glazbena škola?

[QUOTE=Jelena;3240261]Ovo s popunjavanjem mjesta u školi s djecom iz glazbenog vrtića je baš nefer. Može se neki Mozart preseliti iz Salzburga s 8 godina u Zagreb i ne može upisati klavir, jer je neko netalentirano dijete MORALO ići u glazbeni vrtić i popunilo mjesto u prvom razredu. Što ne daju prijemni ispit. Ovi iz pripremnog bi trebali rasturiti, ako su tako dobro pripremljeni./QUOTE]

niti je nefer, niti je prijemni ispit s malim klincima nešto sjajno (ispitivala sam mnoge na tim prijemnima i puno ih bude u tolikom strahu da ne uspiju ništa otpjevati, velik je to stres), a niti bi djeca iz pripremnih razreda trebala razvaliti prijemni. jako sam dugo u tom poslu i više puta se dogodilo da dijete koje je imalo poteskoća s intonacijom i/ili ritmom pri upisu kroz neko vrijeme bude među najboljima u razredu.
podržavam EB što nema prijemni, dosta i previše stresa će ih dočekati u školama i bez prijemnog koji nije siguran pokazatelj glazbenih sposobnosti djeteta.

Tanja, čestitam tebi i sinu od srca!

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Na Akademiju ne planira, zaključio je da se ne želi profesionalno baviti glazbom, ali nada se da će imati prilike nastaviti svirati u nekoj neformalnoj kombinaciji.

---

Super je da želi nastaviti svirati, nekako se nadam da će svi koji su tako talentirani i ulože toliko puno truda i ljubavi pronaći način da im glazba ostane dio života.

[QUOTE=n.grace;3240421]

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Ovo s popunjavanjem mjesta u školi s djecom iz glazbenog vrtića je baš nefer. Može se neki Mozart preseliti iz Salzburga s 8 godina u Zagreb i ne može upisati klavir, jer je neko netalentirano dijete MORALO ići u glazbeni vrtić i popunilo mjesto u prvom razredu. Što ne daju prijemni ispit. Ovi iz pripremnog bi trebali rasturiti, ako su tako dobro pripremljeni./QUOTE]

niti je nefer, niti je prijemni ispit s malim klincima nešto sjajno (ispitivala sam mnoge na tim prijemnima i puno ih bude u tolikom strahu da ne uspiju ništa otpjevati, velik je to stres), a niti bi djeca iz pripremnih razreda trebala razvaliti prijemni. jako sam dugo u tom poslu i više puta se dogodilo da dijete koje je imalo poteskoća s intonacijom i/ili ritmom pri upisu kroz neko vrijeme bude među najboljima u razredu.
podržavam EB što nema prijemni, dosta i previše stresa će ih dočekati u školama i bez prijemnog koji nije siguran pokazatelj glazbenih sposobnosti djeteta.

---

S ovom situacijom smo mi imali problem (iako je dijete bilo u pripremnom razredu).
Na prvom prijemnom u nama bližoj školi je bilo 4. na listi, a troje ih se primalo na instrument, dijete se uplašilo. Dok je u drugoj primljeno jer je bilo manje straha. (Nakon 2 tjedna od početka nastave su nas zvali iz prve škole može li ipak doći jer je jedno dijete odustalo. Nismo prešli jer je već raspored bio složen u drugoj školi, nažalost nama daljoj i nedostupnoj javnim prijevozom ...)

Ja stvarno ne znam kako bi to testiranje trebalo provesti, a da bude fer.
Svejedno ne vidim smisao da se u startu diskvalificira djecu koja nisu kod njih isla na pripreme. A kao sto n.grace napisala, naravno da njihovi s pripreme ne bi rasturili jer ima milijun drugih nacina da se djecu pripremi malo za glazbenu skolu.

budući da je EB jedina škola koja ne provodi testiranje (sve ostale imaju prijemni) i zna se da je tako, ako netko baš inzistira da dijete upiše u EB, onda neka ide u pripremni razred, a tko smatra da je prijemni za upis najbolje rješenje - ima sve ostale glazbene škole i stvar riješena.

EB je škola koja je zaista obzirna prema djeci i zato se ne slažem s Jeleninim komentarima. ima nas dosta ovdje čija djeca idu ili su išla u EB, znamo što i kako se radi. prijemnog nema upravo zbog toga što se smatra da se ne smije diskvalificirati djecu prema trenutačnim glazbenim sposobnostima. to ne da nije nefer, nego je baš kako bi trebalo biti, neopterećujuće za djecu i ljudski.

Citiraj:

---

n.grace prvotno napisa

budući da je EB jedina škola koja ne provodi testiranje (sve ostale imaju prijemni) i zna se da je tako, ako netko baš inzistira da dijete upiše u EB, onda neka ide u pripremni razred, a tko smatra da je prijemni za upis najbolje rješenje - ima sve ostale glazbene škole i stvar riješena.

EB je škola koja je zaista obzirna prema djeci i zato se ne slažem s Jeleninim komentarima. ima nas dosta ovdje čija djeca idu ili su išla u EB, znamo što i kako se radi. prijemnog nema upravo zbog toga što se smatra da se ne smije diskvalificirati djecu prema trenutačnim glazbenim sposobnostima. to ne da nije nefer, nego je baš kako bi trebalo biti, neopterećujuće za djecu i ljudski.

---

Potpis.

I da još dodam: pripremni program ili glazbeni vrtić nisu "pripreme za upis u 1. razred glazbene škole" analogne pripremama za upis na faks ili (kako će sad biti sve više popularno) srednju školu. To je naprosto program za mlađu djecu, predškolske ili rane školske dobi, da se upoznaju s glazbom dok ne dorastu ozbiljnom učenju nota i instrumenta, i da vide sviđa li im se to uopće (kako je Mima ranije napisala).
Ja svojeg sasvim sigurno nisam upisala s 5 godina u glazbeni vrtić zato da mu osiguram mjesto u glazbenoj školi. Nego zato jer je u toj dobi pokazivao izrazit interes za slušanje glazbe i razne instrumente, i to je bila idealna situacija da se negdje malo igra uz glazbu. Koristilo mu je višestruko, kroz taj vrtić je počeo pjevati (prije toga nije htio), a sluh mu se razvio i više nego što sam mogla i pomišljati (zapravo je razvio ono za što je već imao predispozicije).
Glazbeni vrtić/pripremni program ne služi boljoj poziciji pri upisu u školu i nije svaki aspekt djetetova školovanja utrka za koju roditelj treba biti u niskom startu.

Čokolada je napisala izvrsna dva posta u kojima je fantastično odgovorila na puno nedoumica koje su provlače ovim stranicama. I tanja_b uporno, strpljivo i staloženo piše cijelo vrijeme. Mislim da je, za roditelje koji se dvoume hoće li podržati svoje dijete pri upisu u glazbenu školu (ne i odlučiti umjesto njih!),vrlo korisno pročitati te postove, i sve ih potpisujem.

Čitamo tu stranice i stranice mistifikacije glazbene škole, za koju ispada da:
-u nju ne idu djeca zato što to vole i žele, već zato što ih roditelji na to tjeraju iz neke svoje ambicije (hm... koje? kad čak ni obrazovni sustav ne shvaća/priznaje glazbene škole kao nešto što treba vrednovati; nije valjda da svi roditelji zamišljaju da će im djeca biti novi Pogorelići i spremni su godinama/desetljećima ulagati i svoj trud/vrijeme/novac/štogod u to); rekla bih da, naravno, ima i toga da djeca krenu zato što roditelji imaju neke "ideje", a ne sama djeca; no, ako je to slučaj, ta se djeca ipak s vremenom ispišu (duboko se nadam, zbog dobrobiti te djece; za takve roditelje me baš briga, da se najblaže izrazim)
- sve vezano uz glazbenu školu je jako teško i naporno; djeca moraju svaki dan satima vježbati; mora ih se non-stop razvažati; jako su opterećeni itd. (hm...djeca ne moraju svaki dan satima vježbati, to je valjda jasno :-); može se složiti raspored da imaju i samo dvaput tjedno, već sam i pisala da smo mi tako napravili; najčešće idu i sami u glazbenu, i to hodaju čak :mrgreen:; općenito, čudno mi je da se toliko ističe zahtjevnost glazbene škole, dok u isto vrijeme poznajem puno roditelja koji uzdišu da stalno moraju razvažati djecu po sportskim aktivnostima, subotama, nedjeljama, natjecanjima, ovamo-onamo, u druge gradove, plaćati pustu opremu itd.; tuže se da se sve više klubova i trenera ponaša jako zahtjevno i natjecateljski, da "pritišću" i djecu i roditelje kao da će svi biti novi Luka Modrić; da se izgubio čar sporta kao rekreacije, sve je u natjecanjima... mislim da sam i na Rodi čitala neku temu o tome; tu ću još dodati, za one koji kažu "sport mora, sve drugo ne mora" - "rekreacija mora, sport ne mora" (da se razumijemo, moji su išli i na sport, dok nije postao prezahtjevan u smislu tri treninga tjedno, i to do kasno navečer, plus vikendi, pa im se više nije sviđalo; i dalje idu redovito na različite vrste rekreacije, od ritmike, plesa, teretane, joge itd., tu se slažem da je rekreacija izuzetno važna)
- svi moraju stalno ići na natjecanja - ne moraju, apsolutno ne moraju; neka moja djeca idu, neka ne; neka su išla, pa prestala; neka nisu išla, pa počela; neka neke godine idu, neke ne idu (mislim da ste stekli sliku :-); sve je promijenjivo i na dobrovoljnoj bazi, uvažavaju se dječje želje i motivi, kao uostalom i za natjecanja u školi; općenito, prisila je poprilično nevjerojatna riječ u kontekstu glazbene škole, bar u našem slučaju)
- solfeggio je grozan bauk, djeca idu na njega u stresu, boje se i teško im je (ne znam je li "fora" u našoj školi "E.B." i njihovoj metodi; možda je; možda je u drugim školama drugačije; ali evo, sad zbrajam u glavi i u ovih 19 godina našeg "staža" u toj školi s više djece, nikad, ali zaista nikad nitko s njima nije morao vježbati solfeggio, niti su se ikad tužili da im je nešto oko toga teško; tu moram dodati da to sigurno nije zato što u njihovoj školi rade "manje dobro", dapače: prema rezultatima rade itekako, itekako dobro)
- roditelj mora biti glazbeno obrazovan da bi mu dijete išlo u glazbenu školu (ne mora, zaista ne mora; evo, ja prva nemam nikakvo formalno glazbeno obrazovanje; a čak i da imam, zar stvarno mislite da roditelji znaju svirati sve te instrumente koje im djeca požele svirati ; ne znaju, naravno; ok, slažem se, lakše je kad znaš, ali vjerujte mi, zaista, zaista nije važno, a kamoli presudno kao razlog; pa ne moramo mi znati štošta toga što naša djeca hoće i znaju, to je i prirodno i dobro da imaju svoj put)
-postoji diskriminacija djece koja se ne mogu upisati u glazbenu školu ako ne idu u pripremne razrede (haj'mo to demistificirati: prvo- sve glazbene škole ni nemaju pripremne razrede; neke imaju prijemni ispit, koji meni osobno nije simpatičan, i tu se slažem s opisom n. grace koja je dobro opisala njegove nedostatke ;a i slažem se s filozofijom EB da svako dijete ima pravo na glazbeno obrazovanje; drugo- od mojih troje djece, dvoje je upisalo EB bez ikakvih pripremnih razreda; ono, došli hop u trećem razredu i upisali svoj instrument; dakle, govorimo o dvije trećine mog osobnog uzorka, pa bih rekla da su omjeri itekako na strani djece; a i treće dijete je išlo u pripremne razrede zato što je već odmalena to željelo i jedva dočekalo; treće- tanja_b je stavila tu post u kojem piše 7 instrumenata koje djeca ove godine u EB mogu upisati i bez pripremnih razreda, među njima i violinu, koja je inače dosta popularna, pa nije baš da se ne može ništa; tu ću također i ja napisati, kao i drugi koji su pisali, da u EB zaista izlaze u susret svakom djetetu koliko god mogu, pa i "malo preko" ako mogu; naravno da bi bilo idealno da svako, baš svako dijete koje to želi može upisati tu ili bilo koju drugu glazbenu školu, bez ikakvih prijemnih ili pripremnih; ja jako zastupam tezu da je glazbeno obrazovanje pravo svakog djeteta koje to želi, ali to je sad pitanje za Ministarstvo, za kvote, za rasprostranjenost glazbenih škola po RH; ne zaboravimo da jako puno djece ne ide u glazbenu školu jer jednostavno nema nijednu u svojoj blizini; i to je zapravo problem koji bi trebalo rješavati)

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Što je zapravo cilj glazbene OŠ? Ako im na kraju nije klasična glazba hajlajt, je li onda bed da idu u glazbenu OŠ?

