Printable View
Kratkorocno, posao ne bi bio napravljen u dogovorenom roku. Sto je na nekim poslovima koje je radio bilo vise, a na nekima manje bitno.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Dugorocno, mozda bi zaposlili jos nekog da preuzme dio posla. No, onda vjerojatno ni placa ne bi rasla.
E i jedan komentar na slanje mailova van radnog vremena. Šaljem ponekad, pogotovo kad je "frka" no godinama sam imala pravilo da sve mailove koje napišem preko vikenda ili iza 19 navečer ili prije 8 ujutro ne šaljem nego ih samo ostavim u draftu, i pošaljem idući radni dan u 8h ujutro. Iznimka su mailovi za slične poput mene za koje znam da im nije problem primiti i odgovoriti na mail preko vikenda. Makar, malo sam popustila tu zadnjih godinu dana, bilo je previše ludo. No evo dajem si u zadatak da van radnog vremena opet šaljem samo iznimno mailove. Svi primaju mailove na mobitelu i ne želim ih dovoditi u situacije da preko vikenda troše privatno vrijeme na posao jer su vidjeli novi mail i možda iz navike krenu čitati, ili nedobog se iznervirati zbog sadržaja :mrgreen: Ionako se ništa neće riješiti prije 8h ujutro idući radni dan.
Otkako sam skuzila tu opciju, ako slucajno i napisem mail navecer ili vikendom, kazem Outlooku da ga posalje u 8 i nesto prvi iduci radni dan.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Inace sam nakon sto smo izasli iz lock-downa, pocela razmisljati kao Lili. Kad izadjem s posla, prestanem razmisljat o poslu, kao na botun :) Volim svoj posao, al jednostavno nemam vremena da se bavim njim van radnog vremena.
Ja imam tri ekipe s kojima radim:
- tim iz firme
- tim iz firme s kojom zajedno radimo na projektu
- klijent
Klijentu nikada ne šaljem mailove u čudna doba, isto to radim. Samo sve spremim u ponoć i stisnem send ujutro.
Često tako i sa ekipom iz svoje firme.
No evo konkretno sinoć sam radila do pola 1 jer ekipa iz druge firme ima vrlo kratak rok i radit će na tome preko vikenda.
Zamoli su me u petak oko 14h da nešto napravim za što mi treba oko 3 sata, ali sam imala i drugih stvari za obaviti, između ostalog morala sam i pokupiti klince oko 16h.
Pa sam pitala, radite za vikend ili može u ponedjeljak? Rade za vikend i mole ako ikako mogu. I mogu. Da nisam išla po klince ostala bih do 19h, ovako sam prebacila na navečer.
Jer bi oni inače izgubili dva dana od roka. Dakle mail u ponoć šaljem samo kad znam da ga netko čeka.
Znam da u nekom smislu sve to zvuči suludo i ludo, i možemo se pitati čemu sve to. I da, nitko ne može dugo tako, i dugoročno svi uništavaju zdravlje, i je li smisao života izgarati na poslu...
(Kad smo već kod toga, znam ja i žene koje u 2 ujutro ribaju rernu ili do pola noći peku 17. vrstu kolača ili nešto slično. I to ne jednom godišnje nego svaki put kad je rerna prljava a ne stignu preko dana)
No, s druge strane. Ja se u poslu susrećem i sa sljedećim situacijama:
- 30 dana mi nitko ne odgovori na mail iako je bilo i podsjećanja i telefonskih poziva
- 3 mjeseca nitko ne pročita niti komentira ono što si im poslao, iako ih pitaš i podsjećaš... nema ni osnovne pristojne komunikacije da ti odgovore “budemo, ne stignemo”. A tebi samome uopće nije važno hoće oni to čitati ili ne, nego to da oni to pročitaju i jave povratnu informaciju je bitno za hrpu drugih ljudi da odrade posao do kraja, do datuma u ugovoru, no koga briga, nama ide vrijeme, ne njima
- 11 mjeseci kasne s objavom natječaja, i ostave samo 1 mjesec za provedbu umjesto 11 mjeseci
- 3 godine kasne s objavom natječaja
- 5 godina uopće ne provedu projekt
- 30 dana odobreni račun ne proslijede na plaćanje, pa plaćaju penale
Mislim da uopće ne moram izreći u kojoj se vrsti poslovnih subjekata to događa.
I dok za ove veće stvari tipa 3 i 5 godina mogu razumjeti da su tu veći strukturni problemi, ovo da u nekoj instituciji nitko ne može 30 dana odgovoriti na mail, ili proslijediti račun na plaćanje, a tebi je već sjeo PDV na pola milijuna kuna i stalno ih pitaš kad će... mi je ono stvarno nemam riječi! I ako se iza toga krije to da su svi ti ljudi zapravo jako zaposleni, no svaki dan u 15.55 već stoje pred liftom jer smisao života nije posao nego otići s posla, onda da... to sunce nekome sutradan neće izaći. Jer se neke stvari ipak neće dogoditi.
Ne kažem da je to normalno i da svi moramo težiti tome da radimo 12 sati i da izgaramo.
Ali ako nekad netko ne radi 12 sati dnevno, neke stvari se zbilja neće ni dogoditi jer to što se netko nekad ubija sigurno čini razliku.
To sto ti opisujes je zapadni model, ovo di jedan radi jer je vecina pametnih poslova vise-manje stalno 8 plus, a drugi odgaja djecu. I di su izbori (za zenu najcesce) ne ides u te karijere jer se zna da se to ne moze s djecom. Il ne ides sad dok su mali, a trziste jr flrksibilnije nego nase i lakse ces upast nazad u r snagu jer mijenjas poslove svake 4 god (kod nas samo menadzeri rade bas takav firma hopping). Neki cinovnik drzavni ima x takvih kojemu trrba platit pdv, a fin. nije motiviran napravit da svakoj takvoj privat firmi sunce sja a konto njegovog ostanka izvan r vremena. Vjer ima i puno neg. selekcije politicke i babab i striceva pa nisu svi super kvalitetni nego su 'neciji'. Sve du to intimni izbori - sto vise zelis, sto ti je bitnije u nekom trenu, ostat to radit, ne ostat. Cinjenica je da se tvoje nezadovoljstvo odn. propitivanje provlaci godinama, znaci nije to nesto s cim si se pomirila.
Neki se ljudi povremeno ubijaju u zdravstvenim sustavu. Povremeno nema drugog izbora. Dugorocno znaci da je organizacija i ( kratkorocno i dugorocno) planiranje lose.
Ne vjerujem da je u drugim sustavima drugacije.
Isto tako neki ljudi se ubijaju cijeli zivot jer zele tako ili ne znaju drugacije, neki promjene posao za neki gdje se manje ubijaju.
Apsolutno je nepotrebno da se netko ubija na poslu ili radi po 10-12 sati.
Ako ima toliko puno posla, treba zaposliti još nekoga.
BB ti pokušavaš objasniti da je to normalno kako radiš?
Sorry, meni nije.
Ni ribanje pećnice usred noći nije normalno.
Ni mailovi usred noći mi nisu normalni pa sam upozorila bivšeg poslodavca na to i zamolila ga da to promijeni.
Obećao je da bude.
Nije.
Dala sam otkaz par dana nakon tog razgovora, a on ostao u šoku.
Nisam imala rezervnu opciju, ali sam znala da ako sad ne odem, bit će još gore.
Pa sam završila na burzi i u roku par dana našla stoput bolji posao.
Imala sam još ponuda, ali mi nisu odgovarale financijski pa se plaća naglo dizala kad sam rekla koliko tražim...
Anyway,
Ne dam se više iskorištavati nikome.
Ja ne znam koliko mi je života ostalo; tri dana ili 33 godine i želim to proživjeti ljudski.
Meni je normalno da odradim do 8 sati maksimalno i da mi je dom uredan i da vikende i popodneva provodim sa svojom kćeri i mužem.
Sve ostalo mi je neprihvatljivo.
Sent from my iPhone using Tapatalk
A jesam. Pomirila sam se. Znam da ću tako raditi do penzije. Ili do kad već ako me zdravlje prije u tome spriječi :mrgreen:.
Samo se uzrujam kad pomislim da netko tvrdi da tako raditi nema baš nikakvog smisla za svijet :mrgreen:.
Sad samo istražujem je l je to obrazac koji se ponavlja i očito je, ne samo kod mene.
Pa mi je sad sljedeći korak odlučiti da ostajem ili odlazim skroz (ne skroz, skroz, nego na x godina recimo, znam da ću se kad tad vratiti u nešto gdje se izgara i ako sada odem u nešto mirno).
Pa ako 12 sati dnevno radiš na ubrzanoj proizvodnji hrvatskog cjepiva protiv covida, onda to ima smisla i od toga ima koristi za svijet.
