1. razred: program i ocjenjivanje

Što se titranja tiče, vjerojatno cure misle na to da neki učenici dobiju drugačiji test ili im se dozvoli da ga piše u produljenom vremenu, da mu daju više vremena pri usmenom odgovaranju, da mu razlome gradivo u više cjelina, da diskalkuličnima dozvole kalkulator, da dobiju pripremu-sažetak za test i sl. To se umjesto titranja zove IP ili PP i nije privilegija, nego pravo na osnovu teškoće (tko ima tu sreću da se IP/PP provodi, nisu svi te sreće).
Moja je imala prestrašnu situaciju u 6.r. kad joj je prvi put jedna profa (1.put ikad) skratila test za 20% i to pri čitanju ocjena i bodova naglas rekla, a razred kolektivno graknuo - tjedan je dana slušala kako je citiram: debil, mentalno retardirana, fali joj daska u glavi, glupača, treba s njom u specijalnu školu, oduvijek im je bila sumnjiva, IQ čovječje ribice, konačno imamo dokaz da je retard, njoj poklanjaju a mi moramo učiti, provlači se tako tko zna koliko već, nema pravde, mama joj sredila.....

Eto, tako vam stvari stoje, dragi roditelji, kad doma s djecom komentirate IP/PP.

Pa kad čovjek vidi kako odrasli ljudi komentiraju školovanje sa IP, onda se nema zašto čuditi djeci.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Ja imam u razredu kod sina prvašića baš slučajeva o kojima cure pričaju. Jednostavno postoje i “titrajuće“ titranja radi. Frigaj ga, ima ih.

---

Lili, a kako ti baš točno znaš koji je to slučaj? Još da ti je mali osmaš, pa da se u toliko godina škole možda i mogao steći nekakav uvid tako sa sa strane, nego ni prvi nije gotov, a već se točno zna šta je s nekim djetetom?

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Oni koji titraju bzvz, obično od svoje djece naprave invalide koji se nisu u stanju brinuti sami za sebe, a poslije su im svi drugi krivi... .

---

Upravo na to sam mislila kad od zdravog djeteta radiš "poluinvalida" nesposobnog za život.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Što se titranja tiče, vjerojatno cure misle na to da neki učenici dobiju drugačiji test ili im se dozvoli da ga piše u produljenom vremenu, da mu daju više vremena pri usmenom odgovaranju, da mu razlome gradivo u više cjelina, da diskalkuličnima dozvole kalkulator, da dobiju pripremu-sažetak za test i sl. To se umjesto titranja zove IP ili PP i nije privilegija, nego pravo na osnovu teškoće (tko ima tu sreću da se IP/PP provodi, nisu svi te sreće)..

---

Ja nisam uopće čoksa mislila na ovo. Ne pričam uopće o djecama s poteškoćama nego općenito o nekim roditeljima i njihovom ponašanja spram vlastite djece (al valjda gledaš iz te perspektive zbog vlastitog iskustva).

Često su danas roditelji prezaštitnički raspoloženi, pa za sve opravdavaju postupke vlastite djece, sve je teško, njihovoj djeci ovako onako, djeci u 4. razredu mama šilji olovke i bojice, slaže knjige u torbi i sl., čita lektiru (djetetu koje je samo može itekako pročitat), kontrolira svaki korak djetetov i zapravo onemogućava djetetu da postane samostalno i sposobno samo odradit neke stvari. O tome pričam, kad kažem da se danas puno više titra oko djece, mislim isključivo na ovakvo ponašanje.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Što se titranja tiče, vjerojatno cure misle na to da neki učenici dobiju drugačiji test ili im se dozvoli da ga piše u produljenom vremenu, da mu daju više vremena pri usmenom odgovaranju, da mu razlome gradivo u više cjelina, da diskalkuličnima dozvole kalkulator, da dobiju pripremu-sažetak za test i sl. To se umjesto titranja zove IP ili PP i nije privilegija, nego pravo na osnovu teškoće (tko ima tu sreću da se IP/PP provodi, nisu svi te sreće).
Moja je imala prestrašnu situaciju u 6.r. kad joj je prvi put jedna profa (1.put ikad) skratila test za 20% i to pri čitanju ocjena i bodova naglas rekla, a razred kolektivno graknuo - tjedan je dana slušala kako je citiram: debil, mentalno retardirana, fali joj daska u glavi, glupača, treba s njom u specijalnu školu, oduvijek im je bila sumnjiva, IQ čovječje ribice, konačno imamo dokaz da je retard, njoj poklanjaju a mi moramo učiti, provlači se tako tko zna koliko već, nema pravde, mama joj sredila.....

