Jelena, nema to veze s hrabrošću. Ima veze s USTRAJNOŠĆU, a to je komponenta koja nedostaje velikoj većini današnje djece. Mi smo sa svojom djecom imali dogovor da NEMA odustajanja unutar školske godine, a tako je i bilo. Što si upisao (izvannastavne aktivnosti, strani jezik, glazbenu, sport...svejedno) imaš odguliti do kraja školske godine, a za iduću se razmatra hoćeš li se i dalje upisivati. Ja nisam nikada dozvoljavala prerano odustajanje. Vrlo često se poklopi situacija da sad djeca ne bi vježbala za završni ispit, pa razmatraju odustajanje... a kad ih nagovoriš ili motiviraš (u dogovoru s nastavnikom ili bez, svejedno) da odgule do kraja, uvjere se da to i nije tako strašno. Bome, moram priznati da su moja djeca iznimna samo po toj jednoj značajki - ne odustaju samo tako. Bistri jesu, ali nisu iznimni, lijeni kao prosječna generacija ili malo manje, ali kad nešto isplaniraju - to provedu do kraja. Rezultati takvog pristupa najbolje se vide sad na fakultetu. Ni ne znam za njihove ispite, međuispite, kolokvije i rokove jer se organiziraju tako da sve ide na vrijeme. Maksimalni rezultati uz minimalni trud. Da smo ih pustili odustajati u ranoj dobi, uvjerena sam da to ne bi bilo tako.