Pokazuje rezultate 1 do 50 od 2651

Tema: Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1
    enela avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Lokacija
    Midsomer
    Postovi
    2,848

    Početno

    Zar stvarno nema nitko od vas, izuzev seni, nista lijepo reci o nasem skolstvu?
    Iskreno, tuzna sam kad ovo citam. Pitam se, zasto sam tako glupa da sam se s klincima smrzavala za vrijeme praznika na dodatnim pripremama za natjecanje (skola se nije grijala, a moji ucenici su rekli da im nije prezima i nisu htjeli doma)? Zasto sam toliko glupa da uporno dolazimo i ucenici i ja u suprotnu smjenu vjezbati kad nas svud posvud pljuju?
    Znate li da hrpa ucenika ide na ta skolska natjecanja jer taj dan ne moraju na nastavu? Ako ih ne primis (a nisu htjeli dolaziti na dodatnu nastavu), drvlje i kamenje po tebi jer ne das djetetu priliku, ako ga primis, grozan si jer ide na natjecanje bez priprema.
    Nisam ni ljuta, ni ogorcena. Bas sam tuzna i mislim si, cemu trud?

  2. #2
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    33,003

    Početno

    Citiraj enela prvotno napisa Vidi poruku
    Zar stvarno nema nitko od vas, izuzev seni, nista lijepo reci o nasem skolstvu?
    Iskreno, tuzna sam kad ovo citam. Pitam se, zasto sam tako glupa da sam se s klincima smrzavala za vrijeme praznika na dodatnim pripremama za natjecanje (skola se nije grijala, a moji ucenici su rekli da im nije prezima i nisu htjeli doma)? Zasto sam toliko glupa da uporno dolazimo i ucenici i ja u suprotnu smjenu vjezbati kad nas svud posvud pljuju?
    Znate li da hrpa ucenika ide na ta skolska natjecanja jer taj dan ne moraju na nastavu? Ako ih ne primis (a nisu htjeli dolaziti na dodatnu nastavu), drvlje i kamenje po tebi jer ne das djetetu priliku, ako ga primis, grozan si jer ide na natjecanje bez priprema.
    Nisam ni ljuta, ni ogorcena. Bas sam tuzna i mislim si, cemu trud?
    enela, ja sam (kao i većina roditelja) imala optimističan i pozitivan stav prema školi kad su moja djeca krenula. Nadala sam se da će u školi proći bolje nego mi, da se sustav razvio i napredovao u zadnjih 30-40 godina. Nažalost, život me brzo ohladio. Da se razumijemo, ovo je topic koji se odnosi na darovitu djecu. Njima je evidentno još gore. A i napisala sam nekoliko puta da je i profesorima koji pokušavaju nešto iznadprosječno isto teško. Vjerujem da je zapravo svima zaposlenima u školstvu teško. Pa što da radimo? Svih ovih godina sjedim u vijeću roditelja i pokušavam aktivno nešto promijeniti, pomoći, potaknuti... bez ikakvog uspjeha. Ne kao majka darovite djece (moji su dečki bistri, ali nemam nikakvih iluzija da su mali Einsteini - takva darovitost je zaista iznimna, vidjela sam to, ali opet - zar nije SVAKO dijete zaslužilo da od sustava dobije najbolje? Sustav JEST loš i nemotivirajući, ali vjerujem da ga je lakše poboljšati iznutra, nego izvana.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •