To je napisao moj nekadašnji profesor :-)
Sad, kad sam to pročitala, mirne duše mogu reći da sam reagirala na glavninu stvari što je naveo u tom tekstu.
Printable View
To je napisao moj nekadašnji profesor :-)
Sad, kad sam to pročitala, mirne duše mogu reći da sam reagirala na glavninu stvari što je naveo u tom tekstu.
I ja. Samo sam dodala i osnovnu školu za ples u svoje primjedbe.
Slučajno sam naletjela na ovaj link pa me takav jad uhvatio :-( U 4 minute, sve je o sustavu rečeno.
ja imam nešto od 1999. do 2004.Citiraj:
vertex prvotno napisa
da, da mora dijete cekati do 5og razreda.
neka stavi mozak na cekanje. :roll::zbunj:
U kojoj formi? Možemo na pp...Citiraj:
Anci prvotno napisa
vertex, a zadaci sa školskih/gradskih/županijskih/državnih natjecanja?
oni su ti posebno rješenja, posebno zadaci.
http://public.carnet.hr/mat-natj/zadaci-OS.htm
đizs :-o ima i zadatke kad sam još ja išla u osnovnoj na republičko :-o
Klokan ima malo drugačiji tip zadataka, koliko se sjećam vremena prije nego što je A. zamrzio matematiku i prestao ići na natjecanja :mrgreen:. A školska i počinju tek od 4. razreda.
A i ključno je (za moje živce) da zadaci budu baš s Klokana ako se ide na Klokana zato što je to D. Da ga poznaš, bilo bi ti jasno :lol:
Klokan je zaista drukčiji tip zadataka, više usmjeren na enigmatsko odnosno logičko razmišljanje (takav je bar moj dojam).
dorijan je čudo od djeteta. sve ostalo na ovom linku za mene je komedija. i natjecanje i roditelji i predstava. podržavam sustavan i temeljit rad sa darovitom djecom. u mojoj glavi to su radionice, kampovi, individualni rad, igraonice..
natjecanje koje se zove prvenstvo hrvatske s medaljama i priznanjima nije primjeren za djecu u dobi od 8 god. odnosno, jako je malo roditelja, učitelja, trenera koji su sposobni voditi dijete da ih 'rezultat, ne ponese i da u konačnici ta zanesenost djetetu u psihološkom smislu ne nanese štetu.
najbolje da odmah odustanemo, jel da?Citiraj:
cipelica prvotno napisa
ne, najbolje je ustrajati na dobrobit vlastitog djeteta. poticati jako ali od toga ne raditi famu, o tome ne pričati puno.. dugo radim s djecom te dobi i vidjela sam previše puta kako divna djeca gube ineres nešto kasnije. osobito često se to dešava kad odrasli' pomahnitaju ' vrlo rano. kad još malo sazriju postanu otpornija i ne smeta im to više.
Cipelica bojim se da si opasno fulala poantu.
nije roditelj taj koji izvodi bjesne gliste da nesto dokaze, nego je vecina roditelja na ovoj temi ocajna i pokusava barem malo zadovoljiti potrebe djece za vise/ drugacije u suhoparnom i krutom skolskom sustavu.
Ovdje se skidaju zadaci sa Klokana
http://ebookbrowsee.net/kl/klokan-be...a#.UxD_TX8WmZ4
Evo jedni skinuti:
http://ebookbrowsee.net/2008-leptirici-pdf-d368205657
Imam doma puno tih testova u papirnatoj formi, ali zaokruženi, jer, naravno da su mi djeca išla na Klokan. Doma je svakakvih nagrada :) Ali, to uopće ne znači da su daroviti ili posebni. Normalna, pametna djeca. Koja vole izazove.
Za Klokan se ne treba pripremati. Ne treba ništa posebno znati. Samo radovno pratiti nastavu i...kužiti na prvu :)
Ma cipelica se referirala na link koji sam postavila par postova ranije.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Načelno, možda ima i pravo, ali u praksi, u našem sustavu, čini mi se da su natjecanja jedini način da se takva djeca afirmiraju, što im je često jako važno. Naravno, ostaje pitanje što s djecom koja nemaju natjecateljski duh (a ima i takvih, koji se ne žele natjecati, ali žele napredovati). Za njih, čini se, nema ništa, a najčešće su prepuštena dobroj volji učitelja. Ako dobre volje nema, izostaje bilo kakav dodatni rad, a o nekakvom individualnom pristupu nema govora.
Na temu Klokana, to natjecanje je i zamišljeno za svu djecu, bez obzira na školski uspjeh, a svrha mu je popularizacija matematike.
I da, može se i ne pripremati, jer je sve to vrlo neobavezno, ali nije loše djetetu poslati poruku da je uspjeh ponekad i proporcionalan uloženom trudu (naročito ako u prvih par razreda oš ne mora raditi apsolutno ništa da bi prolazio s odličnim - to mi je veliki, najveći minus u školi, i pogubno za buduće radne navike).
Prema tome, neće mu kruna s glave pasti ako s vremena na vrijeme riješi koji dodatni "klokanski" listić, i da to shvati kao neku "pripremu"...
i ja ovdje skidam ideje. hvala na preporukama, prije dva dana mm kupio matematičke priče. ovdje nitko ne izvodi bijesne gliste. i moja djeca su krenula u taj kruti sustav dosadnog ponavljanja. očitovala sam se na link jer me nešto u kostima zasmetalo dok sam ga gledala.
možda sam u krivu, ne poznajem te ljude...
Jedino boldano je točno-s tom razlikom što se roditelji trude PRATITI dijete, a ostatak ekipe često ni to ne pokuša. Ako misliš da je idilično imati dijete s ovakvim posebnim potrebama grdno se varaš. Oni su i te kako svjesni toga da su drugačiji i strašno im ruši samopouzdanje činjenica da ih se ne razumije kao i inercija obrazovnog sustava da ih prati. Uostalom, često na natjecanja idu i bez ikakvih priprema (moja je na natjecanje iz engleskog išla i bez knjige jer je tvrdila da joj za tu školsku godinu ni ne treba :roll:-što je na kraju ispalo i istinito). Većina nas prolazi s djecom kroz različite probleme koje nosi darovitost u nekom segmentu. Jedno su bistra i vrijedna djeca: ovo o čemu tu raspravljamo i s čime se nastojimo nositi je nešto sasvim drugo i ni malo jednostavno.Citiraj:
cipelica prvotno napisa
Na temu linka je već rečeno ono što mi je palo na pamet: šteta te djece-uništit će ih obrazovni sustav prije ili kasnije.
http://www.vecernji.hr/hrvatska/mali..._source=24sata
nisam ni sama na čisto što bih rekla o ovom sustavu, ali očigledno se neke stvari trebaju mijenjati.
uopće ne mislim da je idilično imati darovito dijete, baš naprotiv...
i zapravo se slažem da je sustav jako loš.
samo što ja ne mislim da je dobrobit djeteta da sudjeluje na natjecanju koje se zove prvenstvo hrvatske u dobi 1-4 razreda. ma, nemam ništa ni protiv natjecanja . neće im biti ništa ni od poraza ni od pobjede, prvog ili devedestprvog mesta. ako izgubi dijete je tužno, ako pobjedi onda je sretno. to su njegove vlastite emocije i treba se naučiti nositi s njima. problem je što emocije odraslih na takvim natjecanjima često prevladaju, pa dijete potisne svoje vlastite.
prebacit cu na sport da bude razumljivije što želim reći . sudac dosudi nešto' krivo' a tata verbalno napadne na suca. bez obzira što je bilo, taj napad je najgori mogući scenarij za tako malo dijete , puno gori od loše sudačke odluke.
to ne znači da s djecom ne treba raditi. naprotiv, baš tada treba raditi! netko je lijepo napisao da se mozak ne može staviti na čekanje. moja kćer ide u drugi razred. matematika: tisuću puta isti zadaci. ona je do sada u školi vježbala samo otpornost na dosadu!
Eh, nažalost, sustav nije loš samo za darovitu djecu. Sustav je loš. I tu je točka. Za svu djecu - bila ona iznadprosječna u bilo čemu, prosječna ili ispodprosječna...Citiraj:
cipelica prvotno napisa
Sustav je bio dobar u doba Marije Terezije, kad je kreiran, bio je dobar još možda neko vrijeme, ali danas definitivno ne drži vodu.
S druge strane, kad gledam sve oko sebe kako nazaduje (gospodarstvo, pa onda vuče za sobom zdravstvo, školstvo svih razina itd.) bojim se da će u budućnosti biti samo još gori.
Inače, što se tiče individualnog rada s djetetom/djecom - pa to je uvijek nekako bilo u domeni roditelja. Dijete ti ima smisla za glazbu - upišeš ga u glazbenu školu, ako ima smisla za strane jezike - upišeš ga u školu ili tečaj stranih jezika. Ima smisla za matematiku - potražiš Bistriće ili šahovski klub ili u svom vlastitom aranžmanu nešto središ za dijete ako imaš mogućnosti. No, ako ćemo iskreno, u školi se tu i tamo nađe i svijetlih primjera - profesora koji zaista vole svoj posao i koji iz te djece izvlače najbolje, ali oni su otprilike isto toliko česti kao i istinski darovita djeca - treba ih svijećom tražiti. Nažalost, sustav ne da takve ne motivira, nego ih doslovce guši na svakom koraku, kao i djecu.
Beti, hvala, ali i ti su s rješenjima.
Meni se sviđaju zadaci s Klokana i mislim da je dobro da se radi nešto što odstupa od školskog načina razmišljanja. A za D. je super da ima želju angažirati se, i prezadovoljna sam što je u stanju rješavat, pogriješit, pokušat ponovo i biti zadovoljan nakon svega. Prošle godine je to bila nemoguća misija.
Bila sam pogledala samo ove već skinute, vidim da na prvom linku piše bez rješenja, super!Citiraj:
vertex prvotno napisa
Evo i novinarskog članka:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Premali-da-bi-bili-pametni-kako-hrvatska-sikanira-najmladje-informaticke-genijalce
Eh, draga, o Infokupu i o mentorstvima (ne samo ovdje) znamo i previše...Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Dobro dijete u članku kaže (a i sami smo to zaključili): čemu se živcirati? Pa kriteriji su totalno, ali totalno nepošteni... Kad smo već kod toga, iz razreda mog starijeg sina dijete je ispalo s hrpetinom bodova jer je bilo ispod crte, a iz ostalih županija klinci su prošli s pol manje, samo zato jer postoji neki kriterij da je ograničen broj učesnika po županijama. I što reći? Digli smo ruke. Naša djeca se bave time jer ih zanima, a školska natjecanja su ti uglavnom uvijek po istom principu: pobere se odlikaše bez ikakvih priprema, pošalje ih se na natjecanja iz raznih predmeta, pa tko ispliva - ide dalje... Sustavni rad - nula bodova. Čast iznimkama (ima i toga - tek uz njih vidiš sav jad i bijedu ostalih) ali to su zaista malobrojni pojedinci koje njihove radne sredine prečesto gledaju ne baš blagonaklon (eufemizam).
Još samo ovo - da budem do kraja poštena: nije to ništ novo, i sama se sjećam istog pristupa iz vremena dok sam ja bila u osnovnoj školi. Sjetila sam se toga kad me sin pitao je li točno riješio nekakav zadatak s koloturom. Mentor za fiziku u osnovnoj školi bio je - moj tata!
A htjela sam na natjecanje iz kemije, ne iz fizike, ali nisu mi dali jer iz kemije je bilo još nekoliko dobrih, a iz fizike puno manje... Dobila sam neku knjigu s posvetom, a škola je bila zaslužna za moj uspjeh. Moš si mislit... Tak da me nimalo ne čudi da danas nije bolje. I ponavljam - imam ružan osjećaj da možemo biti sretni ako ostane kako je sada, tj. ako se drastično ne pogorša. Nadam se da sam u krivu i da se ipak možemo nadati nečem boljem.
Joj, Peterlin, ja više ne vjerujem da će biti bolje.
A i o mentorstvu bi mogla štošta reći. Što o razdoblju kad sam ja išla u osnovnu i srednju školu, što o svojoj djeci.
U srednjoj školi sam otišla na školsko natjecanje iz matematike jer me prof. matematike doslovno molio. Iako nije bilo ni dodatne, a kamoli kakavih ijndividualnih priprema. I odem ja tamo, skužim da stariji rješavaju testove mlađima i spremim se doma. Nikad više.
vjerojatno postoje i iznimke.
meni je moja osnovna skola u malom mjestu u dalmaciji ostala u jako dobroj uspomeni. globalno i pojedini profesori. imali smo i sekcije. isla sam na drzavno iz kemije, objavljivala u modroj lasti. ali smo imali grupu mladih kemicara, literalnu grupu, dramsku, matematicku, likovnu... igrala sam kosarku u skolskoj grupi. uopce nije bilo lose
kad sam dosla u mioc u zagrev, nista mi nije falilo, osim sto nesto stvari iz matematike, nismo bili ucili, ali to sam brzo pohvatala.
i za mioc imam sve pohvale, a cujem da je to i dalje jedna od nasih najboljih srednjih skola.
i samo da jos dodam, nadarena i potencijalno nadarena djeca su normalna, savrseno normalna.
marta, jos cekamo na tvoj prilog o tvojoj strategiji. :-):mrgreen:
Dogovorila sam se sa zainteresiranim osobama da se bavimo tom djecom na područjima na kojima smo mi sami kompetentni. Ostalo na pp. Nije za javni forum jer previše ulazi u naš život.
I kod nas je slično. Snalazimo se nekako s onim što sami znamo + zamolila sam susjedu prof. jezika da malo uskoči (ne zato što su djeca darovita, nego zato što mi se znanje iz osnovne škole čini nedostatnim, unatoč odličnim ocjenama) ali s tim smo tek krenuli, pa još nemam jasnu sliku kako će funkcionirati.Citiraj:
marta prvotno napisa
Ja sam se također još kao osnovnoškolka šokirala na jednom od natjecanja, kad sam vidjela da cura ispod klupe zaviruje u bilježnicu...To mi je bilo :-o , ne zato jer smo bili imuni na varanje, nego zato je se radilo o natjecanju, pa su mi se na brzinu naglo posložile u glavi neke stvari. Isto više nakon toga nisam išla.Citiraj:
marta prvotno napisa
Zar stvarno nema nitko od vas, izuzev seni, nista lijepo reci o nasem skolstvu?
Iskreno, tuzna sam kad ovo citam. Pitam se, zasto sam tako glupa da sam se s klincima smrzavala za vrijeme praznika na dodatnim pripremama za natjecanje (skola se nije grijala, a moji ucenici su rekli da im nije prezima i nisu htjeli doma)? Zasto sam toliko glupa da uporno dolazimo i ucenici i ja u suprotnu smjenu vjezbati kad nas svud posvud pljuju?
Znate li da hrpa ucenika ide na ta skolska natjecanja jer taj dan ne moraju na nastavu? Ako ih ne primis (a nisu htjeli dolaziti na dodatnu nastavu), drvlje i kamenje po tebi jer ne das djetetu priliku, ako ga primis, grozan si jer ide na natjecanje bez priprema.
Nisam ni ljuta, ni ogorcena. Bas sam tuzna i mislim si, cemu trud?
enela, ja sam (kao i većina roditelja) imala optimističan i pozitivan stav prema školi kad su moja djeca krenula. Nadala sam se da će u školi proći bolje nego mi, da se sustav razvio i napredovao u zadnjih 30-40 godina. Nažalost, život me brzo ohladio. Da se razumijemo, ovo je topic koji se odnosi na darovitu djecu. Njima je evidentno još gore. A i napisala sam nekoliko puta da je i profesorima koji pokušavaju nešto iznadprosječno isto teško. Vjerujem da je zapravo svima zaposlenima u školstvu teško. Pa što da radimo? Svih ovih godina sjedim u vijeću roditelja i pokušavam aktivno nešto promijeniti, pomoći, potaknuti... bez ikakvog uspjeha. Ne kao majka darovite djece (moji su dečki bistri, ali nemam nikakvih iluzija da su mali Einsteini - takva darovitost je zaista iznimna, vidjela sam to, ali opet - zar nije SVAKO dijete zaslužilo da od sustava dobije najbolje? Sustav JEST loš i nemotivirajući, ali vjerujem da ga je lakše poboljšati iznutra, nego izvana.Citiraj:
enela prvotno napisa
o školskom sustavu nemam baš niš lijepo za reć
žao mi je enela što te to osobno pogađa, ali ne bi trebalo
ti daješ sve od sebe da izvućeš najbolje što možeš iz sustava koji je totalno neprilagođen potrebama i zahtjevima djece :(
nije da nisam prosvjetarka po struci, i nije da ne znam kako izgleda sustav i iznutra i izvana - tim više tvrdim da je po meni totalno promašen u mnogočemu :(
Naravno da svako dijete zasluzuje najbolje, ali ovdje cesce procitam kako ucitelji ne rade ovo ili ono kako treba, kako nemaju razumijevanja i razvlace ili ne razvlace djecu po natjecanjima.
Sustav je takav da ucitelj u 45 min treba posvetiti dovoljno vremena 1 uceniku s prilagodenim programom, 2-3 s individualiziranim programom, 2-3 izuzetno bistra ucenika i 20 prosjecnih. Naravno da to ne funkcionira najbolje. I onda usporedujete to s glazbenom skolom gdje ucitelj instrumenta istovremeno radi s, koliko, jednim ucenikom?
Jos da dodam, sustav se moze promijeniti suradnjom, ne samo iznutra ili samo izvana.