Logičnije bi bilo da su krali trešnje, a ne šljive po Trešnjevki :-)Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Printable View
Logičnije bi bilo da su krali trešnje, a ne šljive po Trešnjevki :-)Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Istina je, danas puno više mladih ljudi ima i bolje stambene uvjete i auto i svašta. Nemaju svi, a ne mislim ni da trebamo tako nešto djeci financirati. S druge strane, moj mlađi sin imao je prošlog ljeta studentski posao u Brezovici. Uredno je pitao može li dobiti auto, bar povremeno. Naravno da može ako taj dan meni auto ne treba. Platili su mu loco vožnje i sam je financirao gorivo, što ponekad i inače radi. Ne ide autom na faks, ali ima svoje slobodno vrijeme i aktivnosti za koje mu povremeno treba. Tako rade i njegovi kolege, dogovaraju tko kad može voziti. To su uglavnom radioamaterske aktivnosti i tjelesna kultura, rijetko nekakvi izleti...Citiraj:
babyboys prvotno napisa
Mislim, ne bih trenirala strogoću i tjerala ga da ide javnim prijevozom na posao u Brezovicu ili Buzin, ako je auto na raspolaganju, ali očekujem odgovorno ponašanje. Za sada je ok.
Da ode studirati izvan mjesta boravka, ne bi mu mogli financirati auto, a čak i da možemo, ne mislim da je to potrebno. S druge strane, vidim da on savjesno stavlja lovu na stranu (od stipendije i student servisa) pa me ne bi iznenadilo da nabavi neko vozilo za koju godinu.
Nismo mi stare, nego je tema djeca +18. Pa ak imaš takvo dijete nisi bas u cvijetu mladosti. Osim onih koje su rano rodile.
A kad se samo sjetim koliko sam predstava pogledala i koncerata odslušala sjedeći na stepenicama.
A to da bi netko od studenata na faks koji se nalazi u centru grada išao autom - pa fakat ne znam nikoga. Sad se malo prisjećam ljudi koji su samnom studirali. Pa je, bilo ih je iz raznih "ekonomskih" okruženja pa i prilično dobrostojećih. Al nije bilo "bahatiranja" novcem. Jednostavno je vrijeme i odgoj bio drugačiji. Kak bi babyboys rekla - Old school.
Ili englezi - točno znaš tko je "old money" a tko je "new"
Tako je, ali ne možemo očekivati da će naša djeca imati iste stavove. Okolina se promijenila.
Ja se ponekad pitam ima li veze moja uvjetno sirotinjska mladost sa mojim sadašnjim stavovima... Moguće je, ne znam. Ali u ono vrijeme bila sam sasvim prosječna. Općenito smo smatrali da nam manje treba i nismo bili toliko opterećeni materijalnim statusom. Ali bilo je lakše naći si posao i tijekom školovanja i kasnije.
Tanči, da krivo ne pomslis ne aludiram na tvoje dijete. Ona ipak ima dosta do faksa, i uvijeti su drugačiji. Ali za djecu koja žive u tramvajakoj zoni i idu na faks na istu takvu udaljenost auto nema smisla.
Teško je generalizirati jer svi mi živimo u raznim okolnoatima al ja sam na tragu Petrlin. Dala bih djeci uvijek auto kad im je potreba vezano uz faks/ posao. Pogotovo kaj mm i ja auto jedva da i koristimo.
A ako pogledam parkiraliste u kvargu gdje sam odrasla, automobila ima barem trostruko više nego u mom djetinjstvu što značibda obitelji imaju 2 do 3 auta
Uz to u gradu treba parking platiti,glupo je parkirati negdje opet daleko od faksa,ak si već došlo autom iz tak kratke udaljenosti.a to opet nije badava jer su faksevi u I ,II zoni većinom
Upravo tako, suprug i ja smo rođeni Zagrebčani i normalno smo jeli u menzama na svojim fakultetima, ili po domskim i u Savskoj.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Sava nam je bila predaleko, tamo nismo išli.
Jedino kaj smo imali pravo na manje bonova, a kada je došla x-ica na manje novca na istoj.
Ja kada sam položila, dobila sam auto i išla sa njim na faks. Neš ti troška za stari golf 1. :) Sama sam financirala popravke i naftu od onoga što sam zaradila. Suprug je mogao samo posuđivati auto od staraca, ali on je živio u centru za razliku od mene, ali i on se znao ogrebati da ne ide tramvajem.
Sada kada su mi djeca u srednjoj i na faksu dosta njihovih vršnjaka ide u školu kao maturanti sa autom, a na faksu isto. Moja ne, jel je kraj srednje i faksa koma za parking, ali na treninge normalno sami voze.
Pa sada svaka druga obitelj ima dva-tri auta, kaj ne?
Zato nam i je gužvovito za parking u gradu.
Peterlin, ti i ja pišemo o različitim stvarima. Ako radi, ergo ima neki svoj makar ograničen i privremen prihod, naravno da moze posuditi auto za do/od posla ako nikome ne treba, ali valjda će ga onda sam natočiti. To je ok.
Ideja da JA točim njemu auto jer mu je jadnom nwzgodno ićmpješice ili tramvajem ne dolazi u obzir
Svatko zna svoje i zapravo me baš briga tko što misli i kako će.
Razmjenjujemo iskustva.
Moja kći je auto zaslužila i dobila, a financiramo ga suprug i ja.
I to je ok.
Budući da ona ima jako puno obaveza na faksu, auto joj je velika pomoć.
Navečer ne izlazi.
Eventualno ode na kavu s prijateljicama na Jarun ili u centar Zg. Isto s autom.
Parking na Šalati u krugu faksa ne plaća, a na NSB je 10 kn cijeli dan.
Najskuplji parking sam platila u garaži Rebro. Za tri provedena sata su nas fino odrali.
Novac koji zaradi demonstraturom i od stipendije je samo njen novac i stavlja ga na štednju.
Sve ostalo financiramo suprug i ja.
Ne pada mi na pamet da ju tjeram da plaća gorivo ili kozmetičara ili teretanu ili kavu vani sa svojim novcem.
Nama to nije ok.
A zašto se ti i kome pravdaš?
Baš tako.Citiraj:
babyboys prvotno napisa
Mi imamo dogovor da gorivo ne smije biti ispod četvrtine rezervoara, jer toliko mi treba da u slučaju frke dođem do svojih roditelja bez zaustavljanja. Moj sin to zna i poštuje. Ako je nama nezgodno, on će otići natočiti. Sve ok. A s druge strane, ponekad mu ostavim pripremljen doručak ako znam da ujutro ima gužvu. To nisam radila dok je bio u srednjoj školi, ali stvari nisu uklesane u kamen. Ponekad mi uskočimo sad već poodrasloj djeci, a bome sve češće i oni nama. Ravnopravno.
Tanči, ni mi ne tjeramo djecu da plaćaju gorivo, ali ponekad plate. Jer misle da tako treba. Evo, prošli tjedan nađem ja u autu račun za gorivo i hoću sinu vratiti lovu, nekih 200 kn, ali je odbio. Obrazloženje: kolege koje vozi cijeli semestar kad idu na Sljeme i drugamo participirali su točenje. Pa sjajno, jer isto to rade i moji dečki kad njih netko razvozi.
Ja sam malo starija od Lili i mi Zagrepčani smo imali pravo na manje bonova, završila sam fax prije iksice. Mislim da smo imalo pravo na ručak radnim danom iznos, tako nesto.
Živjela sam u autobusnoj a ne tramvajskoj zoni i davali su mi auto vikendom navečer, i razvozila sam sve žive. Po danu su auta naravno trebala njima za ići na poslao.
Uskoro će vozački i kod nas i mislim davati auto isto navečer, ako meni ne treba.
Do šk. g.1991. Zg studenti nisu mogli jesti u menzi osim ak ih na ručak ne bi pozvali frendovi koji su imali bonove.
Kada je točno uvedena mogućnost i za Zg. studente, ne znam.
Da sad svaka od nas ne tupi po svom jer smo studirale u različito vrijeme
Ja sam upisala 89 i išli smo u kantinu na faksu,ali imala sam tek za koje jaje i nešto sitno
Peterlin, svatko radi po svom.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ne vidim razloga da meni objašnjavaš.
Dijelimo iskustva.
Ja sam napisala kako suprug, kći i ja funkcioniramo.
Suprug ima svoj auto, kći ga jedino vozi na zračenja jer tada ne može sam.
Inače se svaki sam vozi gdje treba i kad treba u svom autu.
Nema dijeljenja jer nema ni potrebe za tim.
Ja ne vozim, nemam auto, ne treba mi i ne zanima me to.
Kći sam oduvijek odgajala da bude racionalna, vrijedna i skromna i takva je i ispala.
Kolege vozi često i to je ok.
Auto joj troši 4-5 l i uistinu ga rijetko treba tankirati.
Više se to isplati nego pokaz za Zet i HŽ.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Kako sad jelena.O isla '89 jest u kantinu na bonove, a Nano nije mogla do '91 ??
Ma nema veze, uglavnom u moje doba o kojem pricam (Nano itekako imam pojma sta pisem ;-) ) iza 1995.na bonove/iksicu su Zagrepcani najnormalnije jeli u student.menzama jer su im cesto bile prakticne i usput.
Moje doba je upravo ono koje Cathy opisuje, tad je dosta Zg studenata islo npr 2000.-te autom od staraca.
Nemam ama bas nikakav problem s tim, dapace zahvalna sam im za neke nocne izlaske :heart:
Svojima nemam u planu kupovat auto, posudit svoj ovaj manji mi je normalno zasto ne, samo ne znam kako ce financirat vozacki jer za to ocekujem da mogu dobrim dijelom sufinancirat.
Tanci, ne opravdavaj se nikome, niti itko to treba raditi na temi.
Svatko radi po svome i kako smazra najboljim. U 21.smo stoljecu i nasa djeca ne zive kao mi. Mozda i bolje da je tako.
Iskreno uopce ne bih htjela da mi kcerka u 4h ujutro pjesaci od Saloona do Cvjetnog :-)
Naravno da svi hoćemo našoj djeci bolje i svatko će to probati napraviti najbolje kaj moze.
Uz to, živimo i u različitim uvijetima i na različitim mjestima.
A sad i mene zanima kak je jelena_o jela na svoje bonove '89.te.
Kaj se tiče auta u 4 ujutro, ja bum radije djetetu dala 20 kn za uber neg ključ od auta. Onak popije pivu ili juice votku, gin tonik ili kaj vec sad piju, pa da mi dijete takvo sjedne za volan.
Btw od
Na mom faksu se moglo jesti,i dolazili su tu i puno njih sa susjednih fakseva
Ja sam bila medju njima :mrgreen:
Na mom faksu se moglo jesti,i dolazili su tu i puno njih sa susjednih fakseva
Tad je izbor bio mali,danas je puno bolji
A jesi u kantini koristila novce ili bonove? I mi smo imali kantinu ali ne i sufinancirane bonove.
Pokušavam se raspitati od jedne osobe koja je radila u SCu sjeća li se kad su uveli bonove i za Zg studente. Nadam se da ću dobit odgovor.
Znam sigurno da sam ih imala na postdiplomskom i tad sam znala ići na sladoled na Savu
Ako si išla, gdje mislim da jesi, imali ste petkom zakon lignje, a vikendom super nočni klub. :)Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Ako sam fulala, sory.:oops:
Bonove smo kupovali u SC koliko se sjećam, lignja nije bilo kod nas ili ih ja nisam jela,bilo je jaja,pomfri , kotleti, pomfri ,kruh,čokoladni mlijeko, sendviči u tom stilu klopa. Nešto šta se moglo nabrzaka i skuhati i pojesti.Sad ima cijelih menia,pa čak i slatkog.
Joj kak je taj podrum znal vonjati,a sve spojeno s predavaonama.
Onda sam fulala. Ovo je bila menza-restoran kraj faksa. :)Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Joj kak je taj podrum znal vonjati,a sve spojeno s predavaonama.
Noćni klub bez obzira koliko bio močan:mrgreen: nije kod nas ,nego na drugom faksu,tj. pored drugog faksa. Kod nas je bila studentska birtija,u koju sam zašla više puta nakon faksa,nego za vrijeme faksa
Restoran i sad i prije radi samo do 15, i u sklopu je podruma faksa
No jelena, jesi '89. kupovala hranu u menzi na sufinancirane bonove?
Ja se ne mogu sjetiti 100%, ali mislim da su bili bonovi u SC u drugoj polovici osamdesetih.
Pudingići, čokoladna mlijeka i mali tetrapak sokovi na slamku te jogurti...mljac. To je koštalo stvarno simbolično i puno jeftinije nego u dućanu.
Lili, ne opravdavam se i ne pada mi na pamet opravdavati se, ali ako je nekome normalno da mu dijete radi prek servisa i s tim plaća gorivo, meni to nije normalno i imam to pravo napisati.
Moja kći je vrlo odgovorna i kad vozi, ne pije ništa.
Danas su druga vremena i suprug i ja smo skroz drukčiji roditelji od mojih ili njegovih, a rezultat je tu i očito je da smo na dobrom putu svi zajedno :-)
Znam da sam bonove kupovala. I da kod mene su dokazile puno cura sa susjednih faksa,veli dekan ove godine brucošima: nemojte se zeznuti ko ja,i navede još gro važnih ljudi s faksa:mrgreen:
Pa sad stvarno ne mogu vjerovat. Ja sam 99% sigurna da na faksu nisam mogla kupit bonove. A pudingiće i sladoled sam kupovala na posdiplomskom.
I nekako mislim da je ta promjena dosla s propasti Juge.
Il sam tak stara da se više ničeg ne sjećam :ups:
Ja sam isto poprilično sigurna da se nisu mogli kupiti bonovi kad sam počela studirati, a sigurna sam zato što se sjećam da smo prijateljica i ja ponekad kupile bonove 'na crno' i onda išle na pizzu u SC.
I sjećam se da su nas kolege s faksa vodili na ručak na te kotlete i pomfrit, čega se najviše sjećam po tome što bi oni uzeli i meso i pečeno jaje što mi je tada bila nevjerojatna kombinacija.
I sjećam se da bi pojeli (svaki) cijelu onu veliku Ledolinu za desert. Ali to sam išla samo kad me netko častio.
Ali na mom faksu se otvorila kantina dok sam ja studirala, na kasnijim godinama, i tu sam mogla jesti, pretpostavljam na bonove.
U vrijeme mog studiranja je taman uvedena x-ica, prvu godinu, dvije su bili bonovi i ti bonovi su se prodavali na crnom trzistu na veliko, tako da je u menzi mogao jesti tko god je htio.
A nije to u moje vrijeme bilo baš lako kupiti, naime studenti izvana bi dobili neku određenu količinu tih bonova i to bi im bilo malo.
Ja se sjećam da su postojali neki bonovi za doručak, e to se prodavalo, a možda si onda s tim mogao kupiti i pizzu. Tako mi se bar čini.
Ja se sjećam vrlo živo da je kantina na mom faksu bila jedna od boljih i popularnijih u gradu. I na arhitekturi, maltene prekoputa. Na fer smo obavezno išli dvaput tjedno jer smo tamo slušali fiziku. A na savi je bio najfiniji sladoled, kuglica na xicu dvije kune . Koliko se moje dijete tog slasoleda najelo... Ai jogurta i pudinga iz naše kantine
Ja sam u Zg došla 1990. Mislim da su bonovi za Zg studente uvedeni 1991 ili 1992, jer sam znala ponekad kupiti bonove od kolegice iz Zagreba koja nikad nije iša u menzu, a meni je dobro došao koji bon više ako sam htjela kupiti koji puding i nešto osim minija. Stanovala sam prve dvije godine u starom paviljonu na Savi, bez kuhinjice; znala sam nekad i doručak uzeti u menzi jer je bilo jeftinije nego u dućanu.
Zbilja nevjerojatno kako je potencijalno korisna tema o osamostaljivanju djece došla do evociranja vlastitih uspomena iz menze od prije 20-30 godina :mrgreen:
Samo da Spajka ne dođe sa metlom....:lol:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Je, od teme nije ostalo ni T.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
bilo je samo pitanje trenutka :lol:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
sindrom Broja Jedan :starac: