mojoj ni jednoj nisu cistili disne puteve.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Printable View
mojoj ni jednoj nisu cistili disne puteve.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ali, stvarno o fiziologiji nakon prvog doba nije pisano, Ono najbitnije smo preskočile.
Prijelazno doba, od prvog na ono glavno :)
Kraj prvog doba, tj približavanje otvaranju od 8 cm je jako naporan. Ustvari ništa se ne događa a trudovi, bili prirodni ili na dripu, slijede jedan za drugim, stanke gotovo nema, već vam je svega dosta, imate osjećaj da nikud ne napredujete, a bolovi traju i traju...I svaki je sve duži. Disati treba kratko i površno, iznad truda i treba vam sva snaga da izdržite svaki trud, i silna odlučnost znajući da vas za sekundu čeka novi. Snažan i žestok.
Znanje da je to normalno, da baš tako jako mora biti, trebalo bi olakšati taj dio poroda. Kad počnete naizmjence osjećati vrućinu i hladnoću, kad vam se obrazi zacrvene, dobijete napad štucavice, podrigivanja ( a neka i mučnine i povraćanja) znate da je otvaranje došlo skoro do kraja. Počnu se noge tresti, biti ledene, sve to je normalno, znakovi da će otvaranje uskoro doći do vrhunca.
Neke rodilje sada osjete pritisak na anus, neke kao da su ostale bez zraka. Jednostavno prestanu disati od bolova i počinje stenjanje. Neke se pogube, sve to traje već predugo, ma kako kratko bilo, sve vam se čini kao pretežak posao, sve vam ide na živce. I muž, naravno.
U prijelaznom razdoblju javlja se nagon za tiskanjem, ali mudro ga je suzbiti i čekati, koja može da se grlić skroz otvori.
Snažno pritiskanje na grlić uzrokuje da on otekne i smanji se otvor. Sve dok svjesno možete zaustaviti tiskanje, nemojte tiskati. Tako će porod kraće trajati.
U času kad morate tiskati i nema sile kojom možete prestati- e to je pravo vrijeme.
Bolje je to čekati, jer babica a ni liječnik ne znaju kad je točan čas. I ono njihovo vikanje Tiskaj! zanemarite, ako imate snage i koncentrirajte se na svoje tijelo. Ono će znati kad treba.
Naravno, neke će doživjeti porod bez tiskanja, ja jesam i to je predivno. No, to je bio 4.porod, već razrađen prolaz ;)
Duljina ovog prijelaza do potpune otvorenosti je različita, od par trudova do koji sat. Obično višerotke to brže riješe.
Hvala S.Kitzinger u čijoj knjizi nalazim divna opise poroda i toplo preporučujem tu knjigu. Jedan lijepi poglen na ženino tijelo dok stvara i rađa novi život.
ovo je meni bilo "prirodno" i zaista, kad je dosao tren da vise ne mogu disati i netiskati, tad je bio taj trenutak. samo sto sam nagon za tiskanje dobila nakon pregleda kad sam bila 9cm a beba je bila, kako su rekli na minus 1.
sad bi iskoristila priliku i pitala sta to znaci- minus 1 ili neki drugi broj. pokusala sam izguglati nakon poroda ali nisam nasla, pa pitam vas koje ste upucenije i nacitanije :)
meni su brojke u porodu totalni visakCitiraj:
leonisa prvotno napisa
jedine koje me eventualno zanimaju su kolika je beba i u koliko sati sam rodila :mrgreen:
Beti, ti si stvarno progutala neki prirucnik?
Mene, eto, nista nije boljelo, osim, tih par minuta prejakog dripa. Nakon sto smo se vratili na minimalnu dozu i nakon sto sam uhvatila ritam, sve je bilo super. Ajde, da bas ne ispadnem suluda, povremeno je bilo neugodno, ali svaki put bi proslo kad bih nasla nesto novo, ili staro, sto me vratilo u neki moj film.
Vruce mi je bilo cijelo vrijeme, hladno nikad. Treslo mi se nije nista. Ni u vrijeme trudova, ni u izgonu, ni nakon. Nisam trebala nikakve deke, u sobi je bilo, cijelo vrijeme, mozda 16 stupnjeva, po mojoj zelji. Doula je sjedila u jakni skoro cijelo vrijeme. I muz.
