Moj sin (2) voli haljinice i šosiće i želi biti princeza

moje su cure hodale i hodaju u blagoreceno raznim kombinacijama. branim im jedino lak za nokte i sminkanje. dozvolim tu i tamo kao igranje al ne kao nesto sto stalno imaju. ne smetaju me lakirani nokti kao takvi vec skidanje acetonom, kao sto mi ne smeta sminka vec koliko je to dobro za kozu (i oci - kad protrljaju oko i uvale sjenilo unutra). kod nas nema za cure/decke vec svida mi se/ne svida mi se. tu i tamo pokupe negdje stavove da je nesto za decke ili cure no brzo im to izbijem :kez:

da imam sina, i zeli ici van obucen kao... stogod, isao bi. kao sto i cure idu.

objasnjavam im neka opca pravila ponasanja, vecinu stvari objasnjavam sa "neki ljudi ovako, neki onako" bas zato jer ne zelim da imaju predrasude ili omalovazavaju nekoga jer je drugaciji. tumacim da nam se moze svidati kako se netko oblaci ili ne, ali da to (u konacnici) nije nasa stvar i ako je taj netko sretan u takvoj odjeci, super.

Citiraj:

---

rena7 prvotno napisa

Moj nema ideje o oblačenju haljina. Ok, nema sestru, pa nema od koga haljinu ni poželiti, niti koga kopirati. Bira si sam majice i hlače, to dopustim iako često nije pasent. Sigurna sam u jedno- nema šanse da bi u haljini izašao na ulicu. Dok se mene pita, a pita me se, tek su mu 4 godine, neće mi biti u kazalištu u kupaćim gaćama, a bome ni na plaži u šubari. Pravila njegove igre određujemo mm i ja, a ne on. Kod mene je tak.

---

pa necu ni ja dati da ode u kazaliste u gacama, to je nepostovanje prema kulturnoj ustanovi :mrgreen:. ali ako on hoce ici u haljini s nalakiranim noktima a ona u maskirnom odijelu s cekicem za pojasom, to moze. ulica je mjesto gdje si pozvan slobodno se izraziti (odjecom).

Korini ispod suknjica i haljinica oblačim kratke hlačice ili tajice
jer me nerva da joj prljavština ulazi ispod gaća kad sjedi na travi/pijesku/we

Roko ima rozi novčanik i s njim ide kad god idemo negdje van
kad su krajem prošle godine išli na izlet u školi, pitala sam ga želi li taj svoj novčanik ili drugi (crveni sa srčekom) koji može objesiti oko vrata, izabrao je taj što ide oko vrata (oba novčanika je naslijedio od moje seke) - rekla sam mu da će ga možda zezati zbog novčanika, a on je sam rekao da boje nisu muške ili ženske i da se njemu taj baš sviđa i da ga želi (i nitko ga nije zezao, niti uopće spominjao novčanik)

dvogodišnjak u suknjici/haljinici na cesti bi mi izmamio smiješak na lice i vjerojatno jedino što bi mi palo na pamet jest da ima cool roditelje

i da, sasvim je u redu i cool (ono, baš frajerski) da dečki sa 12, 13, 14 godina nose roze majice (jer je to tog trena trend :roll:), ali nije u redu sa 2 godine nositi haljinicu - e pa, baš bez veze

Citiraj:

---

Storma prvotno napisa

objasnjavam im neka opca pravila ponasanja, vecinu stvari objasnjavam sa "neki ljudi ovako, neki onako" bas zato jer ne zelim da imaju predrasude ili omalovazavaju nekoga jer je drugaciji. tumacim da nam se moze svidati kako se netko oblaci ili ne, ali da to (u konacnici) nije nasa stvar i ako je taj netko sretan u takvoj odjeci, super.

---

ja imam puno većih problema sa objašnjavanjem zašto neki ljudi nisu tolerantni i zašto imaju predrasude
on to ne može shvatiti
i znam da sam of topic, ali kako to objasniti osmogodišnjaku?

Citiraj:

---

rahela prvotno napisa

i da, sasvim je u redu i cool (ono, baš frajerski) da dečki sa 12, 13, 14 godina nose roze majice (jer je to tog trena trend :roll:), ali nije u redu sa 2 godine nositi haljinicu - e pa, baš bez veze

---

ja bi mozda pomislila da to nije 2godisnjak nego 2godisnjakinja....:)

majica (koje god boje bila) je unisex odjevni predmet dok haljinica to nije...mislim da je razlika ocita....naravno,necemo sad govoriti o Isusovim vremenima kada su se nosile toge...tada ne bi postojale ovakve ˝predrasudë˝,ali hebi ga zivimo u vremenu kakvom zivimo.....tesko da ce se u dogledno vrijeme djecaci presetavat u haljinicama po putu....

prva recenica koju mi je uputila 1vi dan skole danas najbolja prijateljica je bila:a zasto si ti musko u kotuli?:lol:
90% ljudi za moju N. misli da je musko,po meni ima dosta unisex facu ( a neki ocito misle musku)...meni ne smeta,MM-u vidim malo da....
ne zelim joj stavljat neke spangice u kosu da bi nekome dokazivala da je curica,oblacim joj cesce hlace nego kotule iz cisto prakticnog razloga,vidim da joj smeta dok puze....

Ja nemam dvojbe jer je mm tako odlučan u tom rodu i spolu da mi je svejedno što ja mislm. Jednom sam greškom dobila haljinicu za tada jednogodišnjeg sina. I obučem ja to njemu, i on trčka u haljinici po kući, ja umirem od smijeha (imam uvrnut smisao za humor, valjda), a mm se tako obrušio da radim budalu iz njega i ovo i ono... tako da valjda kod nas vlada klima primjerenog oblačenja i nitko nikad nije pomislio obući se u drugi spol. Iskreno ne znam što bih napravila da se nađem u situaciji da mi se sin oblači u haljinice...

Ali, meni je i inače važno da su primjereno obučeni, a tu mi ide i godišnje doba, i spol, i boje, i sve ostale komponentne...

Ma svi polazimo od sebe i svojih afiniteta. Recimo, ja ne mogu zamisliti svog muža u rozoj majici ni pod razno, a kod drugih muškaraca mi ta ista majica ne bi bila nimalo neprihvatljiva, niti bi ju nešto zamjećivala. Ista stvar je i sa tuđom djecom, ono baš me boli briga što će ko svom djetetu obući, ali kod svoje djece mi nije bilo baš tako svejedno. Možda bi mi dvogodišnjak u haljinici bio čak i simpatičan, za njegovim tatom u toj istoj haljini bi se vjerovatno makinalno okrenula, ali dok god nitko time ne ugrožava druge nek radi i oblači se kako mu je volja.

samo ću reći da moj suprug posjeduje 27 majica u roza/ljubičastoj/crvenoj boji
3 plave
i 3 bijele

a pravo muško

boja nema spol ni spolovilo
samo nam se sviđa ili ne
i dobro nam stoji ili ne

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

samo ću reći da moj suprug posjeduje 27 majica u roza/ljubičastoj/crvenoj boji
3 plave
i 3 bijele

a pravo muško

boja nema spol ni spolovilo
samo nam se sviđa ili ne
i dobro nam stoji ili ne

---

Evo, potpisujem te.
Isto tako mm nema ni jednu rozu majicu jer mu se ne sviđa ta boja kao ni meni. I nije zato ništa veći ni manji muškarac od tvog mm.

Moj sin (5) obozava kopirati svoju seku (5) u svakom pogledu pa i u oblacenju. Tu i tamo mu padne napamet da se igra seke, pa oblaci njene haljinice, stavlja spangice na kosu. Nikada me nije smetala igra po kuci i vidim da oboje djece uzivaju u njoj. Dosad nije trazio da u haljini sa spangicama i raifom u kosi izadje vani, iskreno mislim da bi ga pokusala odgovoriti od toga. Isto tako nije bio osisan 12 mjeseci sve dok to s njim nismo mirnim putem uspjeli dogovoriti (opet kopiranje seke koja ima nesto duzu kosu). U medjuvremenu je znao nositi i repic (vani) i igrati se spangicama ( u kuci i u vrticu). Jedan dan prosle zime ga je suprug obukao u toplu plavu vestu i tako je otisao u vrtic. Drugi put kad sam u trazenju ciste odjece nabasala na tu vestu rekao mi je da su mu u vrticu rekli da je to vesta za curice i da on to nece nositi. Na vesti pise rozim ukrasnim slovima nesto neutralno na eng. jeziku i kupljena je na zenskom odjelu za njegovu seku.
Kod nas nema podjele na muske i zenske igracke. Mogu se igrati po vlastitom nahodjenju.
Ne daj bog da nalakiram nokte njoj a ne i njemu. Njoj lakiram samo noktice od nogu (jer cucla prst) i ne koristim aceton. Onda me sin pita zasto seka ima nalakirane noktice a on ne moze. Tada popustim i nalakiram i njemu par noktica iako bi on htio i vise. Njemu je posve nerazumljivo zasto se seka smije "kititi" a on ne. Zato mu popustim pa "nakitim" (raif, spange, lak na 2 noktica, ..) simbolicno i njega. Tako maloj djeci tesko je objasniti pojam drustvene norme. Trudim se kanalizirati oblacenje ali ne i zabranjivati odjevne predmete. Mislim da bi to moglo poluciti bumerang efekt.
Njih dvoje su se znali igrati s gornjim dijelom njenog netom kupljenog tankinija, ali na plazi niti on niti ona ne nose gornji dio kupaceg. Osobno nemam nista protiv grudnjaka (gornji dio kupaceg) na curici. Ona bi se obozavala sepuriti u njemu jer voli oponasati odrasle tete. Vise puta mi je spomenula da joj kupim grudnjak. Gornji dio tankinija mi se cini dosta zgodan jer je prakticniji za curice od grudnjaka. Gornji dio kupaceg na mom decku na plazi kao redovni odjevni predmet: ne. Trudila bih se da mu objasnim da to nije za decke.
Bas me zanima stručno mišljenje dječjih psihologa na ovu temu.

Kao što je cvijetak već napisala, i mene fascinira trpanje igre kuhanja u isti koš s odijevanjem haljinice.

Možemo se svi mi u nekoj konačnici složiti da suknjice ipak jesu (prvenstveno) za djevojčice, ali igra s kuhinjom, usisavačem, bebama... i što ste sve već nabrojali... Ma ne, ne mogu vjerovati da vi to smatrate "ženskim". Samo me zanima jesu li te žene iste one koje cvile doma kako muž ne želi paziti na djecu, nikad ne kuha, a o čišćenju da ne pričamo. :coffee:

Za sad nemam sina, ali da imam, mislim da bi ovo sa suknjicom stvarno bio najmanji problem koji si čovjek može zamisliti. Budući da još uvijek ne znam kakvo ću dijete roditi i hoće li biti ZDRAVO, za sada se samo mogu moliti Bogu da moj zdravi dvogodišnjak jednog dana svojevoljno obuče suknjicu od tila. :)

mishekice, čekam da tvoj sin bude imao dvije godine ( ako je sada curica, čekamo iduće :)), pa da vidim hoće li se šetati po vani u haljinici. I što će tata misliti o tome :)

A što inače tate misle o oblačenju sina u haljinicu za van?

Nemojte misliti da moji nisu po kući radili kazalište. Imam sliku i sedmogodišnjaka u mojoj vjenčanici (nije bila iznajmljena, u ormaru je i svako toliko pogledam na taj struk, ah, duplo tanji nego sada, ali to nije tema...), naravno da se doma vole presvlačiti. Ali, vani...to mi je malo pretjerano.

Voziti lutkicu, kuhati, presvlačiti bebe, ma sve je to normalno za dečke, kao i "popravljati" auto za curice.

I da, tata im nema ništa rozo, ni lila, iako meni ne bi smetala roza najica. Njemu bi. On je valjda stara škola, kad je "ono što se pristoji" bilo važnije nego danas.

Meni su muškarci koji i izgledaju muško, daleko privlačniji od onih koji izgledaju ženskasto. To naravno vrijedi i za žene, ženstvena žena mi je zgodnija od "muškobanjaste". Volim jasnu podjelu na spolove.

Jer i anatomski smo različiti. I neka se zna što smo! Živjele razlike(naročito kad su velike8-)).

Beti, ja ne mogu vjerovati što ti pišeš?!
Ono... baš ne mogu vjerovati!

"Ono što se pristoji"?!
Pa pristoji se i da žene imaju pokrivene gležnjeve!
I da sjede doma i čekaju muža u sivom i crnom odijelu!
A ona čeka s viklerima u glavi i kad čuje zvuk automobila, čupa viklere i stavlja crveni ruž,,,

E, TO se pristoji...
Sve ovo što mi danas radimo je nakaradno.

A moje dijete treba odmah u neko prihvatilište; što sam, zaboga, od njega napravila.
A muža uškopiti!
Kad već nosi roza majice, nek ni između nogu nema muško "znakovlje".
Tko je to još vidio!

kod nas tata nije bas odusevljen mojim liberalnim pogledima na svijet, ali srecom nije nesto uporan u sprijecavanju. bio je vidno nezadovoljan lakiranjem noktiju, cak je rekao da decki to ne rade :mrgreen: ali pregrmio je. jedva je docekao da mali kaze da hoce skinuti lak :lool:

meni je zao da se djeca opterecuju tim stvarima koje ne razumiju, to mi ide u rang toga da se ne smiju druziti s recimo ciganima jer se to ne pristoji. karikiram ali ja na to tako gledam. ni jedno ni drugo oni ne mogu razumjeti.

Zato i je u navodnicima, da se zna da je tobož.

I djeca mogu razumjeti kako se treba ponašati, zašto ne bi razumjeli? Zar nije jedan od ciljeva odgoja i naučiti ih kako se ponašati? Ili im dati potpunu slobodu pa neka sami otkriju kako bi trebalo? Mislim da je lakše učiti od onih koji znaju kako, nego isprobavati na vlastitoj koži. Ja tako mislim, ne namećem svoje mišljenje.

I ja ne urlam na ulici, (eventualno ako iznad mene tutnji vlak-kao u Cabaret-u), pa zašto i dvogodišnjak ne bi mogao isto ne urlati.

Malo pišem što mislim i tako, napreskokce, između sto poslova koje odrađujem, pa možda i ne napišem jasno...

Iskustva nema, ali vjerujem da iako su dvogodišnjaci, jako dobro znaju što je njihova odjeća , ("ono što se pristoji"), a što kostim (sekina haljinica ili kostim batmana).

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Iskustva nema, ali vjerujem da iako su dvogodišnjaci, jako dobro znaju što je njihova odjeća , ("ono što se pristoji"), a što kostim (sekina haljinica ili kostim batmana).

---

Znaju, znaju i ne dira ih... Uh, ne diraju ih ni mnoge druge stvari... Koliko puta smo vodili rat ne oko toga što će obući, nego hoće li to skinuti prije spavanja, što god bilo...

Znači da se samo žele igrati. I to je ok. :)
Proći će ih. (Posjetite me na ovaj topic za dvije godine. :mrgreen:)

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Zato i je u navodnicima, da se zna da je tobož.

I djeca mogu razumjeti kako se treba ponašati, zašto ne bi razumjeli? Zar nije jedan od ciljeva odgoja i naučiti ih kako se ponašati? Ili im dati potpunu slobodu pa neka sami otkriju kako bi trebalo? Mislim da je lakše učiti od onih koji znaju kako, nego isprobavati na vlastitoj koži. Ja tako mislim, ne namećem svoje mišljenje.

I ja ne urlam na ulici, (eventualno ako iznad mene tutnji vlak-kao u Cabaret-u), pa zašto i dvogodišnjak ne bi mogao isto ne urlati.

Malo pišem što mislim i tako, napreskokce, između sto poslova koje odrađujem, pa možda i ne napišem jasno...

---

Ja se slažem. I nekako mislim da ljudi u životu imaju toliko izbora s kojma će se morati nositi. Cijela ta priča s odjećom je ajmo reć važna, u jednom smislu, ali i bome nevažna, u drugom smislu. Ono, obučeš se pa ideš, da si čist, uredan, primjeren za prigodu i to je to. I čemu onda od toga raditi slučaj? Meni ta priča rozo-plavo smanjuje entropiju na minimum, odmah znaš čije je što, nema greške, u dućanu ona zapne za rozo s Hello Kitty, dečko za maslinasto zeleno i idemo. S vremenom će se proširiti na boju-dvije, ali će im mozgovni kapaciteti moći propitivati stvarno važna pitanja, a ne da li suknja, da li hlače, da li muško, da li žensko.

Ja ne vidim da ta propitivanja ikome i ičemu služe osim zbunjivanju ljudi. Ajde, da dvogodišnjak pobrka, što sad, ali hrabriti? Pustiti da hoda tako uokolo? Znam par mama koje su tako imale ukršten stil za dečke i cure i mogu reći da nije baš dobro završilo za tu djecu...

Nego kako j zavrsilo za tu djecu?

To i mene zanima.

Vezano za rozo i curice: dok smo bili kod mojih na moru, više puta sam Smjehuljicu uvalila na 5 min starome dok je bio u svojoj radnoj sobi, a ja se jurila istuširati. U radnoj sobi sve pretežno crno-bijelo, osim fluorescentnih flomastera. On joj svaki put ponudi komplet da si izabere jedan flomić; žuti, rozi, zeleni i plavi. Svaki put je izabrala rozi. :lool: Ali svaki. Valjda se rode s tim.

ne treba hrabriti, dovoljno je ignorirati. mislim, kao da je bitno.

ja sam se s 14-15 godina (pa do valjda 18, ili nesto krace) oblacila ko pankerica, mrezaste carape, tajice, dokse, poderane majice, sarena kosa, farbala usta u crno.. kad bi pitala mamu kak izgledam prije neg bi isla van, ona bi mi uvijek odgovorila "super :lool:", nije nis previse komentirala. prosla me faza oblacenja, a mozak mi je valjda otada ostao pomaknut :mrgreen:

Citiraj:

---

rahela prvotno napisa

ja imam puno većih problema sa objašnjavanjem zašto neki ljudi nisu tolerantni i zašto imaju predrasude
on to ne može shvatiti
i znam da sam of topic, ali kako to objasniti osmogodišnjaku?

---

lijepo. tako su uceni i/ili takvi jesu, i ne znaju bolje :D

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

mishekice, čekam da tvoj sin bude imao dvije godine ( ako je sada curica, čekamo iduće :)), pa da vidim hoće li se šetati po vani u haljinici. I što će tata misliti o tome :)

A što inače tate misle o oblačenju sina u haljinicu za van).

---

A zasto bi tata imao drugacije misljenje od mame, tj. zasto bi tata trebao o tome lose misliti? Mislim da bi MM cak bio liberalniji od mene, njemu je skroz svejedno sta si klinci odluce obuci, jer su djeca...

I jako sam sokirana nekim zadrtim stavovim, kao da je ovo neki drugi forum, a ne Rodin...

Ja ne bih dozvolila da mi sin takav hoda po vani. Doma se može i šminkati i oblačiti kako ga volja, ali ne bih ga pustila vani takvog.

A ako će i kad odraste htjeti takav vani - slobodno može kakav god hoće. I našminkani i u haljini s tilom. Ali ja ga svakako neću u tome poticati i ohrabrivati. Svejedno je li dvogodišnjak ili starije dijete.

nitko od nas nije napisao da bi poticao.
baš si mislim kako mikka stoji iznad feđe i viče mu da bi bilo zgodno da van obuče baletnu haljinicu.

nijedna od nas to nije rekla, a ne vjerujem i da to radi.


meni draže pustiti sina u haljini i sa rajfom na glavi u vrtić, nego po parku za njim hodati s užinom.
a ovo drugo je društveno prihvatljivije.
poželjno, dapače.

a baš me zanima koje od to dvoje bi ostavilo dalekosežnije posljedice na dijete.

Sorry, ali ako dozvolim da mi tako obučeno dijete ide vani, meni je to poticanje.

(trčanje za djetetom s hranom mi je jednako neprihvatljivo - mogu se složiti da to ostavlja puno veće posljedice na dijete)

to nije poticanje
to je prihvaćanje

poticanje je kada nekoga guraš u nešto
neću dijete poticati da popije sok, ali ako ga već popije, neću ga naružiti

ne osjećaš razliku?

ko o čemu, apri o soku :lool:

jučer sam se sjetila ovog topika. j zadnji dan, u osam navečer, s mm-om ide kupovati bilježnice. jedini izbor dućana - profil. došao doma s totalnom curičastim tekama, jedino te ostale. čak nije išao za tim dok ga m nije pitala - aaaa, to si meeni kupio, kako su lijeepe :lool:

oprosti, htjela sam spomenuti hrenovke.
pa sam si sjela na prste.

U prilog temi, sjetila sam se i našla svoj stari post iz 2007:

Citiraj:

---

D. jutros otišao u vrtić s kikicama...

---

Nije bilo posljedica, ni kratkog ni dugog dosega :)

hahahahahahahaha

moj dvogodišnji sin obožavao je bagere, gradilišta i teletibbies-e. obzirom da sam uspjela kupiti samo rozu majicu s po i ljubičaste tajice sa sitnim teletabijima, on bi ih obukao i pravac na gradilište. par puta je shvatio da ga bagerist zove: kakva si ti slatka curica! dođi malena, hoćeš se popesti u kabinu (svi su nas upoznali jer smo dolazili svakodnevno po par sat)i ali to ga nije uopće zbunilo. nekad bi rekao da je dečko a nekad bi se samo sramio.
te dvije strasti odavno je zaboravio, sad ima nove.

mogu reći da se i dečki i cure vole maskirati u nekoj dobi kao dio svakodnevne igre koju u toj dobi uopće ne razlikuju od ostatka života, baš kako piše mamitzi išli bi i u vrtić i zubaru i u kupaćima i kao spidermen i kao balerina i kao mačka, što god im se igra u toj fazi. Tek kad se socijaliziraju unutar grupe vršnjaka a to se tvarno ne događa prije treće, četvrte godine, počnu misliti o tome što drugi nose i pokušavaj uoponašati grupicu, pa su svi dečki gormiti ili ben ten, ali te ks 5, 6 to zauzme glavno mjesto. Dakle uživajte dok su djeca male individue i nije ih briga tuđe mišljenje,vrlo brzo to prođe.

Citiraj:

---

rena7 prvotno napisa

Moj nema ideje o oblačenju haljina. Ok, nema sestru, pa nema od koga haljinu ni poželiti, niti koga kopirati. Bira si sam majice i hlače, to dopustim iako često nije pasent. Sigurna sam u jedno- nema šanse da bi u haljini izašao na ulicu. Dok se mene pita, a pita me se, tek su mu 4 godine, neće mi biti u kazalištu u kupaćim gaćama, a bome ni na plaži u šubari. Pravila njegove igre određujemo mm i ja, a ne on. Kod mene je tak.

---

A pa ovako i ja, ali ako poželi majcu na bagera ili rozu, a da je odgovarajuće godišnje doba, super, ili ako baš želi plašt preko ramena, smješni šešir ili tako neki detalj za vrtić, ako mi se ne žuri isto zašto da ne...

Meni je danas prijateljica rekla da je jucer rekla necaku (3 godine) da ne vristi ko curica. Ako vec hoce, neka vikne ko musko, a ne tako piskutavo :O

Citiraj:

---

Jadranka prvotno napisa

Meni je danas prijateljica rekla da je jucer rekla necaku (3 godine) da ne vristi ko curica. Ako vec hoce, neka vikne ko musko, a ne tako piskutavo :O

---

Cuj, pitanje je da li je zena uopce bila svjesna toga sto govori... naime, ti spolni stereotipi su nam toliko dio svakodnevice da i ne primijetimo da ih koristimo. Mene su moja djeca dobrim dijelom izlijecila od toga... Vozim ja njih nekamo i komentiram drugu vozacicu "gle kak se baba ne zna parkirati" a moj klinac meni kaze "Mama, da li si i ti baba?" Aha!!!! Nije mi vise palo na pamet, ili barem puno rjedje... To je kao da sam si pljunula u tanjur!

Citiraj:

---

Storma prvotno napisa

lijepo. tako su uceni i/ili takvi jesu, i ne znaju bolje :D

---

da, samo njemu to nije dovoljno
ono, nije dovoljno ni predavanje od pola sata, a kamoli jedna rečenica
i inače ga strašno muče takve stvari; zašto se ljudi opterećuju drugima, zašto jedni druge ne puštaju na miru i ako treba pomognu, a ne odmažu, zašto ima toliko nasilja, zašto svi ne mogu biti dobri... :mahatma_gandi: