 |
|||
samo sam htela da naglasim kako je ta samostalnost u oku posmatračaapricot prvotno napisa
većina dece je ovih dana u pelenama do tri godine
i niko ne misli da će zbog toga biti nesposobni u životu, i nisu nesposobni
a inače se slažem sa Anci, nema mi smisla da svakodnevno za dete od 4, 5, 6 godina radim stvari koje ono može samo
smeta mi kad plaču ali pregrizem to u sebi. kako će naučiti ako mi neprestano ispravljamo i pomažemo. kad cvili bori se da bude po njegovom. meni to pokazuje da je u psihološkom smislu zdravo dijete ali i da se u okviru obitelji ima pravo izraziti. mi smo tu da im pokažemo što nam je ok a što ne. ako su razbacali neka nađu. mogu i plakati po putu , preživjet ću ja to
vezanje žniranaca nije mjera ničega. nemali broj puta mi se desilo u dvorani da mi desetogodišnje dijete stavi nogu ispred i kaže 'možete mi zavezati žnirance?'
nježno ja to kažem da ne mogu, pa uče i nauče.
Po toj logici ništa nije mjera ničega, jer smo na početku - roditeljska intervencija ispravi što treba.
Svi ovi nabrojani dijelovi samostalnosti su odraz što je kojem roditelju bitno.
Ako je meni bitno da dijete samo jede ranije ću ga na to navikavati, ako je nekome bitno da posprema krevet, na tome će inzistirati,...
Moje dijete je bilo nešto motorički slabije, a naučio je voziti bicikl i plivati puno prije od motorički jače djece, jer je meni bilo bitno da ga "pogurnem" u tom smjeru.
....
moj je jednostavno nesamostalno dijete(sad ce 4 i pol g)... tek se nedavno poceo sam oblaciti, i jos uvijek se ne oblaci sam svaki put, jedva zna cipele sam obuti
koliko god ja vec godinu dana navaljujem da neke stvari radi samostalno, tek je sad spreman
jede sam, ponekad uz moju intervenciju
zube zeli sam prati-ali to je stvar koja se ne preporucuje zbog kvalitete pranja, tako da ja perem
ruke pere sam
pliva od 3 godine
bicikl jos vozi sa pomocnima, ne pokazuje interes da se skinu, pa ne forsamo
nije mi u interesu da je ovisan u svemu, al pustam da razvoj ide svojim tempom u skladu s njegovim mogucnostima i potrebama
Kako se sve izrelativiziralo u ove 4 stranice.
Meni nije toliko stvar ni u jednoj toj konkretnoj stvari, zna li i kada zavezati žnirance ili oprati zube, koje kućanske poslove radi a koje ne, stvar je u tome da roditelji trebaju imati uvijek upaljen kritički glas koji propituje "radim li umjesto nje(ga) stvari koje on(a) može i treba sam(a)?", točno onaj glas koji je ponukao otvaračicu teme na prvi post.
Jer prečesto vidim roditelje koji to stvarno čine, ovaj primjer sa srednjoškolkom i zdravstvenom npr. Dijelim ured s firmom koja zapošljava mlade ljude od dvadesetak godina, i gotovo svakodnevno vidim da se netko s roditeljima dođe prijaviti za posao, još im roditelji i diktiraju što da pišu u formular. Poslodavcima, naravno, rolete padnu na oči.
A da ne govorim koliko tek roditelja piše domaće radove s djecom, čitaju lektire, pa i dolaze ovdje na forum pitati da objasnimo nešto što je samo dijete moglo pročitati u knjizi.
ja bi nadodala da mene uzasno smeta sto se takve stvari smatraju kao nekim prekretnicama. ono, da li se samo oblaci: check; da li pere zube samostalno: check; da li se samo obuva: check; da li brise dupe: check; dijete moze u skolu, samostalno je i zrelo.apricot, jasno je to meni. Ponavljam ponovno da od početka teme želim reči da su te stvari jedu li sami, peru li zube, brišu li guzu,... u toj dobi skoro pa nebitne naspram druge strane.
Svako dijete će naučiti oprati zube, jesti sa žlicom,... samo je bitno ne sputavati ih, ne ići u krajnost, ali mnogo djece će puno teže "naučiti" adekvatno komunicirati s drugima i snači se u životu. To je bitno.
Sad ćeš reči, ali to nije tema.
Nije, ali nakon nekih postova na početku teme dalo se zaključiti da djeci skoro pa život ovisi o tome da li sami peru zube, da li donesu tanjur u sudoper, da li pokupe mrvice,... a to je kilometrima daleko od istine.
a puno je bitnija ona recenica od par posova vise: nema odrasle osobe koja ne zna vezat znirance, ali ima koje ne znaju zapocet razgovor.
jer eto, dijete je samostalno, čekirali smo kucice u rubrici samostalnosti, no stajat ce izgubljeno na hodniku jer ne zna/ne smije/ne moze pitati nekog za smijer.
karikiram, al mislim da se kuzi poanta.
Tako je leonisa!
opet mogu potpisat anemonu, kao i njen prethodni post o korigiranju i ucenju te savladavanju.
kako je i moja bila hipotona vjezbacica, motorika mi je bila bitna pa je prakticki od rodjenja plaivala, rolala, romobilala, klizala, skijala je prije vecine svojih vrsnjaka, od 3. je isla na neki sport i na kraju na testiranju je bila motoricki iznad prosjeka. tada mi je to bilo bitno.
kada mi je zbog trbuha u trudnoci bilo bitno da ju ne stavljam u kadu, da ju ne dizem, da ju ne brisem, mazem kremom, sapunam, "radila" sam na tome da to sama usvoji, pa je na kraju otisla u kupaonu, skinula se, usla u kadu, nasapunala se, saprala (otusirala), izasla van, obrisala, namazala kremom, oprala zube, obukla i izasla iz kupaone.
kad mi je bilo bitno da razvije "samostalnost" u ophodjenju s drugim ljudima, da pobijedi barijere sramezljivosti i nesigurnosti, radili smo na tome. u par mjeseci druga je osoba.
sad skupljam snagu da se uhvatim u kostac s organizacijom i brigom za svojim stvarima.
naprosto, ono sto je roditelju u odredjenoj fazi bitno, roditelj na to obraca paznju. ako meni nije bed sto ne zna vezati znirance jer joj ne kupujem cipele sa znirancima, necu vidjeti u tome djetetovu nesamostalnost, dok ce netko drugi kome je to bitno vidjeti u mom djetetu izrazito nesamostalnu djevojcicu koja ne zna zavezati znirance.
Uvijek sam poticala samostalnost kad je pokazivao interes pa je tako s 15 mjeseci sam isao po stepenicama na gore. S dve g samostalno spremao igracke. Sam ide pisati i kakati oduvijek. To sam u paketu s skidanjem pelene obavila. Dakle i skinut i staviti gace sam. Jede sam, oblaci se i svlaci. Sam zaspiva od malo prije drugog rodjendana. Interes za bracni krevet nikad pokazao. Sad s 4 g smo usavrsili urdno stavljanje potkosulje u gace a maje u hlace.
Pomaze kod spremanja stola, sam brise prasinu s igracka kad vidi da ja brisem prasinu po kuci. Sam hoda bez kolica po gradu od 14 mjeseci.
Sve to je lako naučiti dijete.
Koliko treba djetetu u dobi 5-6 godina da nauči vezati žnirance, odnjeti tanjur, oprati zube,...?
To je par sati ili par dana vježbe i gotovo.
A koliko treba da dijete nauči BITI SAMOSTALNO:
- u obrani protiv nasilnika,
- znati se obraniti riječima,
- znati se skloniti kad je frka, znati potražiti pomoč odrasle osobe u tome svemu,
- prepoznati zadirkivanje, adekvatno reagirati,
- ....
Da nabrajam dalje ili nema potrebe?
To je SAMOSTALNOST kad dijete možeš pustiti u ovaj životni zoološki vrt i donekle znaš da će se snalaziti kako tako.
Kakvi tanjuri, kakve mrvice,.... sve je to nebitno.
Ali TO nije tema ovog topica, zar ne? Takva tema bi nam dobro dosla na filozofskom.
bas to!
sta je meni vrijedilo sto je mogla "prezivjeti" rutinu (ustaj, peri se, obuci se, doruckuj, obuj se, ajmo u vrtic...) ako mi je dolazila iz vrtica tuzna jer je ostajala bez igracaka jer su je prijateljice zicale, a ona im nije znala reci ne.
puno sam je lakse "naucila" sve ovo gore nabrijano nego da se suprotstavi i zauzme za sebe. puno je delikatnija ova druga "samostalnost".
ili kad je uspijela prevaliti preko jezika: mama decki tjeraju decka X da me ljubi, a ja to ne zelim i jako mi smeta.
ma dok tu temu obradimo, naucim je i kako se pere ves, sudje i podovi.
marta, a zašto nije? Tema je samostalnost.
Smatram da imamo 2 vrste samostalnosti, jedna "tehnička" koja je kao glavna tema (po meni skoro pa nebitna) i jedna mogu je nazvati "funkcionalna" (koliko i kako dijete stvarno funkcionira u životu - po meni daleko važniji oblik samostalnosti).
Dodatak:
- s time da je ova "funkcionalna" samostalnost važna u trenutku čim dijete dolazi u doticaj s drugim ljudima, djecom,...
Može to biti več u jaslicama, ako ide u jaslice, u vrtiću, maloj školi, školi, parku, nekoj aktivnosti... a može biti i več u npr. kontaktu sa bakom, kad dijete uvidi da je baka drugačiji karakter i da mu ne ide niz dlaku. Svejedno.
sve što dijete može samo vrlo je korisan alat za samo dijete. ne pričam o standardu koje dijete' mora ostvariti u određenoj dobi da bi ga mogli proglasiti samostalnim'. čini se da mnoga djeca mogu puno više od onog što mi od njih očekujemo
zavisi sta od njih ocekujemo. netko ocekuje da ode po kruh i mlijeko, a netko da zna reci "teta niste mi dali racun, molim vas da mi date racun".
Posljednje uređivanje od leonisa : 12.03.2013. at 12:51
Ja mislim da se dilema iz prvog posta može odnositi na jedno i drugo. Postavljeno pitanje je, čini mi se, koliko toga mislite da vaša djeca mogu sama i koliko im dozvoljavate samostalnosti. Imate li toliko želju da ih zaštitite od povrede/straha/neuspjeha/moguće traljavo pojedenog obroka/... da im zapravo branite dosta stvari koji bi sami mogli?
kad usporedim mm i sebe, vidim da je kod njega ta želja daleko manja i zato je njegov doprinos u samostalnosi naše djece nemjerljiv
ja kad usporedim mm i sebe vidim koliko smo razliciti u svojoj samostalnosti i da svak "gura" ono sto kod sebe vidi kao "prednost".
a kad ja usporedim svog muža i sebe...
pa... vidim da se tu nema što uspoređivati LOOOOL
meni je glupo radi tako nekakve lako usvojive radnje dovesti dijete u možebitno neugodnu situaciju. da sa 7 godina ne zna zavezati žnirance. ili da s devet godina ne zna voziti biciklu.
a ne zna. hebiga. vjezbali i ne ide. i zasto bi joj bila neugodna situacija? zasto vozit bicikl s 9, a zniranci sa 7?
njoj je bicikl pis of kejk, zniranci nisu. bicikl vozi vec dvije godine, ima jos dvije godine fore nauciti vezati znirance.
moja zna i reći da ne košta nešto 5 kuna nego 4.50 pa moli nazad 50 lipa
Ja sam ovu funkcionalnu samostalnost pocela uciti otprilike razvojem govora kad je bio u stanju odgovoiti sam tamo negdje iza prvog rodjena, npr baka izlazi iz naseg doma, namjesti pozu i kaze sama za sebe " baka ide doma djedu raditi papicu, dodji poljubit baku ". A ja naucila da sve narucene poljupce tetke bake susjede tko god bio ako mu se ne svidjaju i ako ne zeli ljubiti to niti ne mora. A posebno dio rodbine je narucitelj pusa pod obavezno moras me doci poljubiti
Joj, kak mi je ovo poznato.... odavno.... Da li su moji sinovi i tvoja kćer negdje skupa dogovarali strategiju?moja zna i reći da ne košta nešto 5 kuna nego 4.50 pa moli nazad 50 lipa
apsolutno da je ova "funkcionalna " samostalnost bitna,ako ne i bitnija a vezana je za ovu prvu..tj uz nase postupke prema djetetu
treba imati povjerenja u svoje dijete i pratiti njegove mogucnosti
ako vidimo da dijete nezna rijesiti sukob, treba mu pomoci ali ne uljetavati i rjesavati sve umjesto njega, vec uz razgovor ili primjer mu pokazati kako..a nase su greske to sto ni sami cesto neznamo...
je, to je isto kao i oblacenje djeteta do ne znam koje godine jer nam se ujutro zuri pa ako ga obucemo za 2min smo gotovi, a ako se samo oblaci u startu vec kasnimo 30min.
samo sto je puno lakse nauciti obuci se od rjesavanja sukoba.
jedno se zapravo veze na drugo...treba dozvoljavati djetetu od pocetka, cim je sposobno za to da samostalno donosi odluke, pocevsi od toga da mu se ponude 2 majce -koju ces obuci?
to je prenosenje odgovornosti na dijete u skladu s njegovom dobi.
nekako ne mogu ovu funkcionalnu sagledati na taj nacin.
preslika majica (ja sam odlucila koje majice dolaze u obzir jer sam odrasla osoba koja zna godisnja doba i dala dvije djetetu na izbor s tim da sam ok s bilo kojim izborom) na situaciju konflikta u parku trebala bi izgledati (pod pretpostavkom da sam joj nazocna) da djetetu kazem da postupi na jedan od dva nacina i da sam s oba ok. razlika je sto cu reci: izaberi majicu koja ti se vise svidja, koja ti je ljepsa, draza, milija, u obje ce ti biti jednako toplo i fino. u parku ne mogu reci da izabere jedan od dva nacina reakcije, ovisno koji mu se vise svidja, miliji mu je i reci da ce posljedica biti ista jer- nece.
i kad se djetetu da da jede samo je na neki nacin prenosenje odgovornosti... tocno si opisala ovaj prvi dio na sto sam mislila, ali ovo sa parkom...nisam to htjela reci, samo sam htjla ukazati na vaznost davanja izbora djetetu..ili odgovornosti... a time dolazimo do samostalnosti...s tim sitnim koracima...
naravno da ces u parku djetetu reci da moze postupiti ovako ili onako... ali cim kazes moze a ne mora daje se na znanje da nema prisile i djete je slobodno odreagirati na svoj nacin, neki treci ...
...dusa mi spava...a nedam se odlijepiti od tipkovnice...vidjet cu sutra uopce sto sam mislila a sto napisala
Upravo tako Vertex. Postavila sam temu bas zbog toga da vidim radim li previse stvari za svoje dijete koje on zapravo moze raditi sam. I mislim da je to sve vezano jedno sa drugim, za obje "vrste" samostalnosti koje se protezu kroz ovaj topic. Ne zelim mu pomagati sve, pa da danas sutra u drustvu bude smotano dijete koje zavisi od mame pa sam zato htjela cuti vasa iskustva.
E, to je to! Kad prestanemo nesvjesno (ili čak svjesno) ograničavati djecu, to je znak porasta roditeljske zrelosti. Rezultat toga je porast dječje samostalnosti i samopouzdanja.
Peterlin, ma meni je zapravo baš drago da je ona takva - da se zna zauzeti za sebe
bila je jako uvrijeđena što je prodavačica htjela otkantati i što je pomislila da ona ne zna računati
ja sam naravno iskoristila priliku da ukažem na važnost znanja u životu
evo recimo jučer sam pošizila kad me nazvala iz škole da joj donesem knjige iz matematike u kojima je domaći
jer ona eto zaboravila, a zaboravila jer neće poslušati da se knjige spremaju navečer
naravno da sam je otkantala, bez beda
nećeš spremati knjige na vrijeme - ok. ali onda ćeš snositi posljedice - dobij minus ili štoveć kad si lijena spremiti stvari
bogme je sinoć sve obavila bez upozoravanja i podsjećanja...
dobro je pročitati druga iskustva da čovjek može povući paralele. prije godinu dana moj sin je imao 4 i pol godine. živjeli smo u španjolskoj. oni nemaju vrtiće, s 3 godine djeca kreću u predškolu. klupe,slova, brojke, listići, u tišini... on tu predškolu nije mogao smisliti. moram priznati da i ja imam negativan stav prema takvoj predškoli, uglavnom je bio doma. prije godinu dana počelo se još nešto događati. on nije želio nigdje ići. upalilo mi se sto lampica. počeli smo propitivati sebe kao roditelje, naš život, sve... za tu dob to nije uobičajeno ponašanje.
otkrili smo jaku anemiju koju pomalo rješavamo, sad živimo u hrvatskoj, vrtić obožava...
ti žniranci nisu sami sebi cilj. ako dijete ne može vjerojatno treba poraditi na radu ruku, reckanju, sjeckanju, modeliranju....
ako gledam na taj način usporedbe su dobre. usporedbom ne želim utvrditi manjkavost ili superiornost djeteta ili mene kao roditelja
flopica, kao da sam ja pisala.
pa da budem iskrena na jedan tren mi je palo na um kako se ona jadna osjeća, kako je sad u stresu, znam da je paničarka oko škole i da je strašno pogađa kad ne briljira - ušla sam u njenu kožu na taj jedan tren i shvatila da joj mora biti grozno izreći da nema knjiga, da je napisala zadaću ali zaboravila donijeti...
ali to je trajalo tren - onda sam pomislila kakvu ću joj uslugu učiniti ako dotrčim s knjigama - ok. poštedjet ću je muke tih par minuta ali dugoročno - što joj poručujem?
hoću da poveže da njen postupak taj i taj ima za konkretnu posljedicu tu i tu
no pain, no game
i zato joj nisam donijela te knjige
ovo s vezanjem cipela što spominjete i vožnja bicikla i plivanje - meni je sve to važno jer znam koliko je ona samopouzdanja dobila i vjere u vlastite sposobnosti kad je svladala te tehnikalije iako je jako rano i jako brzo naučila i bicikl i klizanje i role i pertle još u vrtiću plivanje joj je bilo bolna točka i njega je savladala najkasnije- tek u prvom razredu, tj. na kraju prvog razreda. užasno je bila frustrirana zbog tog plivanja i vidjela sam da izbjegava tu temu među vršnjacima jer se srami. sva naša uvjeravanja da je u redu, da ne mora znati, da će naučiti kad bude spremna, da nitko ne zna sve najbolje i ne mora znati, da se možemo zabavljati i u plićaku, blablabla- ništa nije pomoglo. kad je proplivala nikad neću zaboraviti to ozareno lice, taj trenutak njene spoznaje da je sposobna za to, da je uspjela.
mislim da su to sve važne stvari za dijete
Naravno da je sve to važno.
Ja sam pogurala plivanje i bicikl (doduše bicikl je nekako sam spontano zatražio skidanje pomočnih i savladao), baš zbog te njegove slabije motorike, jer nisam željela da dođe u situaciju da drugi znaju on ne, a njemu će trebati više vremena.
Tako da sve se može.
Dodatak: poanta je da sam bicikl i plivanje mogla pogurati, a ovaj drugi aspekt jako tešjo i uz ogroman trud. U tome je razlika.
ja bih joj donijela knjige
u ostalome te potpisujem
I ja bih donijela knjige. I poslije obavila razgovor.
Donosenje knjiga meni znaci da ima nekoga tko ce joj pomoci kad zagusti.
I meni nekad zatreba, jelte
vidis, njoj je plivanje bilo bitno, mojoj zniranci nisu.
njoj je plivanje bilo to sto je u vrtickoj grupi bila medju najmladjima i nije se uspjevala izboriti- u igri nikad nije bila mama, pa ni starija seka, uvijek pas ili macka, nije nikad bila doktor, niti sestra, uvijek pacijent i povukla se iz drustvenih igara i po cijele dane crtala i rezuckala skarama (kazem da joj stari papirus nije ni do koljena). i koliko su me svi odgovarali od odgode skole jer ima sve rubrike čekirane i ona je po njima super-truper, ja sam znala gdje je njeno "plivanje" i odgodila joj skolu, prebacila u drugi vrtic u kojem je bila medju najstarijima (iako ih je puno u pola godine, sto nije neka razlika, al ona je bila i prosle godine predskolarac, pa je bila "faca"), tetama je bila desna ruka, u prvih mjesec dana "poredala" je sve u grupi, stvorila nova prijateljstva, upoznaje novu djecu u parku i vodi igru. to ozareno lice sam ja vidjela na njoj nakon par tjedana u novoj grupi.
zato kazem, roditelj vidi svoje dijete, zna najbolje sta je njemu bitno, di "sepa" i radi na tome. kako je bila frustrirana sto s godinu dana ona jos nije ni puzala, a svi vrsnjaci su bili pokretni, radili smo na motorici. i nije bilo vece srece kad je propuzala, kad je prohodala. s 3 je jos uvijek fest zaostajala za vrsnjacima kada su trcali po parku, s 5 je osvojila medalju na djecjoj olimpijadi.
ocu ovim reci da nisu svima zniranci zniranci i da svako dijete ima svoje znirance i ponos kad ih savlada
sto se knjiga tice, ja znam da je za dijete bolje da ih ne dobije, da je flopica psotupila kako treba, narocito ako se taj scenarij ponavljao x puta i ako ne slusa, al i ja sam "soft" pa bi ih donjela.
no isto tako se sjecam koliko puta smo joj rekli da pripremi igracku koju nosi sa sobom u vrtic/goste na vrijeme, pa bi se iz lifta vracali jer ih je zaboravila. iz istog razloga kojeg je anci navela. a onda sam u jednom trenu prestala. makar je svilila kako ce svi nesto imati, a ona nece, dovoljno je puta imala prilike nauciti na lijep nacin. sad ce na svojoj greski. ona prica s majicama. da nauci akciju, reakciju i posljedicu. na zalost, ona je takva i vecinu stvari tek tako nauci. dal je to do karaktera ili mojih pogresaka, ne znam.
5 godina:
- ne pliva, tj.... ne na pravilan način, nego roni bez plivalica i to njeno "plivanje" je svojevrsno ronjenje (ne izlazi iz maske) i ide u duboko, ali je na moru i preko 2,5 mjeseca
- vozi bicikl bez pomoćnih od 4 godine (ali ista priča ko što je netko gore spomenuo - motorika je štekala, pa smo na njoj dodatno radili i bila nam je važna)
- skija od ove zime
- sama jede (iako se dogodi i hranjenje ako smo u gužvi, ali dijete od 5 godina to po meni odavno mora znati)
- oblačenje i svlačenje zna, uključivo stvari na cif (vrtićke tete su je naučile, iako se dogodi u brzini da mi to radimo)
- ne zna vezati žnirance, iako vidim da ih vrtićke tete to uče, pa zna doći do pola (kiksa oko mašne)
- ne ide u samoposlugu sama, nije bila u prilici, ali zna pružiti teti novce, složiti stvari na kasu, naručiti u kafiću
- pospremanje ide, ali ako joj ja pomognem
- ako ja zaspem zna se navečer pokriti sama, inače kao fol ne zna (to je vrijeme za maženje)
- zna telefonirati (uči se)
- počinje mi pomagati (role play, ona glumi Pepeljugu kad to radi LOL)
- voli paziti na mlađe (vjerojatno isto u vrtiću naučeno), tipa kad dođe beba u stan da ne bude sitnih dijelova na podu
- oko kuhanja ne radi ništa, u stvari sam ja nekako mislila da je to za ovu dob još uvijek off limits
- na iphoneu sve zna bolje od mene, na laptpou dosta zna, daljinskima upravlja bolje od bake, ali pretpostavljam da to nisu poželjna znanja
Htjedoh reći da bi sigurno mogla više, stvar je moje komocije da je često ako negdje žurimo "overridam", ali znam pritom da je to loše, vikendi su puno sporiji i dobija puno više prostora za samostalnost, ali općenito sam zadovoljna (jer znam da bi je mogla istesati dodatno ako zatreba i da bi to ona rado pratila).
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.03.2013. at 10:56
Vratila bih se na ovu rečenicu, odgovarala sam na post a nisam je primjetilaa kasnije mi se vrtila po glavi.
Zapravo bi mogla biti nova tema. Slažem se, samo zašto onda svi tvrde da je djeci potrebna rutina? (mene je ta rečenica izluđivala
Anci prvotno napisa
I ja bih donijela knjige. I poslije obavila razgovor.
Donosenje knjiga meni znaci da ima nekoga tko ce joj pomoci kad zagusti.
I meni nekad zatreba, jelte
X
Naravno izuzetak je ako se scenarij s knjigama ponavlja.
Pa i ja dan danas znam nazvati muža ili tatu da mi nešto donesu na posao.
Ovo mi je jako dobar post i odlično prikazuje tu problematiku kad se dijete ne snalazi u sredini.vidis, njoj je plivanje bilo bitno, mojoj zniranci nisu.
njoj je plivanje bilo to sto je u vrtickoj grupi bila medju najmladjima i nije se uspjevala izboriti- u igri nikad nije bila mama, pa ni starija seka, uvijek pas ili macka, nije nikad bila doktor, niti sestra, uvijek pacijent i povukla se iz drustvenih igara i po cijele dane crtala i rezuckala skarama (kazem da joj stari papirus nije ni do koljena). i koliko su me svi odgovarali od odgode skole jer ima sve rubrike čekirane i ona je po njima super-truper, ja sam znala gdje je njeno "plivanje" i odgodila joj skolu, prebacila u drugi vrtic u kojem je bila medju najstarijima (iako ih je puno u pola godine, sto nije neka razlika, al ona je bila i prosle godine predskolarac, pa je bila "faca"), tetama je bila desna ruka, u prvih mjesec dana "poredala" je sve u grupi, stvorila nova prijateljstva, upoznaje novu djecu u parku i vodi igru. to ozareno lice sam ja vidjela na njoj nakon par tjedana u novoj grupi.
zato kazem, roditelj vidi svoje dijete, zna najbolje sta je njemu bitno, di "sepa" i radi na tome. kako je bila frustrirana sto s godinu dana ona jos nije ni puzala, a svi vrsnjaci su bili pokretni, radili smo na motorici. i nije bilo vece srece kad je propuzala, kad je prohodala. s 3 je jos uvijek fest zaostajala za vrsnjacima kada su trcali po parku, s 5 je osvojila medalju na djecjoj olimpijadi.
ocu ovim reci da nisu svima zniranci zniranci i da svako dijete ima svoje znirance i ponos kad ih savlada
i meni isto jer mene rutina ubija. venem u njoj. i ne mogu je nikako sprovoditi jer za rutinu trebas biti disciplinirana i dosljedna, sve ono sto ja nisam.Vratila bih se na ovu rečenicu, odgovarala sam na post a nisam je primjetila
Zapravo bi mogla biti nova tema. Slažem se, samo zašto onda svi tvrde da je djeci potrebna rutina? (mene je ta rečenica izluđivala
al istina je da lakse funkcioniraju. recimo, kad bi maloj malo dopustila da zaspe u mom zagrljaju ili u dn. sobi, pa malo tjerala u krevet u 9. pa malo ces vecerati u 7 malo u 8, malo cu dopustiti da mi u 5 do 9 kazes da si gladna, bio je kaos. kad ima neku rutinu, onda sve sama napravi bez mojih upita: jesi oprala zube, jesi popila vodu, jesi donjela donji ves prije nego udjes u kadu...
tako da i mene to zbunjuje. :D
Uuuuu, moje dijete je voljelo rutinu. Od rođenja je bio kao navijen. Npr. bio je budan točno 45 minuta, pa zaspao na točno 40 minuta,... i tako u krug.
Ja sam to baš voljela, jer ne volim nepoznanice.
I dan danas najbolje funkcionira u konkretnim vremenskim okvirima.
mislim da je stvar u tome da kad smo mali i neiskusni, jasna pravila, ponavljanja i rutina nam daju sigurnost. Meni je to i dan danas, recimo kad sam kao studentica krenula volontirati, najbolje mi je bilo u jednoj organizaciji gdje je bilo sve puno okvira, jasnih pravila i procedura, osjećala sam se sigurnije da neću nešto strašno uprskati (a radilo se o prilično odgovornom volontiranju), i puno sam toga naučila,pa sam poslije u manje predvidljivim situacijama lakše znala "proplivati", snaći se u kaosu i slično
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom