić u drugi kvart i roditelje druge dijece znam na bok/bok. Ne znam kako bi ih tražila da mi pričuvaju dijete kad ihapravo ne poznajem. Naš papir za odvođenje iz vrtića je prazan, ali eto ja imam sreću da radim za sebe pa se posložim.

pa evo mi smo se zbližili s par obitelji u zgradi koji bi nam pričuvali djecu u hitnim slučajevima (vrijedi i obratno). i mislim da je to pametno, jer evo sad dok mi mm-a nema, a jedno od njih treba na hitnu, drugo dijete imam kome ostaviti da ga pričuva.
bolesti, doktori, kazališta, šetnje, dovoženja/odvoženja u i iz vrtića ... sve je to na nama. baka uskače ako je zdravlje služi kod faza oporavka od bolesti (obično ih ostavimo koji tjedan dulje kod kuće).
kod bolesti se sami snalazimo: rad u smjenama, slobodni dani, bolovanja, ... svašta kombiniramo.

Ja očekujem da mi pomognu kad mi treba.
Ne očekujem da ih čuvaju da bih otišla na kavu, mada ako mogu i nemaju nista protiv i to rade.
Da oni to ne žele ili ne mogu, moja bi očekivanja bila drugačija.

Uh što mi je dobro došla ova tema. Već sam danima jadna i osjećam se kao da jedino mm i ja radimo do 17h, i jedino mi nemamo baka servis. Tj. jedna radi pa ga imamo tek poslije 15.30, a druga je stara i bolesna i mi nju "čuvamo". I mene su i na poslu, i u jaslicama pitali "A nemate baku, nikoga?". I zapravo me to nije nikada naljutilo, ali kako je to opisala Nena-Jabuka - razlog zbog kojeg to pitaju - da zbilja, to me ljuti.

A ostatak vremena sam više ljuta i frustrirana, baš zbog toga što mi "nemamo" baku (a ne zato što bi me to neko pitao, ili ne, iako sam nakon ove teme sad ljuta i zbog toga :lol:). I to što mi je dijete u jaslicama u 14h (da, u 14h!) zadnje i jedino ostaje do pola 4, samo s tetom.

Uh, svašta sam još htjela nadrobiti, zbog čega sam jadna jer nemamo "full baka servis", i nikoga drugoga tko bi nas ponekad zamijenio... ali neću sad nabrajati. Samo sam se predbilježila na temu :).

Mislim da ipak nije tako s tetama u vrtiću. Ta teta ima radno vrijeme i ne odlazi s posla ranije, sigurno! Čuva dvoje ili desetero djece. Smatra se da je nakon 8 sati djetetu ipak previše boraviti izvan kuće pa ako ima netko iz obitelji, rodbine, naravno da je bolje za dijete. Ja to tako gledam. Naravno da ako roditelji rade, a nema nitko drugi, dijete ostaje u vrtiću na sigurnom. Moje mišljenje..

Referiraš se na moj post? (Ili na ono ranije s čistačicom? :)) Nisam ništa o tetama govorila, nego da sam ja jadna jer je moj poslije 2h sam, zadnji i jedini.

ma bezveze je razglabat o svakom pojedinom slucaju,i nije mi to bila namjera, a bome i o poimanju prijateljstava. ali u mom svemiru je prijateljica i netko koga sam upoznala prije godinu ili dvije, ili tri pa smo se više puta druzile zbog djece, ili doma ili vani. jer blizu stanujemo ili nam se djeca vole druzit, ili mi. i ne vidim zasto je tako cudno da mi tako neka 'prijateljica' pričuva dijete poslije vrtica ili u krajnjem slučaju barem ostane zajedno s njim cubiti pred vrticem 10 min dok ja ne dodem. ne mislim da sam njoj rodila djecu zbog toga.:mrgreen:

al to sve nebitno, jer samo sam htjela reci da nema veze veliki grad/malo selo. znam za slucajeve i u manjim mjestima gdje se ljudi ne mogu oslonit na pomoc prijatelja/susjeda, al to je malo i do tih ljudi i njihove druzeljubivosti i simpaticnosti, odnosno nedostatka istih, kad moram bit tako izravna. a posto znam da apricot nije takva, nego bas suprotno, onda je po meni uzrok jedino tehnicke prirode.

u principu se slazem s krumpiric, i sve to divno i krasno zvuci, ali tema je zbog sporadicnih odlazaka ne svakodnevnih. ko zna da nece moc nikad doc po djecu angazira nekog za stalno, ili baku ako ima ili bebisitericu. ali za uletat tu i tamo je puno teze naci nekog ko nije rodbina ili prijatelj/susjed, jer čuvalica na sat koja povremenao uleta obicno uleta i drugima ili ima i druge obaveze pa nije uvijek sigurno da ce moci bas tada kad nama treba. zato ja imam dvije zene koje mi povremeno ulijecu, jer ne moze uvijek ta jedna, a nekad ni obje. pa onda pitam te frendice ako mogu. i da, i one imaju svoju djecu, u tome i je poanta.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

i ne vidim zasto je tako cudno da mi tako neka 'prijateljica' pričuva dijete poslije vrtica ili u krajnjem slučaju barem ostane zajedno s njim cubiti pred vrticem 10 min dok ja ne dodem. ne mislim da sam njoj rodila djecu zbog toga.:mrgreen:

---

uopće nije čudno, dapače.
uliječu mame iz škole za tih deset minuta.
ali ih ne dovoze kući. jer smo daleko.

a u ovome kvartu još (osim puntice) nisam upoznala nekoga kome bih ovcu povjerila, a kamoli dijete.
opet issue, ali tako je.
puntice, potvrdi.

