Printable View
Ne radim ja u nikakvoj idealnoj školi, ja trenutno uopće ne radim u školi jer mi tata nije pravi. Ali govorimo o pravu djeteta, i ne mislim aj da profesori znaju što i kako, već samo da roditelj koji zna što i kako ne treba ići soliti pamet nesuradljivim profesorima, jer tako to takvi doživljavaju, niti stručnoj službi, već obratiti se odgovornoj osobi, a to je ravnatelj.
Cuj, u mojoj mašti strucna sluzba suraduje sa profesorima , i onda u dogovoru naprave najbolji IP za dijete. Pa o tome obavijeste i roditelja, te pitaju za misljenje i savjetuju.
Ravnatelj sjedi u svojoj sobi i nema sa ovim veze .
To je tako u mojoj mašti, ali nisam sigurna da sam cula da se tako u vecini skola i dogada...
U stvarnosti kad nešto nije kako treba žališ se šefu. Ono, ako pojedeš večeru u restoranu koja ne valja, zovneš šefa, ako kupiš krevet koji ti djelomično dostave, zoveš šefa, ako ti naplate duplo u dućanu tražiš šefa. Ne razgovaraš s ostalim konobarima, pa s malom iz kuhinje, pa s kuharom, već sa šefom. Mislim bi li ti palo na pamet intervjuirat blagajnice i dostavljače...
Rehab, možda Srbija i ima odlične defektologe, ali do nas ne dopiru :(. Da pojasnim, obe OŠ se vode kao premale da bi "zaslužile" defektologa, imamo samo psihologa i pedagoga, a one nisu dovoljno osposobljene za sve vidove sprovođenja IP-a.
U jednom momentu su kod nas u Srbiji defektolozi bili izuzetno deficitarni, to pouzdano znam, mislim da je sad situacija malo bolja. Što se seminara tiče, neću da tvrdim za defektologe100% jer ne znam, ali reći ću za svoju struku da seminare nažalost ne vode oni najstručniji nego oni, kako je to casa lepo rekla, kojima je tata "pravi", pa me ne bi čudilo da isto važi i za seminare o inkluziji.
Znam da smo baš MM i ja komentarisali kako je naučio nešto, ali je mislio da će dobiti puno konkretnija uputstva. (Deo materijala sam i ja pročitala, i jeste napisan dosta uopšteno).
Casa, ma sve je to meni jasno, ali čak i da direktor naredi profesoru da poštuje detetova prava, džaba ako profesor nema pojma šta sve spada u ta prava.
Pa zato mama dođe s papirom na kojem jednostavno u natuknicama piše što treba.
Da, ali onda opet ispada da mama nešto pametuje sa pitajbogačijim nalazima i uputstvima...U stvarnosti većinu direktora baš i ne dotiču previše đačka prava. (mada moram da pohvalim školu u kojoj MM sada radi, stvarno se obraća pažnja na to baš zato što je šef zauzeo takav stav!)
Nije to pitajboga čijim (barem kod nas, a valjda nije niti kod vas) - to su papiri od ustanova koje rade takve procjene, najčešće na zahtjev škole i na uputnicu školskog liječnika, i ti papiri prolaze komisije, odobravanja itd.
Mislim da nije baš tako. Kao prvo mama ne govori ravnatelju kako da radi svoj posao, jer one ne radi nastavu, pa se nema zašto osjećati povrijeđen, napadnut ili uvrijeđen. Drugo, mama donosi papir ne kako bi ikome govorila što da radi već kako bi jasno i precizno uputila samog ravnatelja u pravo svojeg djeteta. Ne očekujući da se netko tako bitan i velik bavi takvim tricama kao što je implementacija IP-a za svako pojedino dijete. Vjerujem da su šanse mnogo veće ovako nego obilaženjem profesora i službi. Kao kad u Ikei ne dobiješ sve što trebaš onda tražiš da ti dostave što nedostaje pa pošalješ mail s popisom stvari koje nedostaju, jer ne trebaju oni znat što tebi nedostaje.
Mima, zar se može i za privatnog psihologa dobiti preporuka i uputnica? Ja mislim da kod nas ne može, mada stvarno nisam više sigurna, kod nas se svašta menjalo.
Quote:
Originally Posted by sirius
IP je odlucila komisija ( psiholog, psihijatar i defektolog ) na uputnicu, ali kako njihovi nalazi nisu detaljni sto se ucenja tice, platila sam dodatno i privatnog psihologa koji je testirao : pamcenje , radnu memoriju i nacin ucenja , te napisao vrlo detaljne i konkretne preporuke.Quote:
Originally Posted by pulinka
Dobro, casa, ja se slažem da pola uspeha leži u pravom pristupu, i da nema štete od toga da se ide do šefa, samo koliko će koristi biti opet je vrlo diskutabilno, opet treba da prođe vreme da se rezultati vide (ili ne vide), itd, itd.
Ne može se, ali taj psiholog kojeg sirius spominje tek nije pitajboga tko, nego najveći autoritet u zemlji za tu vrstu problema.
Tako sam ja i shvatila- da je dete svakako dobilo IP, ali da ta detaljna uputstva potiču od privatnika, pa škola ne mora da ima obavezu da se drži baš njegovih smernica, tj. to može da im bude izgovor da se toga ne drže. (Ono "pitajboga" je svakako bilo sarkastično, u slučaju da nije očigledno.)Quote:
Originally Posted by sirius
Edit-sad vidim-Mima, meni nije namera da osporavam kredibilitet autoriteta,-ali misliš da jedan šef škole zna ko je najveći autoritet za taj problem i da ga se to tiče, ako reši da ga se ne tiče?
Nakon što sljedeći put dijete dobije neadekvatan test lijepo se ustane i kaže: Neću pisat. i ode samo ravnatelju s testom u ruci. Baš najozbiljnije mislim da u 99% škola nakon toga dijete dobiva adekvatan test. Koliko razumijem, dijete je već veliko, svjesno je svojeg IP-a i ne mislim da bi ga ovakav postupak ranio do kraja života.
HahahaQuote:
Originally Posted by casa
ne moras dva puta reci. Djete je profesorici nakon sto je dobilo test reklo da ce reci mami i ministarstvu da ona ne provodi ono sto na papiru pise. Njegov problem izmedu ostalog je da sve primjecuje , a nema dlake na jeziku.
ali to mu ne cini dobro, jer profesoricu silno nervira . Radije bih da on ne mora voditi takve bitke.
Molim te odi ravnatelju, i uputi sina da se sljedeći put ne žali profesoru već da kulturno zamoli da s testom ode do ravnatelja.
Naravno, žalosno je da dijete mora vodit ovakve bitke, ali živimo u realnom svijetu i ljudi griješe a djeca se s greškama moraju naučit nosit.
sirius, baš mi je žao čitati da se suočavaš s problemom gdje ga ne bi trebalo biti. U želji da postanu jednorozi, neki prosvjetari posegnu za knjigom, odu na edukaciju, savjetuju se s timom iz stručne, socijalnim pedagogom, defektologom (također motiviranim jednorozima). Navijam da odeš ravnatelju jer je profesorica očito krivo shvatila poantu cijele priče. Znam i po svom kolektivu. Neki ne mogu shvatiti da se ne radi o neodgoju, bezobraznoj i neznamnijavišekakvoj djeci i nabrijanim roditeljima, nego djeci gdje ne mogu raditi kako rade peto desetljeće zaredom. Nadam se pozitivnim ishodima! :-)
sirius , casa ti mudro zbori.
iskreno poznajući te ovako preko foruma bas me cudi da dosad uopće nisi pokusala rjesit problem preko ravnatelja. Nemoj zazirati od njega.Sretno!
Ja cu s druge strane ograde reci: sto bi dala da moji ucenici s IP i PP imaju takve papire!Quote:
Originally Posted by sirius
Na pocetku svake skolske godine procitam nalaze ucenika kojima predajem. Do sad je samo jedan ucenik imao nalaz s detaljnim uputama (nije bio nalaz privatnika). Svi ostali nalazi (mislim na dio s naputcima) izgledaju ko da su copy-paste, sve nesto opcenito. I onda nabadam.
Program za svakog ucenika s IP i PP trebamo napraviti u prvih mjesec dana, a ja za to vrijeme polovicu ucenika vidim najvise sest puta!
Procitam svaku ovakvu temu i cesto nadem nesto sto mogu iskoristiti.
Zao mi je da i djeca i vi morate rjesavati tolike probleme, ali vjerujte, slabo smo educirani za takav nacin rada. A neki od nas se trude vise, neki manje.
I mislim da nije lose razgovarati s predmetnim nastavnikom. Tko zna sto se sve izgubilo u prijevodu roditelj-strucna sluzba-nastavnik.
Moje roditeljsko iskustvo je potpuno isto!Quote:
Originally Posted by enela
Puno je djece bez papira koji bi se spasili (skupa s profesorima) da imaju papire. S druge strane - samo da kažem kako se dobivaju detaljne upute: to nije napisano u rješenju ministarstva o posebnom obliku školovanja. Tamo piše samo dijagnoza, recimo F81.0 (specifične teškoće čitanja) ili F81.1 (specifične teškoće izgovaranja) - ali NEMA onoga što je osoblju škole potrebno, nema "kuharice" u kojoj bi pisalo ovako nešto
"Zbog kratkog intervala pažnje preporučuje se pismeni ispit provoditi u trajanju do max. 20 minuta" ili "zbog teškoća čitanja preporučuje se pretežno usmeno ispitivanje".
Daklem, kad su zakoni pisani - dobro se mislilo, ali provedba šteka jer su opet sve pokušali utrpati u dvije vreće: IP i PP
Profesori ne moraju biti defektolozi, logopedi i psiholozi... Oni trebaju dobiti JASNE UPUTE što im je činiti. Ali ni sve ove struke to ne mogu znati nakon jednog pregleda. Da bi npr. logoped napisao upute, treba dijete pratiti neko vrijeme, mjeriti interval pažnje, mjeriti kratkotrajnu memoriju (imaju oni svoje metode), isprobati što pojedinom djetetu odgovara i tek onda osmisliti metode koje su najbolje za upravo to dijete, pa onda s roditeljima i školom utrenirati dijete da se time i koristi.
Neke stvari se mogu popraviti, druge se ne mogu. Ako je dijete nagluho ili slabovidno ili ima štajaznam hemiparezu - te stvari ostaju, nema tu napretka. Svrha je škole da takvu djecu osposobi da funkcioniraju najbolje što mogu i da danas-sutra budu osposobljeni (oni koji mogu) za samostalan život i neko zanimanje koje im odgovara, bez obzira da li imaju PP ili IP. To su godine i godine truda...
Ono što mi NIKADA nije bilo jasno - zašto društvo (ne samo školski sustav) ne uloži maksimum u osposobljavanje te djece, da oni danas-sutra nisu na teret obitelji i društvu? Očito za to treba vremena. Nešto se radi, ali to još uvijek nije dovoljno, tj. ima puno prostora za poboljšanja. Ne znam za sve škole, ali u školi gdje su moji sinovi (a to je mala škola bez puno logistike) napravili bi uvijek zakonski minimum. Ostalo je bilo prepušteno dobroj volji pojedinih učitelja i profesora, koji za to nisu bili ni educirani, a još manje je njihov trud bio prepoznat i nagrađen. Nadam se da će se to kad-tad promijeniti. Ne bih se usudila tvrditi da je sve više djece kojima treba pomoć, ali nužno treba polako mijenjati školski sustav koji je još uvijek marijaterezijanski i ne baš dobro prilagođen potrebama 21. stoljeća. U praksi - pa valjda ta kriza ne bude trajala do sudnjeg dana.... Nadam se da će se naći sluha i za školstvo, ili barem za pojedince u tom sustavu koji bi mogli i htjeli više.
Ne funkcionira NIŠTA! Sustav počiva na dobroj volji pojedinca. Izašao je novi pravilnik s novom klasifikacijom IPa i PPa, tek sad nista nije jasno.
Inače moje dosadašnje iskustvo sa školom je vrlo dobro (znam da to ovisu o učiteljici), imamo vrlo angažiranu defektologinju koja ima i znanje i volju, ali.....moje je dijete zapelo na adresi koja bi trebala biti glavna potpota u "borbi" sa školom - ERF. Već dvije obrade smo tamo prošli ne bi li dijete dobilo IP. Zašto dvije? Jer nalaz čekam već drugu godinu, pa bi stari nalaz ionako bio zastario. Zaista sam sve debelo NA VRIJEME ( u 3.r.) poduzela da mi dijete ima IP od 5.r., ali po svemu sudeći neće ga imati.
Škola usko surađuje s ERFom i preferira njihov nalaz, razumijem i zasto, jer je dovoljno detaljan i kvalitetan.
Zovu i mole oni, zovem i molim ja.
I što da čovjek na to kaže? Mene ne zanima činjenica da mi je dijete superodlikaš (jer samo ja znam koliko me to košta, a tek nju...ali njoj je to nasušna potreba, da ne idem sad u psihol.razloge te činjenice) pa valjda zbog toga nije hitan slučaj, onako u stilu - pa nema ona velikih problema, pogledajte ocjene, divno dijete.
Sirius, očigledno je da imate lošu učiteljicu i nažalost mislim da što god ti napravila neće biti pomaka jer je ona jednostavno takva da ne razumije tu problematiku ili se ne želi potruditi. Da ja imam takvu situaciju prvo bi se dobro raspitala i onda premjestila dijete kod nekoga tko se zna posvetiti takvoj djeci, tko ih razumije i želi im olakšati život. Pa makar ga morala voziti ne znam gdje, vjerovatno negdje u Zagrebu postoji takav profesor.
Htjela bih se sovrnuti samo na ono što je napisala Deadi vezano za "perspektivne" sportaše.
U pojedinim gimnazijama i srednjim školama u Zagrebu postoji mogućnost da djeca koja imaju kategorizaciju Hrvatskog olimpijskog odbora mogu zatražiti odgovaranje po dogovoru. To znači da testove pišu kada i svi drugi u razredu, a za usmeno odgovaranje ako ih prozovu mogu reći da nisu spremni i dogovore se s profesorom kada će odgovarati.
Osobno smatram da je to u redu, djeca koja su toliko angažirana u sportu da dobiju kategorizaciju HOO treniraju svakodnevno i gube na to više sati u danu, naravno da nisu u istoj poziciji kao djeca koja nemaju te aktivnosti.
Davorka, dijete ide u 6 razred. Ima vise od 1 profesora. Statisticki gledano u svakoj skoli bude barem jedan od njih 10 koji ne rade ili nece raditi kako treba. Ne kanim dijete ispisivati iz skole zbog jednog loseg profesora. Imamo i mi svoj zivot, i drugo djete koje takoder treba brigu. Ne mozemo razvazati dijete okolo jer netko ne radi svoj posao, i tako ogromnu energiju ulazemo. Novac i vrijeme takoder. Najbitnije je sacuvati zdravlje i zdrav razum , kod svih nas. Formalno obrazovanje jest sporedna stvar , ako gledamo cijelo dijete kao pojedinca.
Naravno da je u redu. To je isto oblik individualiziranog pristupa - učenik sportaš treba savladati sve gradivo, ali ne mora nužno odgovarati kad ga prozovu nego mu se izađe u susret da se javi kad je spreman. Dakako, to ne treba zlorabiti, ali djeca koja su aktivna u sportu + njihovi roditelji to znaju. Treba voditi računa ne samo o klubu, nego i o najboljem interesu djeteta. Jer ne mogu svi računati da će postati vrhunski profesionalni nogometaši, pa im neće trebati druga znanja... Uostalom, čak i da postanu svjetski poznati, trebat će im npr. znanje stranih jezika, tako da je i za njih cjelokupno obrazovanje važno.Quote:
Originally Posted by davorka
I tako putujem busom danas na jednoj duzoj gradskoj liniji , i zalim se mami cije dijete ide sa mojim u razred.
u jednom trenutku okrece se mladic sa sjedala ispred, i ispricava se jer ( silom prilka cuje moj ragovor). On je asistent u osnovnoj skoli, pa me tjesi i kaze da nema " kruha " od finoce i upornosti, ali da nekim profesorima jedino pomaze da im inspekcija ministrastva objasni kako se provodi IP. Mora da inspekcija sve to objasnjava prihvatljivijim jezikom.8-)
Oni imaju svoje metode, tiruliru...
Vidis da si bila premekana, nepoznati ljudi ti to moraju govoriti, ccccc...
Sirius, oprosti, nisam htjela pametovati, ti najbolje znaš situaciju kakva je kod vas.
Ali, kroz postove vidim da si konstantno nezadovoljna sa pristupom prema djetetu, da poduzimaš sve što možeš i trudiš se, a pomaka nema. Zato sam mislila, ako ovdje pomaka nema, možda bi negdje drugdje bilo. Ne nužno na drugom kraju grada, ima sigurno i neka škola koja vam je blizu uz ovu u koju već ide.
Jer, malo mi je vjerovatno da će i nakon inspekcije stvari biti drugačije, kako je netko rekao u našoj OŠ: za inspekciju se svatko može pripremiti, a i za sve te stvari je potrebno vrijeme (da prijaviš, da inspekcija dođe, da daju nalaz....dotad će dijete već završavati 7.razred).
Davorka, vecina roditelja cija djeca imaju IP i PP (a zive u prosjecno angaziranim obiteljima ) nisu zadovoljna kako se IP (ne )provodi. Kad se dode u 5 razred , i kad dobijes 10 profesora , statisticki odredeni broj njih nece provoditi ono sto treba. Ono sto spasava nasu skolu jest da ona IMA barem jednog clana strucne sluzbe koji razumije problem i ima volju educirati profesore. Neke skole to nemaju. Znam roditelje koji su birali skole po preporuci, pa se na kraju tamo ne provodi IP kako bi trebalo. Uglavnom, vecinom jest kako ti grah padne.
Vrlo je ocito da sam ja bila prefina do sad, i da sam icekivala da sustav sljaka u nekom trenutku. Ono , cimas par puta ( fino) pa prije ili kasnije - radi. Ali ocito nije tako. Korak broj 1, 2, 3 , 4 i 5 su poduzeti.
preostaje 6 i 7.
( sto mogu, sistematicna sam, ne volim preskakati korake)
Rijetko sam na forumu (dosla sam vidjeti sto ima s upisima u srednju), pa se kasno ukljucujem u temu. Ali htjela bih u svemu potpisati Sirius, i reci da mi se cini da je njen pristup jedini moguc, iako mozda nekom izgleda premekan.
To sto mi roditelji djece s teskocama nismo zadovoljni, ne znaci da ima neki postupak kojim bi se stanje moglo popraviti tako da odjednom bude ok. Pogotovo mislim da to nije inspekcija, a ni preseljenje u drugu skolu, ako to dijete samo ne zeli.
Meni se uvijek cinilo da je vazno zadrzati dobre odnose sa skolom, i pokusavati uvijek gurati u nekom pozitivnom tonu, jer u krajnjoj liniji odnos skola-roditelj ce se ipak odraziti i na odnos skola-dijete, a on je tamo svaki dan (i nije ni priblizno ovako hrabar kao siriusin). I svako malo nam treba da se oko necega skola angazira (svake godine procedura oko novog asistenta, svaki izlet je poseban problem, profesionalna orijentacija, nadoknade duzih izostanaka...), a sve je to lakse dogovarati ako ne razgovaramo preko nisana.
Istina je da to mene ponekad kosta zivaca. Prosle godine mi je bio ogroman projekt izgurati da na maturalac ide sam s asistenticom, a ne da ide netko od nas roditelja.
K tome, roditelje takve djece (cak i kad su ovako kulturni kao ja :) ), nakon nekog doba pocnu dozivljavati kao pain in the ass. To su oni sto stalno nesto extra izvoljevaju. Kao, eto opet nje u skoli...
Sto se tice postupaka individualizacije, ne mogu reci da se strucna sluzba iskazala oko suradnje s predmetnim profesorima. Pogotovo kad dijete ima asistenta, onda se uglavnom svi oslone na njega. Npr. tesko i sporo pise - umjesto da mu pripreme listice s planom ploce, u kojima ce on dopuniti neke rijeci i fraze i tako aktivnije pratiti, kako je bio dogovor vise puta, svi profesori (osim razrednice) jednostavno puste da u biljeznicu sve zapisuje asistentica. A dijete onda besposleno zjaka, pa se cude jer je dekoncentriran i radi nesto drugo.
Takodjer, i medju profesorima ima onih koji ce sami i bez puno uputa shvatiti kako treba individualno prilagoditi pristup, a ima i onih za ciji se IQ ozbiljno zabrinete (npr. profesor iz likovnog koji me za dijete, koje inace ima velikih problema s motorikom, i jos k tome slomljenu ruku u gipsu, pita moze li ga taj sat ocjenjivati? :roll:). A s druge strane, prof iz matke, koja je bez ikakvih dodatnih uputa sama procijenila kako mu dozirati zadace, kako provesti testove, kako raditi geometriju, a da on to sve svlada bez problema.
Onim prvima, bojim se, nikakva inspekcija nece pomoci. u nasoj skoli, na srecu, iz predmeta za kojem mislim da su vazni, su profesori uglavnom ok.
A sto se popustanja tice - nasoj se pedagoginji npr. dugo u svakom razgovoru moglo cuti da podrazumijeva da je dobar dio sinovih odlicnih ocjena poklonjen. Onda je nedavno, kad nije bilo asistentice, nekoliko sati sjedila s njim u razredu i pomagala mu. I bila ugodno iznenadjena kako on zaista 'ima znanja'.
A zakaj:love:
to si stvarno dobro primjetila , ako metodika nije odgovarajuca izgleda kao da nema znanja.
ja sam nasoj profesorici koja ne razumije problem rekla otvoreno da ona ocjenjuje poteskocu, a ne znanje. Ona ocekuje da se on prilagodi njezinoj metodici , i njegova sposobnost prilagodbe jest ocjena.
Ne -znanje. Ona misli da on moze vise, ali ne shvaca da on moze vise na svoj nacin , a ne na njezin.
ali kod nje ne postoji drugaciji nacin osim njezinog.
Ali covjek ne vjeruje od cega se zapravo pravi problem. Od jednog pisljivog papira za test koji je napisan na nacin koji djelomicno kompenzira poteskocu , i omogucava da se vidi- znanje.
to je zaista nevjerojatno. a zašto je tako tvrdoglava? :D šta može izgubiti ako proba, pa ne tražiš od nje ne znam što :?:Quote:
Originally Posted by sirius
A zakaj :love2:
Bože, cvijeto, pa mrzi je da proba, nije li to očigledno? Ako sastavlja za ceo razred na grafoskop, onda mora još za njega jednog posebno da kuca ili piše na papir, pa posebne zadatke da sastavlja da ne bi komplikovala sa brojevima, pa da razmisli koliki razmak između zadataka da mu ostavi a da bude dovoljan, pa još ako nije vešta sa kompjuterom treba tu i prelom strane podesiti da to liči na nešto, pa eto ti ode njeno vreme...A grafofoliju kad jednom ispišeš možeš 10 godina istu da koristiš...Quote:
Originally Posted by cvijeta73
A ako jednom i proba pa se pokaže kao uspešno, onda će morati stalno tako, i za neke buduće đake isto...
kako je to 3? ako si ispravio na 5, onda je to 5-valjda se ocjenjuje znanje, a ne skupljanje ocjena.Quote:
Originally Posted by Deaedi
naravno da se ne može tolerirati da netko stalno jedinice ispravlja na petice-ali za takav slučaj još nisam ni čula.
o da, potpisujem.Quote:
Originally Posted by enela
ponekad se osjećam potpuno nekompetentna, a sve zato jer se od mene očekuje da nakon što sam vidjela dijete par puta napravim plan i program rada za cijelu godinu.
da ne velim da nalaze još nikada od nijednog djeteta s individualiziranim ili prilagođenim programom nisam vidjela, stručna služba je tu samo da prekontrolira imam li ja sve planove i programe, edukacija o radu s djecom s poteškoćama-nula bodova, pa se kad dijete dobije lošiju ocjenu pitaš tražiš li previše, kad dobije dobru jesu li pitanja bila prelaka i tak...
svakako bi roditeljima savjetovala razgovor s predmetnim učiteljima-mislim da je za uspješan rad s djecom s poteškoćama suradnja škole i roditelja nužna. na sustav kakav je naš se ne treba previše oslanjati, a to, naravno, znate i sami.
potpuno smo prepušteni sami sebi, još kad imaš roditelje s kojima možeš surađivati i koji su angažirani, a vrlo često ni roditelji nnisu posebno uključeni
Suncokret, sve je to meni jasno.
Ali sto se cini kad vrlo ocito imas profesora koji ne zna i ne zeli suradivati ?
Jer ja sam IZNIMNO suradljiv roditelj , ali cini se da bas zbog toga profesori misle da oni me trebaju raditi nista dodatno jer ce mama potegnuti ( a dijete nece imati jedinice da bi bio medu problematicnim po ocjenama).
Da, pravilnik kaze da se plan rada djeteta na IP-u donosi u suradnji s roditeljima koji najbolje znaju sto je to sto bi olaksalo pisanje testa. U praksi ne znam je li ijedan plan napravljen tako.
Ma tlak mi se odmah digne na ono " roditelj nije suradljiv".
svi profesori polaze sa te pozicije uz poziciju " nije educiran".
e, ako , to ne pali . Ili se roditelj ne uklapau profil, onda dolazimo do toga da je : " dijete nesamostalno jer roditelj radi svaki dan sa njim pa se zbog toga ne zeli osamostaliti".
To je zapravo posljednji biser. Dijete je nesamostalno zbog matere koja radi sa njim.
Ne, ne radi mater zato sto dijete ima poteskoce pa je posljedicno zbog toga nesamostalno. Nego je dijete nesamostalno zbog matere, a ne poteskoca. Maknes mater iz jednadbe i dijete je skroz normalno. Ne moras niti listic printati za test jer ne vidis potrebu za tim.
moram reci da ja zaista nemam problem reci ( pristojno i odlucno) bilo kome misljenje o njemu i njegovim greskama, nemam problem dolaziti na sastanke i educirati (mora da mi je to zivotna karma) , nemam problem niti dopise i obavijesti sluzbene pisati... Nista od toga mi nije tesko. Ali pokusavam to ciniti na najbolji moguci nacin, da ne izlozim dijete dobatnom bjesu i frustraciji. Jer moje dijete je tamo svaki dan. Ima poteskoce kojih je svjestan, i zbog kojih mu je tesko svaki dan 24 sata dnevno, on zeli biti kao drugi, ne zeli da mu se to neprestano nabija na nos. Osim toga on nije naucio biti tako smiren , tolerantan i biranog jezika ( kao ja sad).
Evo nastavnicima predlazem ukljucenje u FB grupu Adhd-hiperaktivni sanjari, gdje u datoteci imaju sve sto je potrebno za razumijevanje teskoca, planove rada za pp i ip, primjere, pravilnike, nacine, pisu i roditelji i nastavnici, zbilja ce svatko dobiti odgovore na svoja pitanja. (povremeno se izlije i žuč već "poluludih" roditelja, ali grupa sluzi za podrsku i razumijevanje.
A ti si vidjela plan?Quote:
Originally Posted by čokolada
Ja sam imala pozitivno iskustvo samo s učiteljicom starijeg sina, koja si je na svoju ruku dala truda. I prof.matematike mlađeg sina je postupala slično.
Stručnu službu da ne spominjem... razumijem ja da njima nije bio primarni interes brinuti o mojoj djeci koji su u nižim razredima išli i u SUVAG i Pcm i pomagao mi je prijatelj logoped, ali nisam bila zadovoljna. Imala sam s mlađim sinom homeschooling godinama jer me zanimala dobrobit djeteta. A isto kao i sirius, nisam tražila drugu školu zbog raznih rszloga.
Nema veze...Moja su djeca uglavnom prerasla svoje dječje probleme. Ono što čovjeks boli je činjenica da bi se uz minimalna ulaganja i samo malo više razumijevanja za takvu djecu (s papirima ili bez) moglo napraviti puno više bez da im se ogadi škola do kraja života. Profesori i učitelji tu imaju najmanji manevarski prostor.