ali takvog pacijenta bi doktor morao imati pravo dobiti.npr. papir o odbijanju tranfuzije u slučaju komplikacija kod kiretaže
nek ide drugom koji će na to pristati.
Posljednje uređivanje od mujica : 29.08.2011. at 16:18
vjerojatno si mislio odbiti
lipo sam rekla da fali zakon o našim pravima
Doktori moji, vidi se da niste uopće u toku. Ubuduće umjesto da čitate stručnu literaturu i neprestano se obrazujete da biste pacijente znali izliječiti i učiniti im život kvalitetnijim, morate čitati novine.
Pa biste znali da se profesori dogovaraju s učenicima i studentima kakva pitanja da im postave i koju ocjenu da im daju
( tu u konzultacije ulaze i roditelji).
Bankari sa klijentima dogovaraju visinu kamate i duljinu otplate kredita,pazeći da prihvate sve što pacijent, uf, ne pacijent, nego klijent želi.
Blagajnik na kasi u marketu redovno prihvaća sugestije kupca na cijene pojedinih artikala i naravno uvažava ih.
Treba još primjera?
pp ja mislim da bi ti trebala na par minuta pacijenta probuditi dok mu, npr. režu onu žučnu kesicu gore, samo da ga priupitaš slaže li se sa dubinom anestezije ili vrstom lijeka koju mu moraš sada dati.
Pozitivan primjer - kirurgija gdje su liječnik i sestra samnom kao običnom mamom (mater vulgaris domestica, nemedicinske struke) lijepo porazgovarali da li moj sinek zahvat može obaviti u lokalnoj ili treba opća anestezija. Pružili su mi sve bitne info, nakon što su pregledali dijete, proučili su njegove papire, pitali sve između ostalog i o njegovom ponašanju i zbog toga sam imala osjećaj da su donjeli potpuno informiranu odluku i da mogu mirno s punim povjerenjem pripremiti dijete za postupak. Moram priznati da sam bila duboko impresionirana, pažljivošću, smirenošću i što liječnici vole reć', suradljivošću i u pripremi i u izvedbi i kod podizanja papira itd.
E sad kad bih tako nešto doživjela na trećem porodu mislim da bih bila pre pre sretna. Zapravo sad sam sama sebi artikulirala što zapravo želim od sljedećih poroda u bolnici. Hvala vam![]()
Beti3, moja frendica je nedavno rađala u 1st class bolnici jednoj zap.eu zemlji i bila je poprilično isprepadana time što su joj objašnjavali svaku sitnicu i što je doslovno za svaki detalj mporala posebno potpisivati izjavu. Na kraju je pozvizdila i rekla, pusti ti to, pa tamo mogu onda sama sebi operirat sljepo crijevo kad sam već za sve sama kriva LOL
Nije žena navikla, samo su je plašili s tim zapitkivanjima,morali sm oje tješiti da je u najboljoj bolnici u eu i da znaju što rade bez obzira na sto savjetnika i administrativaca.
S obzirom da me ovaj topic vec danima frustrira,osjecam potrebu za da nesto dodam.
1. Pacijent ima pravo u bilo kojem trenu odbiti bilo kakvu intervenciju na svom tijelu. Ne postoji klauzula o zivotnoj opasnosti.
2. Lijecnik moze odluciti ISKLJUCIVO onda,kada pacijent nije pri svijesti i pretpostavlja pritom da pacijent zeli tretman/spasavanje zivota/stavec.
3.Pacijent lisen poslovne sposobnosti ne moze dati pristanak,pa to za njega cini skrbnik.
4. Maloljetna osoba ne moze dati pristanak,pa to za nju cini zakonski skrbnik.(moguce je u ekstremnim slucajevima u kojima je zivot djeteta ugrozen odbijanjem postupka obavijestiti nadlezne sluzbe,pa onda one privremeno mogu preuzeti ono sto inace cine roditelji-to bi bili oni slucajevi vezani za transfuziju krvi koja je recimo potrebna djetetu ciji su roditelji jehovini svjedoci i istu odbijaju)
5.Osobe oboljele od bolesti koje zahtjevaju karantenu-zarazenost primjerice ebolom bi dovela do toga da se pristanak osobe na izolaciju ne trazi,sto je i logicno,obzirom na opcu ugrozenost okoline,ali to je izuzetno rijetko.
6.Odluke koje donosi trudnica NISU jednake odlukama koje donose roditelji vec rodenog djeteta,opisano vec u tocki 4.
7. Cak i kada pacijent donosi odluku na svoju stetu,on ju ima pravo donijeti.Sva razglabanja o sposobnosti odlucivanja,znanju,studiju bla bla su potpuno izlisna.
8. Svaka lijecnicka intervencija bez privole jest tjelesna ozljeda. Cak i ubod iglom.
9. Ukoliko se lijecnik ne slaze sa pogledima pacijenta,moze odbiti s njime sklopiti ugovor o lijecenju,to je naime ono sto se dogada svaki puta kad lijecniku idemo,bilo u bolnicu,bilo u dom zdravlja.
10. Cak i usred nekog terapijskog postupka,bez obzira na sklopljeni ugovor o lijecenju,pacijent moze iz bilo kojeg razloga zahtijevati prekid lijecenja,inetrvencija itd.Stiti ga naime ustav.Uvijek.
Nadam se da se lijecnici nece nadi uvrijedenima,ali mislim da je sasvim jasno da nikome od nas studij,kvalifikacije,specijalizacije ne mogu priskrbiti pravo na odlucivanje umjesto nekoga.
Da se nadovežem na Pikulicu, moja frendica je rodila u 26+5 u Beču, na porodu je imala 650 grama. Malena je bila u inkubatoru, mama ju je morala svaki dan doći posjetiti, sestre su ju izvadile van, mama ili tata su se skinilu do pasa i držali ju skin to skin. Posjete su bile dozvoljene, ali jedan po jedan.
Jedno jutro (slučajno sam tad bila kod nje) su nazvali iz bolnice da mala mora hitno na operaciju, nisu počeli s operacijom dok nismo mi dojurili, na hodniku su nas dočekali lječnik i psihologinja koja je također znala sve detalje o operaciji, bebinom stanju i izgledima. Nakon toga su doveli bebu u inkubatoru, mama ju je dotakla, pozdravila i odvezli su ju na operaciju. Psihologinja je i dalje bila tu, nek' se nađe.
Nakon par sati smo se vratili, opet nas je čekala psihologinja, ovaj put s mlađim doktorom koji je prisustvovao operaciji, on se rukovao s nama (frendica, njen muž i ja), predstavio se, odveli su nas u jednu prostoriju, objasnili kako je sve prošlo, što se dešava, mi smo postavljali pitanja. Na jedno pitanje mladi doktor nije znao odgovor, otišao je do lječnika koji je bebicu operirao i vratio se s odgovorom u za par minuta.
Koliko je ono Beč udaljen? 5 sati vožnje? 2 stoljeća?
Posljednje uređivanje od Mojca : 29.08.2011. at 16:53
ja zapravo nisam htjela kiretažu nego ćekati spontani, ali eto dragi doktor me je prilično dobro uz vrlo povišene tonove zaplašio rupturom maternice koju će mi napraviti specijalist ako dođem u dežurstvo kad budem krvarila, tako da sam pristala na kiretažu nakon informiranog izbora.
molim?!
ma ne vjeruj, tebe se samo boji kad si tako oštra
pokaži mu da je ispod tog garda nježna duša
mada se bojim da ni jedna od nas nema nikakve šanse uz ifigeniju
sirius, sve je to rizik
vjerovatno bi bilo bolje da si čekala spontani
ali moglo se desiti da krene taj spontani, pa obilno krvarenje, pa hitna kiretaža...
nije lako donjeti odluku
i često je bespotrebnih zahvata samo strah od mogućih komplikacija
koje se uglavnom ne dese, ali kad se dese....![]()
Skin to skin se, koliko mi je poznato, prakticira i na sv. duhu, barem je tako bilo mojoj poznanici, ona i tata su to radili svaki dan. Za razliku od toga, moja najbolja frendica je u vinogradskoj doživjela ptsp kad joj je mali završio u inkubatoru zbog (najvjerojatnije) bolničke infekcije pa se morala sa sestrama natezati da joj uopće omoguće dojenje. Imala je pravo posjetiti malog dva puta dnevno po pola sata, kakav skin to skin...suze su tekle u potocima, čudo da je uspjela spasiti dojenje nakon dva tjedna te gungule.
danas se moja V igrala kod prijateljice (svi sudionici imaju 8 godina)
prijateljica je udana, a V je vjenčana kuma (vjenčanje je bilo u školi)
i dođem ja po nju, a prijateljica, njen muž i Vanja u sobi
prijateljica rađa
PKK
leži na leđima, ispod majice lutka
tata prisustvuje porodu
ja stojim sa strane da me ne vide i gledam
mama i tata uživljeni u porod, a moja V kaže
"neću ja s tim imati posla, ja ću okrenuti leđa"
dite materino anti PKK![]()
Posljednje uređivanje od aleksandra70vanja : 29.08.2011. at 22:51
savršeno![]()
ok, fali mi citirani dio al nema veze, zanima me sto je s onim zdravim zenama koje lijecnik napravi bolesnima, kao npr mene na prvom porodu (posebno nakon, dug i tezak oporavak, u odnosu na ekspresni sljedeca dva puta). znam da nije bilo namjerno niti to dovodim u pitanje, nego me ovako zanima sta kaze etika struke.
hm.... baš me zanima.... jesi li onome tko te od zdrave učinio bolesnom to prigovorila?
Ili njegovom/ njegovoj pretpostavljenom?
Ili nekoj zdravstvenoj inspekciji? Liječničkoj komori?
Ili to samo ovdje iznosiš?
Da sam ja tako ogorčen postupkom prema meni i mom djetetu. nešto bih poduzeo protiv onoga za kojega sam siguran da mi je nepotrebno i bez razloga učinio štetu.
ma kakvi zalila, pa nisam onda znala da su ti postupci bili nepotrebni
ovdje iznosim jer me ubolo u oko.
a sto se dejstvovanja tice, dejstvujem ja pomalo u smjeru da se stvari promijene na bolje, samo ne znas ko ce prije, ja ili sizif
nije to taj kamen, rekose sizifu na vrhu.
a zakaj jedan od onih svojih postova u kojima ogorčeno navodiš što su sve krivo radili i posljedice koje si imala ne pošalješ u u rodilište gdje su ti to napravili i ne zatražiš službeno očitovanje o njihovom stavu, te o tome što će poduzeti u svrhu sprečavanja takvih zlodjela ubuduće??????
Mislim to je bilo prije samo pet godina. isti su ljudi vjerojatno još tamo. Možda ih upozore? Kazne?
Posljednje uređivanje od mujica : 30.08.2011. at 00:02
ja jesam prigovorila, svima navedenima i još par tijela, da ne ostane samo to loše ponašanje kao samo šaptanje u trudničkoj ambulanti tko je takav ili onakav.
moram li reči da nisam dobila ni jednog odgovora na pismo kojeg sam poslala na šest adresa? prošlo je već godinu i pola.
Mojoj frendici je zbog lječnikog nemara muž umro od srčane aneurizme. Jednostavno mu nisu napravili uzv, već su ga unatoč boli u grudima poslali doma.
Ima tome par godina. Kad se malo oporavila od gubitka, tužila ih je. Policija obavila razgovor s lječnicom. Dalje se ništa se nije desilo.
Pa će nekoga dirati "šaputanja iz trudničke ambulante"?![]()
Osobno se nisam pozalila na postupak jer
a) mislila sam da je moj oporavak normalan nakon epi, dr mi je nakon godinu dana pri vaginalnom pregledu zaprepasteno rekao da tko mi je ovo napravio, da je to vidio samo 2 puta u zivotu (je, bolilo me stalno, ali mislila sam da je to normalno)
b) nisam znala tko mi je bio na porodu. 3 babice koje su bile u boksu dok sam radjala nisu se predstavile, kao ni specijalizantica koja me katastrofalno (pre)sila, niti nadsluzba koja mi je ranije bez pitanja probila vodenjak
Ali mozda imas pravo, moglo bi se napisati prigovor na postupak, bez imena (jer ih ne znam). Mujice, hvala na sugestiji![]()
Mislis da imaju napisane smjene 4 godine u nazad?
Mozda imaju... i ja bi volila doznati ime te specijalizantice...
naravno da imaju
postoje protokoli
ako ne postoji kaluzula o životnoj opasnosti u točki 1.
što je pacijent bez svijesti iz točke 2.
ili ugrožen život djeteta iz točke 4.
pitam tek tako, iz gušta
Posljednje uređivanje od princess puffy : 30.08.2011. at 11:10
što hoćeš reći, pp? Ja zapravo ne znam, ne pratim te zakone. Ali smije li me liječnik liječiti protiv moje volje ako sam životno ugrožena? (ako sad pojednostavimo priču i govorimo samo o meni, nevezano za porod)
meni ovo što piše Jens zvuči logično, ali može biti da sam u krivu.
Ne smije, ako mu ti izraziš tu odluku usmeno ili napismeno.
Ono sto je navedeno u tocki 2. se odnosi na stanje bez svijesti-primjerice u slucaju prometne nesrece-tada se fingira pristanak.Pretpostavlja se da ozlijedeni zeli tretman.Kljucno je dakle svjesno odnosno nesvjesno stanje.
Sa djecom je drukcije (izuzev pristanka za pobacaj osobe koja je navrsila 16 godina),njih doista drzava moze zastititi ako procijeni da ih roditeljske odluke ugrozavaju.Lijecenje tu nije iznimka.
Nije to baš tako jednostavno, Jens.
Ne događa se to samo u prometnim nesrećama.
Isto tako netko tko dođe operirati slijepo crijevo, pa nešto pođe krivo, a on je falabogu u anesteziji, ne može ga se pitati za pristanak.
Tako niti žena kod koje se nešto zakomplicira kod poroda i zahtijeva hitnu intervenciju radi spašavanja nezinog života, često nije u stanju odgovoriti da pristaje na potrebnu intervenciju, a ne bi bilo pametno ni pitati muža da potpiše pristanak umjesto nje - jer možda on ne bi htio da ona preživi, a ona bi htjela.
S druge strane, čak i kad bi se moglo pacijenta pitati za pristanak u nekom hitnom stanju, pitanje je koliko je pacijent u tom stanju uračunljiv da se njegovo odbijanje može smatrati odlukom pri zdravoj pameti.
Jednostavno je samo onda ako pacijent unaprijed napiše i potpiše da odbija neku intervenciju za koju postoji šansa da se pojavi potreba za njom (npr. odbijanje transfuzije ako se tijekom operacije ukaže nužda). A takve pacijente mislim da nitko normalan ne bi prihvatio.
Isto tako ne znam bi li itko normalan htio poroditi trudnicu koja bi unaprijed eksplicitno odbila carski rez ako se dogodi da porodničar tijekom poroda procijeni da je nužan.
iskreno, ne znam niti jednu trudnicu kojoj bi tako nešto palo na pamet.
Ali znam mnoge koje su na porodu željele pratnju koja nije bila muž, promjenu položaja, ne epizotomiju...i slične sitnice pa je na njih vršen pritisak da na to pristanu ili su zahtjevi ignorirani ili su uz sve to ismijane .
Posljednje uređivanje od sirius : 30.08.2011. at 14:24
Ovo nije istina.
Čl. 16. st. 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata lijepo kaže:
A prema čl. 27, st. 1. zakona, nema čak niti pravo napustiti bolnicu ako mu to ugrožava život ili sigurnost drugih osoba (misli li se pri tome možda na sigurnost novorođenčeta??????)Pacijent ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički, odnosno terapijski postupak, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegovoga zdravlja.
Baš mi je drago da vam se svima taj zakon tako sviđaPacijent ima pravo samovoljno napustiti stacionarnu zdravstvenu ustanovu, osim u slučajevima propisanim posebnim zakonom, u slučajevima kada bi to štetilo njegovome zdravlju i zdravlju ili sigurnosti drugih osoba.![]()
Posljednje uređivanje od mujica : 30.08.2011. at 14:27
zanimljivo, zakon pobija samog sebe.
ja sam nekako uvjerena više da se to odnosi na zarazne bolesti (trebala bih proveriti taj dio sa posebnim slučajevima).
Jer da je tome tako , tada ne bih zapravo uopće mogla odbiti dava puta hospitalizaciju djeteta, koju sam odbila i uredno potpisala.
Sasvim je jednostavno mujice.
Ako nesto pode po zlu tijekom operacije slijepog crijeva,tada su intervencije spasavanja
zivota obuhvacene pristankom na operaciju.
Ako zena nije u stanju odgovoriti ili je u bunilu onda je to stanje usporedivo sa nesvjesnim.
Za hitnu situaciju vrijedi isto to.
Ovdje se pricalo o porodu,ako se ne varam. Rodilje nisu neuracunljive same po sebi.One se,
jedino,mogu naci u takvom stanju,kao i svaki drugi pacijent.
U jednoj od tocaka je i navedeno da lijecnik nije prisiljen sklopiti ugovor s pacijentom ako
smatra da ne zeli ili ne moze preuzeti taj rizik na taj konkretan nacin.
Znam ja da se stvari ne dogadaju samo u prometnim nesrecama i situacijama u kojima je
potreban carski ili transfuzija.To su i dalje ekstremi,pa je stoga i navedeno da se u ektremnim situacijama taj pristanak fingira.
Na ovom topicu se ipak cesce govorilo o nekim drugim intervencijama.
Da,tak clanak o neodgodivoj intervenciji je upravo vezan za slucajeve kada se pristanak ne moze dobiti na vrijeme.
Ovaj drugi citirani clanak se odnosi na suicidalne osobe,osobe s dusevnim smetnjama i tako.
Za novorodencad vrijede pravila o odlucivanju roditelja za svoju maloljetnu djecu.
čudno, čudno......
Odnosi se i na zarazne bolesti također, ali ne ograničava se samo na zarazne bolesti.
Npr. druge može ugroziti i ako se radi o duševnoj bolesti.
A nemogućnost napuštanja bolnice u slučaju ako bi to štetilo zdravlju pacijenta je prilično rastezljiva i ne znam je li ikojim drugim zakonom definirano koja su to stanja.
Zato bolje ne ići u bolnicu, jer ako dr procijeni da će vam odlaskom kući porasti krvni tlak, možete doživotno ostati u bolnici.
tiru, riru, tiru, riru.....
Postoje, naravno. Doktor na mom zadnjem porodu je imao protokole sa svih mojih prethodnih u ruci, iako je onaj prvi već bio pohaban i smeđ. PS. čitanje tih papira mu je bio gotovo jedini posao dok sam rađala, blaženi doktor.
Ja sam ipak njima bila specijalan slučaj, onaj promil koji se događa unatoč svemu. Ali, sigurno čuvaju i sve druge protokole, jer nisu moje sačuvali misleći tko zna hoće li ova opet kod nas unatoč tako lošem iskustvu.