Homeschooling?

je, i f. je tamo bas dosadno, jedini benefit je sto su tete izvorne govornice a grupe (dvije) ful male. u f. grupi ih redovno dolaze jos samo dvoje. bolja im je s ovom curom koja ih cuva, ali ona pak najesen ide u francusku na zadnju godinu studija, tak nesto. to nam se desilo i s cuvalicom peruankom, koja je bila zena od mog frenda, pa su se posvadali, rastali i ona se vratila u peru. nemamo bas srece, uglavnom. a f. je taman poceo hablati espanjol :mrgreen:

problem je sto je u ovako homogenoj sredini kao sto je hr komplicirano naci strance, ili nekog tko prica strani jezik kao materinji :-/

istina, a ne samo to. ZAto sam rekla da je London-London. Nije Zagreb.
Al moram priznat, ja si to teško mogu i priuštiti. Sve skupa. Uopće ne znam kako bi si priuštila kombinatoriku druženja, tete različitih govornih područja, ovo ono, čak i da mislim da je to dovoljno znanja. A ne mislim, osim ako dijete baš uči prof s filozofskog (ko f).
I da, ja znam ok engleski i pristojno natucam još po koji jezik, al uopće ne znam kako to djetetu "uklopiti" u život-pjevamo mi pjesmice (on ide i na eng), pita me što se kako kaže i odgovaram, pričati dvojezično ako nisam dvojezičarka mi je totalno neprirodno.

Citiraj:

---

Pinky prvotno napisa

ovdje bi ti konkretan odgovor mogla dati neka učiteljica u područnoj školi sa kombiniranim odjeljenjima tipa 5 djece iz 3 generacije (razreda) istovremeno podučavati u jednom razredu.

---

mm je išao u takav razred, ali tu je metodika vrlo vrlo bitna, esencijalna. A ovdje pričamo o neobrazovanima u metodici.

ma da, i meni je glupo da mu pricam na jeziku koji nije moj (na kojem ne opsujem kad me netko probudi usred noci :mrgreen:). ja sam vec pisala da ce zbog md-ovog posla nas put biti vjerojatno vrlo internacionalan, pa se nadam da ce pokupit jezik gdje stignu. a i hs mi skroz odgovara iz istog razloga.

Ja kao mama dvojezicnog djeteta koje odlicno govori oba jezika nisam bas uvjerena da su par mjeseci dovoljni da se jezik nauci savrseno. Te da se to sto je najvaznije to savrsenstvo odrzi, Alu to je mislim pitanje kriterija.
Doduse jezici mi se u hs scenariju cine najmanji problem. Postoje mnoge skole za jezike, kao i privatna poduka.

Hvala Kaae na iscrpnom odgovoru. Dakle, kurikulum je sve do fakulteta prilično manje zahtjevan nego kod nas pa je razmjerno tome i edukacija edukatora jednostavnija.

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

krumpirić,uzalud ti trud, nećeš dobiti konketan odgovor..
prije par stranica sam postavila vrlo konkretno pitanje kako bi HS-eri podučavali strani jezik...kad što uvodili,kojim redoslijedom, kojom metodom,...ni glasa...

puke teorije i dokolica..uz kavu i monitor...

---

:-o
Kak?
Pa upišeš u školu stranih jezika.
Ili ako baš dobro znaš jezik - pričaš njime, čitaš priče, gledaš crtiće ili razgovaraš s djetetom na tom jeziku i s vremenom ubere.
Ili i jedno i drugo.
U školu stranih jezika, a doma dopunjavaš.
Nije HS striktno da si doma, nego da obrazovanje svog djeteta organiziraš mimo škole, s drugima, sam, po tečajevima, kako god misliš da je najbolje.

ifi, škola je škola, to nije hs

moj malac ce ici u redovnu skolu, definitivno. sustav nije najidealniji, ali roditelji su mu iz njega izvukli najbolje, sto se nadam da ce i on. ja sam trnutno i na doktoratu i mislim da mi nista u zivotu nije bilo "suvišno" znati i tako cu uciti i njega. tip sam koji se u mnogim stvarima nalazi, i ne pamtim da mi je ijedan predmet bilo dosadan. u struci koju obozavam radila sam svugdje po svijetu, u londonu najduze, i nigdje nisam zaostajala sa kolegama, dapače. mislim da mi je cijelokupno skolovanje doprinijelo i mateijalnom i nematerijalnom zadovoljstvu kojeg trenutno imam. od sina zelim da se sto prije u ucenju osamostali, da ga sto manje nadgledam i kontroliram te da vrlo brzo shvati da je ucenje najlakši posao na svijetu. hs ce nam se najvise svoditi oko mog supruga agronoma koji ga vec uci kako u zivotu imat pun stol i jedino poci u ducan po kruh (jer u nasem kraju ne uspijevaju zitarice, to mu je bolna rana :))

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

:-o
Kak?
Pa upišeš u školu stranih jezika.
Ili ako baš dobro znaš jezik - pričaš njime, čitaš priče, gledaš crtiće ili razgovaraš s djetetom na tom jeziku i s vremenom ubere.
Ili i jedno i drugo.
U školu stranih jezika, a doma dopunjavaš.
Nije HS striktno da si doma, nego da obrazovanje svog djeteta organiziraš mimo škole, s drugima, sam, po tečajevima, kako god misliš da je najbolje.

---

Svaka škola stranih jezika ima strogo propisan plan i program za svaki stupanj, još precizniji nego što je kurikulum u državnim školama,nema nikakvog individualnog prilagođavanja. Na kraju svakog stupnja se piše test.
Pa znala si to,Ifi.

ŠSJ nije HS nego škola
ok, onda je HS upisati dijete u 10 različitih škola i tečajeva umjesto u jednu :)-što je parodija.

Sad sam shvatila da niti Saraddevino dijete zapravo ne HE-sa obzirom da ide u školu baleta. :)

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Sad sam shvatila da niti Saraddevino dijete zapravo ne HE-sa obzirom da ide u školu baleta. :)

---

to me malo zezaš, a :)
jedno je poslat dijete na balet, a drugo je da odgovor na pitanje: gdje će dijete učiti engleski? bude :pa na tečaju?!
To uopće nije adekvatan odgovor: Pa na tečaju? Odgovor bi bio valjda: učit će ga roditelji, a ako budu imali problema, obratit će se instruktoru/profesoru/tečaju.
da krenem onda pitati : a gdje da uči hrvatski, a matematiku?prirodu?
sve može na instrukcijama i tečajevima...a ja sam eto, mislila, da je edukator u HSu RODITELJ, a ostali -eventualna pomoć i povremeno uključeni-ne glavni učitelji.
Tečajevi su škole-samo s drugačijim rasporedom i kurikulumom, pa umjesto odvođenja djeteta u jednu školu-odvoditi dijete na xy tečajeva i instrukcija-za to treba biti osobito neobičan. Dijete tu nema ništa pozitivnoga što se naglašava pričom o HSu, a ima puno lošega.

Ah,sad radimo marmeladu od krušaka i jabuka...

odnosilo se na sirius

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

Svaka škola stranih jezika ima strogo propisan plan i program za svaki stupanj, još precizniji nego što je kurikulum u državnim školama,nema nikakvog individualnog prilagođavanja. Na kraju svakog stupnja se piše test.
Pa znala si to,Ifi.

---

Ima, ali imaš i doma plan i program, ili nemaš, okej.
Biraš dobru nastavnicu, okružje, program s kojim se slažeđ, a i mogu reć da u privatnim institucijama htjeli ne htjeli IPAK Ima više prilagođavanja, dogovaranja, izlaženja u susret na razne načine, što može biti važno ako dijete ima problem, il ako se puno putuje, ili iz nekog drugog razloga.

Ifi,radim u državnoj školi, a godinama sam radila i u školi stranih jezika.
Odgovorno tvrdim da daleko više izlaženja u susret ima u državnim školama.

OSIM ako si mislila na nastavu u ŠSJ-a u obliku jedan na jedan,e tu slažem da ima puno prilagođavanja,no to je gotovo isto kao i klasične instrukcije,razlika je jedino u cijeni.:mrgreen:

Škola stranih jezika se od redovne škole razlikuje drastično već po tome što su "razredi" barem tri puta manji.
Vjerojatno svi imamo iskustvo sa školama stranih jezika pa možemo procijeniti - ja mogu reći da mi je u redovnoj školi bilo kao u ŠSJ, sigurno mi ne bi bilo dosadno.
Inače, nisam baš sigurna da postoji neka stroga definicija školovanja kod kuće, ja ga shvaćam i doživljavam kao nepohađanje nastave. Kada bi se moje dijete školovalo kod kuće sigurno je da bi išlo u školu stranih jezika, i u glazbenu školu, i na neki organizirani sport itd itd itd itd.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Inače, nisam baš sigurna da postoji neka stroga definicija školovanja kod kuće, ja ga shvaćam i doživljavam kao nepohađanje nastave.
.

---

Pa što je u ŠSJ-a ako ne nastava?
Ok, grupe su,uglavnom manje,ne baš tri puta manje,al ok,
NO dijete i dalje treba dolaziti u točno propisano vrijeme,raditi točno propisane stvari,pisati zadaću i na poslijetku pisati test isti kao i ostali i položiti ga,inače nema prelaska u viši stupanj.

Ja tu ne vidim prednosti koje se najčešće navode kao najveća prednost ,ako ne i razlog za HS.

došli smo na to da je adekvatan HS privilegija hiperbogatih, od kojih jedan ne radi.

Možeš ispisati dijete kad mu postane boring.
Edit. odgovor rosi.

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

Možeš ispisati dijete kad mu postane boring.
Edit. odgovor rosi.

---

Tako je.
Ali onda dijete obrazuješ bez stranog jezika.Nikakav problem.Hm..

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

Pa što je u ŠSJ-a ako ne nastava?
Ok, grupe su,uglavnom manje,ne baš tri puta manje,al ok,
NO dijete i dalje treba dolaziti u točno propisano vrijeme,raditi točno propisane stvari,pisati zadaću i na poslijetku pisati test isti kao i ostali i položiti ga,inače nema prelaska u viši stupanj.

Ja tu ne vidim prednosti koje se najčešće navode kao najveća prednost ,ako ne i razlog za HS.

---

Pa i više su nego tri puta manje, u ŠSJ gdje ide moje dijete ima ih u grupi manje od deset a u razredu će ih biti 28.
I u moje vrijeme je bilo tako, godinama sam išla u Varšavsku školu, bilo nad je desetak u grupi a u školi nas je bilo 35.

A što se tiče prednosti školovanja kod kuće, ljudi imaju vrlo raznolike motive za eventualnu takvu odluku.

Nismo baš jako puno konkretnih iskustava mogli pročitati na temi, ali ja sam ipak pokupila ove koncepte:

-HS se može provoditi u puno različitih oblika
-obično je zamišljen tako da ga provodi grupa edukatora
-nekad se oformi zajednica obitelji čija djeca se obrazuju u nekakvim više ili manje formalnim skupinama
-djeca mogu učiti u grupi ili sama
-koriste se usluge "vanjskih" osoba ili se pohađaju organizirani tečajevi iz pojedinih područja
-podučavaju roditelji, druge odrasle osobe, učitelji koji dolaze doma, ili učitelji u instutucijama gdje se pohađa neki tečaj

Na stranu skupoća, vrijeme, i sve ostalo što ne znamo kako i koliko, ali tko nije ovo gore, ili još i više uspio pročitati (a tu je i odgovor na učenje stranih jezika - i usput, po čemu su jezici istaknuti?) taj se malo previše koncentrirao na svađanje i dokazivanje svoje poante :P .

U svemu ovome što si navela nalazi se sve ono čemu se dio HSovaca protivi-testiranje, pritisak skupine, skupina koja ima ritam, kurikulum, institucije, sustav, opet testiranje-eto, meni to nije jasno.

zdenka, kod vanjske motivacije nisam mislila na tebe. :-)
poanta je bila u tome da cesto zagovornici HS-a "priznaju samo unutarnju motivaciju kao ispravnu, a svaku vanjsku, pogotovo ako dolazi od tako omrazenih institucija kao manipulativnu i losu.
u tom kontekstu sam ja rekla da je u procesu bilo kakvog ucenja (od govora, hodanja, do skolovanja) pogotovo kod male djece, vanjska motivacija prisutna (cak i ako je kao roditelji negiramo, dijete vrlo jasno i nepogresivo "suraduje", te dijete radi mnogo toga iz ljubavi, postovanja, cijenjenja...itd, prema roditelju/odrasloj osobi.
u tom konteksti je vanjska motivacija vazna i po mom misljenju dobra, ako se provodi na pravi nacin i od roditelja i kao u tvom slucaju od profesora.

Ja nisam ni iz čega shvatila da ne smije biti nikakve skupine i nikakvog ritma i nikakvog reda. Zašto misliš da ne mogu postojati tečajevi bez testa na kraju godine? osim toga, pohađala sam škole stranih jezika godinama. Taj test se nikad i nikome nije mogao mjeriti sa školskim testovima u smislu stvaranja pritiska i muke u želucu.

Ovo gore je bilo za krumpirić.

seni, ja nisam shvatila da se vanjska motivacija dokida u HS-u, nego samo da se unutarnja pokušava očuvati više nego što neki smatraju da se radi u klasičnom školskom sustavu.

krumpiric, da se nadovezem na vertex, mislim da su razlozi zbog kojih se roditelji odlucuju na HS vrlo, vrlooo raznoliki, te time i nacini na koje se HS provodi.
meni su neki vise, neki manje razumljivi, neki, da se tako izrazim, pomalo izvan pameti, ali to je druga tema.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Ovo gore je bilo za krumpirić.

seni, ja nisam shvatila da se vanjska motivacija dokida u HS-u, nego samo da se unutarnja pokušava očuvati više nego što neki smatraju da se radi u klasičnom školskom sustavu.

---

kao sto vec rekoh, ima puno razlicitih pristupa. a nesto je naravno (da se malo naslim) i u ocima promatraca.

Tako je, različite su motivacije, filozofije i onda valjda i načini.

Je, istina je... Što čovjek više zna o HS-u, to se manje usudi upustiti u tako nešto.

Da me život baci u takvu situaciju da baš moram poučavati svoju djecu, pa vjerojatno bih dala sve od sebe. Ali da bih bila zadovoljna - ne bi. Ne mogu se zamisliti u toj ulozi... Jednostavno se ne osjećam doraslo svemu za što vjerujem da djeca trebaju naučiti.

Druga je stvar da li je sustav škole bolji. To je preširoka tema - nije svejedno ni gdje je škola (u kojoj državi i u kom dijelu države) ni kako je organizirana, nije svejedno ni koja je učiteljica ili koja grupa profesora u igri - sve je to lutrija.

Vertex, jasno je ovo što si ti lijepo sažela. Ali ja se ne mogu oteti dojmu da je to samo teoretski tako.
Postoje dvije stvari koje me zbunjuju.
Ovo o čemu piše Krumpirić

Citiraj:

---

U svemu ovome što si navela nalazi se sve ono čemu se dio HSovaca protivi-testiranje, pritisak skupine, skupina koja ima ritam, kurikulum, institucije, sustav, opet testiranje-eto, meni to nije jasno.

---

je jedno, ali ako je testiranje u vaninstitucionalnim skupinama ili izvan njih prihvatljivije, ostaje pitanje organizacije (ako zanemarimo financiranje).
Jesu li svi ti edukatori u pravilu kvalitetni, kreativni itd...

______
Ne, vanserijska Zdenka nije dobar primjer za ništa što se želi poopćiti.

po ovoj teoriji o šsj, najbolje je dijete upisati u večernju školu, pa se furati da to nije prava škola...

sirius, balet, folklor, tenis, rukomet, jahanje... ne spadaju u školske predmete, zar ne? to su vannastavne aktivnosti. prema tome, ne stoji tvoja provokacija.

Peterlin, ne mogu se ni ja zamisliti da HS-am, to je nama nešto sasvim strano. Ne događa se oko nas, ne sjećamo se nečeg takvog iz djetinjstva, nepoznato nam je. Sigurno je drugačije kad je to pojava prisutna u društvu, kad oduvijek znaš za nekoga tko se obrazuje kod kuće, kad postiji nekava tradicija i kad postoji i infrastruktura (mikka je spominjala nekakve centre u kojima se mogu pohađati pojedini predmeti, npr.).

Mogla bih se zamisliti na jednogodišnjoj plovidbi oko svijeta na kojoj obrazujem svoju djecu.
Kao što je rekla Peterlin, dala bih sve od sebe i ne bih bila zadovoljna...i čekala bih odgovor koliko sam loša/dobra nakon što se djeca vrate u sustav (valjda bi trebali položiti neke ispite).
Sigurno je da bi takva situacija rezultirala izvanrednim znanjem zemljopisa, oceanografije, biologije mora, navigacije, meteorologije...Već vidim da sam u skladu sa svojim interesima povijest ostavila za kraj, a istaknula ono u čemu smo mm i ja doma. I zamišljam kakva bi to priprema morala bit...

Citiraj:

---

sis prvotno napisa

Vertex, jasno je ovo što si ti lijepo sažela. Ali ja se ne mogu oteti dojmu da je to samo teoretski tako.
Postoje dvije stvari koje me zbunjuju.
Ovo o čemu piše Krumpirić je jedno, ali ako je testiranje u vaninstitucionalnim skupinama ili izvan njih prihvatljivije, ostaje pitanje organizacije (ako zanemarimo financiranje).
Jesu li svi ti edukatori u pravilu kvalitetni, kreativni itd...

---

Samo teorijski je jer ovdje razgovaramo s mamama koje su zasad na teoriji (Saradadevii nije puno pisala). Kako je u praksi, to i mene zanima.

Da, slažem se.

I stvarno bi trebala biti neka infrastruktura (logistika) za roditelje/osobe koje se upuste u HS.

Nemojte me razapeti sada zbog ove analogije - to je slično kao i s cijepljenjem: 98% populacije je procijepljeno, pa 2% može i bez toga. Isto, tako dugo dok 98% pučanstva ide u redovnu školu, ima puno ljudi (teoretski) koji bi mogli osigurati edukaciju djeci čiji roditelji odaberu HS, ako su to voljni platiti, blablabla... Jedino ako bi HS uzeo maha, to bi uskoro postala druga priča. Možda griješim... ne znam dovoljno o tome.

Ja sam pragmatična i kad razmišljam o HS-u paralelno s teorijom razmišljam o mogućim rješenjima u praksi. Ako zanemarimo iskustvo (koje uglavnom kod nas nitko nema) kao ograničavajući čimbenik, mene to moje razmišljanje ograničava još puno više.

Ja definitivno mogu zamisliti da podučavam dijete kod kuće u nižim razredima osnovne škole, uz pomoć i podršku škole (kao što je to riješeno u Sloveniji), i uz pomoć i podršku stručne osobe (što imam jer je jedna baka mog djeteta učiteljica u penziji).
Najveći mogući problem koji vidim u toj zamišljenoj situaciji je autoritet mene kao učiteljice.