Jens prvotno napisa
S obzirom da me ovaj topic vec danima frustrira,osjecam potrebu za da nesto dodam.
1. Pacijent ima pravo u bilo kojem trenu odbiti bilo kakvu intervenciju na svom tijelu. Ne postoji klauzula o zivotnoj opasnosti.
2. Lijecnik moze odluciti ISKLJUCIVO onda,kada pacijent nije pri svijesti i pretpostavlja pritom da pacijent zeli tretman/spasavanje zivota/stavec.
3.Pacijent lisen poslovne sposobnosti ne moze dati pristanak,pa to za njega cini skrbnik.
4. Maloljetna osoba ne moze dati pristanak,pa to za nju cini zakonski skrbnik.(moguce je u ekstremnim slucajevima u kojima je zivot djeteta ugrozen odbijanjem postupka obavijestiti nadlezne sluzbe,pa onda one privremeno mogu preuzeti ono sto inace cine roditelji-to bi bili oni slucajevi vezani za transfuziju krvi koja je recimo potrebna djetetu ciji su roditelji jehovini svjedoci i istu odbijaju)
5.Osobe oboljele od bolesti koje zahtjevaju karantenu-zarazenost primjerice ebolom bi dovela do toga da se pristanak osobe na izolaciju ne trazi,sto je i logicno,obzirom na opcu ugrozenost okoline,ali to je izuzetno rijetko.
6.Odluke koje donosi trudnica NISU jednake odlukama koje donose roditelji vec rodenog djeteta,opisano vec u tocki 4.
7. Cak i kada pacijent donosi odluku na svoju stetu,on ju ima pravo donijeti.Sva razglabanja o sposobnosti odlucivanja,znanju,studiju bla bla su potpuno izlisna.
8. Svaka lijecnicka intervencija bez privole jest tjelesna ozljeda. Cak i ubod iglom.
9. Ukoliko se lijecnik ne slaze sa pogledima pacijenta,moze odbiti s njime sklopiti ugovor o lijecenju,to je naime ono sto se dogada svaki puta kad lijecniku idemo,bilo u bolnicu,bilo u dom zdravlja.
10. Cak i usred nekog terapijskog postupka,bez obzira na sklopljeni ugovor o lijecenju,pacijent moze iz bilo kojeg razloga zahtijevati prekid lijecenja,inetrvencija itd.Stiti ga naime ustav.Uvijek.
Nadam se da se lijecnici nece nadi uvrijedenima,ali mislim da je sasvim jasno da nikome od nas studij,kvalifikacije,specijalizacije ne mogu priskrbiti pravo na odlucivanje umjesto nekoga.