Eto, tako vam stvari stoje, dragi roditelji, kad doma s djecom komentirate IP/PP.

---

Oooo, to jako ovisi o nastavnom osoblju. Kod mog starijeg učiteljica je lijepo na svakom roditeljskom obrazložila kako stoje stvari i tamo nikad nije bilo problema s "nepravdom" za djecu koja su imala drugačije metode poučavanja.

Kod mlađega - jedna mama je doslovce sjedila na nastavi produženog boravka (neodgojeni klipan, nasilnički raspoložen, isto kao i ona - zlostavljao je druge učenike) jer škola nije našla načina da ju spriječi u tome i dogovori nešto drugo u najboljem interesu sve ostale djece. Da napomenem, taj dečko nije imao IP i nije ga nikad ni dobio (ne ulazim u to je li trebao ili nije) ali bilo je još djece sa IP i PP koji se nije mogao provoditi zbog konstantnog ometanja nastave. Katastrofa.... Ni stručna služba nije ništa učinila da se to riješi. Jednostavno smo otrpjeli. Iz perspektive srednje škole - nije svako zlo za zlo, jer moj mlađi sin je stekao visok prag tolerancije (to mu nije default, da se razumijemo) zbog situacije u razredu u OŠ, a također se naučio izboriti za sebe. To mu je dobro došlo u srednjoj školi i općenito u životu. Ja sam se uzrujavala, a on je jednostavno za sebe izvukao najbolje štose dalo. I sad tako radi.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Lili, a kako ti baš točno znaš koji je to slučaj? Još da ti je mali osmaš, pa da se u toliko godina škole možda i mogao steći nekakav uvid tako sa sa strane, nego ni prvi nije gotov, a već se točno zna šta je s nekim djetetom?

---

Evo konkretno, malo drugačiji primjer.
Mama malog J. iz razreda, dijete ima sve do jedne petice, oduvijek inteligentno dijete, čita već godinama, sad je prvašić.
Mami je užasna pomisao da njeno dijete dobije 4, baka ga je učila čitat još u vrtiću, mama kaže da je morao pročitati sve lektire iz 1. razreda još u vrtiću i sad mu baš nisu zanimljive, heloou šta bi mu trebale biti..
Svaki ali svaki dan bez obzira kad mu završe treninzi (trenira svakidan u tjednu-2 sporta), dijete mora raditi neke listiće, vježbati jer molim lijepo ne smije dobiti 4-ku. Znači dijete svaki dan je u režimu kao da ima neke poteškoće, a djetetu ide ko po loju. Sve ovo mi je mama osobno ispričala i još dodala da je J. stalno pod stresom da ne dobije 4 (imamo strožije učiteljice) kao i ona sama. Stalno visi na e-dnevniku i provjerava jer dobivaju ocjene maltene dnevno. i moj F. je u istom razredu,al moje ponašanje nema veze s ovakvim.
Ono dijete ti je ženo draga super, samostalno, sve mu ide čemu sad toliko "titranja" oko svega. Kontrolfrikuša i nema pomoći.

Ne trebam reći da je ona svako jutro po njihovoj učionici (šta tamo radi, pojma nemam, vršlja mu valjda po stolu i ispod stola), a učiteljice su zabranile ulazak u školu nakon 1. tjedna nastave, djeca sama idu od predvorja do učionice. ona dođe priej svih, pričale mi neke mame koje je vide iz predvorja. Ja u školu ne idem, pa ne vidim.

Ako nešto nisi sigurna za neki izlet, lektiru, za sva čudesa samo se obratiš mami od J. zna sve bolje nego učiteljice :lool:

Ja sam joj dobronamjerno rekla da tako može kod djeteta razviti anksioznost, takvim stresom oko škole s kojom dijete zapravo nema nikakve probleme a i 4ka je samo ocjena.

a i dijete sma prosvjetnih dejlatnika koji su ispratili generacije i generacije djece, nikad neću zaboravit mamu kad mi je pričala da je skoro pala na dupe kad je vidjela jednu mamu kako veže vezice svojoj kćerki koja sjedi na klupi (mislim 6.ili 7. razred), a mala se razvalila na klupici i čeka da joj mater zaveže vezice (dijete kojem je moja mama bila razrednica, zna da je s djetetom sve ok).

Ja da to vidim, mislim da se ne bi mogla majke mi suzdržat i reć djetetu: Šta ti nije žao tvoje majke da se u svojim godinama ovako grbi da bi tebi zavezala vezice (klipačo, ajd taj dio ne bih dodala :mrgreen:)?

To bi stvarno bio primjeren komentar.

Sad mi je teško ovaj primjer povezat s ranijom raspravom, ovo je stvarno drugačiji primjer - režima, a ne titranja (koje bi valjda značilo podilaženje djetetu, traženje privilegija, obavljanje posla umjesto djeteta i slično).
Svakako, moja poanta je bila da ne treba donositi baš čvrste zaključke o razrednoj djeci, jer uglavnom nemamo pojma šta je s tom djecom, a niti su to naša posla.

Evo ti drugog primjera iz razreda.

Učiteljice su vrlo aktivne i vode djecu često u knjižnicu, u Jutarnji list su ih vodile, svako malo dobiju besplatne karte za kazalište, pa i tamo djeca idu češće nego ostali prvašići.
Mi svi sretni što djeca imaju priliku ići okolo i učiti o nekim stvarima na drugačiji način,a onda mama od male S. fino pred svima kaže a jesu našli baš danas ići u knjižnicu, S. sam slabo obukla i vani puše vjetar, uostalom šta imaju tamo ići i učiti.
I što sad na to reći?

Ma ima roditelja da te glava zaboli. A to najbolje znaju cure koje rade u prosvjeti.

A najviše još ima onih primjera podilaženja djetetu i obavljanja stvari umjesto njega.Mah..

Pa oduvijek ima i bilo je svakakvih roditelja, od nebrižnih do pretjerano brižnih, isto ne mogu povezati ove primjere sa ranijom raspravom.

Ja bi isto rekla da je ovo od malog J. nikako nije primjer podilazenja djetetu. Naprotiv.

A to da se mame bune zbog kise... pa u Dalmaciji bi se skoro svaka bunila (moj dojam)... :D Grintanje je nacin zivota ;)

Slažem se. Treba vratiti loptu na centar, da Zuski ne otmemo topic.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Eto, tako vam stvari stoje, dragi roditelji, kad doma s djecom komentirate IP/PP.

---

nije ovdje riječ o IP/PP
to smo već savladali i nemojte nam to stalno spočitavati da ne razumijemo


nego se radi o općenitom "titranju" nad djecom (koja nemaju nikakve poteškoće) nego ih roditelji sami stvaraju
sama si dala primjer da ne otvore note pola godine i da roditelji ne vide u tome problem - to je jedan primjer titranja, roditelji im doma vjerojatno kažu da ne moraju vježbati, da se ne bi djeca slučajno umorila
titranje je i primjer da majka iz prethodnog posta zna sve što se događa u školi, i bolje od samog djeteta je upućena u zadaće, obveze i sl., i uvijek ima komentar na rad učitelja, stručen službe, ministra, predsjednika itd. - dakle ona zna najbolje
titranje je, kao što su rekli, stvaranje invalida od djece (i onih izvrsnih i onih malo manje izvrsnih)

Roditelji bi trebali poslati dijete u školu i nemati komentara ;)

Inače, nama su u školi na početku na nekom sastanku rekli da roditelji jako puni entuzijazma krenu u dječje školovanje, a onda do kraja OŠ više manje odustanu, pa su apelirali da se dolazi u školu na sastanke, na razgovore i kad djeca budu u 7-8 razredu. Tako da ne znam gdje žive ti super angažirani roditelji. Sigurno da ih ima, ali baš u takvom broju, ne bih rekla.

Ja bi se vratila na onaj dio o plitkosti gradiva i da djeca ne žele razmišljati... tako nekako je bilo. I ja se slažem s tim, ali kad je cijeli školski sustav skrojen tako da se cijeni bubetanje napamet (ono kad je čokolada pisala da je njena mala dobila slabu ocjenu jer je odgovarala svojim riječima a ne doslovce prepisivala dio teksta), razmišljanja ne da se ne potiče nego se sputava i na kraju nema se ni vremena za malo dublje ući u išta, jer ima toliko bubetanja napamet da ti ne ostane više ni snage ni vremena da u bilo što udješ dublje i da malo promisliš o nečemu. Samo trčiš maraton kroz gradivo ( i to je netko negdje rekao, ne sjećam se tko). A oni koji to naprave unatoč ovakvom školskom sustavu svaka čast jer ja imam osjećaj da ovakav školski sustav samo ubija želju za pravim znanjem, promišljanjem, kritičkim mišljenjem, propitivanjem...
naravno nešto se mora i znati napamet i to je ok, ali ne baš svaki detalj svega i svačega

Moram priznati niti ja ne vidim u višim razredima toliko angažiranih roditelja koji po cijele dane vise u školi. To je u nižim razredima izraženije što je i logično, ali dalje je više iznimka nego pravilo

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Roditelji bi trebali poslati dijete u školu i nemati komentara ;)

---

po tebi je, dakle, sve ili crno ili bijelo - nema nijansi

naravno da se MORA imati komentara, od roditelja se danas traži da imaju komentara i da sudjeluju i u projektima i radu škole
ali ovo o čemu pričamo je izvan kategorije normalno angažiranog roditelja i to nije usporedivo

To o čemu pričate je ekstrem, iznimka, i stvarno uopće ne vidim da je po ičemu bitno.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Svakako, moja poanta je bila da ne treba donositi baš čvrste zaključke o razrednoj djeci, jer uglavnom nemamo pojma šta je s tom djecom, a niti su to naša posla.

---

na ovo bih se vratila i još jednom potpisala

lijepo je birnuti se o tuđoj djeci, ali treba imati mjeru i sve dječje komentare o drugoj djeci treba uzeti sa zadrškom

postavite pitanje na roditeljskom kakvo je stanje u razredu, treba li nekome djetetu pomoći, možda mu vaše dijete može posuditi bilježnicu, otići na igranje kod njega i s njime napisati zadaću, predložiti da fotokopirate dodatne zadatke za sve, pozovite nekoliko djece k sebi pa napravite neki projekt (naravno, ciljano uključite i djecu koja imaju poteškoće) i sl.
angažirajte se, doprinesite zajednici, nemojte se samo zgražavati kako je učiteljica takva i takva i da sustav ne valja i kako neko dijete ima sve jedinice (a možda niti nema, nego djeca međusobno komentiraju i donose ishitrene dječje zaključke)

Vrijeska kužimo se ;-)

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

To o čemu pričate je ekstrem, iznimka, i stvarno uopće ne vidim da je po ičemu bitno.

---

Mislim da je tvoje dijete malo starije
između tvog djeteta, i ovih novih prvašića je razlika nekoliko generacija
neke stvari i zaboravimo, drugačije percipiramo s odmakom, ali danas titranje nije ekstrem nego je vrlo prisutno

Evo ja imam trećašicu, osmaša i brucoša, i nema nikakve bitne razlike u razrednim okruženjima.

I to se promijenilo u sedam godina? :mrgreen:

Bez brige, i ja sam u prvom osnovne znala mamu koja je govorila "moramo imati sve pet", a kad je moja mala od njenog djeteta posudila bilježnicu vidjela sam da očito mama djetetu crta u bilježnicu, jer nema šanse da bi dijete od sedam godina tako crtalo. no, mislim da je mamu to vrlo brzo prošlo.

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

Mislim da je tvoje dijete malo starije
između tvog djeteta, i ovih novih prvašića je razlika nekoliko generacija
neke stvari i zaboravimo, drugačije percipiramo s odmakom, ali danas titranje nije ekstrem nego je vrlo prisutno

---

Evo i ja ću reći za Zg okruženje.

Moj dojam je da je nekad bilo a ono cca 10% titrajućih roditelja po razredu, a sad u razredima svoje djece bih rekla da je omjer 50:50 ako ne i više u korist titrajućih. To je postalo kao "normalno".

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Evo i ja ću reći za Zg okruženje.

Moj dojam je da je nekad bilo a ono cca 10% titrajućih roditelja po razredu, a sad u razredima svoje djece bih rekla da je omjer 50:50 ako ne i više u korist titrajućih. To je postalo kao "normalno".

---

Kao i sve drugo - to jaaaako ovisi o konkretnom razredu, tj. kako ti padne grah. Moji sinovi su išli u malu školu, po dva razreda u generaciji, prvi strani jezik njemački. Budući da se većina titrajućih roditelja opredijelila za engleski kao prvi jezik, sastav razreda kod mojih sinova je nekako ispao "netitrajući", ali to nije značilo da je bolje. Samo je bilo drugačije. Kažem ponovno - dovoljan ti je samo jedan pravi pravcati ometač nastave da cjelokupan trud učiteljice ode u čušpajz. S druge strane, svi mi imamo mišljenje isključivo na temelju svog iskustva, pa eto - vjerujem da su svi na ovom topicu u pravu, ali iskustva se razlikuju.

Ne mogu reći da ne vjerujem u titranje tog tipa (mislim na tih 50:50) kad nemam uopće iskustva s tim. Gdje vi vidite tu djecu? Ja baš ne razgovaram s drugim roditeljima iz razreda, kod mlađe ni s kim niti mi je ona uopće željela prepričavati išta iz razreda, kod starije samo s jednim roditeljima imam povremeni kontakt, doduše ona mi ispriča što se događa na nastavi.
Evo, je li Zuska titračica ako postavlja ovakav topic? Jesu li sve forumašice na temama Prvašići godište to i to titraljke?
Nemojmo sad o ekstremima jer zaista ne vjerujem da 50% roditelja ulazi u razred četvrtašu i vezuje mu vezice i pita je li ponio sendvič.

gdje ih vidim?
pa prvo što mi padne napamet su razredno-roditeljske whatsapp grupe

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

S druge strane, svi mi imamo mišljenje isključivo na temelju svog iskustva, pa eto - vjerujem da su svi na ovom topicu u pravu, ali iskustva se razlikuju.

---

slažem se

eto mene zapalo, ili sam starija pa ih svuda vidim , titrajući roditelji

pa te razredno roditeljske wats up grupe služe za slanje gradiva ako netko nije bio u školi (govorim o nižim razredima gdje djeca nemaju mobitele još) i hvala bogu da postoje, nekad smo posudjivali biljeznice i kopirali ih

Kod male imamo wapp grupu, piše se 1x u 2 mj. ako se ide ma kakav izlet u koliko je sati ili ako je sistematski treba li se skidati do gaća ili ako netko ne zna kakav glinamol treba nabaviti. Starija nema roditeljsku grupu (šteta, baš bih se ponekad oglasila kad kakav mladi nacist prospe mudre misli u razredu...).

Mislim, imam ja privatnu "grupu" s par ljudi gdje bistrimo misli o školstvu, ali to nije razredna ekipa.

Baš, i ja razmišljam da bi bilo zgodno imati neki takav oblik komunikacije s roditeljima, nije da nema potrebe.
Evo, to se sigurno promijenilo u zadnjih sedam godina: WhatsApp nije bio popularan :mrgreen:

je, meni bi olakšalo da sam i sa kćeri imala takvu grupu

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

na ovo bih se vratila i još jednom potpisala

lijepo je birnuti se o tuđoj djeci, ali treba imati mjeru i sve dječje komentare o drugoj djeci treba uzeti sa zadrškom

postavite pitanje na roditeljskom kakvo je stanje u razredu, treba li nekome djetetu pomoći, možda mu vaše dijete može posuditi bilježnicu, otići na igranje kod njega i s njime napisati zadaću, predložiti da fotokopirate dodatne zadatke za sve, pozovite nekoliko djece k sebi pa napravite neki projekt (naravno, ciljano uključite i djecu koja imaju poteškoće) i sl.
angažirajte se, doprinesite zajednici, nemojte se samo zgražavati kako je učiteljica takva i takva i da sustav ne valja i kako neko dijete ima sve jedinice (a možda niti nema, nego djeca međusobno komentiraju i donose ishitrene dječje zaključke)

---

Vrijeska, ovo je komentar očito upućen meni. Vrlo je docirajući, naime, kako ti znaš da ja ovo već (i mnogo više od toga) ne radim? Topic sam otvorila da prikupim mišljenja o tome je li moj dojam o 1. razredu usamljen, percipiram li stvari krivo ili postoji neka kriva kvaka u sustavu. Vrlo sam otvorena za za komentare, primjere i stavove i ono što sam naučila posljednjih nekoliko dana na topicu je da je to zapravo to, uz manje varijacije. Da ocjena ima svakakvih svuda i da one jednim dijelom ovise o učiteljici i njenom načinu vrednovanja, ali jednim dijelom ne. Svakako ću kad odem na informacije drugačije porazgovarati s učiteljicom i tema mi je poslužila svrsi.

Moje dijete je uglavnom škrto na opisivanju događaja u vrtiću i školi, nikad je nisam čula da trača, nije verbalni tip. Ako iznese nešto o nekom djetetu, to je na razini informacije, nikad vrednovanja. Tako je i info da jedna djevojčica ima same jedinice spomenula uzgred kad sam je ispitivala nešto (mislim da je bilo preko 10 jedinica iz hrvatskog u razredu), ali je ta informacija mene štrecnula da dalje promišljam stvari. Ne znam je li to točna informacija da neko dijete im same jedinice, ali činjenica da ih ima dovoljno da se ona već percipira kao dijete koje ima same jedinice me zaboljela.
To možda ukazuje da sam osoba koja je sklona uviđati probleme i doprinositi njihovom rješavanju, ali to nisi uzela u obzir jer ti je važnije da sebe postaviš kao moralni autoritet.

Ne vidim ni da se zgražavam nad učiteljicom. Dala sam informacije da je topla, da je djeca vole i da u razredu ima svakakvih ocjena (i jedinica) zbog čega sam zbunjena, odnosno tražim informacije kako je to drugdje.

Nevjerojatno na što sad gubim vrijeme...

Citiraj:

---

cipelica prvotno napisa

Meni se čini da su knjige danas grozne. Pisane su tako da izgledaju ‘guba’. Nabacano, nije lako pratiti nit što je bitno. Prozorčić ovdje, prozorčić ondje, puno boja, važne stvari malim slovima...
Kćer ima petice, rijetko bacim pogled i svaki put se zgrozim.
Puno više podataka nego u mojoj osnovnoj školi. Nema vremena za povezivanje, uspoređivanje..
Matematika dosadna i nezahtjevna, vrlo malo problemskih zadataka.
Meni se čini da djeca puno uče i malo nauče.

---

Kad sam pisala da se previše podilazi publici u obrazovanju, nisam mislila na pojednostavljivanje u smislu obima gradiva, nego upravo ovo što cipelica piše. Sve mora biti jako zabavno, guba. I to ne završava, nikad, za cijele generacije. I pitam se koliki udio djece bi mogao preuzeti neka odgovorna radna mjesta nakon toga, gdje im nitko neće život napraviti zabavnim. Kamo to vodi. Nastavnik na svim razinama je kritiziran da ne čini dovoljno da djeci bude zabavno učiti. Djeca ne uče da je spoznaja sama po sebi zabavna. Ja se sjećam ushićenja kad sam uspjela riješiti neki teški problem, a sad mi to izgleda sci fi.

Mladi s kojima radim ne znaju iz glave podijeliti dva broja. Ne da ne znaju rezultat, nego ne mogu procijeniti je li rezultat smislen, jesu li potrefili red veličine. Visokokvalitetan kadar s najboljim ocjenama s fakulteta očekuje da im onaj netko stariji ispravlja njihove dokumente. Oslanjaju se na copy paste nekih dokumenata koji su im se na prvu učinili sličnim onome što su trebali, a nisu imalu pažnju pogledati taj dokument i vidjeti je li zbilja slično. To nisu iznimke. Iznimke su oni koji znaju samostalno napraviti dokument i koje je sram poslati nadređenom neki loš, netočan i nepismen dokument. O famoznom engleskom kojeg sva djeca odlično znaju da ne govorim. Čak i kod korištenja računala, ja stalno očekujem da će me mladi pregaziti, oni i dalje od mene očekuju da im u helpu pogledam kako se nešto radi. Zato sam i šokirana onime što je čokolada napisala da moraju djeca prepisati rečenicu iz knjige kao odgovor na postavljeno pitanje - tu su već temelji odgoja copy paste generacije.

Kod nas ta razredna viber grupa služi isključivo za to ako nekoga nema u školi pa netko zamoli da se poslika...meni super došlo kad je J. u 1.r slomila nogu. Služi za to da netko napiše da mu je dijete dobilo uši pa da se pregledamo i jako nam je dobro došla kad je 10 klinaca iz razreda preko noći krenulo povraćati s temperaturom 40. Apsolutno nema komentiranja rada, učiteljice ni djece.

Ja isto ne vidim toliki postotak titrajućih roditelja ili ovih pretjerano ambicioznih. Subjektivnom procjenom na razred od 28 možda ih je 3-4 takvih, a bome i ja imam 20% možda i više vrlo teških klijenata.

Vidim kad dođem na informacije 2 puta u polugodištu da zadovoljim zakonski minimum da učiteljica ne voli kad krenem s nekim pitanjima, ne da joj se razgovarati, nije ona tu zbog toga. Rekla mi je J. nek se nosi sa svojim problemima kako zna i može, vi doma kako znate i možete i ako je to njen maksimum neka bude tako. Jednom je tati neki dan rekla da ima jako finih strukovnih škola za dijete u 2.r.
U moje vrijeme ako je učiteljica rekla roditelju da si glup za nešto i da to tebi ne ide u glavu roditelj je to prihvaćao, sad učiteljima smeta što to ne prihvaćamo nego želimo vidjeti što možemo učiniti da dijete napreduje.

Mi smo 1. polugodište 2.r stvarno mučili tešku muku jer je J. donosila kući sve prazno ( da ispite je odrađivala kako treba), ali na nastavi nije prepisivala s ploče, a u boravku nije radila zadaće. Učiteljica na informacijama je to potvrdila, ali nije imala nikakav savjet niti želju da nešto napravimo. Ona je u školi s J., ne ja, ona vidi ili bi trebala vidjeti da J. ne prepisuje s ploče i da vidjela je ali je prihvatila to kao njenu mogućnost i činjenicu.
J. bi donijela kući listić koji je trebalo predati na pregled poluprazan i ja ju pitam pa što ti je rekla učiteljica, a ona kaže pa ne zna, ja sam vidjela da ne kuži tko je predao pa nisam predala. Ja odem do učiteljice a ona kaže, ah da to je tako.
Piše se diktat J. ga ne napiše, ona u tom trenutku odluči prepisivati s ploče. Rekoh pa zar te nije učiteljica opomenula: Pa kao da ona zna što ja pišem.
Mi smo muku mučili i krv prolili da to ispravimo i popravimo bez ikakve pomoći i savjeta učiteljice.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ja to zaista u nastavi vidim u zadnjih 25 g. , opći pad motoričkih sposobnosti, pad ambicije, želje da se uloži ekstra trud. Prije stvarno nije bilo zamislivo da ti učenik od sata do sata ne otvori note pa tako 5 mjeseci, a to je sad prilično često, dok roditeljima tu nije ništa čudno (misle da se na satu može sve navježbati).

---

Da, ovo i ja vidim. Jako.
A drago mi je da si napisala za ovo s neotvaranjem nota jer sam i sama išla godinama u muzičku i vježbala svakodnevno, sasvim solidnog talenta. Djeca mojih prijatelja ne vježbaju, a roditelji se sprdaju kako nastavnik očekuje da mali vježba između satova. I svima odlično ide. Umalo sam pomislila da sam ipak bila "retardirana" učenica kad sam svaki dan vježbala i nisam imala sve petice u srednjoj. Sjećam se dvoje učenika je išlo na instrukcije iz harmonije.

Pregazit će nas Kinezi :)

Mi srećom nemamo razredne viber grupe. Nemam i ne zelim. Prvi i drugi razred sam ja saznavala zadaću od trećeg ionako skoro svi imaju smartfon pa si poslikaju i pošalju medjusobnobno.

kod nas kao kod Vrijeske what's up grupa gori (opet od sina razred), kod kćerke imamo viber grupu samo za poklon učiteljici iz boravka i sad će bit za poklon učiteljici na kraju 4.razreda.
U grupi informacije ajme meni, niš me od toga ne zanima a opet kad budu neke važnije stvari voljela bih znati.
Uglavnom i ta mama koja je komentirala kud baš danas idu u knjižnicu kad je S. obukla tanko a vani puše i kiša :/ na grupi of course.

Drobe non-stop, al ajde imamo taj problem ometačice nastave, pa uglavnom to pokušavamo rješiti.

Čoksa mi smo ti kvart u kojem se svi manje-više poznajemo (znaš da jelan.O i ja stalno o tome), djeca se zajendo igraju vani, druže, a mi odrasli ko u malom mjestu svi o svima svašta znaju a kava se ispilo na tom našem trgiću bezbroj :mrgreen: