Printable View
Idi k Isusu. Najjednostavnije.Citiraj:
isvetica prvotno napisa
Kucajte i otvorit će vam se. Tražite i dat će vam se.
Umro je za tebe, neće te ostaviti bez pomoći.
Nemoj gledati gdje se najbolje osjećaš, jednostavno Ga u srcu zapitaj "Učitelju gdje stanuješ?"
Doživjet ćeš čudo.
Meni je u Međugorju onaj Kip uskrsnuća posebno mjesto. Kad sam prvi puta došla - iznenada je iz mene provalila rijeka suza, ničim izazvana. Tako sam se dobro isplakala; čini mi se da je sedam tona muke izišlo iz mene. Poslije toga je nastupio takav mir...a još zapravo ne znam šo mi se tada na tom mjestu dogodilo...
Inače lako za molitvu kajanja ustima, bitno se pokajati u srcu, ali i tu promjenu pokazati i živjeti u životu, a ne izmoliti,kajanje, pokoru pa sve po starom!
"Učitelju gdje stanuješ" - obožavam tu pjesmu :)
Apsolutno. Zato i postoje brojni pokreti i zajednice unutar Crkve, da svatko nađe ono što mu najviše odgovara.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Pa i djecu odgajamo (kao i naše duše) sukladno tome kakvi smo sami. I bilo bi bolno reći nekome - moje dijete je super iz ih i tih razloga, a tvoje ne valja...tako isto kad je riječ o duhovnoj sferi. Iz bogate ponude (hvala Bogu) svatko bira što mu je duši blisko.
ovako na tom mjestu reagira jako puno ljudiCitiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Joj strašno...opet se prisjećam patera Tomislava Ivančića i njegove duhovne obnove na kojoj je izjavio:Citiraj:
isvetica prvotno napisa
"Pazite što govorite jer doći će dan kada ćete snositi odgovornost za svaku uzaludno izgovorenu riječ!"
Riječ, Isusova Riječ daje život. Kad čovjek zlouporijebi dar govora koji je dobio od Boga to je loše. On rasipa riječi, ne promišlja ih, odaje se ogovaranju što je pošast kao i alkohol (samo što toga ljudi nisu svjesni).
Ogovaranje uistinu može ubiti; nije slučaj koji navodiš jedini.
Jesi li ikad čula da je netko uspio sam sebi objasniti što se to događa?Citiraj:
ronin prvotno napisa
ja ne..uopće ne reagiram na "kip"Citiraj:
ronin prvotno napisa
.čak više ne osjećam mir u Međugorju kao nekad..jer dođem s djetetom u toku tjedna, sjednemo van iza Crkve, gdje su ispovjedaonice, za vrijeme mise
mala trčkara ili je vruće, hladno ili idem na ispovjed...itd.
-jako čeznem za samoćom u Duhu, ali nekako ta "samoća" i mir su meni najviše dolazili u Međugorju, sad više ne jer nisam sama, već s svekrvom, djetetom, ali lagala bih kad bih rekla da mi ti samotni intimni trenuci nakon 4g i više nego fale, i da žeđam za njima kao pustinja za vodom
-shvatila sam da zbog toga što nemam više "osjećaj mira" inače i u Međugorju, plodovi molitve me ne zaobilaza (ali rijetko molim), shvaćam i znam da vjera nije OSJEĆAJ, kao ni ljubav, ali kao što rekoh, čovjek sam i stvarno žudim i za "osjećajem mira (u Međugorju)"
Jako mi se sviđa ovo što si napisala Ljiljana...S druge strane, ako smijem dodati, ponekad čovjek nosi breme neizgovorenog.Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Onog što je trebalo biti izrečeno , ali nije... Baš nešto puno razmišljam o ovome posljednjih dana...
Ja mislim ako govorimo čista srca o onome što je Gospodin učinio u našim životima ne možemo nikoga odvratiti od vjere. A kao i u real lifeu treba se čuvati osude i ogovaranja. I najviše svađe. A možda je to samo moj dojam jer dok sam bila svadljiva i ogorčena nisam bila sretna.Citiraj:
mujica prvotno napisa
MM i ja smo prošli jako dobre utabane staze učenja komunikacije putem Hrvatske zajednice bračnih susreta (zajednica pri RKC). Dobro znam o čemu pričaš. S osobama koje ti je Bog dodijelio kao bliske u tvom životu dužna si ostvariti potpunu komunikaciju.Citiraj:
petarpan prvotno napisa
Naime, cijelo je jedno predavanje bilo na temu nošenja maski. Svi, baš svi navlačimo maske u raznim životnim situacijama. One nam pomažu ponekad da budemo uljudni, srdačni...kad nam i nije do toga.
Ali pred bračnim drugom maska treba pasti. Sve treba reći, samo je pitanje načina. Neizgovoreno, ono što pritiska grudi je pretežak i preopasan teret za brak ili bilo koji drugi bliski odnos. Ali, opet kažem - pazite što govorite. Postoje dva načina -lijep, iskren, osjećajan i na drugoj strani nervozan, ružan i uvredljiv! Sami biramo.
Ja bih malo skrenula temu, ali opet vezano...ustima blagoslivlju a u srcu proklinju, ili ustima i blagoslivlju i proklinju
-kako ispovjediti proklinjanje
- vjerujete li u njegovu" moć"
- zašto kad i ako čovjek proklinje, loše se i dogodi?
- je li to stvarno zato što je u jednom, bol, mržnja stvarno toliko iskrena i jaka kod proklinjanja, da kad bi i vjera i molitva i blagoslov stvarno bile tako od srca iskrene, s vjerom i jake, da bi nam se i molitve "ispunile"?
Ivana, karizmatik vlč. Radigović tvrdi da kad čovjek proklinje oslobađa zapreteno Zlo. A Zlo ima djelovanje, to je neosporno. Onda se to Zlo ponekad okrene i protiv onog tko ga je proklinjanjem i psovkom i oslobodio.
Mislim da nam ovakvo znanje nije potrebno.
Ako ljubiš Boga i bližnjeg, ako svim srcem živiš vjeru, dobrotu i ljubav i ako se utječeš Gospodinu u trenucima životnih padova, to ti je najmoćnija zaštita...
kad sam navela "to mjesto" nisam mislila na kip već na Međugorje općenitoCitiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
ne znam zašto ljudi tamo tako plaču,plaču kao mala djeca,kao da sa sebe skidaju sav teret svijeta i emotivno se ispražnjuju.netko kod kipa,netko na brdu ukazanja,netko na ispovjedi...ovisi gdje te "dotakne"
ivana,ja sam zazirala u zadnje vrijeme da pođem tamo s malenom,jer sam se pribojavala upravo ovog o čemu pričaš.kao mama malog djeteta ja sam sto posto koncentrirana na nju i osjećam da bih bila samo napola duhom prisutna,a tako ne želim.
međutim,zadnjih me par mjeseci nešto užasno vuče tamo baš s malenom.neću imati mira dok ne odem,mislim.
Hvala ali ja sam bila ta koja je proklela, bilo je jače od mene, zbog gluposti, ali onako nekako kako da kažem "iskreno", bolilo me,od tuge i muke (nije isprika)Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
dogodilo se "zlo" u sekundi od izgovorenog (ništa strašno ali dovoljno da me uplaši, naravno da sam požalila istog trenutka kad sam izgovorila, a ne nakon što se dogodilo)
-počela sam poslije toga razmišljati, da kad sam to izgovorila sam stvarno tako mislila, vjerovala, bilo je iskreno do kosti
-pomislila sam da onda sigurno mi ljudi više vjerujemo u "zlo" nego u dobro, jer kada molimo, uvijek imamo nekako "pomankanje vjere" da će se to nešto ostvariti dogodit, možda ta molitva, blagoslov, nije tako od srca, do kosti..neznam kako da to objasnim
-u smislu da kad čovjek pomisli zlo, ili se boji da će se nešto loše dogoditi, onda to obično tako bude
-a kad čovjek želi dobro npr., ozdravljenje, kao da uvjek malo sumnja i vjeruje da će mu se ta molitva i ostvariti (vezano za ono kad je Isus rekao; da imate vjere kao gorušćućino zrno, i brda bi premještali"
-znači li to da nemamo vjere, ako nam npr. nešto što molimo ne bude ( ne mislim sad u smislu, sve što poželim)?
-značili to da "zlo" djeluje brže?
Ispunim se ja sigurno tamo, samo nemam "osjećaj", nisam ga iskreno svjesnaCitiraj:
ronin prvotno napisa
-moja mala se s 2g sama popela na Podbrdo, nije dala da je nosimo
- volim je odvesti tamo, jer osjećam da je poseban blagoslov nad njom, i nekako joj to ne mogu uskratiti (zbog svoga mira)
-ona je tamo, vesela i sretna, nije naporna, ali je ipak djete i odvlači ti pažnju
- mislila sam možda otići s mamom, i s mojom malo na par dana, pa da se mjenjamo u čuvanju...da je ona čuva dok ja sebi priuštim par sati mira, pa onda ja i na kraju sve skupa na misu ( jer ne bi mogla malu ostaviti zbog "svoga mira" u Zg-u, jer tek tad ne bi imala mira)
ovo si i ja nekako planiramCitiraj:
ivana zg prvotno napisa
Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Proklinjala nisam nikad, valjda je to jedan od rijetkih grijeha koji mi se nikada nije omakao, jer su mene kao djete proklinjali, mene, moju obitelj. Zazirem od toga, gadi mi se i kad mi neko u šali reće-ajde ne bilo te.
Meni je doživljaj s negativnim mislima bio upravo suprotan tvome, kad sam mislila sve će biti u redu, nije bilo u redu, a ako sam noćima bila budna i prevrtila sve moguće scenarije, sve jedan gori od drugog, bilo je ok, ili sam ja bila toliko spremna na sve moguće užase, da me normalne stvari nisu pogađale.
Međutim, nije normalno živjeti u strahu ili se bildati za tragediju, da budeš snažan kad dođe. Ili jesi ili nisi i to je to.
Htjela sam još pitati, zašto ste toliko često na ispovijedi? Mene muči to što je grijeh koji sam navela neispravljiv, nemogu uputiti ni ispriku, ni pokoru čovjeku kojemu sam je dužna napraviti, nemogu ispraviti zlo. Zato mi treba posrednik. Ali vi se sve činite normalne žene, nemogu si zamisliti tako često ispovjedanje, ili je to neka vrsta psihoterapije?
Nije da se opravdavam, ali izrekla sam samo tu jednu riječ-proklet...nisam proklinjala u smislu sad nekih nabrajanja, nedaj Bože u smislu ..dogodilo mu se to i to itd...samo sam upotrijebila tu riječ u jednom trenutku boli i suza...Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Znam da su moja pitanje nekima možda nesuvisla, nepotrebna ovdje, da je moja iskrenost too much- ali ja ne mislim da je to loše
-volim podjeliti s vama neke stvari koje me muče, jer ne mogu stalno letjeti do svečenika i teologa, treba mi neko s iskustvom vjere laika
- za mene je ne neznanje najveće zlo - jer ono što čovjek nezna, ne vidi, ne shvaća -tjera ga na tapkanje u mraku, te će na prvu zraku možda lažnoga svjetla, krenuti krivim putem
Još sam htjela dodati, kod proklinjanja, zlo se vraća u trostrukom obujmu onom koji proklinje, ne želim te plašiti, ali ti koji su nas kao djecu proklinjali, proklinjali su gadno, uz pljuvanje po putu i sve ostalo, njima su se događale strašne stvari. Ne kažem da je nama bio piknik, ali mislim, na kraju krajeva da su oni prošli gore. Ne proklinjite slažem se da je to čin zloće, iz njega dobra nema, radije se osvetite šamarom, ili bilo kojim drugim načinom, kad nekog prokleteš daješ zloći silan zamah, zloći nad kojom nemaš kontrolu. Radije se pomlati ili izvrijeđaj.
Nisam proklinjala u smislu; Dao Bog...dogodilo mu se to i to..ne,ne rekla sam samo u jednome trenutku dok sam plakala i očajavala tu riječ;proklet..bez ikakvih primisli neke konkretne situacije ili želje da se toj osobi nešto loše dogodi...a dogodilo se...zato sam i pitala je li sama ta riječ uopće može biti toliko snažna ili je ipak u srcu možda bilo nešto više od tuge?!Citiraj:
isvetica prvotno napisa
Ispovjed; što se manje puta ispovjedam to imam osjećaj da uopće ne moram na ispovjed jer nema grijeha (klopka, u njoj sam trenutno)
-kad sam se prije živeći u Italiji ispovjedala svaki utorak (ali imala sam i svog stalnog ispovjednika), nisam mogla doćekati idući, u smislu koliko sam "bdjela nad sobom", živjela sam svaku svoju misao, riječ i dijelo, da sam kao takva do slijedećeg utorka imala brdo toga za ispovjedit (i ako svečenici ne žele da ispovjed postane psihoterapija, ona to jednostavno u jednom segmentu je)
Nisi mi se ni činila kao jedna od tih koje su lake na prokleto ti i dabogda, nikad mi nije bilo jasno da netko tko se naziva vjernikom može ime božje ukomponirati u jednu tako gnjusnu misao, gnjusnu želju. Ta je konstrukcija izašla ravno iz pakla,ako ga imaCitiraj:
ivana zg prvotno napisa
Citiraj:
isvetica prvotno napisa
Zato kaj puno griješe. :mrgreen:
Ispovjed; što se manje puta ispovjedam to imam osjećaj da uopće ne moram na ispovjed jer nema grijeha (klopka, u njoj sam trenutno)
-kad sam se prije živeći u Italiji ispovjedala svaki utorak (ali imala sam i svog stalnog ispovjednika), nisam mogla doćekati idući, u smislu koliko sam "bdjela nad sobom", živjela sam svaku svoju misao, riječ i dijelo, da sam kao takva do slijedećeg utorka imala brdo toga za ispovjedit (i ako svečenici ne žele da ispovjed postane psihoterapija, ona to jednostavno u jednom segmentu je)[/QUOTE]
Inače po naravi sam analizator, najviše svojih postupaka, tu je najveća "žrtva" MM :mrgreen: U svakodnevnom životu se najviše oslanjam na nj, pogotovo otkad sam doselila u potpuno različitu sredinu. Neželim stalnog ispovjednika, jer ne želim zamarati čovjeka, a i neznam koliko on može razumjeti svakodnevne probleme žene, majke i domačice, a smatram da bi netko morao znati moj način razmišljanja, neke dijelove moje prošlosti, tko sam ja, da bi me mogao ispovjediti. Meni u svakodnevnom životu treba psiholog (vjerovatno i psihijatar:lol:)
Ali problem, tj. grijeh koji me užasno muči se tiče upravo svećenstva, njihovog unutarnjeg života, odnosa s vjernicima i njihovoj sumnji, a to je prilično osjetljiva tema.
Slažem se s tobom...iskreno ni ne poznajem ljudi koji proklinju (bar ne javno)....ni sama neznam zašto mi je izletila ta riječ, kao da sam u jednom trenutku ako se malo sad prisjetim ipak dvojila, ipak sam mogla možda ne izgovoriti to, nekako je to bila sekunda...možda i to loše što se dogodilo je bila samo slučajnost, voljela bih vjerovati da zlo nije tako snažnoCitiraj:
isvetica prvotno napisa
rekla sam tu riječ, kao kad neko kaže,kreten, glupan onako u boli- možda sam samo htjela da se ta osoba na trenutak osjeća kao ja- tužno ...i tom trenutku se toj osobi to nešto dogodilo, i bila je malo tužna (ne iz istih razloga kao ja)...nije to bilo ništa strašno, ali kad me je ta osoba samo trenutak kasnije, nakon te moje riječi nazvala, i bila tužna- zaledila sam se i srce mi je skoro puklo -mada se radilo o sitnici
Kaskamo u pisanju, dok ja napišem, prošo voz. Htjela sam reći da ljudi svašta govore i rade kad su povrijeđeni, to što si se zaustavila na vrijeme u takvom momentu znači puno
:lol: Tebe sam čekala...:mrgreen:Citiraj:
mujica prvotno napisa
Tebi onda treba razgovor, a tek onda možda ispovjed!Citiraj:
isvetica prvotno napisa
Svima nama treba psihijatar- i ne mislim da je netko zbog toga lud, dapače, mislim da je svejstan sebe, svojim mogućnosti i nemogućnosti.
Stalni ispovjednik je netko s kime ja inače ne dolazim privatno u kontakt (dobrmo meni je to u ZG lakše), ali kod njega ako ikao mogu idem stalno na ispovjed.
-to ne znači da on mene pozna,(nažalost, voljela bih ponekad da me se sjeti, jer bi me tada lakše mogao "savjetovati" a ne onak "klasično-pokora-univerzalna za sve") jer mu u Zg dolaze tisuće ljudi...to je svečenik koji meni odgovara u smislu mojih dvojbi i sumnja i uvjek nekako gledam da odem k njemu, a ne nekom tko će me otkantat s pokorom od 2 Očenaša
Inače po naravi sam analizator, najviše svojih postupaka, tu je najveća "žrtva" MM :mrgreen: U svakodnevnom životu se najviše oslanjam na nj, pogotovo otkad sam doselila u potpuno različitu sredinu. Neželim stalnog ispovjednika, jer ne želim zamarati čovjeka, a i neznam koliko on može razumjeti svakodnevne probleme žene, majke i domačice, a smatram da bi netko morao znati moj način razmišljanja, neke dijelove moje prošlosti, tko sam ja, da bi me mogao ispovjediti. Meni u svakodnevnom životu treba psiholog (vjerovatno i psihijatar:lol:)
Ali problem, tj. grijeh koji me užasno muči se tiče upravo svećenstva, njihovog unutarnjeg života, odnosa s vjernicima i njihovoj sumnji, a to je prilično osjetljiva tema.[/QUOTE]
a što naprvi od posta-komp mi je poludio:oops:
isvetica - a zašto ne odeš do patera Zvjezdana Linića ako ti Samobor nije daleko...možeš mu poslati i pismo ( ja sam jednom davno), tražit da mu se preda osobno, preporučeno
On je dosta blaga osoba, u smislu da ne moraš imati taj strah od pitanja u vezi svečenstva- mislim da je on imao ohoho svakavih pitanja i ispovjedi i da ga ne bi "šokirala":yes:
isvetica... ti mic-po-mic i ako tako nastaviš ispovijedit ćeš se ovdje na forumu.
Ne bih ti to svjetovao. Koliko god neki ovdje lijepo pisali, ipak nemaju obvezu čuvanja ispovjedne tajne :)
A čitaju i oni koji ne pišu lijepo....
:mrgreen:
Bojim se da sam daleko ko od Dubrovnika do Zagreba. Nema veze, pomogli su mi tu na forumu, da iskristaliziram što mi treba, pa ću se pokušati snaći i ovdje. :heart:Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
mujica je predložio Isusovce. Ali još je bolje rješenje kao što si napisala da te odvede intuicija ili Duh Sveti (često ljudi koriste oba naziva za istu stvar. ne uvijek, ali često)Citiraj:
isvetica prvotno napisa
poznam ja psihijatra u Dubrovniku. ako hoćeš prek veze :)
Znam, palo je i meni na pamet. Da nije sad bi ti rekla da ti je pogled na svijet mračan, vako smo isti :mrgreen:Citiraj:
mujica prvotno napisa
Hvala što me čuvaš
:oops:Citiraj:
mujica prvotno napisa
Realističan.Citiraj:
isvetica prvotno napisa
Nego, ima li netko od vas što osjećate prisutnost Duha u Međugorju, neko objašnjenje za to da Vatikan još uvijek nije priznao ukazanje Majke Božje u Međugorju?
zato što ukazanja još traju.Citiraj:
mujica prvotno napisa
što se ispovijedi tiče...ono što je ivana napisala ,istina je.što rjeđe ideš,sve više misliš da ti ne treba.
kako meni nedjeljna misa obavezno ide uz pričest,mislim da je otprilike mjesec dana(mislim,ne sad točno u mjesec ,već onako odokativno9neko razdoblje kad sigurno skupim materijala za ispovijedati.svakodnevnica uvijek nosi lijepa i mnaje lijepa ponašanja.
Kad smo kod Međugorja...ne znam sjećate li se i jeste li bili tamo prije nego se Međugorje "populariziralo"..Onda kada je dolazio mali broj vjernika, kada je tamo gdje su sada kuće, apartmani, hoteli, restorani, trgovine itd. bilo samo polje duhana. Kamenjar, polje, ništa i usred ničega crkva... (ok, i jedan kiosk na kotačima što je prodavao vodu i suvenire).
Pitam to zato jer ja snagu međugorja odavno ne osjećam...Tada još jesam. Činilo mi se da tada onuda struji jedna iskonska vjera, jedan sveprožimajući mir. Ovo što je sada tamo..mene kao da ne dotiče.
Citiraj:
isvetica prvotno napisa
Štogod da je - sve nam je već oprošteno. samo moramo ići na ispovijed - da nam se grijeh ne vuče za nama kao žvaka zalijepljena za stopalo - ja te odrješujem od grijeha tvojih! U tome je stvar. I stvar u tome da povjeruješ. Bez vjere, Isus kaže, nema ništa.
A mislim da je svima nama najteže povjerovati da štogod napravili, Bog nas voli i sve prašta!
Samo hrabro!
Sv. Pavao je ubijao kršćane. Ubijao. Pa mu je oprošteno, i postao je jedan od Isusovih najmilijih apostola. Petar je izdao Isusa.
Svašta su ljudi radili - pa im je oprošteno.
Zašto tako često idemo? Svaki put unutar Crkve (od OD, preko Isusovaca do ne znam MIR-a) govori o nužnosti česte ispovijedi. Svaki put ima svoj intenzitet. OD ima jednom tjedno.
Ja idem jednom tjedno, i to mi je prilika da se saberem, sagledam, popravim.
I lakše mi je živjeti, i veselija sam, i sretnija. Svo zlo ostavim u ispovjedaonici, i idem veselo dalje. Ljekovito je!
I pravednik padne sedam puta sedamdeset puta tijekom dana, jel tako Mujice.Citiraj:
mujica prvotno napisa
A ja još više.
I što ti je onda jednom tjedno ispovijed.
Mogli bismo u ispovjedaonici živjeti, opet ne bi stigli sve ispovjediti. :lol: