moždameda prvotno napisa
ali...s obzirom da živimo u istom kvartu, vjerujem da kad bi bila neka frka mogla bih udomiti apricotinu djecu na neko vrijeme, ALI nema šanse da bi mogla po njih u vrtić/školu. uopće nemam pojma kako bih to izvela, nije da ne bih željela, ali jednostavno ne bih mogla. za otići po manjeg bi mi trebalo (do vrtića i nazad minimalno 40minuta, osim toga ne bi mi ga dali jer: tko sam ja?), onda po veću još jedno pola sata minimalno. s tim da usput moram i svoju pokupiti u vrtiću. kako da ih stignem sve pokupiti i dovesti do sebe?! pa proveli bi svi skupa u autu dva sata vozajući se po gradu?!
ok, kažem, kad je frka snalaziš se svakako, ali u (polu)normalnim uvjetima, složit ćete se, ovo baš i nije neko rješenje
susjeda mi je 2 puta skupila dijete iz vrtića. to je bilo jako zanimljivo. cijelo vrijeme su se vozale naprijed nazad jer je nakon vrtića morala po svog sina u školu, pa s njim kod logopeda, i onda opet doma. tako da je moje dijete stiglo kući sat i pol nakon nas, a trebalo ju je pričuvati max pola sata
kad susjeda mora negdje (nedavno su išli na vjenčanje) druga susjeda i ja još 'pokušavamo' čuvati sina. malo jedna malo druga. to je živi kaos. on bi išao spavati, a nas 2 moramo staviti u krevet i svoju djecu. pa onda on malo pričeka, pa uspavamo našu djecu, pa koja prva završi trči do njega (cijelo vrijeme sa sobom nosamo baby monitor da čujemo što radi). onda on ode spavati. jedna od nas ostane a druga ide doma. pa se u nekom trenutku zamijenimo. u meuvremenu na baby monitor slušamo svoju djecui tako dok se susjedi ne vrate s vjenčanja, npr.
ponavljam, jest malo komplicirano, ali je izvedivo. ALI samo kad je baš baš potrebno, tj. svako toliko. ovakve kerefeke ne možeš izvoditi non stop, a pogotovo ne možeš ako imaš više od 1 djeteta
 |
|||
Odgovori s citatom