Vrtić mi je udaljen 28 km od mjesta gdje živim (bliže mi je poslu, ali i do posla imam još cca 5 km).
Naselje u koje smo se doselili kao padobranci, roditelji su koji ili rade kao i mi, ili imaju više djece (na ovo više mislim više od troje) i ne stižu nešto drugo.
Uostalom, na jednoj temi sam pisala o nepodobštinama koju ta djeca rade, pa ne da im ne bi djecu povjerila, nego nisam baš sigurna ni kad se igraju zajedno na livadi, a ja ih kao čuvam....
To su djeca koja su prepuštena sebi i ulici (čast izuzecima, ali to je ova druga kategorija sa više djece)
Djeca koja idu u naš vrtić iz cijelog su područja ZG, tako da nisu ni oni baš blizu vrtića.
Proveli bi uz standardnih 30-45 min u jednom smjeru do/iz vrtića, ukupno 1-1,5 sati, još barem dodatnih 40 min u autu.
Mojih je dvoje, svi prijatelji iz vrtića također imaju po dvoje ili više....sjedalice, prijevoz, organizacija....nemoguća misija.
I na komentar da nekima nije bitna sigurnost u sjedalicama, imam samo jedan komentar_ MENI JE BITNA!
Ne bih nikada povjerila djete nekome da sjedne u auto tko ima stav - ma jednom bez sjedalice neće im biti ništa.
Ali da gori, sigurno bi neki od vrtićkih prijatelja našli rješenje....ili bismo mi našli neko rješenje.

Moram priznati da moj poslodavac ima neku mjeru razumjevanja. Zna da imam djecu u vrtiću i da često sama budem s njima, zna da moram najkasnije u 16:30-16:45 izaći iz firme. I nikada ne postavlja nikakve obveze niti sastanke u nekoj kasnijoj fazi radnog dana. Ili ako jesu, traži od mene kompletnu pripremu i upute. Isto tako neka putovanja ili sastanke dogovaramo danim unaprijed, tako da se mogu ili koordinirati sa MMom, a a ko je i on spriječen, bake mora doputovati. Da se ne bi pomislilo, blago tebi - imaš dobrog poslodavca, ovo je status kojeg sam teško i krvavo izborila. Radeći ponekad i vikendima i noćima, ali stekla sam povjerenje da ću svaki zadatak uspješno i na vrijeme obaviti ili ga pripremiti na način da kolege bez problema mogu zavriti ili raditi svoj posao.

Možda bi trebali vrtići imati nekoliko sjedalica za "hitne" slučajeve, kada netko mora skupiti nečiju djecu?
Htjedoh reći, lakše je organizirati se ako unaprijed znaš da imaš neku obavezu. Taka stvarno zamoliš nekog, organiziraš se, prebaciš sjedalice i sl.
Puno je teže kada ti obveza uskoči usred radnog dana.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

A ostatak vremena sam više ljuta i frustrirana, baš zbog toga što mi "nemamo" baku (a ne zato što bi me to neko pitao, ili ne, iako sam nakon ove teme sad ljuta i zbog toga :lol:). I to što mi je dijete u jaslicama u 14h (da, u 14h!) zadnje i jedino ostaje do pola 4, samo s tetom.

Uh, svašta sam još htjela nadrobiti, zbog čega sam jadna jer nemamo "full baka servis", i nikoga drugoga tko bi nas ponekad zamijenio... ali neću sad nabrajati. Samo sam se predbilježila na temu .

---

Evo Bubilo, tapš, tapš, tako te razumijem:love2:, godinama sam to prolazila, godinama slušala pitanje jednog pa drugog svog djeteta- zašto sam ja opet zadnja? I čudom se čudila- zari nitko, čovječe, nitko ne radi do pola pet, pet, zar svi rade u pekari od pet ujutro do 2, zar nema baš nitko u ovom gradu tko plaća podstanarstvo i ne može plaćati čuvalicu-hodalicu po djecu u vrtić, zar ama baš svi imaju bake i djedove, zar sam samo ja dotepenka u ovome gradu i ovome kvartu i ne mogu razviti socijalnu mrežu.

Naravno da vrtić ima radno vrijeme, ali srce ti puca kad vidiš da su sva djeca otišla, a tvoje samo sjedi i nešto crtka, bulji u vrata, isto ko i teta koja ispunjava križaljku ili čita Gloriju. Nije to bilo u dva sata, ne tako rano, kod nas se sve prazni negdje oko pola 4.
Ali kakva korist kad ja nisam mogla stizati prije pola pet, to je bilo najranije, no najčešće sam dolazila jedva u 15 do 5, ovisi o prometu.
To je i jedan od razloga zašto sad radim na pola r.vr. i dolazim po najmlađe dijete ranije.

Kao što rekoh, dotepenka u grad (već sto godina), no relativno novi (par godina) smo u kvartu, među kućama sa starosjediocima, uglavnom starijim ljudima od kojih neki uspiju jedva protisnuti u prolazu - dobar dan, a neki ne.
Moje najbolje prijateljice (pozdrav cure ako čitate slučajno:heart:, znate koja sam ja) rasute su nakon faksa po gradpvima u Dalmaciji i viđamo se jednom-dvaput godišnje, i djeca su nam slične dobi i obožavaju se, ali kakva korist.
Jedna je u Zagrebu daleko, predaleko (u Aprinom kvartu, issue je u pitanju:mrgreen:, vidimo se jednom u dva mjeseca), druge dvije su slobodne, poslovne žene bez djece, vječno na poslu i u putovanjima. S njima mogu jedino nekud navečer .

Dat ću oglas ovdje, možda na forumskoj burzi, ili u servisnom kutku:mrgreen: -tražim prijateljicu! Za češće kave i međusobnu potporu oko dječurlije.

apri, dopeljaj klince k meni na posao kad ti zatreba čuvanje u kvartu :grin:

Pratim temu od početka, ništa ne pišem, jer po tom pitanju osjećam preveliku gorčinu.
No, moram izraziti žaljenje sto se Apri i Puntica ne osjećaju dobro u mom bivšem kvartu.
Živjela sam tamo do šeste godine i svi smo bili super povezani, klinci ručali/spavali jedni kod drugih.
Prestrasno je kako se sve promijenilo.

Cure, različite su situacije.
Netko živi u jednom kvartu, a djeca mu u školu i vrtić idu u drugom kvartu, u kvartu gdje baš ne pozna previše ljudi. Ja npr. imam prijateljicu koja ima jedno dijete i često pokupi iz njegove grupe jedno ili dvoje djece kod sebe na igranje, ili ih odvede negdje, naravno dogovori se s njihovim mamama. Tako nekada te mame i njoj uskoče, bilo iz potrebe, bilo iz druženja samo i želje da se djeca igraju. Mi npr. se organiziramo za odvoženje srednjeg sina na nogomet jer nam je termin dok radimo. Dvije mame su na porodiljskom, voze svoje klince, rado povezu i mog. Kad mogu, ja preuzmem svu trojicu, akoje termin popodne. Uskoče i moji dede ponekad, tko može. Isto za judo, imamo ljude koji stanuju zgrada do nas, djeca treniraju s mojom. Dogovorili smo se sad kad bude lošije vrijeme da vozimo naizmjence. Ja isto volim svugdje i svagda biti sa svojom djecom, ali mi je ponekad besmisleno sjedati u auto i ići po njih ako mogu doći sa Sandrom, ili ona ako njeni mogu doći sa mnom. Što se tiče baka, ja ne očekujem da mi čuvaju djecu, ali u mojoj obitelji je takav odnos da to ne dolazi u pitanje, dok mi je mama bila mlada penzionerka jedva je dočekala da rodim i da se može družiti s unukom kad treba i kad ne treba. Jednostavno, bake su mi takve. Vole svoje unuke, obožavaju se družiti s njima, ako ih par dana ne vide žalosne su, a uz to stignu i frizeru, pedikeru, u šetnju sa svojim frendicama, u goste i gdje treba. Ali, tako je kod nas, ja razumijem da nije tako kod svih. A i ja sa svoje strane uvažavam njihove godine i stanje tako da sam već i za srednje dijete imala tetu koja ga je čuvala dok nije krenuo u vrtić, a treći je krenuo u vrtić čim sam ja išla raditi s njegove 2 godine.
Mislim da je za ovaj Anin slučaj dobro rekla krumpirić. Poslodavci su takvi, njima je bitno da si ti na poslu od do, čak ih ni ne zanima jel tvoj posao odrađen ili nije, ali kao je radno vrijeme od tada do tada, očekuju da budeš tamo. Isto i kolege, koliko god te voljeli, bili dobri s tobom, dijelili sve, nakon nekog vremena će početi jamrati i prigovarati ako se bude izostajalo zbog djece sad 15 minuta, sutra 20, pa bolovanje...Sve je to žalosno, ali tako je, živimo u kapitalizmu, to je nama naša borba dala.

Ovo o čemu Apri priča skroz razumijem. Jako je zapravo rijetko da ljudi dođu nakon posla/škole/vrtića doma pa sjednu i divane do spavanja. Evo da je meni netko poznat pozvonio ovaj tjedan popodne i zamolio da pričuvam dijete, drage bih mu volje to napravila ukoliko bi to dijete bilo raspoloženo sa mnom ići pješke (nabrajam redom po danima ovog tjedna ) : kod pedijatra po uputnicu, na plesni trening, s mlađom na kontrolu kod zubara, stariju na ples pa trk s mlađom u vrtić na roditeljski, u šk. amb.na cijepljenje.