nano pozovi recimo mene, da vidis kako ce letiti van :lool:
Printable View
nano pozovi recimo mene, da vidis kako ce letiti van :lool:
aha, mi smo sada preuređivali - pobacala sam brdo toga, ali mi je jučer zatrebalo nešto što sam taman bacila. A sada imam veću špajzu neg prije- mogu čuvati stvari
mi smo kroz godinu toliko leteci, ja radim u smjenama, V je škola u smjenama, lani je isla paralelno u 3 skole, nekad se ne bih stigla, da prostite, ni popisati, i da i nisam asocijalna (a jesam, na granici s autizmom) ne znam kada bih mogla primati nenajavljene goste
u zg sam kolace znala nositi susjedi na katu, i ona nama
od kada nje nema povremeno dam nesto frendici u kvartu, ali onda moram utjerivati svoje sudje :mrgreen:
na moru imam susjede s kojima mijenjam tanjure
kada je mama sama dolje, ne pece kolace, kada vraca tanjure stavi na njih kavu, kekse, cokokadu, nesto voća, kako kad
a sto se tiče krame, sada krecimo stan na moru
joj
kutije mojih igrački koje su čuvane za moje dijete, sad ih je i ona prerasla, ima i njenih
a meni zao baciti ( uzmem drvenog magarca, tko zna tko mi ga je, prije 100 godina kupio, kad se na standovima nisu prodavala kineska sranja, vec domaća, drveni magarci, caplje i tanjuri
no mago sav izrauban, ruzan, kic, i kazem materi dal da ga bacim u smeće ili će ga ona skuriti po zimi
a ona ga pogleda i kaže: a jadan
i jbg, vratio se mago medju igračke, jer kako mogu sve ostaviti, a njega baciti, nije pravedno :roll:
a mater mi nije cak ni gledala toy story)
3 velike kutije pune VHS kaseta
razne pepeljare, ukrasne figurice, kutijice....
a vrecice samo iskacu iz svakog ugla, mater mi pati na vrecice
Spajalice, dođi
Tak je!
Ja se povremeno podsjećam da je navika gomilanja loša stvar, pa udijelim u dobre ruke sve što nisam obukla 2 godine, sve što nisam koristila 2 godine i tak... Istina je da se krama opet umnoži, ali tome služi godišnji (i poneki vikend) da se to sve izbaci i podijeli.
Uostalom, forumska burza nije loša za rješavanje viškova, a još je i antirecesijski zanimljiva. Ne vjerujem da se itko ovdje obogatio, ali burza je dobrodošla i onima koji se rješavaju viškova i onima koji tak nabavljaju što im treba za simboličnu lovu.
Potrošačko društvo.
Sve je jeftino i dostupno i onda se stalno kupuje novo i za čas imaš pretrpan stan.
Slažem se da viškovi moraju van.
Ja isto tako podijelim ili ponudim na burzi, a ono kaj ostane opet podijelim i tako u krug.
Tako si me nasmijala. Zamislila sam vas, vizualizirala, ko u filmu. Ti spremna na akciju, a aona to riješi jednim A jadan BAŠ COOL
Uh nije me bilo par dana a nit priče otišlaaaaaaaaaa
Definicija nenajavljenih gostiju.. tu mislim na one koji se jave 20 min ranije, mi u djiru i svratili bi.
I to mi je super jer druženje nam je bitno, jer će rado doćć kod nas. A nije da sjedim na kauču i čekam da me iznenade gosti...nego ono, svugdje sam, vješam robu, ribam wc, u susjedstvu sam na čas...i ako netko zove, ono, kući smo, al nije me volja trčat u dućan po nešto nit pravit kolač, čak ni brzinski.......tada mi lijepo legne kil napolitanki i čokolada, izvadim i ležim s gostima. Sad, za antirecesijski štih, trebalo mi je skrovište, ali netko je napisao: ako s djeca mala, to je neka kutija visoko, ako su veći, skrovišta nema!!!
Moj muz je pravi hrcak - sve skuplja i cuva, kao trebati ce... ma neugodno mi je i spominjati sto ima po ormarima. On valjda misli da tako stedi, a onda nesto sto mu treba ne moze naci pa ode kupiti... i tako stalno.
Ja sam skroz suprotan tip, sve sto ne koristim ili poklonim ili prodam ili bacim. Redovito ciscenje ormara jednom godisnje.
Na temu antirecesije: ne kupujem stvari koje ne trebam, a tu se covjek tako lako zaleti... za tren oka kosara u ducanu puna. Lijepo popis u ruke i redom, nema odstupanja. Zato niti nemam nista doma za goste-padobrance.
A da se jos malo vratim na temu skrivanja od gostiju koji samo pozvone na vrata: kod mene je to portafon, i obicno se ne javljam, ignoriram. Ali evo potaknuta malo ovom temom, jucer se javim i naletim na minu: imam li ljubimca, volim li zivotinje, pa ako bih dala donaciju.... bla, bla. Ne javljam se vise. :-)
Ja sam bacačica viškova, muž hrčak koji me sputava u bacanju pa ako kome treba što isprazniti...
