glazbena škola?

[tanja_b]

Kad je tema već aktivna, da napišem ovdje da mi je sin jučer maturirao u srednjoj glazbenoj, održao je jako lijep završni koncert. Naročito mi je drago što je, nakon dvije pandemijske godine, opet bilo moguće održati koncert pred publikom, i da je on pregrizao svoju introvertiranost i želju da se zavuče u puževu kućicu, pa je pozvao na koncert dosta svojih kolega (što iz glazbene, što iz gimnazije), skoro svi su i došli i bila je prekrasna atmosfera
Da je bilo uvijek lagano - nije, sadržajno je njemu glazbena išla kao od šale, ali ipak je to dvostruko školovanje (ne samo slobodna aktivnost) koje ima svoje specifičnosti. Tu mislim prvenstveno na srednju školu, iz ove perspektive, osnovna je bila igrarija
A u njegovoj ustrajnosti mislim da je glavnu ulogu imala izvrsna profesorica koja ga je vodila od samog početka, i profesori kod kojih je išao na dodatne seminare. I uz svoju strogo posloženu matematičko-racionalnu crtu ličnosti, koju ima od rođenja, razvio je i onu drugu, više umjetničku crtu, jučer je i profesorica bila iznenađena kad ga je gledala na pozornici, kako se lijepo razvio.
Na Akademiju ne planira, zaključio je da se ne želi profesionalno baviti glazbom, ali nada se da će imati prilike nastaviti svirati u nekoj neformalnoj kombinaciji.

[MusicBee]

Jelena, nema to veze s hrabrošću. Ima veze s USTRAJNOŠĆU, a to je komponenta koja nedostaje velikoj većini današnje djece. Mi smo sa svojom djecom imali dogovor da NEMA odustajanja unutar školske godine, a tako je i bilo. Što si upisao (izvannastavne aktivnosti, strani jezik, glazbenu, sport...svejedno) imaš odguliti do kraja školske godine, a za iduću se razmatra hoćeš li se i dalje upisivati. Ja nisam nikada dozvoljavala prerano odustajanje. Vrlo često se poklopi situacija da sad djeca ne bi vježbala za završni ispit, pa razmatraju odustajanje... a kad ih nagovoriš ili motiviraš (u dogovoru s nastavnikom ili bez, svejedno) da odgule do kraja, uvjere se da to i nije tako strašno. Bome, moram priznati da su moja djeca iznimna samo po toj jednoj značajki - ne odustaju samo tako. Bistri jesu, ali nisu iznimni, lijeni kao prosječna generacija ili malo manje, ali kad nešto isplaniraju - to provedu do kraja. Rezultati takvog pristupa najbolje se vide sad na fakultetu. Ni ne znam za njihove ispite, međuispite, kolokvije i rokove jer se organiziraju tako da sve ide na vrijeme. Maksimalni rezultati uz minimalni trud. Da smo ih pustili odustajati u ranoj dobi, uvjerena sam da to ne bi bilo tako.

slažem se s ovakvim pristupom....mi smo trenutno prvi na listi čekanja za 2 škole jer je kod nas navala strašna, a prima se jako malo (na gitaru samo 1 učenik, flautu 4) i koliko želim zbog nje da upadne jer njena želja je velika, toliko neću plakati ako propustimo zbog svega već navedenog. u svakom slučaju, ja sam nju izbombardirala s time što nosi sa sobom glazbena škola, objasnila joj razliku između dramske koju pohađa, plesa na koji išla ranije i glazbene koja je nešto sasvim drugačije i škola u pravom smislu te riječi, do te mjere da sam ju pitala je li spremna odraći se dječjih rođendana i sličnih druženja ako će u to vrijeme biti sati u glazbenoj školi, dala joj vrijeme da promisli i ona je odlučila da to želi... samim time što je njoj sve prezentirano i dan izbor da sama donese odluku, dogovor je da kada krene nema odustajanja kada prvi put osjeti zamor jer to se svima dogodi, pa će sigurno i njoj, ali do kraja godine gura jer sama je to odabrala i svaka odluka sa sobom nosi težinu... naravno, ako baš zaključimo da dijete nije za to i čini ju nesretnom, onda na kraju godine ima pravo ponovno razmisliti i odlučiti drugačije... to je ujedno i trening za život na koji ih treba pripremiti, na primjerenoj razini za njihovu dob... ne podržavam onu filozofiju "oni su samo djeca" jer osjećam da time umanjujemo njihove sposobnosti i razinu samosvijesti, oni su mali ljudi kojima samo treba potpora i usmjeravanje, ali svi moramo imati pravo i na poneku pogrešnu procjenu... i čini mi se da see ovdje ugl slažemo oko toga

Kad je tema već aktivna, da napišem ovdje da mi je sin jučer maturirao u srednjoj glazbenoj, održao je jako lijep završni koncert. Naročito mi je drago što je, nakon dvije pandemijske godine, opet bilo moguće održati koncert pred publikom, i da je on pregrizao svoju introvertiranost i želju da se zavuče u puževu kućicu, pa je pozvao na koncert dosta svojih kolega (što iz glazbene, što iz gimnazije), skoro svi su i došli i bila je prekrasna atmosfera
Da je bilo uvijek lagano - nije, sadržajno je njemu glazbena išla kao od šale, ali ipak je to dvostruko školovanje (ne samo slobodna aktivnost) koje ima svoje specifičnosti. Tu mislim prvenstveno na srednju školu, iz ove perspektive, osnovna je bila igrarija
A u njegovoj ustrajnosti mislim da je glavnu ulogu imala izvrsna profesorica koja ga je vodila od samog početka, i profesori kod kojih je išao na dodatne seminare. I uz svoju strogo posloženu matematičko-racionalnu crtu ličnosti, koju ima od rođenja, razvio je i onu drugu, više umjetničku crtu, jučer je i profesorica bila iznenađena kad ga je gledala na pozornici, kako se lijepo razvio.
Na Akademiju ne planira, zaključio je da se ne želi profesionalno baviti glazbom, ali nada se da će imati prilike nastaviti svirati u nekoj neformalnoj kombinaciji.

čestitke i majci i sinu! bravo!

[MusicBee]

Tanja_b, divno, čestitam!

Moj isto ronda da ne želi više ići u glazbenu., završava 2. razred, ide mu dosta dobro uz minimum truda. Solfeggio ima petice, a doma nikad ništa ne radi. Instrument odsvira minimum koliko je potrebno. Kaže čak da je njemu dobro kad dođe na sat instrumenta, solfeggio voli, a glavni razlog je što se njemu ne da ići, rađe bi doma ležao na kauču
Šta sad da ja njemu kažem, ok, ostani ležati ili diži guzicu i izvoli ići dalje....inače, ja nisam tip koji odustaje, i samoj mi je grozno prihvatiti da se odustaje tek tako od bilo kakvih aktivnosti a opet ne želim forsirati iako mislim da mu razlozi nisu opravdani...

iskreno, meni lijenost nije opravdan razlog za odustajanje, pogotovo ako mu ide dobro. druga je stvar kada imaš dijete kojemu to stvara preveliko opterećenje i iscrpljuje ga, ali nisam sigurna da li je kod njega to slučaj ako mu sve ide i bez nekog stresa.. probaj još malo ispitati da ne postoji neki drugi razlog, tipa neslaganje s prof. ili nekom djecom ili nešto treće
i možda mu prezentirati da odustajanje ne znači da će doma ležati nego dobiti neke druge obaveze za popuniti to dodatno vrijeme, pa da sam procijeni u što mu je draže uložiti svoje vrijeme....

ja gledam iz perspektive majke djeteta s viškom energije kojoj ležanje na jednom mjestu predstavlja kaznu, pa uzmi s rezervom... moja bi išla na 168 aktivnosti, samo da se nešto događa, sjedenje doma bez plana nam nije opcija ni vikendom

[ivana s]

ja gledam iz perspektive majke djeteta s viškom energije kojoj ležanje na jednom mjestu predstavlja kaznu, pa uzmi s rezervom... moja bi išla na 168 aktivnosti, samo da se nešto događa, sjedenje doma bez plana nam nije opcija ni vikendom

Imam i takvu jednu, ide u prvi razred OS, trenira jako zahtjevan sport, svakodnevni treninzi, 2-3 sata, i planira u glazbenu, ni manje ni vise nego violinu. Ne znam da li da je krenem odgovarati od violine ili od glazbene opcenito

[Vrijeska]

Kad je tema već aktivna, da napišem ovdje da mi je sin jučer maturirao u srednjoj glazbenoj, održao je jako lijep završni koncert. Naročito mi je drago što je, nakon dvije pandemijske godine, opet bilo moguće održati koncert pred publikom, i da je on pregrizao svoju introvertiranost i želju da se zavuče u puževu kućicu, pa je pozvao na koncert dosta svojih kolega (što iz glazbene, što iz gimnazije), skoro svi su i došli i bila je prekrasna atmosfera
Da je bilo uvijek lagano - nije, sadržajno je njemu glazbena išla kao od šale, ali ipak je to dvostruko školovanje (ne samo slobodna aktivnost) koje ima svoje specifičnosti. Tu mislim prvenstveno na srednju školu, iz ove perspektive, osnovna je bila igrarija
A u njegovoj ustrajnosti mislim da je glavnu ulogu imala izvrsna profesorica koja ga je vodila od samog početka, i profesori kod kojih je išao na dodatne seminare. I uz svoju strogo posloženu matematičko-racionalnu crtu ličnosti, koju ima od rođenja, razvio je i onu drugu, više umjetničku crtu, jučer je i profesorica bila iznenađena kad ga je gledala na pozornici, kako se lijepo razvio.
Na Akademiju ne planira, zaključio je da se ne želi profesionalno baviti glazbom, ali nada se da će imati prilike nastaviti svirati u nekoj neformalnoj kombinaciji.

Bravo!
Čestitam!!!