Od silnih generalizacija sam stvarno, iako sam procitala i cula sve o normalnoj, fizioloskoj strani poroda, povremeno mislila da cu odapeti dok se telim u vlastitoj rigotini. Tako nekako.
A bilo je, zapravo, prekrasno. I stvarno gotovo bezbolno. Vjerujem zato sto su me pustili da bude onako kako ja zelim.
Taj broj je engagement, nemam pojma sto je to tocno kod nas. Idu dilation/effacement/engagement. Prvo je otvorenost, drugo je debljina cerviksa, a trece je u principu polozaj bebe u porodnom kanalu. Ovo trece je, na mojem prvom vaginalnom pregledu nesto dana prije poroda bilo +3, ili sto vec je ono miljama daleko od poroda.
mene zanima upravo zbog ovog sto kaze kaae, polozaj bebe u porodjajnom kanalu. zanima me gdje je tada bila da znam povezati moje osjecaje i moju radnju. da li je tada vec prosla zdjelicu ili nije, jer ja u svojoj glavi imam tocno trenutak kada je al to ne mora biti tocno.Citiraj:
mikka prvotno napisa
U principu ti taj minus jedan znaci da je onaj tko nagadja i ispipava teren smatra da ti ne bi jos trebala tiskati, a kamoli roditi.
kaae, hvala ti na ovom engleskom nazivu, sad sam nasla http://blessedmom.hubpages.com/hub/B...s-during-labor
i da, to je to. nakon toga sam se ustala i tocno osjetila kako mi je prosla ischial spines (nemam pojma kak da to nazovem osim onog djela zdjelice koji se zbog repica moze prosiriti :mrgreen:) i nakon toga je uslijedio prvi nagod za tiskanjem.
Meni je interesantno kako iz prirodnog poroda se boli ne sjecam, znam da je bolilo i to jako no konkretne boli ne mogu se sjetiti. Ali se boli iz kompletno induciranog poroda sjecam jako jako dobro. Ako se koncentriram mogu je skoro pa opet osjetiti u nekom svom sjecanju. I cesto se pitam sta bi se desilo da nisam pristupila indukciji. 42 tjedna a vrat maternice jos u straznjem polozaju skroz zatvoren. I posteljica mu je bila kao nova kad se rodio. Koliko bi ta trudnoca trajala? Bas se cesto pitam jesam li ispravno postupila.
evo slike http://www.brooksidepress.org/Produc...or/Station.jpg i to bas -1
ni ja se ne sjecam boli kao boli, znam da je bolilo al ne sjecam se. imam 3 kljucna trenutka koja su mi ostala u sjecanju: pregled u trudu kad sam bila 9cm otvorena (i to mi je najgora bol bila), trenutak kad sam osjetila da je prosla zdjelicu, a ja na putu do wca stojim i ne mogu se pomaknut, imam filing da cu se raspast ko kula od karata (nije toliko bolilo koliko me iznenadio taj osjecaj) i treci je ring of fire, takodjer se ne sjecam da me bolilo vec se sjecam misli koje su mi prolazile kroz glavu i moje euforicno cerekanje dok me pece :lool:
da nemam smsove muzu rekla bi da me porod uopce nije bolio :mrgreen:
Pa normalna trudnoca traje izmedju 38 i 42 tjedna. Mozda su negdje fulali u proracunu pa trudnoca uopce nije toliko trajala, a mozda bi bez indukcije rodila sutradan. To stvarno ne mozes znati. Stanje cerviksa ako nema trudova ne znaci nista posebno.Citiraj:
Tiziana prvotno napisa
Tiziana, ja sam imala dogovorenu indukciju za 42+2, prvenstveno zato sto je meni trebao neki datum, da se propisno userem od straha pa da porod krene sam od sebe. Stanje cerviksa par dana prije toga je bilo, ono, stvarno nigdje blizu poroda. Rodila sam s 42+1, sve krenulo samo (par dana prije toga). I nisu oni pogrijesili u racunanju, doktor je uzeo moj datum, a taj je tocan, osim eventualno u sat.
mislim da se na hr kaže angažiranost (tj. glava je ušla u porođajni kanal)Citiraj:
Kaae prvotno napisa
a gdje ta krv ide ako tvrdiš da ne može ići u dijete? nestane?Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
jesi vidjela kako izgleda pupčana vrpca kad je presjeku odmah nakon poroda? puna je krvi. A ona koju presjeku npr. pola sata nakon poroda? bijela, prozirna, spljoštena, a iz posteljice niš ne curi. Di je nestala ta krv ako nije otišla u dijete? btw. ta krv koja se nalazi u posteljici pripada djetetu, i zato mislim da je u redu da je dijete nakon poroda dobije, nije fer (a bome ni zdravo) oduzeti djetetu tu količinu krvi!
čišćenje dišnih puteva je isto nešto o čemu bi se moglo raspravljati, tj. je li zbilja potrebno to raditi rutinski? naravno da NIJE
ja sam imala dogovoren cr na dan kada sam rodila, na dan kada sam po svoj racunici trebala roditi, 1 ili 2 dana prenesena, po mojoj racunici, po zm par dana prije termina, vise se ni ne sjecam jek dan ili dva, a kak je cura, to je to. (cr je bio radi gd, i to sam odgodila 2tj.) i zaprimili su me u bolnicu tvrdu, zatvorenu, miljama od poroda, nakon 2h puko je vodenjak, tad su napravili prijemni pregled i dalje zabetonirana i nakon 10h sam rodila. drugi porod, prvi vaginalan.
moj je skoro i u sat tocan :D lol
isto tako je bilo i meni na prvom porodu. Naručena na indukciju s 42+1 tjedna (po uzv, po zm 44+1), rodila dan prije. dok mi nisu rekli neki datum bila sam stvarno uspaničena, jer sam čula puno previše priča o prenešenostiCitiraj:
Kaae prvotno napisa
umirio me jedan ginekolog sa SD koji mi je rekao da je u svojoj 30 godišnjoj karijeri vidio samo nekoliko slučajeva prave prenešenosti, svi ostali slučajevi su bili - krivo izračunati datumi. Moje dijete su procjenili na 41+6
hahahahahah, izgleda da to s datumom fakat pali. meni su "prijetili" cr par dana prije ali sve je bilo, ako ne krene, budemo. dok mi nisu dali: dodjite sutra navecer, prekosutra ujutro idete na cr. i to sutra popodne sam osjetila da krece, iako nije krenullo, jos, al sam rekla muzu da mi daju jos 12h fore rodila bi, osjecam. i tako i bi :D
isla sam guglat hrvatski naziv koji je stavila puntica i zavrsila na wiki...strasno, strasno! http://hr.wikipedia.org/wiki/Poro%C4%91aj
Ja sam zbog odredjenih putovanja, ovulacije i (ne)prisutnosti muza gotovo u sat sigurna o pocetku trudnoce. Mozda sam luda ali treci dan nakon ovulacije cini mi se da sam cak i osjetila spustanje po jajovodu i radila pipi-test na 10 dana nakon ovulacije i bio je pozitivan. Jedva vidljivo ali je. Racunala sam 3 za spustanje, 7 za ugnjezdjenje. Puknuta sam znam, al ja sam bila uvjerena u to 100% I po toj mojoj racunici sam prenijela 3 dana. Al ja se nisam usr.ala od straha ko sto ste si vi druge davale neki granicni datum. Ja sam naivna ko sobarica stalno ponavljala da me strah nije, i u glavi mi je bio "lako cemo" film. Au sto sam se grdno prevarila! Sve samo ne lako
Sad ste me skroz razdrmale s ovom fiziologijom da bi naradje to sve opet prosla. Tako mi se cini da sad sve znam i da bih to odradila savrseno. Mozda cak i doma, to se tu kod mene cak i refundira s 3000 eura, al kako bi taj kraval iza sebe pocistila?
ja sam davno predlagala da se nekoliko nas skupi i revidira taj horor članak na wikipedijiCitiraj:
leonisa prvotno napisa
ali, što jest jest, članak daje odličan uvid u to kako struka doživljava porod kao slijed intervencija koje se moraju odraditi :(
Ako ti je čišćenje najveći problem, tada problema nema. ;)Citiraj:
Tiziana prvotno napisa
Jooj, da, sto bih dala da mi je ciscenje najveci problem!
Uh, sto bi mi u Hrvatskoj dali da nam je čišćenje najveći problem. :)Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Pa jesi vidjela literaturu? Pretpotopna.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Koje čišćenje? Moji su počistili za manje od po ure. Mislim, nije ti to struganje krvi sa zidova, nego stavljanje robe na pranje.
XCitiraj:
Kaae prvotno napisa
Nena, nisam ni ja htjela u tom smjeru diskutirati, bar ne na ovom topicu, ali ako se pitamo, od kuda korijeni sveg tog zla, dođeš onda do takvih stvari...no dobro..
Molim nekog tko se razumije da mi objasni "fiziologiju disanja" prilikom poroda. Zašto recimo i to disanje moramo učiti? Zašto ne bismo disale onako kako osjećamo da najbolje radi za nas. Meni recimo disanje kakvo se preporuča na tečajevima uopće nije koristilo jer ga nisam bila u stanju provesti...išlo mi je na živce, valjda me previše asociralo na američke serije :)
nisam nikad išla na tečaj, primalja koja mi je bila za ispomoć mi je rekla kako i to je zapravo bio duboki udah u početku truda, koji svaki trud ispraća polako i šalje bebi kisik ( sve pod navodnike). Udah i onda dugi izdisaj s dubokim, gotovo muškim glasom, ali dubokim. Ovo što su mi cure pričale da su učile na tečaju bi mene totalno ošamutilo. Vizualizirala sam da šaljem bebi ljubav sa svakim izdisajem i duuuugo izdisala.
hm...e vidiš
ja nisam mogla prodisavati trudove satima (disala, stenjala, probavala svakak) dok mi na prijemu u bolnicu sestra nije hladno rekla: pa kak vi to dišete?? morate ovak, onak
I bilo mi je jedno 3 puta lakše od tad na dalje
doslovce me u sekundi "naučila" disati u trudu
Ali to je bilo sve od pozitivnih stvari koje sam dobila od osoblja bolnice općenito
Sama dakle nisam satima uspjela "naći" ritam disanja, ne znam zašto
[QUOTE=puntica;2369009][QUOTE=zasad skulirana;2368922]Naravno,zato se ne zove umjetna nego potpomognuta oplodnja...ali da nije bilo te pomoci ne bi ni bilo trudnoce...Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
I zato se nazalost dogadja da pri porodu dodje do spomena da je rijec o MPO trudnoci pa se samo radi te cinjenice sugeriraju intervencije!
[QUOTE=Nena-Jabuka;2369105][QUOTE=zasad skulirana;2368922]Ako je netko npr. bio od 6og mjeseca prst otvoren te sa omeksalim cerviksom,zasto bi medicinska pomoc bila nuzna na porodu?Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
To npr. nije nikakva zapreka prirodnom porodu,zar ne?...ali psihicki, zeni koja se eto morala malo cuvat i mirovat radi toga je u glavi:ma samo da sve prodje u redu...a cim ides u porod sa nekim (subjektivnim) strahom za dijete tesko da ces proci bez intervencija...
Meni su cesto rekli: a,lako tebi pricat kad ti je sve bilo u redu...(100% uredna i zdrava trudnoca bez ikakvih smetnji)...kao da je to postala rijetkost i iznimka!
Ionako je uz pomoc,kao sto ste spomenule,krivih prestavljanja poroda preko TV-a,pa onda horror prica generalno uvrijezeno misljenje da je porod nesto sto vrlo lako moze poci po zlu...nadodajmo na to neke sitne komplikacijice tokom trudnoce i ode samopouzdanje i osnazenost pred porod u k***....
Da,ali ako je to nekome bitno,zar nije moguce da bi se postigao kontra-efekt? Eto,Zuska kaze da joj je bio bed imati taj feeling da ce se ukakat (nema veze sto se mogla i unatoc klistiru :))...i ako tokom poroda misli:ajme meni beda,sto ako se sad pokakam? moze se blokirat i usporit si trudove... Na nju je koliko god to mozda cudno zvuci,dobijanje klistira imalo pozitivan ucinak....Citiraj:
marta prvotno napisa
moj prvi porod je bio dug i bolan i apsolutno ništa nisam znala osim da trudovi ne traju bez prestanka nego da između dva truda postoje razdoblja odmora. naivno sam vjerovala kako ću to malo predahnuti, skupiti snage za dalje i tako će to proteći kako mora. kad su trudovi počeli šarafiti ja sam bila totalno ustrašena i požurila u bolnicu. kamo sreće da nisam. jer su me stavili na stol u 22 navečer i s njega nisam ustala do 6 ujutro. e to ne bi poželjela ni najvećem neprijatelju. dobro je završilo ali bilo je baš traumatično. drip, pa drip pa drip. pa čupanje djeteta, nalijeganje na trbuh, pa vađenje klještima, nije zaplakala, sva ljubičasta i izmučena. šivanje 20 šavova. ja sretna. živi smo. nikad više neću rađati.
drugi porod 8 godina poslije. količina informacija bitno porasla, ja kakti zrelija, pripremljenija, čitam odenta, čitam tuđa iskustav, čitam na sto strana i nadam se najboljem. raste mi pouzdanje u vlastito tijelo i vlastitu snagu. radujem se svemu. donosim odluku kako ću odbiti svaki sedativ, kako neću ići do samog kraja kako ću ovo dijete nastojati zaštititi od rutinskih radnji i kao mi ništa neće pokvariti taj dan.
u 24 sata počinju lagani trudovi, na svakih 5 min. pa 10, pa opet 5. u krevetu u polusnu odrađujem polagano, ustajem u kadu tople vode, opuštam se, odlazim malo na loptu, dočekujem jutro. bolovi postaju jači, ja se grijem kraj kamina, u tišini i polumraku, svjesna svega, boli ali sam uzbuđena, sigurna da ide dobro, ne dam se do 12 kad postaju luđački, na 1 minutu, muž vozi u bolnicu. e sad, onaj tren kad sam se tamo našla kod mene nastaje panika, sve je dobro dok me nisu na ctg stavili. ja vjerujem da je neka trauma izbila na površinu jer sam se pogubila. svašta sam počela govoriti, u sebi pomislila kako hoću drogu, hoću bilo što da ovo prestane, hebeš odenta, nije nikad rađao, sve to zvuči logično i razložno dok čitaš ali kad si tamo sve gubi smisao. pretvaraš se u veliku ogromnu bolnu masu i to je to. otvorila sam se u sat vremena još 6 prsta ( jer sam došla otvorena tek 4 na što sam pošizila na svoje rađanje i prirodu i na sebe) i počinje tiskanje - a ja veze nemam ni što hoće ti silni ljudi oko mene, ja izlazim iz sebe i gledam sve to kao da me se ne tiče, ne mogu disati ni ovako ni onako, nemam snage uopće disati nikako. samo želim otploviti što dalje i ne zanima me što će dalje biti. meni treba pet minuta mira. samo pet minuta. u tom nekom košmaru u kojem pokušavam izreći da ja stvarno nemam više snage za ništa , u tiskanju koje nikako da završi, babica govori da jesam otvorena ali beba je visoko, štogod to značilo. pomišljam da kakva su to moja djeca koja ne silaze di trebaju, da što uvijhek ja moram neke teške bitke voditi, ma svašta mislim ali najzanimljivije od svega da ja osjećam kao da netko drugi treba i hoće odraditi ostatak posla. svjesna sam da sam to ja i samo ja i da nema tko drugi ali neopisiv je taj moj osjećaj podijeljene osobnosti.
od druge sebe očekujem da odradi što mora a ja ću se samo malo odmoriti tu i čekati.
oko mene graja, dva doktora i tri babice, daj kisik, ajde, beba pati, ja čisto racilonalno donosim odluku da moram sudjelovati i nekako, nekako stvar se pokreće, osjećam ring of fire, beba izlazi, ništa se ne čuje. kao ni prvi put. to su ta moja djeca. ne plaču i treba im sto godina da izađu :P.
mislim da kad bi išla roditi treći put da bih ja crkla doslovno od straha. da mi srce ne bi izdržalo.
zapravo mi je jako žao što sam imala tako traumatične porode. jer stvarno vjerujem da sve može drugačije izgledati. i sad znam da mi je puno toga ostalo nepoznato još uvijek i da ipak nisam dovoljno informirana. zato mi znače sve ove vaše informacije, jer još uvijek pokušavam razumjeti što se to kod mene događalo, zbog čega beba "ostane visoko" i što to uopće znači?
da li se to moglo izbjeći i kako?
ma ima tu još masu pitabnja i podpitanja koja se roje mojom glavom...
uf, ne znam što bih prvo napisala..hrpa postova od kad sam bila tu zadnji put...
nela08: ako se ne varam, u knjizi "gentle birth gentle mothering" imaš poglavlje o toj bakteriji, s pregledom važnijih istraživanja i statistika, možda bi ti pomoglo da to pročitaš.
nakon hrpe vaših postova ove mi se misli motaju po glavi:
beba ne mora zaplakati. točno se sjećam kad se žabica rodila da je samo nešto tiho prožvrgoljila.
što se donje frizure tiče, to je modni izbor i ništa više, ok je šišati, ok je plesti pletenice ili brijati na golo, tetovirati, bojati u ružičasto. to nikako neće utjecati na porod, pa nema potrebe da se čini išta što se ne želi činiti.
netko je naveo da je stvar u tome žele li žene znati išta o fiziološkom porodu. meni se čini da na tu motivaciju utječe strah koji se uvlači u trudnice brojnim pričama o bolu i najrazličitijim komplikacijama koje se mogu dogoditi. a ljudskoj psihi je prirodno izbjegavati izvore straha. :-) i nemojmo zažmiriti na činjenicu da je puno teže doći do informacija o prirodnom porodu nego o standardnom bolničkom današnjem. o potonjem će ti pričati doktori, o njemu ćeš slušati na tečaju na koji ćeš ići kako bi ti muž smio praviti društvo pri izgonu, o njemu će ti pričati i majka i većina žena oko tebe, njega ćeš vidjeti na filmu. da bi saznala nešto o tome kako teče neometan porod (meni se to više sviđa nego fiziološki) moraš prčkati po internetu, tražiti povećalom nekog u svojoj okolini tko ga je doživio/vidio koga možeš pitati ono što ne nađeš u knjigama. nisu trudnice lijene već su zastrašene i zatrpane krivim informacijama.
nije 1994.Citiraj:
marta prvotno napisa
Ante Dražančić, Porodništvo / Ante Dražančić i suradnici, Zagreb, Školska knjiga, 1994. - XVI, ISBN ISBN 953-0-30504-4
Disanje koje mi je odgovaralo u trudovima bilo je disanje s trudnicke joge koja pripremala za prirodan, fizioloski porod. Ono sto mi se skroz urezalo u pamcenje je da treba drzati celjust opustenom i ne vristati, tj. ispustati visoke glasove. I bi tako.
Da priručnik! Knjige, puno knjiga. Mene kad nešto zanima, e ...pa se obrazujem, jelte...Citiraj:
Kaae prvotno napisa
ovako i ja, samo nisam isla na trudnicku jogu i ono sto uce po filmovima i na tecaju mi uopce nije pasalo.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
kad sam suzbijala nagon za tiskanje nisam uopce disala vec sam mislima bila u nekom vakumu.
Uđe u dijete, naravno, sve dok može ulaziti, do zatvaranja ulaza pupčane vrpce koje se događa nakon prvog udaha i uspostave novorođenačkog krvotoka. I napisala sam da babica spusti dijete, ako već nije u nižem nivou od posteljice, što zavisi o položaju majke prilikom izgona. Pa to je logično. Ali, ne radi se tu o puno krvi. Koliko stane u te pupčane žile. Sigurna sam da se priroda pobrinula i to riješila na najbolji način. Ustvari, ako imamo babicu kao pomoć pri porodu, ne trebamo o tome razmišljati, ona zna. U tom času nas čeka nešto puno važnije - beba u rukama.Citiraj:
puntica prvotno napisa
Ja se ne sjećam zvuka aspiratora da su čistili dišne puteve, ali tko zna, nakon poroda sam bila u totalnoj euforiji, pa nisam o tome mislila.
spusti dijete na koliko dugo?
Cekaj cekaj stani malo.... kolicina kojekakvih tekucna koje sam vidjela na svojim porodima je poprilicna! Na prvom je pljsnulo nesto u neku vrecu pa s tok izvagali i rekli 440 gr, ja pitam jel to posteljica, kazu ne, krv. To mi je ostalo bas sokantno otkud pol litre krvi tek tako. Na drugom porodu dok sam dosetavala od kade do kreveta iza mene je jednom trenu pljusnula valjda ista ta krv, dok sam hodala samo sa osjetla pljusssss i netko je njurgao da kako ce sad vagati, a svo prisutno osoblje se moralo presvuci jer je toga bilo po svuda. Pod zid itd. Ja nisam vidjela jer sam drzala malu, pazila da ne padnem, hod i nisam htjela da nas jos odvajaju zbog onog teksta o vampirici prmalji kojeg sam netom prije poroda ovdje citala.
A o plodnoj vodi da ne pricam. Jel sam ja to nesto pobrkala loncice ili toga stvarno nema toliko puno?