Pa pravi se da nisi čula za taj običaj
 |
|||
|
|
|||
Pa pravi se da nisi čula za taj običaj
Da, to smo negdje na početku topica već spomenuli kao antirecesijsku mjeru, odnosno antirecesijski način života.Mojca prvotno napisa
Moja mama i dalje kad napravi kolač, prvo napuni tanjur pa nosi susjedi.
Meni to baš
Mi isto s nekim susjedima, kolegama i prijateljima tako funkcioniramo (i u špajzi imam brdo plastičnih posuda za transport hrane) - dajemo i dobijemo.
Mislim da kad ti netko pošalje tanjur kolača, to radi iz srca i ne očekuje ništa za uzvrat.
Bar ja tako
aha, to!
kad moja susjeda skupi nekoliko tanjura za vratiti onda napravi ovoi donese kutiju vitalis chocolate pillows
ja znam kod koga mogu banuti, a kod koga ne. i postivam to. uglavnom ekipa s kojom sam OK godinama (skola, faks) mogu banuti, a noviji uglavnom ne. mozda je do mene i mojih kocnica, a mozda je do neceg drugog.
i meni neko da da salicu caja, vode, bilo cega a i nista. pa kad banem nisam dosla se najesti i napiti vec vidjeti dragu osobu.
za rucak ipak volim najave
mene je bas taj slucaj nervira. to konstantno kruzenje tanjura koji cekaju punjenje.
Posljednje uređivanje od spajalica : 25.08.2014. at 13:59
i ja tako često, ali se ne radi baš o roštilju, nego palačinkama, kiflicama, orahovači i sl.
xmislim da su i ta najavljivanja dijelom kriva što se ljudi manje posjećuju-tlaka je sve par dana unaprijed planirati.
ponekad neplanirano odlučim krenuti u dulju šetnju i pri tom prolazim pokraj kuća poznatih i otkad čitam ove teme o nenajavljenim gostima pravo me strah svratiti. a ako ću čekati da isplaniram odlazak u goste neće me često vidjeti jer nisam baš od nekih planova.
meni ne smetaju nenajavljeni gosti, itako nas ne posjećuju osobe koje ne bi željela vidjeti, a i trgovina mi je prekoputa
kod nas skoro obrnuto, od kad imamo klince, stalno smo u nekakvim druženjima, igranjima, dogovorenim ili na horuk, a da ne govorim
o rođendanima.
plus toga sada su i klinke počele dovoditi i svoje društvo u kuću pa onda to često bude i kava sa mama.
pa druženja u parkiću.
uglavnom, imam osjećaj da se neprestano družimo...
ahahaha ovako i ja!aha, to!
kad moja susjeda skupi nekoliko tanjura za vratiti onda napravi ovo
znam da ne očekuje ništa, ali opet mi je neugodno.
što naravno, ne mora, i ne radi uvijek - eto, jednom je i to napravila.
ali mi zato dijete povede u ZOO ili u kino, ja njenu djecu pričuvam kad treba i tako to nekako ide.
ne znam kako bih živjela bez svojih susjeda.
mene ni malo.
na posao stalno nosim nekakvu klopu...kiflice, kolače, keksiće...i ništa ne očekujem za uzvrat
Pa ne radi se to zato jer nešto očekuješ, naravno, ali tu za dugoročan odnos treba postojati ipak kakva takva ravnoteža... Ja susjedi nosim uskrsne šunke (jer imam viška) a ona nama donese domaći ajvar (jer ima viška i ima često svoje povrće).
Ali ne bi mi bilo drago vječito nekoga darivati i futrati, a da taj to ne cijeni. Vidim da ljudi cijene kad ponekad (kad imaju) nešto donesu i natrag, pogotovo ono što mi nemamo. Tijekom godina odnosi su se iskristalizirali. Ja znam da nema smisla susjedi s petog kata nositi kolače s kremom kad ne smije masno. To nosim onoj koja ima veliku obitelj izjelica.
Za pravi odnos treba se ipak malo bolje upoznati. Ne važemo apotekarskom vagom, ali baš ne dijelimo tanjure s kolačima svakome tko naiđe.
A kaj se posla tiče - isto, sve prolazi. Netko peče doma, netko peče ali ne donosi jer mu doma sve pojedu, a netko kupi krekere. Razlozi su nebitni. Bitan je doprinos. Da ne nose uvijek isti.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.08.2014. at 14:05
nama konstantno tuđa djeca dolaze poslije škole i moji idu nekome. Ali uvijek ima barem malo ručka viška, slatkiša, pa i sladoleda u frizeru - nisu gladni. soka rijetko imam, ali baš zbog te dhjece kupim i onda to plane.
mene muči nered - klinci su mi totalno neuredni, a ja ujutro ne stignem sve dovesti u red. jedna frendica je pak čula frendicu njene male kako komantira nered - tako da si ja mislim kako kod mene nisu niti gladni niti žedni, ali imaju štofa za komentirati nered.
A nekako mi je draže da se djeca druža, pa makar kružile priče
mislim nismo se razumjele, glupo mi je kad moj tanjur kod nekog stoji mjesec dva i ceka da se napuni necim. ja sam svoj dala od srca, vrati mi ga brate praznog. ja volim svoje tanjure kad su mi doma (moj OKP je na brojanju tanjura i besteka, alex os se druzit sad samnom?)
Eeeee, nered! Moje dečke su baš jutarnje posjete prijatelja izliječile od nepospremljenih kreveta i hrpe odjeće na stolcima.
Lijepo je mom starijem sinu prijatelj rekao "Za ovako neurednu sobu bi ti moja mama dala tjedan dana zabrane računala" pa se ovaj preplašio da bi se i mi to mogli dosjetiti (a baš sam razmišljala, he he he...). I kako rastu, nije im više svejedno što prijatelji misle o njihovoj sobi, pa je polako sve došlo na mjesto.
Da se razumijemo, moji su spremali svoju sobu, ali 10 minuta prije nego bi mm i ja došli s posla. Prijatelji su im pomogli da to prebace na jutro. Kako će biti ove škg - vidjet ćemo...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.08.2014. at 14:09
vidim ja kamo topik ide
neminovno će završiti na izuvanju i virenju u kupaonske ormariće
Pa ne mora nužno... to nije antirecesijska mjera.
Ont. netko od mojih susjeda i njihovih posjetitelja ima antirecesijsku mjeru nabavke tegla s cvijećem - u zadnja 3 dana nestala su mi dva. Budući da cvijeće u njima nije bogznakaj (mlade pelargonije zapelcane za iduću godinu, da nadomjeste stare) vjerojatno su ih ukrali samo zbog tegla. Zaključila sam da se ne isplati uzrujavati - na štengama je, daklem može do njih tko god želi. Pa nek mu je sa srećom.
svatko o onome što ga boli - ja bih voljela biti urednija i voljela bih da sam odgojila uredniju djecu - ali niš od toga. držati ću se ja kolača i rakije
Joj, o ovome (urednosti) bi trebalo otvoriti poseban topic. Ako ima interesa. To je i moja bolna točka - uvijek moram imati "krško" tj. neko mjesto gdje caruje nered. Trenutno je to špajza, a budući da ide zimnica, polako ju privodim redu, a nered se seli u podrum. MM ima ormar s alatom za istu svrhu. Nedajbog da nekaj trebamo, od gomile stvari to je nemoguće naći... Znam ja kako bi trebalo (riješiti se krame) ali to nije antirecesijski. Antirecesijski je čuvati svaku sitnicu jer može zatrebati. Posljedica je nered. I što? Ništa.
Uostalom, kad smo kod nereda - jedno moje dijete je urednije od mene, a drugo neurednije od bilo kojeg drugog člana obitelji. Razlike u odgoju? Pa, ne znam baš... ANtirecesijska mjera koju bi trebalo primijeniti (pazi - kondicional!) je da ga pustim u školu BEZ dresa za tjelesni koji je izgubio, BEZ knjige iz štajaznam geografije...ali nisam se još uspjela na to natjerati. Sin je neuredan jer još uvijek netko misli za njega. Možda ove godine uspijem, tko zna...
Moja mala je isto užasno neuredna u svojoj sobi i ništa tu ne pomaže.
Ništa.
Ja pospremam za njom i gunđam, a ona rikava od smijeha.
I uopće ju ne dira kaj će njene frendice o tome misliti.
Ona sama kaže: to sam ja.
I znaš kaj?
Slažem se s njom.
A što se tiče najava za posjete; pa i ja ih volim i to ne zbog klope i skakanja u dućan jer uvijek imam doma kave, vina, soka i nekaj za gricnut, već upraco zbog toga što ljudi koji nenajavljeno banu nemaju nikakve granice.
Nemojte se naći prozvanima i uvrijediti, ali ja sam tako zaključila na konto mojih nenajavljenih padobranaca.
Svi odreda su bili ili u penziji ili nezaposleni ili jednostavno dokoni i besposleni i sad su tu i sad bi oni kartali i divanili do jutra,a ja moram ustati u 5h.
I onda kad sam rekla u 22h da molim da odu jer rano ustajem, zamjerili su.
e da, i ja koristim ttu recesijsku mjeru - čuvam sve što mi treba i ne treba - ima odjeće iz osnovne škole - i kako ću to baciti - pa možda nekome zatrreba - a raznih boćica, vrećica i kutija po špajzi....
nano pozovi recimo mene, da vidis kako ce letiti van
S tim sam se ja obračunala i nevjerovatno olakšanje doživjela nakon što sam se riješila tih viškova.
Probaj i ti tako.
Ja to rješavam etapno - kako preuređujem stan, tako viškovi idu van, zapravo u dobre ruke. I super je.
Samo je još špajza ostala. I balkon.
aha, mi smo sada preuređivali - pobacala sam brdo toga, ali mi je jučer zatrebalo nešto što sam taman bacila. A sada imam veću špajzu neg prije- mogu čuvati stvari
mi smo kroz godinu toliko leteci, ja radim u smjenama, V je škola u smjenama, lani je isla paralelno u 3 skole, nekad se ne bih stigla, da prostite, ni popisati, i da i nisam asocijalna (a jesam, na granici s autizmom) ne znam kada bih mogla primati nenajavljene goste
u zg sam kolace znala nositi susjedi na katu, i ona nama
od kada nje nema povremeno dam nesto frendici u kvartu, ali onda moram utjerivati svoje sudje
na moru imam susjede s kojima mijenjam tanjure
kada je mama sama dolje, ne pece kolace, kada vraca tanjure stavi na njih kavu, kekse, cokokadu, nesto voća, kako kad
a sto se tiče krame, sada krecimo stan na moru
joj
kutije mojih igrački koje su čuvane za moje dijete, sad ih je i ona prerasla, ima i njenih
a meni zao baciti ( uzmem drvenog magarca, tko zna tko mi ga je, prije 100 godina kupio, kad se na standovima nisu prodavala kineska sranja, vec domaća, drveni magarci, caplje i tanjuri
no mago sav izrauban, ruzan, kic, i kazem materi dal da ga bacim u smeće ili će ga ona skuriti po zimi
a ona ga pogleda i kaže: a jadan
i jbg, vratio se mago medju igračke, jer kako mogu sve ostaviti, a njega baciti, nije pravedno
a mater mi nije cak ni gledala toy story)
3 velike kutije pune VHS kaseta
razne pepeljare, ukrasne figurice, kutijice....
a vrecice samo iskacu iz svakog ugla, mater mi pati na vrecice
Spajalice, dođi
Za čas bu ti premala i puna krame.
Tak je!
Ja se povremeno podsjećam da je navika gomilanja loša stvar, pa udijelim u dobre ruke sve što nisam obukla 2 godine, sve što nisam koristila 2 godine i tak... Istina je da se krama opet umnoži, ali tome služi godišnji (i poneki vikend) da se to sve izbaci i podijeli.
Uostalom, forumska burza nije loša za rješavanje viškova, a još je i antirecesijski zanimljiva. Ne vjerujem da se itko ovdje obogatio, ali burza je dobrodošla i onima koji se rješavaju viškova i onima koji tak nabavljaju što im treba za simboličnu lovu.
Potrošačko društvo.
Sve je jeftino i dostupno i onda se stalno kupuje novo i za čas imaš pretrpan stan.
Slažem se da viškovi moraju van.
Ja isto tako podijelim ili ponudim na burzi, a ono kaj ostane opet podijelim i tako u krug.
Tako si me nasmijala. Zamislila sam vas, vizualizirala, ko u filmu. Ti spremna na akciju, a aona to riješi jednim A jadan BAŠ COOL
a sto se tiče krame, sada krecimo stan na moru
joj
kutije mojih igrački koje su čuvane za moje dijete, sad ih je i ona prerasla, ima i njenih
a meni zao baciti ( uzmem drvenog magarca, tko zna tko mi ga je, prije 100 godina kupio, kad se na standovima nisu prodavala kineska sranja, vec domaća, drveni magarci, caplje i tanjuri
no mago sav izrauban, ruzan, kic, i kazem materi dal da ga bacim u smeće ili će ga ona skuriti po zimi
a ona ga pogleda i kaže: a jadan
i jbg, vratio se mago medju igračke, jer kako mogu sve ostaviti, a njega baciti, nije pravedno
a mater mi nije cak ni gledala toy story)
3 velike kutije pune VHS kaseta
razne pepeljare, ukrasne figurice, kutijice....
a vrecice samo iskacu iz svakog ugla, mater mi pati na vrecice
Spajalice, dođi
Uh nije me bilo par dana a nit priče otišlaaaaaaaaaa
Definicija nenajavljenih gostiju.. tu mislim na one koji se jave 20 min ranije, mi u djiru i svratili bi.
I to mi je super jer druženje nam je bitno, jer će rado doćć kod nas. A nije da sjedim na kauču i čekam da me iznenade gosti...nego ono, svugdje sam, vješam robu, ribam wc, u susjedstvu sam na čas...i ako netko zove, ono, kući smo, al nije me volja trčat u dućan po nešto nit pravit kolač, čak ni brzinski.......tada mi lijepo legne kil napolitanki i čokolada, izvadim i ležim s gostima. Sad, za antirecesijski štih, trebalo mi je skrovište, ali netko je napisao: ako s djeca mala, to je neka kutija visoko, ako su veći, skrovišta nema!!!
Moj muz je pravi hrcak - sve skuplja i cuva, kao trebati ce... ma neugodno mi je i spominjati sto ima po ormarima. On valjda misli da tako stedi, a onda nesto sto mu treba ne moze naci pa ode kupiti... i tako stalno.
Ja sam skroz suprotan tip, sve sto ne koristim ili poklonim ili prodam ili bacim. Redovito ciscenje ormara jednom godisnje.
Na temu antirecesije: ne kupujem stvari koje ne trebam, a tu se covjek tako lako zaleti... za tren oka kosara u ducanu puna. Lijepo popis u ruke i redom, nema odstupanja. Zato niti nemam nista doma za goste-padobrance.
A da se jos malo vratim na temu skrivanja od gostiju koji samo pozvone na vrata: kod mene je to portafon, i obicno se ne javljam, ignoriram. Ali evo potaknuta malo ovom temom, jucer se javim i naletim na minu: imam li ljubimca, volim li zivotinje, pa ako bih dala donaciju.... bla, bla. Ne javljam se vise.
Ja sam bacačica viškova, muž hrčak koji me sputava u bacanju pa ako kome treba što isprazniti...
I kod mene kombinacija ja bacam a on skuplja. Sinoć me pita gdje je šaka pahuljica s vocem (samo ih on jede) kojih je sigurno bilo u ormaru prije godisnjeg. Pa neću hraniti grizlice dok nas nema.
ja mislim da svi stariji ljudi pate ne vrecice, vec sam pisala kako je mene baka naucila slagati propisno vrecice.
alex samo pozovi, ni kolaci, ni keksi, ni cokolada mi ne treba.
Mi vrećica nemamo ni za smeće. Jedva čekam kontejnere za razvrstavanje pred kuću.
U čemu onda bacaš smeće?
u onima za povrce i voce iz konzuma
ne kužim - pa to su isto vrećice????
Ok, reciklirane vrećice... pa to je i meni navika... Iako imam i onih velikih baš za smeće... ali te traju po par godina, tu i tamo upotrijebimo koju.
Već sam se pobojala da oblažeš kantu novinskim papirom.
to su reciklirane vrećice? - ja padam s marsa - pojma nemam
Ma nisu, krivo sam se izrazila...
Ona ih ponovno koristi, reciklira u upotrebi.
jesu ali njih nikako ne mogu izbjeci
ili s placa kad kupujem mokro
vec nekih par godina imamo problem s nedostatkom vrecica za smece
najbolje mi je kad mi bas treba pa u trgovinama oko kuce, pekarnicama npr gdje svi znaju vec godinama pa ne stavljaju stvari u vrecice nego direktno na pult, ja zamolim vrecicu
onda padnu na guzicu lol
Krenula ja vidjeti kako vi s recesijom, a kad tamo, kolači, gosti...
Za ovaj običaj nikad čula, vraćam prazne tanjure, i to redovito onome tko nije vlasnik, budući da zaboravim koje je čiji, onda šaljem nasumce...
I dalje ću slati pune, ako imam što poslati i želim poslati, a nazad prazne.
Nego, možda ste već obradile, a nije mi jasno, zašto ove priče o gostima na ovoj temi? Mislite da ljudi ne idu u goste, ne primaju goste ili odgađaju do iznemoglosti da se s nekim vide samo zato što ih je sve pukla recesija?
Meni to i ne izgleda baš tako.
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 28.08.2014. at 13:04
O ovome vrlo često razmišljam, čak sam razradila i svoje vlastite psihološko-sociološko-ekonomske teorije
Naime, i MM je hrčak, stvorilo je to ogromne probleme u stanu i bit će ih sigurno još koju godinu dok ja krišom i polagano, da ne primijeti, eliminiram sav taj višak koji je dovukao, ne samo kupujući, nego je i nakon dva pokojnika u obitelji (također hrčka) naslijedio hrpu stvari koje također ne želi baciti.
Ne znam jeste li zapazile na tim tv serijama, koje spomenuh, a i inače, kako kuće bogataša ili onih visoke srednje klase, gotovo nikad nisu pretrpane, malo je tu stvari, skupe su, ali nema viškova.
Niža srednja klasa, i ona još niža, valjda nedostatak mogućnosti da si kupe nešto lijepo i skupo, kompenziraju s mnoštvom tričarija, neukusa, jeftinih, a nepotrebnih gluposti, stvaranjem zaliha, kupovinom svega i svačega na sniženjima..kao, uštedjet će time.
Oni koji to rade umjereno i promišljeno, milsim na rasprodaje ili second hand, sigurno uštede, ali mnogi samo nagomilavaju i nagomilavaju.
Tako to ide u krug, nikad novca dosta, a kupuje se jeftino.
To je samo jedna od mojih razmatranja vezanih uz višak stvari po kući.
To stvara i nered, kako u prostoru, tako i u glavi.
Meni se puno tanjura nije vratilo ili su mi se vratili tuđi (a to mi nije bilo drago) pa sam kupila veliko pakiranje jednokratnih tanjura i u tome šaljem hranu okolo + ne očekujem ništa. Kako da očekujem da se vrati pun tanjur od muževog starog ujaka koji se jedva vuče? Čemu to?Krenula ja vidjeti kako vi s recesijom, a kad tamo, kolači, gosti...
Za ovaj običaj nikad čula, vraćam prazne tanjure, i to redovito onome tko nije vlasnik, budući da zaboravim koje je čiji, onda šaljem nasumce...
I dalje ću slati pune, ako imam što poslati i želim poslati, a nazad prazne.
Nego, možda ste već obradile, a nije mi jasno, zašto ove priče o gostima na ovoj temi? Mislite da ljudi ne idu u goste, ne primaju goste ili odgađaju do iznemoglosti da se s nekim vide samo zato što ih je sve pukla recesija?
Meni to i ne izgleda baš tako.
S druge strane, od susjeda redovito dobijem u razmjenu njihove VIŠKOVE. Onaj tko nema, ne mora ništa dati. Tko ima - daje i to mi se lijepo vidi jer mi je drago dobiti štajaznam ekološko povrće iz vrta, da ne moram kupiti na placu. A ja zauzvrat ispečem kolače. Redoslijed može biti i obrnut.
A gosti - to je druga priča i jako ovisi o navikama... Štajaznam, meni ni prije mobitela i interneta nije bio običaj k nekome samo tak svratiti nenajavljeno. Još smo se u srednjoj školi prije ohoho godina dogovarali, nismo samo banuli jedni drugima. ALI kad sam došla u Zagreb studirati, ustanovila sam da npr. Dalmatinci imaju bitno drugačije običaje - njima je normalno i prirodno svratiti k nekome samo tako, jer su se sjetili... I primiti goste isto. Tako da to nema veze s recesijom nego s lokalnim običajima.
Meni ovo u Zg neopisivo fali, ne da mi se bane bilo kad i bilo tko, no bar malo više opuštenosti glede svega.
Uz napomenu da sam primijetila da su i u Dalmaciji to dosta modificirali sms-om: Jeste kod kuće, imate li kakve planove, mislili smo svratiti? , ali se taj sms šalje taj dan ili dan prije, a ne da se dogovaraš mjesecima unaprijed za običnu kavu, a ni onda od toga ništa. Meni te spontanosti fali već godinama, pokušavam tako dofurati neke ljude doma, tipa - ajde, sutra, ako ste u prolazu, svratite! Niti očekujem da što donose niti da je to svečani banket, ali uvijek za prijatelje imam što ponuditi, i za pojesti i za popiti. Uvijek ima lokalna pekara, dućan, nešto se smućka doma, to je najmanji problem kad ima volje.
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 28.08.2014. at 13:25
Tako je. Vrećice i gumice.
Moja pokojna sveki je svaku stvar zamotala u vrećicu pa u još jednu pa u još jednu pa u još jednu...i na kraju- čvor i još gomila gumica na to za svaki slučaj.
Napatila sam se ko Kristuš dok sam svaki zavežljaj raspakirala nakon njene smrti. I sve mislim, ma neću se više zafrkavati, prsti me bole, ali nisam imala snage odustati.
Muž i ja smo otpakirali svaki zavežljajčić i nismo niš pametno našli.
Tata od mog šefa- ista priča.
Muž mi je postao slab na vrećice u zadnje vrijeme, sad samo čekam što će biti dalje.
U zadnje vrijeme svi škrtare s vrećicama.
Baš moram moliti.
Recimo u Pevecu: kupili smo stvarno dosta toga i blagajnica je samo odgurnula od sebe. Nema vrećica.
I niš, uzeli u ruke i nosili do auta ko zadnji bokci bistrički, a kako onda oni koji su s javnim prijevozom? Ne znam.
Meni je najlakse imati uvijek jednu platnenu vrecicu u torbi. Tako ne moram misliti, a i ekoloski je. Ali da, skrtare. Mislim, ako za glavicu salate na placu dobijem vrecicu, onda valjda i u ducanu mogu dobiti za ceh od 50 kn? Ali eto, ja sam kao ekoloski svjesna pa koristim platnene vrecice. Ako koji put i dobijem plasticnu, recikliram ju u vrecu za smece, bas mi je bez veze baciti citavu vrecicu tek tako.
Sjecam se dok sam bila mala, a mlijeko se prodavalo u najlonskim vrecicama (bile su puno deblje i cvrsce od danasnjih obicnih vrecica), moja baka je prala te vrecice od mlijeka i cuvala, ne znam za sto.
Te vrećice su bile jako korisne i savršene veličine za spremiti planinarske karte i dnevnike u ruksak...
Iz nostalgičnih razloga (valjda) MD još uvijek fura naše planinarske dnevnike u jednoj takvoj.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