---

A na ova pitanja bih rado odgovorila, ako mogu.

Kad smo tužni, tu je glazba. Kad smo sretni, tu je glazba. Kad se družimo, tu je glazba. Kad samujemo, tu je glazba.
Od rođenja do smrti (pa i nakon, ako pogledaš/poslušaš sprovode) tu je glazba. Najuniverzalniji, najjednostavniji jezik koji imamo. Jezik koji nas ne dijeli, jezik koji razumijemo i ako ne znamo značenje ni jedne riječi, jezik koji nam otkriva najdublje osjećaje (i svoje i tuđe), jezik koji nam je i zastava kojom mašemo i štaka na koju se oslanjamo.
Glazba nam svima znači puno više nego što mislimo. Od uspavanki koje pjevamo svome djetetu, do pjesama na koje nam u starosti zacakle oči jer nas podsjećaju na nešto nama važno. Glazba nam je poputbina koju rado nosimo u svakom džepiću našeg bića, naš eliksir, naš almanah. Odražava našu dušu, našu bit.
I to sve možemo dobiti samim time što je slušamo.
Sad zamisli kako mora biti dobro kad je možemo i izvesti :heart:.

Ne znam, možda romantiziram, ali to je ono mislim. I što mi moja djeca govore da im znači. Meni dovoljno.


Ps. Pročitala sam što pišeš kako tvoja kćer doživljava glazbu. I to je to. Ne mora dijete ići u glazbenu školu da bi doživio ovo o čemu pišem.
I to je zadnja mistifikacija koju bih rado objasnila - dijete zaista ne mora ići u glazbenu školu da bi doživio sve benefite glazbe. Zaista, zaista ne mora. Prva ja nisam išla, pa osjećam njene benefite svaki dan. Ali, ako želi, dajmo mu da ide.

Mislim da je cijela zadnja rasprava krenula od toga da dijete ne bi vise islo, a onda su komentari bili - steta da ne ide kad je vec toliko isla. U mojoj porodici je dvoje djece islo i odustalo. U jednoj obitelji je dijete zavrsilo 5. razred. Poslusno, odlicno, pametno dijete. Trpilo godinama i onda stidljivo reklo - mama, ja ne bih vise isla. Mama je rekla OK. Dijete nije moglo doci k sebi. Sto od toga kako je bilo jednostavno odustati, a da ne razocara roditelja, sto od srece da ne mora vise ici.
U drugom slucaju je krenulo uvjeravanje - pa steta kad si toliko vec ulozila. Srecom, ovo drugo dijete je druga generacija, mlađa, pa je bez problema zadrzala stav. I nikome nista. Ali meni je bilo muka slusat to - steta kad je vec toliko ulozila. Obje su danas super. Prva je nasih godina, druga je cca 25 godina. Kvalitetne cure. Nema nikakvih posljedica sto su odustale, niti naznaka da su tipovi koji odustaju. Naprotiv, bas su super.
A imamo i clana koji se iskljucivo u muzici nasao, zbog nekih hendikepa i prava je sreca da se tu nasao. Jako smo ponosni i sretni sto je glazbenik.

Eto,meni je to - steta odustati i do pokazuje karakter koji odustaje, jako zasmetalo.

Ali bas to sto dota spominje, ja sam bas krasne uspavanke naucila u glazbenoj. MM je bio odusevljen, nikad cuo te pjesmice.

A za natjecanja mi je coksa dala sve sto sam trebala cuti da shvatim. Nisam neke detalje shvacala.

Meni je isto sasvim OK da dijete odustane od bilo koje slobodne aktivnosti, pa i od glazbene, nemam uopće problema s tim.

Moja kći kad je išla treću godinu u taj EB vrtić je počela govoriti da joj se ne da, pa ne bi išla itd. Bila je jasno mala i nije baš znala objasniti zašto.

Mi nismo inzistirali (zašto bi inzistirali na vrtiću :mrgreen: ) ali smo je nagovarali, kao pa daj, pa super ti je tamo, pa teta, pa prijateljica, a kasnije sam vidjela koliko smo bili u krivu, jer je nako toga išla i ide na aktivnosti koje stvarno jako voli, i nikad nije bilo govora da joj se ne da ići.

I moje se jedno dijete ispisalo iz osnovne glazbene škole nakon završenog 5. razreda. Prva četiri razreda je rado pohađao glazbenu, odlazio je na vlastitu inicijativu i na dodatne zimske škole, ali u 5. razredu je počeo inzistirati da se ispiše. Mislim da je glavni razlog bilo to što mu je počelo nedostajati slobodnog vremena jer su se obaveze u glazbenoj školi povećale. Napravili smo dogovor da završi taj razred koji je započeo (jer nije ok prema profesorima prekidati u pola školske godine) i da se onda neće upisati u 6. razred. Tako je i bilo. Moram priznati da sam se ja nadala da će se predomisliti do početka iduće godine, ali ostao je pri svom. To ga nije determiniralo kao nekog tko „odustaje“ niti je nama bilo na kraj pameti da mu šaljemo takvu poruku (iako smo ga pokušali nagovoriti da se predomisli). Naprotiv, razvijao je nakon toga različite druge interese, s jednim je do danas vrlo intenzivno zaokupljen. Naravno, svaka situacija je drugačija i nemoguće je znati što je za koga najbolje. Moje iskustvo je svakako na strani toga da je iznimno važno da dijete može samo birati čime će se baviti u svoje slobodno vrijeme.

i kod nas se saga nastavlja ... dijete nastavilo u 5.r., raspored nije više u blokovima nego 5x tjedno jedan tjedan, drugi tjedan je instr vezan uz solfeggio, pa je 3x tjedno. užas i katastrofa... uz školske obveze (u obrnutoj smjeni su inf i jezik) nema slobodnog dana... a ja sam "američka" mama...samo se djecom bavim, vozim, razvažam, jutro, podne, večer, noć ...


morali smo mijenjati prof solf zbog nemogućnosti vožnje i nakon prvog sata - plač, suze, bijes, tuga ...

dijete je jako osjetljiv na odnos profesora prema njemu (inače je odličan učenik i vrlo brzo sve "kopča") i kao za peh dođe kod prof koji neprimjereno komentira neznanje i nesnalaženje u gradivu koje nisu baš previše obradili u prethodnim godinama (a to znam da nisu jer je bilo dosta zabave na satu solf, neučenja uz dobre ocjene, manje rada... i prof djetetu ne vjeruje)

i naravno, opet smo na istoj temi ispisa ...
meni je jako teško donijeti tu odluku (inače jako teško "režem" odluke u zadnjim godinama - i moja se očito osbnost promijenila s godinama)... :cupakosu:

Uz uzimanje u obzir svih olakotnih i otegotnih okolnosti, mislim da bi stvarno velika šteta bila da je razlog za ispis iz glazbene škole - nastavnik solfeggia :|
Ajde da je razlog da djetetu ne ide instrument, da ga ne veseli, da mu se više ne da, sve to bih prije prihvatila nego samo jednog neugodnog nastavnika od mnogih s kojima će još u životu imati doticaja.
Moj prijedlog je, ako se problem nastavi, da ti odeš na razgovor s profesorom i objasniš situaciju. A možda i bolje shvatiš o čemu se zapravo radi, djeca obično donose samo jednu, svoju, i vrlo subjektivnu sliku onog što se događa.

Vrijeska,

Jesam dobro shvatila dijete je i prije govorilo da se želi ispisat? Ovo nije prvi put?

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Vrijeska,

Jesam dobro shvatila dijete je i prije govorilo da se želi ispisat? Ovo nije prvi put?

---

Da, vidiš da piše da je opet tema ispis. U svibnju. Nema dijete volje. Ja mogu samo ponoviti da je to meni užas i da nema nikakvog smisla.

Ja sam subjektivna jer sam uzela kao osobni moto posvetu filma Mediterraneo "svima onima koji su pobjegli". Mojoj maloj je nastavnik u gitare bio razlog za ispis. Ima li smisla kome govoriti kome da profesor djeluje strogo, a dio sata provodi na mobitelu, oskudno komunicira. To nisu niti grijesi kao "daj 5" da ga nema pola vremena na nastavi (kao i jako puno profi iz matke i fizike). Što će ravnatelj s tom info (a pitao nas je za razlog). Dat otkaz tome? Promijenit njegov personality? Nekome će takav bit super, nekome tko je možda turbo ambiciozan i gine za sviranje klasike na gitari ili ga barem neće ometat toliko da bi se ispisivao. Moja nije bila ta fela. Moja mala uči dodatni eng. već 9. godinu isključivo zbog personalityja učiteljice koja radi u toj školi stranih jezika. Što bi bio razlog promjene, ako ne učitelj? Meni i mom djetetu bi tio bio the razlog (osim, ono, dijete antitalent ili potpuna logistička nemogućnost pohađanja nastave).

Kako kod djeteta odvojiti zašto ga ne veseli - je li zbog učitelja ili zbog ne znam čega. Kako doći do razloga "nedavanja" i koji su onda opravdani, a koji nisu. Tog nastavnika će gledat na redovnoj osnovi svaki tjedan ili? Moja se ispisala iz badmintona isključivo zbog preozbiljnosti toga (ona nije grizla za natjecanje i jer joj je trenerica u 6. osnove spočitnula pitanje "a tko još ide na natjecanje" (uz... ide se na natjecanje zbog natjecanja, a ne zbog društva). Ma, ciao. Ostala su djeca kojima je to fakat bitno, koja grizu za servise (i oni, a i rotelji im). Kad sam gledala ostalu djecu koja su se od nje opraštala, od kjoih je jedna starija curica izgledala ko Melania joke - blink twice if you need saving - bilo mi je tako žao što je nismo ispisali i ranije.

I trebalo je kod moje onda dugo vremena da se upusti u neki sport u kojem neće bit sve isto - nabrijavanje na rezultate itd. Mogu reći da moja upisuje / ne upisuje - voli / ne voli predmete u ogromnoj mjeri zbog nastavnika, a sad joj je "već" 14.

U glazbenoj školi puno je ozbiljniji problem loša komunikacija ili ne-snalaženje s nastavnikom instrumenta (što je individualna nastava i ključ za ikakvo učenje glazbe) od sličnog problema s nastavnikom solfeggia koji je - neka mi oproste teoretičari :mrgreen: - ipak manje ključan predmet. Važan jest, ali ne bi smio biti presudan do te mjere da odlučuje o nastavku školovanja (barem ne ako dijete inače može pratiti nastavu i nema problema s razumijevanjem gradiva).
Moj sin je kroz glazbenu školu izmijenjao razne nastavnike solfeggia i teoretskih predmeta, neke je obožavao (do te mjere da se jedne godine solfeggiu veselio kao najboljem provodu u životu), a zbog nekih je gunđao što uopće ide u glazbenu - ali nastava instrumenta njemu je u svakom trenutku bila važnija i znao je to (a tu je imao vrhunsku profesoricu).

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Mogu reći da moja upisuje / ne upisuje - voli / ne voli predmete u ogromnoj mjeri zbog nastavnika, a sad joj je "već" 14.

---

Moj se takvog stava počeo oslobađati tek pred kraj srednje škole :mrgreen: zapravo tek sad, kad je već maturant, primjećujem da je razdvojio sadržaje pojedinih predmeta (zanima me/ne zanima me) od karakteristika profesora koji mu te predmete predaju.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Da, vidiš da piše da je opet tema ispis. U svibnju. Nema dijete volje. Ja mogu samo ponoviti da je to meni užas i da nema nikakvog smisla.

---

Pa zato i pitam jer su mi osobno takva propitkivanja totalno bespotrebna u ovom slučaju. Pregrubo reći dijete se muči, al sasvim sigurno ne uživa, nema volje, ni interesa.

Ja to odmah zamislim kako bi meni bilo da me netko sad tako prisili da se bavim nekom aktivnošću koja me ne ispunjava i to ni manje, ni više nego toliko puta tjedno da nemam slobod.vremena preko tjedna i još nemam pravo donijet odluku i reći: Dosta. Strašno, ja sam se sva naježila.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Moj se takvog stava počeo oslobađati tek pred kraj srednje škole :mrgreen: zapravo tek sad, kad je već maturant, primjećujem da je razdvojio sadržaje pojedinih predmeta (zanima me/ne zanima me) od karakteristika profesora koji mu te predmete predaju.

---

Super, ali koji je point :)? Nadam se da ne da moraju prolaziti tretman "ruske baletne škole" dok ne završe srednju.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Super, ali koji je point :)? Nadam se da ne da moraju prolaziti tretman "ruske baletne škole" dok ne završe srednju.

---

Mislila sam na redovnu školu, ne na glazbenu.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Pa zato i pitam jer su mi osobno takva propitkivanja totalno bespotrebna u ovom slučaju. Pregrubo reći dijete se muči, al sasvim sigurno ne uživa, nema volje, ni interesa.

Ja to odmah zamislim kako bi meni bilo da me netko sad tako prisili da se bavim nekom aktivnošću koja me ne ispunjava i to ni manje, ni više nego toliko puta tjedno da nemam slobod.vremena preko tjedna i još nemam pravo donijet odluku i reći: Dosta. Strašno, ja sam se sva naježila.

---

Uporno "ne da mi se" - sad zbog ovog, sad zbog onog, za neobaveznu aktivnost, meni bi bio signal. Ne bih gledala "koliko je uloženo" tj. bila taoc uloženih godina, nego nastojala da se prekine daljnje ulaganje ako je ono tog stila. Naša djeca će vjeratno struke morati mijenjati, prekvalificiravati se itd. kako će se naučiti agilnosti koju će tržište rada zahtijevati ako dobijaju poruku "nema odustanka" zbog ne znam kojeg razloga.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Mislila sam na redovnu školu, ne na glazbenu.

---

Lijepo, ali ovdje se raspravlja o neobaveznoj, glazbenoj.

Onda zanemari, očito sam krivo shvatila tvoju rečenicu pa sam se krivo nadovezala.

Mislim da bismo, kao društvo, trebali promijeniti maksimu "šteta je odustati" i neke stvari promatrati kroz "šteta je ustrajati", a prilagodba je ključ.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Onda zanemari, očito sam krivo shvatila tvoju rečenicu pa sam se krivo nadovezala.

---

Nisi, isto je - moje grize ako joj se svidi, ako mu se ne svidi ne, bilo to obavezno, neobavezno. U obaveznome nemamo slobodu mijenjati. U neobaveznome imamo.

Slažem se s tobom ina33.

Razina promjena koje nas u svemu čekaju:

https://www.telekom.com/en/media/med...d-by-ai-633060

Vježbati ustrajnost na neobaveznoj glazbenoj uz djetetovo kontinuirano pružanje otpora mi se čini kao izgubljeno vrijeme i veliki oportunitetni trošak - dok se naganjate oko glazbene, svašta drugo biste mogli, ako ništa - imati mirnije dane, a to jako puno vrijedi.

Moje iskustvo: kad prestanu s jednom vremenski zahtjevnom aktivnosti (kao što je moj najmlađi prestao pohađati glazbenu školu nakon završenog 5. razreda), oslobodi im se prostor za nešto drugo. Meni je tek sad, nakon 5 godina, kristalno jasno da je ta odluka bila skroz logična u njegovom slučaju.

Vrijeska, a što je presudilo da ipak upiše glazbenu i ove godine, ako ste u svibnju razmišljali o ispisu?

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Mislim da bismo, kao društvo, trebali promijeniti maksimu "šteta je odustati" i neke stvari promatrati kroz "šteta je ustrajati", a prilagodba je ključ.

---

Vjerujem da sam ovo i ja već napisala. Što to znači - šteta je odustati u petom razredu. Ima još dvije razvojno jako značajne godine u životu.
Ja kao i Lili sebe zamislim u tim cipelama i gušim se. Nije to samo nastava, treba i vježbati.
Moram priznati da nisam ništa posebno naučila kad sam prestala ići u muzičku. Ali sam se konačno odmorila i imala više vremena za druženje. A voljela sam muzičku.

Ako netko nije stigao na prethodni rok prijemnih za 1.r. glazbene škole, GŠ V. Lisinskog imat će još jedan termin u srijedu 28.6.2023.
https://glazbena-lisinski.hr/2023/06...ine-2023-2024/


Također podsjećam da starija djeca (13, 14, 15 g.) mogu upisati 1. pripremni razred za određene instrumente kao i teorijski odjel pa nakon 2 godine učenja položiti prijemni za srednju glazbenu školu.
https://glazbena-lisinski.hr/2023/06...2024-postupak/

Kako dobivam dosta upita u inbox, samo da pojasnim.

1.r. Pripremni može upisati bilo koji (stariji) učenik do navršenih 15 g. života.
No, ako je u trenutku prijave u sustav, odnosno kod upisa ipak navršio 15, škola može odobriti upis temeljem molbe Školskom odboru ako ima mjesta na traženom instrumentu/terojiskom odjelu i ako se radi o "višku" od nekoliko mjeseci života.
Svakako, možete nazvati tajništvo za informacije.

U 1. PR. može se upisati teorijski odjel (satnica je 2x30' klavira, 2x90' solfeggia, 2x90' zbora). Nakon 2.PR takvi učenici mogu položiti prijemni za srednju školu i to za :
- Teorijski odjel (i dalje imaju 2x tjedno klavir, a dobiju i drugi instrument 1x tjedno)
- Orgulje (vrlo atraktivan instrument koji se vježba u školi!)
- Klavir (samo iznimno, ako su baš izuzetno napredni i talentirani, te po mogućnosti nekad ranije klavir i učili)

U 1.PR mogu se upisati i neki od sljedećih instrumenata ako ima mjesta:
oboa, klarinet, rog, saksofon, fagot, truba, trombon, udaraljke, harfa, kontrabas, pjevanje
(satnica instrumenta je 2x45', sofeggio 2x90', orkestar 2x90', korepetcija 1x30', a u 2.PR dobiju i obvezni klavir 1x30').

Postoje šira dobna ograničenja za neke odjele pri upisu u 1.PR:
fagot i kontrabas može se upisati sve do 18. godine života, pjevačice se mogu upisati od cca 16. do 20. godine, a pjevači do 22. godine života.

Hvala čoksa! Samo, nešto mi se mota po glavi, čudno će zvučati pitanje - koja je svrha ovog programa? Odnosno koje je zaposlenje teoretičara nakon srednje škole? Ili koji studij?

Poslano sa mog SM-A515F koristeći Tapatalk

Studij teorije glazbe

I onda prof. glazbenog najčešće?

Poslano sa mog SM-A515F koristeći Tapatalk

Teoretičari mogu upisati različite smjerove na MA:

- Teoriju glazbe (pa predavati u GŠ različite teor. predmete, voditi zborove itd.)
- Muzikologiju (predavati Glazbenu umjetnost i Glazbenu kulturu u školama, Povijest glazbe i OGŠ solfeggio u GŠ, raditi kao glazbeni urednici na radiju i TV, biti publicisti, istrazivači i sl.)
- Kompoziciju (ako imaju sklonosti) pa se baviti svim insvačim.

Da, mogu upisati i smjer Glazbena pedagogija pa prvenstveno predavati dosta deficitarnu Glazbenu kulturu u OŠ ili solfeggio u OGŠ, ponegdje i klavir, osobito u malim mjestima bez dovoljno kadra u GŠ. Rade još koješta, ovisno o sklonostima, razne poslove u kulturi, na radiju itd.

Zadnji termin za upis u 1.r. OGŠ
https://glazbena-lisinski.hr/2023/08...2023-cetvrtak/

Sjetila sam se razgovora ovdje o eventualnom profesionalnom glazbenom usmjerenju od prije nekoliko godina kad je moja kćer o tome počela razmišljati. Ukratko, ona se ozbiljno zagrijala za MA, vrijedno vježbala i izuzetno napredovala zadnje 2-3 godine. Prvi izbor joj je pri tome bila LJubljana i na koncu je primljena. Uglavnom nije nemoguće kako je često čula od kolega.