Postoje poslovi gdje se ljude ne nabacuje lopatom. Što meni vrijedi još netko kad da bi mogao u peaku preuzeti dio posla pratkično je trebao biti od početka cijelo vrijeme biti tu i ništa ne raditi (ili bar ponešto) nego biti informiran + još onda naša koordinacija tko radi što, pa si međusobno "gazite po nogama" i sl, pa se ne slažete oko smjera i umjesto da samo odlučiš potrošiš još hrpu energije da se s tim nekim dogovoriš itd. Ne ide. A ako sve to ne zna onda praktično moraš svaku stvar objasniti što treba napraviti i često provjeriti je li baš točno tako - onda mi je u stvari više posla.
A što je najbolje (ili najgore - ovisno o perspektivi :mrgreen:) - idući put je skoro sve opet novo, znači opet nema mogućnosti da netko "samo tako" uleti pred kraj. Odnosno ponekad ima, ako na vrijeme se tako stvari poslože, ali nekako uvijek ispadne i kad si to planirao i podijelio na vrijeme - na kraju uvijek ima više posla nego 8h dnevno, ali ama baš uvijek. I to je tako. Knjige su napisane o tome, i zaključak je uvijek isti. Tko to ne želi - ne ide u te vode.
Zato često ljudi kod mene odu u freelancere, da nakon toga uzmu baš 100% odmor, ali onda nema plaće a i naše tržište je nesigurno i malo - za tako nešto treba otići van. I da, moram priznati da ima puno žena tu kod nas koje rade ovaj posao, nisam primjetila da je baš nešto ekskluzivno mačistički.
Ne pokušavam objasniti da je to normalno, nego da je uobičajeno i da u nekim djelatnostima neki ljudi tako rade jer ne ide drugačije.
Neki od vas ovdje pišu o tome “kako iza toga stoji zločesti poslodavac koji nekoga tjera bičem”.
Ne znam kako bih to objasnila, da, u jednu ruku je za to odgovaran poslodavac, on nije zaposlio još nekoga i on je potpisao taj ugovor.
A ponekad ti nije dvije nove osobe ne pomažu.
Ali u mom poslu ja sa svojim šefom o poslu pričam valjda 5x godišnje (ako nema nekih ogromnih problema). Meni je “šef” projekt - rokovi projekta, zadaci na projektu, papir na kojem je sve opisano... nikad me šef nije zvao ili mi pisao mail u ponoć, vikendom...
Ja ako odem van u 16h taj projekt neće biti na vrijeme ili neće biti uopće ili neće biti kako treba, i meni - meni to nema nikavog smisla. Ja onda to neću ni raditi jer se ne može kako treba.
Tko je kriv za rokove? Tržište. Klijent želi u tom roku, ako nećeš ti, hoće netko drugi. I nećeš ti dobiti projekt sa super rokom. Nećeš dobiti nikakav.
Je li to normalno? Slažem se da za većinu ljudi nije, niti mislim da treba biti.
Ali da će uvijek biti takvih poslova i ljudi koji će pristajati tako raditi - bit će.
Jasno.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ali mislim da BB ne radi projektu covid cjepiva.
Naravno da je kriv poslodavac, on je taj koji uzima poslove s rokovima za koje zna da se ne mogu izvršiti ako mu radnici rade 8 sati dnevno. Ti Bubilo imaš Stockholmski sindrom.
Da, svijet živi samo od Covid cjepiva.
Da sve drugo sutra stane, ne bi bilo nikakve razlike.
Ako netko zeli raditi posao koji traje 12 sati tjednom plus koji sat vikendom i tako cijeli zivot do penzije ne vidim u cemu je problem? Ako mu to odgovara karakterno, fizicki i psihicki moze, moze obitelj organizirati oko takvog posla ili odluci ne imati obitelj zbog takvog posla ...siroko mu polje. Nije uobicajeno, ali nije nesto sto je nenormalno.
Ako mu takav tempo vise ne odgovara iz bilog kojeg razloga onda je to druga stvar. Onda na to pitanje moze samo on odgovoriti.
Imam, i ja, i Silly i još 50 ljudi koje znam.
Pa čuj ti najbolje znaš što radiš, pa najbolje sama znaš bi li svijet stao da tvoj projekt bude gotov 1.5. umjesto 1.4.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Slazem se. Moguce da su pojedinacni rokovi i ok,al je jednostavno previse projekata koji se preklapaju.Citiraj:
Mima prvotno napisa
xCitiraj:
Tanči prvotno napisa
Ali radi se o tome da projekt ne bi kasnio 1 mjesec nego puno više od toga. Ili da uopće ne bi bio napravljen.
I da, problem je i to što dođe više projekata odjednom. Jer kad šalješ ponudu ili se javljaš na natječaj nikad ne znaš što ćeš od toga dobiti, a što ne. Pa nekad ne dobiješ ništa, a nekad 5 odjednom.
Nema veze... ovo zbilja nema smisla. Sve se svodi opet na priču “sit gladnom ne vjeruje”. Nije ni bitno.
Slažemo se oko toga da svatko sam radi izbor hoće li tako raditi ili ne.
Nikad se nećemo složiti oko toga da u nekim djelatnostima i poslovima jednostavno ne može drugačije. I meni nema smisla nastaviti tu raspravu. Da bi poslodavac nekad i mogao nešto učiniti stoji. No po mojem mišljenu stoji i to da nekad je i sam posao kao takav je takav i tu se ne može ništa. Pa ko voli, nek izvoli.
Ma daj, molim te! Poslodavcu je uloga da bude facilitator, a ne da bude 'sori, snalazi se, i meni je tesko'! To sto je whimp, pa te ne suportira, nego te vidi 5x godisnje, mislis da je to super? Drugo pitanje - ako je takav, koji ce ti djavo on? Zasto ne osnujes sviju firmu, pa onda i nominalno radis za sebe, kao sto ocito de facto radis.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Ne znam kakvi su to vazni i neodgodivi projekti, ali ako nije covid cjepivo svakako se poslodavac moze organizirati tako da ne preuzima poslove sa rokom koji ce zahtjevati radni tjedan od 70 sati . I tako godinama prihvaca projekte.
Rad od 70 sati tjedno priznajem ako traje pola godine, a drugu polovicu godine radim 0 sati uz placu.
BB takve poslove vani rade mladji bez obitelji, obveza i dobro im se plati?
U mojoj bransi bar je tako.
Kod nas, mislim u HR, uzimaju se poslovi s rokovima koje vani niko ne zeli odraditi. Ljudi rade kao i ti.
Dio daje otkaz, dio ostaje jer mogu tim tempom raditi.
E sad jel to neophodno, jel se mora ne znam.
I definitivno je i do tebe. Ne samo do poslodavca.
Mislim, ako ti je sef projekt/klijent, ako ovaj ne zaposljava druge jer, eto, smrc, jadan on, trziste je takvo, zasto ne radis to sto radis, samo solo? Ne kuzim koji su benefiti tog posloravca? Obicno su benefiti da se on brine o org. posla (ocito se ne brine), da snosi rizik (ocito ste prepusteni sami sebi). MM je bio u slicnoj situaciji, sef je postavio situaciju da si on sam nalazi klijente, da mu placa ovisi o tome koliko je radio, da mu profitabilnost mora bit ta i ta jer i on mora doprinijeti za rezije i troskove osoblja koje nije ni koristio (radio jemor doma, nije bas korstio tajnicku, ni marketinsku sluzbu). Rastavili su se i mm radi za sebe, jednako kao i prije (ne manje!), al s puno manje stresa i puno vise zadovoljetva jer sam moze sve odrediti, a ona neka sigurnost je ionako bila samo iluzija.
X. I taj poslodavac kojeg imas je 500x po meni gori od ovog s bicem. Razgivarate 5x god 'kad imas problema', a zapravo ih imas stalno.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
A da ti je ok tako, ne bi godinama imala ovu temu aktivnu. Sta te briga sta ima neko da ce to odradit za manje. Il se pomiri s tim da visak zaradjenog novca ide na support doma, nije to nuzno lose, stvar je sto je tebi bolje, a da odrzis neki prihvatljiv kontakt s obitelji. Vezano za mogucnost 10-satnog rada, to ti s godinama, cisto bioloski, ide sve teze. Sth's gotta give, pa sad jel to da posao kasni, da nije bas super odradjen, il da je outsorcano nesto iz kuce, moras sama vidit. Ono sto bih ja osobno zrtvovala zadnje, i prije djece, i prije muza itd., jest moje zdravlje. Osigurala bih si min 6 h spavanja, min 6000 koraka dnevno, min 2xtj vjezbanje, 1 dan vikenda slobodno (a da onda cijeli dan ne kuham i ne cistim). Pa kud puklo-puklo.
Ne radim sama jer je potrebno oko 50 ljudi + dosta skupe opreme da se projekt završi.
Nemam ni reference za dobivati posao, niti novca za uložiti u firmu niti nikakve uvjete niti kapaciteta da vodim firmu od 50 ljudi. Nas ukupno ima 200.
Malo sam već umorna, pa još samo ovo... u Hrvatskoj postoje ravno 3 firme koje ovo rade. I u sve 3 je identično. I kod kolege koji je otišao to raditi u London. Postoji još 5 do 10 sličnih firmi ovdje, ali ne točno istih. I kod svakog od tih 15 šefova bi bilo sve isto.
Stvarno vam kažem.
Nije problem u tom jednom jedinom mom šefu, nego u cijeloj branši. Mogu ja njemu otići i 50 x godišnje to dugoročno neće ništa promjeniti. Ponekad ću dobiti novog asistenta pa će mi on nakon godinu dana dobiti mjesto na faksu i otići na doktorat ili u London. Nekad ti se više to ni ne da, tražiti nove ljude.
Ja znam da je sve ovo nenormalno. Ali rješenje nije u mojoj firmi nego izvan nje.
I nisam ja krenula na temi nakon par godina opet o istome :mrgreen: :P.
Sve smo ovo pretresle i nisam imala potrebu sve još jednom.
Samo sam htjela vidjeti je l se drugima nekad nešto promjeni u životu ako ostanu u istom poslu ili nakon nekog vremena to opet postane puno posla.
Ako stalno radis iste stvari na isti nacin tesko je ocekivati drugaciji rezultat.
Rekao netko mudar na internetu.:mrgreen:
Promijeni šefa za početak
Beskorisno ti je to ako nije tvoja bransa. Evo kako funkc. u ex firmi mm-a: on ima mladje zaposlenike kojima i dalje soli pamet na isti nacin, a cijela stara garda je osla i osnovala svoje firme il freelancira (vecinom) il se zaposlila kod drugih poslodavaca (samo 1, zapravo). U nekom trenu vise psiholoski ne mozes jedno te isto, stalno u istim lupinzima, prestaje bit zanimljivo, nista ne ucis, samo zapravo odradjujes ko hrcak i bude vrijeme za mladje hrcke koji ipak makar iskustvo mogu dobit u tom odnosu.
Mijenjaj bransu. Kako ces stec reference za ista kad stalno hrckovo kolo vrtis. Ako uspijes sad u koroni. Ja sam sad u situaciji da mi je zao sto nisam ranije nesto napravila, sad je mozda kasno, a mozda i nije, probat cu, ja sam se primirila na necem, uvjetno recemo, manje ambicioznom, al mi je malo dosta. Uvijek ima neko drugo sunce, samo je kraj kad ode zdravlje i zivot.
BB sa strukom koju imas sigurni mozes raditi i nesto drugo osim ove uske branse.
Nije da moras mjenjati karijeru. Nismo u Finskoj da imamo barem 3 razlicite u zivotu.
xCitiraj:
sirius prvotno napisa
Imam ja milion referenci za ono što ja radim. Ali kad bih otvorila firmu ne bi mi to baš ništa značilo, referenca za taj dio koji sam ja napravila, meni treba referenca na to da imam 50 zaposlenih koji su svi zajedno napravili 5 projekata u zadnje 3 godine.
Znam da mogu raditi i nešto drugo.
Samo, postoje ljudi kojima treba 20 godina da skoče.
Mijenjaj tu usko specijalizaciju, mijenjaj nesto il 'nadji covika' tj 'zenu'. Jesi blize 40, 35 itd? Zapitaj samu sebe, ne moras meni odgovata. Iza 40 je druga energija, iza 50 druga itd. Ako si blize 30, radi nesto stoto. Vidis kako se lipo moze povrsno pratit forum ko ja, mos mislit da ja bas pratim detalje o nekome. Tako trebas i poslu pristupit...malo vise tako.
BB ti si sljaker. Kratko i jasno.
Nemas ambicije pokrenuti se i zato imas pdgovore koje imas.
Ne moras ti nikad skociti ako tebi odgovara posao i mozes pratiti tempo.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Nije da moras mjenjati posao.
Edit. Odgovore.
Takve kao ti poslodavci vole. Jer znaju da se na njih mogu osloniti.
Da zelis promijenila bi posao. Kad puknes, bas puknes to ces napraviti u hodu.
Do tad ces raditi po 10-12 sati. S projekta na projekt.
Ono sto ti mozda pomogne, iako sigurno nece, je da se zapitas. Sa 60 godina i svim sto zivot donosi u tim godinama hoces li moci raditi to sto radis?
A onda shvati da do mirovine ces imati jos 5 godina :aparatic:
Ajme ina baš ti hvala, imam 43 ;).
Sa 60 bih usporila ;). Ima par kolega i 60, još nisu odustali ;).