I kod mene kombinacija ja bacam a on skuplja. Sinoć me pita gdje je šaka pahuljica s vocem (samo ih on jede) kojih je sigurno bilo u ormaru prije godisnjeg. Pa neću hraniti grizlice dok nas nema.
Mi vrećica nemamo ni za smeće. Jedva čekam kontejnere za razvrstavanje pred kuću.
U čemu onda bacaš smeće?
Ok, reciklirane vrećice... pa to je i meni navika... Iako imam i onih velikih baš za smeće... ali te traju po par godina, tu i tamo upotrijebimo koju.
Već sam se pobojala da oblažeš kantu novinskim papirom. :)
to su reciklirane vrećice? - ja padam s marsa - pojma nemam
Ma nisu, krivo sam se izrazila...
Ona ih ponovno koristi, reciklira u upotrebi.
najbolje mi je kad mi bas treba pa u trgovinama oko kuce, pekarnicama npr gdje svi znaju vec godinama pa ne stavljaju stvari u vrecice nego direktno na pult, ja zamolim vrecicu
onda padnu na guzicu lol
Krenula ja vidjeti kako vi s recesijom, a kad tamo, kolači, gosti...:lool:
Za ovaj običaj nikad čula, vraćam prazne tanjure, i to redovito onome tko nije vlasnik, budući da zaboravim koje je čiji, onda šaljem nasumce...
I dalje ću slati pune, ako imam što poslati i želim poslati, a nazad prazne.
Nego, možda ste već obradile, a nije mi jasno, zašto ove priče o gostima na ovoj temi? Mislite da ljudi ne idu u goste, ne primaju goste ili odgađaju do iznemoglosti da se s nekim vide samo zato što ih je sve pukla recesija?:unsure:
Meni to i ne izgleda baš tako.
O ovome vrlo često razmišljam, čak sam razradila i svoje vlastite psihološko-sociološko-ekonomske teorije:mrgreen: bazirane na američkim TV serijama i kućnim hrčcima (to je sve vrlo znanstveno utemeljeno, naravno:lool:).
Naime, i MM je hrčak, stvorilo je to ogromne probleme u stanu i bit će ih sigurno još koju godinu dok ja krišom i polagano, da ne primijeti, eliminiram sav taj višak koji je dovukao, ne samo kupujući, nego je i nakon dva pokojnika u obitelji (također hrčka) naslijedio hrpu stvari koje također ne želi baciti.
Ne znam jeste li zapazile na tim tv serijama, koje spomenuh, a i inače, kako kuće bogataša ili onih visoke srednje klase, gotovo nikad nisu pretrpane, malo je tu stvari, skupe su, ali nema viškova.
Niža srednja klasa, i ona još niža, valjda nedostatak mogućnosti da si kupe nešto lijepo i skupo, kompenziraju s mnoštvom tričarija, neukusa, jeftinih, a nepotrebnih gluposti, stvaranjem zaliha, kupovinom svega i svačega na sniženjima..kao, uštedjet će time.
Oni koji to rade umjereno i promišljeno, milsim na rasprodaje ili second hand, sigurno uštede, ali mnogi samo nagomilavaju i nagomilavaju.
Tako to ide u krug, nikad novca dosta, a kupuje se jeftino.
To je samo jedna od mojih razmatranja vezanih uz višak stvari po kući.
To stvara i nered, kako u prostoru, tako i u glavi.
Meni se puno tanjura nije vratilo ili su mi se vratili tuđi (a to mi nije bilo drago) pa sam kupila veliko pakiranje jednokratnih tanjura i u tome šaljem hranu okolo + ne očekujem ništa. Kako da očekujem da se vrati pun tanjur od muževog starog ujaka koji se jedva vuče? Čemu to?
S druge strane, od susjeda redovito dobijem u razmjenu njihove VIŠKOVE. Onaj tko nema, ne mora ništa dati. Tko ima - daje i to mi se lijepo vidi jer mi je drago dobiti štajaznam ekološko povrće iz vrta, da ne moram kupiti na placu. A ja zauzvrat ispečem kolače. Redoslijed može biti i obrnut.
A gosti - to je druga priča i jako ovisi o navikama... Štajaznam, meni ni prije mobitela i interneta nije bio običaj k nekome samo tak svratiti nenajavljeno. Još smo se u srednjoj školi prije ohoho godina dogovarali, nismo samo banuli jedni drugima. ALI kad sam došla u Zagreb studirati, ustanovila sam da npr. Dalmatinci imaju bitno drugačije običaje - njima je normalno i prirodno svratiti k nekome samo tako, jer su se sjetili... I primiti goste isto. Tako da to nema veze s recesijom nego s lokalnim običajima.
Meni ovo u Zg neopisivo fali, ne da mi se bane bilo kad i bilo tko, no bar malo više opuštenosti glede svega.
Uz napomenu da sam primijetila da su i u Dalmaciji to dosta modificirali sms-om: Jeste kod kuće, imate li kakve planove, mislili smo svratiti? , ali se taj sms šalje taj dan ili dan prije, a ne da se dogovaraš mjesecima unaprijed za običnu kavu, a ni onda od toga ništa. Meni te spontanosti fali već godinama, pokušavam tako dofurati neke ljude doma, tipa - ajde, sutra, ako ste u prolazu, svratite! Niti očekujem da što donose niti da je to svečani banket, ali uvijek za prijatelje imam što ponuditi, i za pojesti i za popiti. Uvijek ima lokalna pekara, dućan, nešto se smućka doma, to je najmanji problem kad ima volje.
Tako je. Vrećice i gumice.
Moja pokojna sveki je svaku stvar zamotala u vrećicu pa u još jednu pa u još jednu pa u još jednu...i na kraju- čvor i još gomila gumica na to za svaki slučaj.
Napatila sam se ko Kristuš dok sam svaki zavežljaj raspakirala nakon njene smrti. I sve mislim, ma neću se više zafrkavati, prsti me bole, ali nisam imala snage odustati.
Muž i ja smo otpakirali svaki zavežljajčić i nismo niš pametno našli.
Tata od mog šefa- ista priča.
Muž mi je postao slab na vrećice u zadnje vrijeme, sad samo čekam što će biti dalje.
U zadnje vrijeme svi škrtare s vrećicama.
Baš moram moliti.
Recimo u Pevecu: kupili smo stvarno dosta toga i blagajnica je samo odgurnula od sebe. Nema vrećica.
I niš, uzeli u ruke i nosili do auta ko zadnji bokci bistrički, a kako onda oni koji su s javnim prijevozom? Ne znam.
Meni je najlakse imati uvijek jednu platnenu vrecicu u torbi. Tako ne moram misliti, a i ekoloski je. Ali da, skrtare. Mislim, ako za glavicu salate na placu dobijem vrecicu, onda valjda i u ducanu mogu dobiti za ceh od 50 kn? Ali eto, ja sam kao ekoloski svjesna pa koristim platnene vrecice. Ako koji put i dobijem plasticnu, recikliram ju u vrecu za smece, bas mi je bez veze baciti citavu vrecicu tek tako.
Sjecam se dok sam bila mala, a mlijeko se prodavalo u najlonskim vrecicama (bile su puno deblje i cvrsce od danasnjih obicnih vrecica), moja baka je prala te vrecice od mlijeka i cuvala, ne znam za sto.
Moja platnena shopping torba koju uvijek imam je prava antirecesijska torba - napravljena je od balon svile i dosta tanka, relativno velika, fino se može smotati, ali ju nikako ne smijem pretovariti jer se podrapa po šavovima (već sam ju krpala - to je isto antirecesijska i ekološka mjera).
I eto nas na recesijskoj temi na vrecicama od mlijeka. Koristene su za zamrzivac, za sendvice spakirati, za ko zna sto jos. Uvijek je kod nekog na striku visila ta vrecica.
To mi je bilo smijesno tad, a sad mi je zalosno jer me strah da se vracamo u tu fauzu.
Srećom nismo kupovali to mlijeko, jer moja mama je bila i ostala prava komunistička eko domaćica.
Sve se pere i čuva, a nitko ne zna zašto.
moji su u oprane vrećice mlijeka motali sendviče za marendu, trančirano meso (tata je pakirao stabilizacijske paketiće od po 6 šnicelića) ili bilo što za zamrznuti, njima su se oblagale čaše od jogurta ili staklenke koje su stajale na sudoperu za...danas bi to bio biootpad, ma služile su svemu i bile nepoderive. Tata je kasnije prao i njihovog nasljednika-tetrapak (tu su mu se tek otvorile neslućene mogućnosti upotrebe :lol: )
Dok ne počnemo vatat šporku vodu u kojoj je iskuvana bijela roba , dobro je .....
ali to je super
onda tom vrelom sapunjavom vodom zaliti zahod i slično
Mi smo kupovali mlijeko u onim piramidama. Srećom pa s tim ne možeš kasnije ništa.
u piramidama je bio jogurt,a ne mlijeko ( bar u mojem dobu)
sorry sad vidim da je bilo i mlijeka http://www.forum.hr/showthread.php?t=3704&page=76 ali mi nismo to kupovali nego u flašama ( od kumica) i plastičnu verziju
Ajme kad se sjetim pranja vrećica, muka mi je! I čaša za jogurt, i sve žive ambalaže uostalom. Mogućnosti ponovne uporabe su bile nebrojene.
Moja mama je bila nenadmašna u tome.
Jedva sam čekala da se osamostalim, ne znam zašto mi je tolika tlaka to čuvanje ambalaže, osjećala sam se zatrpana time. I sad kad mi dođe u posjet umirem od smijeha kad vidim što sve čuva. Mislim da kutiju od sladoleda u životu nije bacila. Pa plastične posude od svježeg sira, milerama....