leonisa prvotno napisa
vidis, njoj je plivanje bilo bitno, mojoj zniranci nisu.
njoj je plivanje bilo to sto je u vrtickoj grupi bila medju najmladjima i nije se uspjevala izboriti- u igri nikad nije bila mama, pa ni starija seka, uvijek pas ili macka, nije nikad bila doktor, niti sestra, uvijek pacijent i povukla se iz drustvenih igara i po cijele dane crtala i rezuckala skarama (kazem da joj stari papirus nije ni do koljena). i koliko su me svi odgovarali od odgode skole jer ima sve rubrike čekirane i ona je po njima super-truper, ja sam znala gdje je njeno "plivanje" i odgodila joj skolu, prebacila u drugi vrtic u kojem je bila medju najstarijima (iako ih je puno u pola godine, sto nije neka razlika, al ona je bila i prosle godine predskolarac, pa je bila "faca"), tetama je bila desna ruka, u prvih mjesec dana "poredala" je sve u grupi, stvorila nova prijateljstva, upoznaje novu djecu u parku i vodi igru. to ozareno lice sam ja vidjela na njoj nakon par tjedana u novoj grupi.
zato kazem, roditelj vidi svoje dijete, zna najbolje sta je njemu bitno, di "sepa" i radi na tome. kako je bila frustrirana sto s godinu dana ona jos nije ni puzala, a svi vrsnjaci su bili pokretni, radili smo na motorici. i nije bilo vece srece kad je propuzala, kad je prohodala. s 3 je jos uvijek fest zaostajala za vrsnjacima kada su trcali po parku, s 5 je osvojila medalju na djecjoj olimpijadi.
ocu ovim reci da nisu svima zniranci zniranci i da svako dijete ima svoje znirance i ponos kad ih savlada :)
