moram priznati da sam se i ja pogubila.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
donekle sam mogla pratiti, čak sam pomislila, lijepo je kako imamo različite stavove, koji se u biti udopunjuju, ali sad sam se pogubila.
Printable View
moram priznati da sam se i ja pogubila.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
donekle sam mogla pratiti, čak sam pomislila, lijepo je kako imamo različite stavove, koji se u biti udopunjuju, ali sad sam se pogubila.
Ovo sam tebe citirala, u brzini krivo navodnik stavila - ono kad si rekla stila "pls pojasni mi to oko MPO-a, prosječno sam informirana (preko tiskovina), stvarno ne mogu razumjeti da bi MPO aktivizam bio problematičan".Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Empatičnost - stvarno razumijevanje kako nekom je. Znači, to mi nije otvorenost za slušanje o temi, nego dolazi nakon upoznavanja teme (dubinskog).
Sto tema - ima puno potrebe za empatijom, puno teških tema. Ne možeš sve dubinski poznavat i bit na sve empatičan.
Mi se biće prelijećemo oko tih nijansi - ono što je vama (tebi i emsi) "jasno" i "nazovimo to pravim imenom", meni je "previše stjerano u krajnost i čak ima i krivo ime", ono što je meni jasno - vama je biće... ono što su mi već neki rekli "moralni relativizam". Frigaj ga, kad ja to ne mogu tako jednostavno vidit. A ni objasnit, očito.
Da još malo probam plastičnije - empatičnost mi je dubinsko razumijevanje kako nekom stvarno je (ono, real life, svakodnevica, ne načelno) koje dolazi nakon što se odradio "Q&A" tj. sesija pitanja i odgovora nakon "pls pojasni mi to nešto", u ovom primjeru MPO. Ovo prije mi je otvorenost prema nekoj temi, rezultat otvorenosti i istinske spoznaje problema je empatičnost. A istinsku spoznaju sto problema ne možeš imati, sve da ti je i radno mjesto "onaj čiji je zadatak istinski spoznati sto problema, onako kako oni izgledaju u svakodnevici pogođenih građana", karikirano. Jednostavno, previše je problema.
A "lakmus test" jesi li nečiji problem "istinski spoznao" ti je da nestaje potreba pitati pogođenoga "pls pojasni", nego ti možeš drugome svakodnevne probleme pogođenoga pojasniti, iako nisu tvoj osobni problem... ko, npr., emsa probleme gej i lezbijan populacije.
Odgovorit ću, nadam se da smijem.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Mene isto zanimaju gnostička evanđelja, kao i svi drugi spisi ranog kršćanstva koji nisu prihvaćeni u kanon židovske i kršćanske Biblije. Oni puno govore o smjerovima razmišljanja, problemima i potrebama rane Crkve. Pročitala sam Bibliju, a sad ću pročitati i sve nekanonske knjige do kojih mogu doći – zanimaju me sva ta razmišljanja o Bogu, vjeri, svijetu i čovjeku. Za one koje to zanima, ima odlična knjiga, Izgubljena Biblija, izdanje Kršćanske sadašnjosti.http://www.ks.hr/Biblioteke/Monograf...a-Biblija.aspx
Gnosticizam je jedan smjer razmišljanja i vjerovanja rane Crkve koji je danas posebno aktualan – ima poveznica s današnjim relativizmom i individualizmom mišljenja. Gnoza stoji pod utjecajem grčke mudrosti, ali nije koherentno učenje – to je zapravo skup individualiziranih mišljenja. Zajedničko im je odbacivanje Starog zavjeta i kritičan stav prema mnogim dijelovima NZ. Mogao bi se dovesti u pitanje i monoteizam tog smjera razmišljanja, jer Boga ne shvaćaju kao jedno stvoriteljsko biće nego kao nekakav slijed božanskih bića. Ta bića doživljavaju kao odvojena od svijeta i čovjeka, posve suprotno Bogu. Gnosticizam je dualistički, jer prezire materijalni svijet, osuđuje biblijskog Boga koji ga je stvorio. Iz toga slijedi i da ne priznaje utjelovljenje Krista i njegovo rođenje kao čovjeka. To je u suprotnosti s kršćanskom vjerom o stvaranju, jedinstvu čovjeka u njegovoj duhovnoj i tjelesnoj dimenziji, inkarnaciji Boga, njegovoj tjelesnoj smrti i uskrsnuću i uskrsnuću tijela svih ljudi. Za ortodoksno kršćanstvo neprihvatljiva je i usredotočenost gnostika na sebe, odnosno na samospoznaju kao osnovni put spasenja, dok je to za kanonsku Bibliju i ortodoksno kršćanstvo vjera, ljubav prema Bogu i čovjeku i djelovanje na putu dobra.
To su sve razlozi zbog kojih gnostička evanđelja nisu prihvaćena u kanon.
ina, ok, al pusti na stranu prosudbe tuđih postupaka.
dobro je napraviti i lakmus test za sebe kad je riječ o tvojim, osobnim postupcima.
ono - "ajmo vidjeti što bi se stvarno moglo loše za mene desiti..."
- ako ne upišem dijete na vjeronauk
- ako dođem na prosvjed za MPO
- ...
Pa evo ti primjer, kad smo već kod MPO-a zapeli, ja moram priznati da sam ostala malo, onako, kad je u rijeci, na prosvjed, došlo nas nekako...malo. šta ja znam. puhali smo one balončiće, al malo nas bilo :mrgreen:
ne znam, netko je kriv za to. to je sasvim legitimno pitanje za postaviti, zar ne? il organizator :mrgreen: il neempatija, il omražena riječ na k, il...
hebi ga. nešto je krivo.
neću ja sad procijenjivati tuđe postupke, zašto netko nije došao, fakat me nije briga. ne bih možda ni ja došla da mi nije bilo blizu (riječ na k), nemam ja tu neku tvoju visoku razinu empatičnosti za sve probleme ovog svijeta. nit se trudim. ja sam onako više, rekli bi, površno empatiĆna :lool:
al rezultat je bio očigledan - par ljudi na korzu.
:-/
tako da, koliko god se slažem s tobom, toliko se i sa zuskom moram složiti.
moramo se početi učiti javno iznositi svoje stavove.
procijenjivati za sebe - jel stvarno to za mene može imati neke štetne posljedice. :-/
i koliko tih štetnih posljedica mogu podnijeti, a koliko - ne. makar toliko.
ne možeš znati sto tema, ali ta empatičnost se (barem kod mene) razvila u jednoj temi i ponavlja u drugima. jer vidim da kad je govor o polugama moći i o onima na margini moći, zvali se oni žene, pederi ili ateisti... obrazac je isti. a sve su ostalo nijanse, što bi rek'o đorđe :mrgreen:Citiraj:
Sto tema - ima puno potrebe za empatijom, puno teških tema. Ne možeš sve dubinski poznavat i bit na sve empatičan.
empatičnost je tu, kužim princip, ali svaki put iznova saznajem osobne motive. tako da ovo što si ti objašnjavala o MPO (i frka) mi služi da posložim potpuni mozaik oko MPO, ono što sam čula volontirajući u zagreb prideu mi služi da njih bolje razumijem. njih kao ljude, ne princip. princip mi je jasan. ali me zanima(lo) što oni žele i misle. recimo, zašto je njima toliko bitna povorka ponosa itd.
princip je da postoji normativ, i da postoje oni Drugi, oni različiti. i iz tih pozicija donosim zaključke o svemu (sad moram ići nadam se da sam uspjela objasniti).
ovo ifigenijino mi baš nije jasno... drži se svoga. :zbunj:
xCitiraj:
tako da, koliko god se slažem s tobom, toliko se i sa zuskom moram složiti.
moramo se početi učiti javno iznositi svoje stavove.
procijenjivati za sebe - jel stvarno to za mene može imati neke štetne posljedice. :-/
i koliko tih štetnih posljedica mogu podnijeti, a koliko - ne. makar toliko.
možemo osvijestiti tvoj ina aspekt o tome da trebamo uzeti u obzir sve čimbenike (to me između ostalog upravo fem. solidarnost i naučila, tako da sam po tom pitanju postala puno tolerantnija nego kad sam bila... mlađa :mrgreen: ), ali istovremeno si donekle ipak možemo dozvoliti pitanje koje cvijeta pita. isto je i s onim maršom "zajedno za plodnost". jbg, neki od nas nisu spojili dane i došli su u subotu šetati. neki nisu.
Cvijeta, pa pokušala sam objasniti, biće ti ko i ja, površno.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Evo... doslovno sad crtam:
NIsu došli jer:
- vidit će ih na televiziji 2-3 igrača MPO doktora u rijeci (ona neka ženska i 2 muška) da protestiraju;
- zafrkavat će ih oko postupaka - aha, vi ste, znači, ona koja je bila u Gospiću, u Rijeci itd (doslovno, real life case... vjerovali ili ne, u jednoj bolnici su sestre dobile "partijski zadatak" od strane bilježit nikove pacijentata na Rodi na kartone pa da dr odmah vidi s kim ima posla);
- vidit će ih njihovi na poslu - znači ugroza radnog mjesta.
Ako se i dalje ne kuži...a bemu misha, ja ne mogu više objašnjavat. Nek onda budu komodni, i bok, slažem se i ja - čista komocija, sram ih budi :).
Možda je ovo za kartone bila pacijentska radio mileva tj. trač, jer je to meni došlo na rekla-kazala ova od one... ali, poznavajući okružje... ja sam sklona tome povjerovati.
I evo... to ti neće niko ko je u MPO pitati. Jer ne trebaju pitat. Jer su u tom shitu. Jer razumit možeš jedino ako si u istom shitu... ne ovako... prosvjedi novine... to ti je sve pogled iz aviona, bojim se.
Još plastike i scenarija što ti se može dogodit:
- može ti reći "nema mjesta za vas u postupku" (nisu te liste transparentne);
- može ti šturo i hladno komunicirat i činit te čekat;
- a ti, recimo... nemaš love za isfinancirat postupak vani, niti za putešestvije svaki mjesec u ZG, drugom doktoru, već si upućen na Riječane.
U tvojim očima, it's either šansa za dijete ili puhanje balončića. I te kako imaš što za izgubiti.
Nemaju za izgubit oni koji nisu u problematici.... pa ne znaju sve te vražje detalje.
I ništa ja ne tvrdim, nemam ja pojma kakvi su ti riječki dr-ovi, ovo mi pričamo o mogućim scenarijima. Ono što znam, da su se iz cijele Hrvatske, od svih MPO doktora i biologa, izravno, ono u glavu, Milinoviću, kad je bilo najteže, usprotivila samo 2 - jedan dr iz ZG-a i jedan biolog iz ZG-a koji je došao iz vani i ima exit za otić opet vani (valjda). Računajte da ih je u većim gradovima oko 10-tak (s biolozima), u manjim centrima manje. Pa sad vi vidite...
Ili se može desiti to da dođeš do liječnika dogovoriti operaciju, pa mu dajući na uvid oko dvije kile nalaza on među tim papirima naleti na novinski članak gdje je tvoja fotka i priča, zajedno s još par aktivističkih materijala. I upravo ti zbog toga odluči pomoći i ubrzati postupak. Istinita priča...Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Jes, može svakako i to... ili ti, recimo, je sklon pomoći da odeš vani, radit liaising itd. Možda i zbog toga što nekako.... eto, da ovako pomogne, kad ne nastupa javno. Ovisno na kojeg si naletio iz 2 tabora - milinovićevog ili mrsićevog (koje je s kime više dobar, što osobno misli itd., kako ko diše, dosadne i predosadne pozadine, daleko je plošna Amerika, iako me uvjeravaju da je i tamo sve networking). U svakom slučaju je rizik, nije da nema uloga.... i ono "zašto, kako, ja ne razumijem". Ja razumijem. Iako ima i aktivista koji ne razumiju - ali ja nisam taj tip, ne mogu osuđivat ove koji nisu u stanju riskirati. Zato jer ne znam sve njihove okolnosti - i koliki im je safety net (lova za ići vani, recimo).Citiraj:
Ljufi prvotno napisa
Slazem se i sa zuskom i s inom, ali nekako ipak vise s inom.
Meni ne bi bio problem ici na mpo prosvjed, ali kuzim da nekom tko je u postupku bi.
Zdenka, hvala. Jesu li dostupni tekstovi evandjelja?
Naime... nekima je MB nedostižan, nekome ko ne radi, ko je u debelim financijskim problemima. Ima i takvih MPO pacijenata, većina su takvi da im to nije jednostavno, ma koliko pak ima i onih koji ne mogu razumit - kako imaju za auto, a nemaju za maribor, ali meni je to spika doslovno kako kupuješ cigarete, a ne ovo ono - to je stvar osobne odluke u što će trošit, i ko sam ja da im popujem po tom pitanju.
pa ni gay ne ide na gay pride jer se boji da ce ga netko prepoznati dok ja s tim nemam problema. princip je isti. ali onda su i rezultati takvi kakvi su njihovi akteri. hocu reci kao volonterka koja nije osobno u tom problemu ne smatram da trebam prosudjivati tudje odluke. ili cu pomoci ili necu, bez uvjeta.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Umjesto da odgovorim na tri Inina posta, potpisat ću ovo.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
U biti, čini mi se, nadam se, da je naša diskusija počela tako što si ti, Ina, krivo shvatila moje pitanje za pojašnjenjem oko MPO-a koje nije išlo u smjeru "Ina priča nešto u što ne vjerujem", već u smjeru "Ina je spomenula nešto što ne znam, a zanima me, osobnu poziciju žena u MPO-u spram okoline i društva, voljela bih čuti o tome". Ako sam u tom smjeru bila nerazumljiva, žao mi je.
Naravno da ne mogu biti do te mjere empatična (uživljena) u probleme žena u MPO-u ili u probleme bilo koje ugrožene društvene skupine koje oni doživljavaju na dnevnoj bazi, ali mogu biti empatična (uživljena) u kršenje ljudskih prava i u probleme koje te skupine doživljavaju s razine države, ali i društva, okoline...Mogu biti empatična do te mjere da branim njihove stavove, da se zalažem za njihova prava, da idem na njihove prosvjede... U biti glupo mi je pisati "njihove" jer to doživljavam kao svoje. Nadam se da sam ovo pojasnila, kao i to da se ne slažem s tobom da čovjek ne može biti empatičan u sto tema - da, teško je biti dobro upućen u sto tema, često nemamo ni vremena za tako nešto, ali nije nemoguće biti osjetljiv, pa i donekle uživljen u svaku od njih, ako imaju zajednički nazivnik - npr. kršenje ljudskih prava.
Zuska, ova knjiga koju sam spomenula daje osnovne informacije o različitim tekstovima, ne samo gnostičkim i donosi izvatke iz njih. Od cjelovitih izdanja na hrvatskom znam za Evanđelja nađena u Nag Hammadiju, u Egiptu, gnostička. To imam, ali nisam još pročitala. Možda postoji još nešto, ali ja znam toliko.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Samo ću se osvrnuti na ovu diskusiju aktivizam ili neaktivizam - mislim da treba prihvatiti da nismo svi isti. Mislim da ne treba tražiti aktivizam od svih ni zamjerati ljudima koji su povučeniji u tom smislu. Jedino mi nije jasno zašto bi liječnici koji provode MPO imali nešto protiv aktivizma u tom smjeru?
Ok, sad sam malo pak iziritirana jer ću četvrti ili peti put ponoviti istu stvar. Shvaćam što Ina želi reći i mislim slično, a ne suprotno!Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Kad je u pitanju egistencija ili neki veći životni problem poput ovoga s ulaskom na listu MPO (ili nekog trećeg), većina će odlučiti ne riskirati. I to je razumljivo. I nisam pisala o takvim komotnim pozicijama, niti sam te ljude nazivala komotnima, što Ina stalno i stalno spominje. Jer to nisu komotne pozicije. Tamo gdje se ljudi bolje za vlastiti život, za svoju budućnost ili budućnost svoje djece, ne govorimo o komociji, već o opstanku. Jesam li dovoljno jasna?
Komotna pozicija mi je, da opet ne spominjem roditeljski na kojem roditelji ne izražavaju stavove (evo, spominjem), bilo koja pozicija koja se događa iz prozaičnih razloga, tipa ne da mi se, lijena sam, netko drugi će, ne bi se štel mešat, mogla bih se nekome (kome?) zamjeriti itd.
Pozicija, neću reći jer će me šef zbog toga otpustiti nije komotna, već vrijedna empatije, uostalom, tko bi želio raditi u takvoj firmi?
Ali neću reći jer mi se ne da debatirati, netko drugi će, a to ionako nije moj problem, zašto da se nekome (kome?) zamjeram itd. jest komotna.
Dakle, nije samo razlika u pozicijama, već i u motivima.
Ako sad nisam bila jasna, sori. Neću više.
Nadam se da ste čitale, dobar Oljin tekst (i prethodni i ovaj): http://www.tportal.hr/komentari/kome...l#.UL4J8I6f_zI
Zato jer su morali kimati glavama u smjeru ličkog ginekologa, tadašnjeg ministra, Alfe i Omege hrvatskog zdravstva hvaleći njegov zakon. A s druge strane smo bili mi, pacijenti, koji smo znali kakva su zakonska rješenja u Europi i svijetu, i da je tkz. milinovićev zakon jako loš i umanjuje postotak uspješnosti samih postupaka MPO-a. Sami su se doveli do situacije da su bili između dvije vatre, ili kako je napisao jedan od njih kada se ukazao na ovom forumu, oni nisu htjeli biti s nama na barikadama. Ili tako nekako, trudim se zaboraviti te ružne uspomene.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Naravno, čast izuzecima, već i vrapci na grani znaju kojima...
Zuska, stvarno ne vidim razloga da se obrecaš na mene.
Niti sam se tebi izravno obratila, niti sam tražila da po peti put objašnjavaš isto.
Rekla sam da vas razumijem obje, ali da naginjem više ininom razmišljanju.
U čemu je problem?
Ma nema problema, više sam općenito reagirala frustrirana neshvaćena, ali kontam sama sam si kriva što je tako... i bezveze izgubljeno vrijeme.
Zuska, razumijem te i slažem se - jedino nekako... valjda iz fokusa na moju priču (MPO) baš ne registriram te koji ne progovaraju iz lijenosti, tipa neka skroz nezapaljiva tema na roditeljskom... ne nalazim primjera, tu sad ja tebe molim pomoć za neke primjere... iz svakodnevnog života, ovo kako sam ja "risala"... jer, meni, evo, ne pada napamet neprogovaranje iz komocije tipa u vrtiću ili školi, a na skroz nezapaljivu temu (ne računam tu vjeronauk, zdravstveni odgoj itd, barem smo o tim "izazovima vjeronauka" dosta napisali.. ili nismo, ne znam više.).
Zdenka, pa liječnici koji provode MPO nemaju ništa protiv MPO-a, naravno bojali su se tada za svoje pozicije, jer je alfa i omegao bio ministar, koji ih je, preko ravnatelja pritiskao.
Zato su šutili. Kad se vlast promijenila, bio je jedan dodatni iskorak.... dok je vlast bila stara, samo 2 čovjeka, dok se zakon tek kuhao - svi su bili protiv njega, ali kad se skuhao - svi su bili ili šuti ili i nije tako loše ili "nemamo mi veze sa zakonom, ne bismo ga komentirali, zakonodavac kaže, mi provodimo i to je to" (i onda su tražili izjave Slovenaca i Čeha o tome da tumače kakav je zakon... ovaj naš).
Mislim.. to je zato jer se, koliko kužim, još uvijek događa da ravnatelji bolnice nije čisto stručna funkcija ... ima puno toga ono TBF, čiji je tata bio ovo ili ono priča. Pa onda ovisno o ravnatelju se pošlihtavaju svi drugi.
Baš sam sad čitala neki davni intervju od ovoga vlasnika poliklinike Svjetlost... iz 2009.-te... u stvari depresivno koliko se tu ništa ne mijenja - on priča svoju priču kako nije mogao ući u neke "desne bolnice", pa je onda ipak ušao u "lijevu bolnicu" pa kao dok je bila lijeva vlast mu je bilo dobro, pa opet kad je došla desna vlast opet u krivom klanu itd., ono, nikad samo struka, uvijek neke političke petljavine, pa čak i oko očiju, a di neće oko the političkog pitanja - reprodukcije. Pa je rekao - ma, mani ti sve to, ja ću sam, u svojoj režiji... i osnovao Svjetlost.
kao aktivistkinja (koja nije u tom problemu), razumijem i ja. to smo već nekoliko puta ponovile. :mrgreen: što sam starija sve više razumijem, svakako sve manje osuđujem. tj. nije moje da procjenjujem. ako želim pomoći, moram pomoći na način na koji to ona koja prima pomoć želi, a ne pod mojim uvjetima. to je kao kad netko veli, ja sam uz njih, ali zar se oni baš moraju tako ponašati. pa ili prihvaćaš drugačije ili ne. nije solidarnost prihvatiti ono što je i tebi ok, nego prihvatiti drugačijost. ili kad veli, pomoći ću ovoj ženi, ako se odmakne od svog nasilnika i nikad mu se više ne vrati. a ona, sutra, opet se njemu vratila, a ti se osjećaš izdanim (tvoj ego je povrijeđen). eh, pa nisi ti najbitnija, pa se nemaš pravo ni ljutiti niti osjetiti izdanom. ne vrti se cijela ova priča oko tebe, velike humanitarke. trebaš shvatiti zašto se vratila njemu. trebaš razumijeti ženu koja nije spremna svjedočiti protiv svog silovatelja. trebaš ponovno biti tu kad ona pobjegne opet od njega. jer to je nepatvorena solidarnost.Citiraj:
Ja razumijem. Iako ima i aktivista koji ne razumiju - ali ja nisam taj tip, ne mogu osuđivat ove koji nisu u stanju riskirati. Zato jer ne znam sve njihove okolnosti - i koliki im je safety net (lova za ići vani, recimo).
no, koliko god mogu razumijeti ono što ina piše, mogu razumijeti i frustraciju suborkinja, kad se nitko ne želi javiti da govori pred tv i kad se uvijek istih 3 jave da govore o svom problemu. kao eto, njima je lakše, pa nek one to obave. jao, (produženi) vikend je, odoh na more. a vi drugi idite na trg i puhajte balone. mogu razumijeti tu frustraciju, mada opet, moj moto je da ne donosim vrijednosni sud o svemu tome. ali poslagati sve u dani mozaik, teško se oduprijeti tome.
no, onda dolazimo stvarno do toga da se aktivizam i nešto što je za dobrobit cijele zajednice nosi na leđima pojedinaca. opet kao i po pitanju gay zajednice. ako se sutra u saboru donese zakon o životnim partnerstvima, to će doslovno biti zasluga njih... ma ne vjerujem ni desetoro aktivista (ne računajući vladu i stranke). kao što je i organizacija povorke u biti bila iznesena na njih ni 20 aktivista. koji su 4 mjeseca jednom tjedno jedno veče (neka 3 sata) provodili u organizaciji (da ne govorim o posljednjim danima, kad je trebalo i češće se viđati i donositi/odnositi stvari). eh, aktivizam zahtjeva da, da svoje tijelo koristiš for the cause. bilo da odlučiš izaći na ulicu da prosvjeduješ, pa makar računao i s nasiljem, bilo da svoje slobodno vrijeme potrošiš ili da voziš 160/h po autoputu do sabora :mrgreen: nije aktivizam klikati lajkove, aktivizam je dignuti dupe i izaći na ulicu, dati sebe, svog vremena. da, svi mi skoro imamo i posao i obitelj i djecu i svi mi aktivisti to vrijeme koje utrošimo u aktivizam uzmemo od toga što nam je drago. i ponekad bih radije ostala pred tv i gledala housea :mrgreen: a ne bi izlazila i smrzavala se u neogrijanoj prostoriji i raspravljala o tome koju rutu treba uzeti za povorku. itd.
ah, šta sam to našla ovdje govoriti! pa, koliko god se s nekim stvarima ne slagala, uvijek sam se divila rodinom aktivizmu i nesebičnom angažmanu! odoh spavati. previše sam se napričala sama sa sobom.
lijepa vijest...
http://www.rawstory.com/rs/2012/11/2...le-mutilation/ :)
i malo manje lijepih info.
link
http://www.ured-ravnopravnost.hr/sit...avnost%202.pdfCitiraj:
Podaci nedavnog istraživanja provedenog u Hrvatskoj pokazuju da 36 posto muškaraca još uvijek misli da je najvažnija uloga žene briga o kući i kuhanje za obitelj, 20 posto ih smatra da bi trebali imati posljednju riječ u kući kod donošenja odluka, trećina se slaže da je ravnopravnost između žena i muškaraca otišla predaleko, a više od jedne trećine muškaraca bilo je nasilno prema partnerici.
statistika
http://www.ured-ravnopravnost.hr/sit...women_2012.pdf
Jes, emso, u potpunosti se slažem, a mislim da i dijelom razumijem. Ma koliko svaki aktivizam treba neki feedback (da je potreban, da su ljudi zahvalni zbog toga, da ima neke sljedbe), primarna je odluka, kako ja to vidim, u aktivistu - da se on aktivira. Znači, on je donosi, on odlučuje hoće li ustrajati ili neće i ako ima sljedbu i ako nema.... i zbog sebe, zbog svoje neke želje da pomogne. Hoću reći - aktivizam moram biti dobrim dijelom interno motiviran... bez potrebe "zahvalnosti" drugih. Mislim da kod većine on tako i je motiviran, iako svi upadaju u ono "i ja bi gledao Housea, pa da neko drugi itd.". Ali... motiv je većim dijelom unutar čovjeka - ne izvan. Pa.. ako je neko već tako sam odlučio, po meni, nema prava prozivat drugoga za manjak borbenih aktivnosti i drugačiju odluku - zato jer ne zna njegove prioritete i zato jer je taj drugi slobodna jedinka koja će sama odlučiti hoće li ili neće.
Pa bili ti prioriteti prizemni - radi, a nije vlasnik te firme i svog vremena, ili ne radi, ili nema vremena, ili ima bolesnu mater ili oca, ili nema love za se zamjerat doktorima pa da ih jednostavno zaobiđe porodom u Austriji ili postupkom u Mariboru, ili jednostavno je u tom trenu prolazi svoj 4.-ti spontani i želi bit doma i ne želi se naslikavat oko aktivista i protiv Milinovića na taj jedan dan (real life case).
Osim toga, aktivistički apetiti koji put se ovima koji istovremeno vrte postupke izgledaju nezasitni... pa nije dosta ovo, ni ovo, ni ono, anonimni intervju, daj facu, pa opet i opet i opet, pa sad ovaj događaj, pa sad onaj događaj... i ono.. ako nisi napravio to i to, nisi napravio ništa, ako se sad ad hoc ne nacrtaš tu i tu... sve propada i tako dalje.
A, također, u toj svojoj muci legitimno je odabrat "nestres", kad nas već u mozak s njime čak i MPO doktori "pile".
I naravno da ima i onih koji imaju sve te probleme - nemaju posla, bolesna mater, prolaze upravo svoj 4. spontani i odlučuju se izlagati/boriti (ovisno o percepciji). Njihova legitimna odluka, takva kakva je, po meni, bez atributa ("divno", "svaka čast"), kao što je i letgitimna odluka nekoga štedit svoje snage i ostat doma, bez atributa ("kukavičluk", "nisi zapeo tu zadnju stepenicu", "misli na našu stvar"). Svako ima svoje razine energije, svako zna što ga motivira i energizira. Svako odlučuje, u krajnjoj liniji - dijelom i zbog sebe, i prema sebi. Razlčiti smo.
hebaj ga, ina, ne kontam zašto ovi prvi bar atribut ne zaslužuju :-/
ono, da im neko kaže - alaj ti vera. svaka čast.
Ja im ga ne mogu dati, ne u dubini duše, tj. mogu dati ono na forumu, ali ja, u stvari, mislim da je to njihova legitimna odluka i da se nisu se odlučili zbog "alaj ti vera" od drugih, pretpostavljam, nego zbog svoje neke interne motifikacije. I zato jer to znači da implicite ovima drugima dajem "ajoj... a kad nisi hrabar" itd. A to ne mogu.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
A, sudjelujući u ovim aktivističkim pozadinama znam koliko nisu svi u istim okolnostima... koje ne možeš znati osim ako nisi tom čovjeku intimus - ko onaj gej iz Ciste Provo i gej iz ZG-a, pa da jednome govorim "svaka ti čast" (ovome iz ZG arhitektonskog biroa, koji... se de facto malo izlaže), a ovome iz Ciste Provo kažem "ma... kukavice", a on ima, realno, više za izgubiti, i vjerojatno će dobit po kičmi, za razliku od ZG geja, kojemu se te šanse skroz umanjuju.
A sve i da su u potpuno istim okolnostima, moje je dubinsko uvjerenje da nitko ništa ne mora (dok ne dođe rat ili totalna diktatura) i da zna zašto je nešto odlučio. Legitimno je odlučiti ne izlagati cijelom svijetu svoj problem neplodnosti jer znaš koje su ti snage. Legitimno se odlučiti izložiti, jer tako živiš u miru sam sa sobom, kvragu sve. I jedno i drugo je odluka koja nosi svoje konzekvence, jednako kao i ova druga. I jedno i drugo je bit vjeran sebi, onome što možeš, što želiš i što ne želiš.
Znam da to nije u prilog "borbene stvar" jer kad bi svi tako. Ali, ja tako mislim, prošavši sve ove stvari, davajući anonimke po novinama itd. Jednako tako, legitimno je da drugi misle da su ti ostali "kukavice, komodni itd.". Ali - ja to fakat ne mogu.
Pa nije aktivizam vrijednost sam po sebi - ovisi za što se boriš, na koji način i s kojim motivima. Legitimno je i u redu javno zalaganje za neke ciljeve, ali je isto tako očito je da u različitim oblicima aktivizma ima puno isfuranosti, skrivenih ciljeva, manipulacija i radikalnosti. I ne radi se uvijek o izboru između izlaska na ulicu i gledanja TV programa nego o izboru između prvog i rada. Osim toga, biti aktivan ne znači samo biti ono što podrazumijevamo pod pojmom "aktivist" - ima puno načina na koje ljudi mogu djelovati u tišini.
Mogu ja malo o prizemnijim temama? :mrgreen:
Uglavnom, upisala sam stariju (3g) u zbor i kao spremaju se za nastup za Bozic. Moja prva misao je bila otprilike - OK, bude neki nastup - no kako su pocele pripreme za to u biti sam se iznenadila kolicinom religijskog "naboja" u tim pjesmama (tj u repertoaru). Mislim - znam ja da je Bozic sluzbeno vjerski praznik, ali kod mene u kuci se do sada slavio jako nereligiozno - valjda nekim prirodnim odabirom sam uvijek birala pjesme tipa "zvoncici", "padaj padaj snjezicu" i "vec je stigo onaj cas kad nama dodje djedo mraz" (ili kako vec idu te pjesmice) - a sad odjednom poplava stihova tipa "on za nas trpi cim se rodi" pa "proglas mira navjscuje" i sl, u koreografiji klece, rukice sklopljene u molitvu itd... Mislim, meni je sve to skupa smijesno ali nekako u biti nisam bas sretna sa svime time... I pocela me pitati sto znace ti stihovi, prilicno mi je tesko objasniti kako i zasto tek rodjena beba trpi a pogotovo zasto bi trpila "za nas" (rijec "trpiti" koristimo samo u kontekstu odgadjanja pisanja dok ne stanemo na prvoj benzinskoj) i sl.
Eto, nemam nista pametnog za rec osim da sam se malo neugodno iznenadila kako rano moram krenuti u "borbu" s objasnjavanjem religioznih tema a tek je presla iz jaslicke u vrticku skupinu.. a sve zato sto sam upisala je u naizgled totalno sekularnu aktivnost pjevanja...
Moje neko trenutno rješenje je da za te stvari pita naše prijatelje vjernike, a ja kažem da ne znam, da to znaju ovi koji vjeruju u Boga i idu na vjeronauk. Bog te pita (no pun intended) hoće li nam se to obit o glavu... ne znam niti je li pitala ili nije, ali što da dijete muljam - ne znam i to je to. Još neke fakt-based stvari možemo i provjeriti u onoj Bibliji u stripu, a što dijete zanima (di se Isus rodio i takve stvari - to smo je mi izlagali, crtići neki s religioiznim pričama, jako joj se svidio jedan di janje grije malog Isusa), ali ove neke stvari koje su posvukud, i samo je pitanje kad će se susrest - ja kažem da ne znam - fakte mi je i lakše zapamtiti, nego to obrazloženja iza tipa "trpljenja za nas", zato jer je velika šansa, kako se to mene ne prima, da neću niti zapamtit zašto ono to tako ide i da ću over-and-over-and-over morat to ispitivat i ono, aa, zato - ne da mi se to, unaprijed se bojim matematike, to mi je već dosta.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Doduše, to je za nas i "vježba ireligioznog učvršćivanja" (mislim si ja, a ko zna što će na kraju bit) jer nekog iz bliske obitelji niti ne može pitat - niko ne zna, jer niko ne ide u Crkvu.
I naša mala je na engleskom imala klečanje, ali kratko, u nekoj pjesmici o medi "say your prayers and go to sleep" - to je bilo toliko diskretno da mi je bilo smiješno-slatko vidit nju u tom klečečem položaju, a ona u svemu tome gušta.... tako da, zasad, to mi je kao "napuhivat problematičnost Sv. Nikole"... koji je Djed Mraz (Santa Claus), Djed Božićnjak itd. - ma kako ga zvali, it's the same guy, koliko ja kužim.
Evo jednog teksta koji taman spada u ovaj filozofski kutak, na ovaj topic (riječ je oznanju) ali i na ovaj forum - Sokrat kao primalja za muškarce :)
http://uvod.wordpress.com/tag/majeutika/
Fora je, makar za preletjeti na brzaka!
a da vikneš: ne dirajte im djetinstvo? :mrgreen: ali radi se o djeci čija djetinjstva zadnjih 20 godina ionako nisu previše bitna.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
meni bi recimo ovo bilo neprihvatljivo, u toj dobi. sjećam se kad je zxuja išla u vrtić, znala sam se raspitati kod njene tete što planiraju za takve praznike. diskretno sam joj prije dala do znanja da do izvjesne granice mogu kao roditelj dopustiti obilježavanje tih praznika u državnom vrtiću, ali ne u prevelikom vjerskom naboju. ona je rekla da to i ne čine, da pričaju o prijateljstvu, ljubavi, porukama o dolasku proljeća (za uskrs) itd. da im ne pada na pamet vjerski odgajati djecu da je to pravo roditelja.
tako da, ne znam, pogledaš je li ti je ok da se outaš ( :mrgreen: ) i daš malo do znanja da pripaze na te stvari (barem sljedeće godine). inače, sjećam se da su nam tete uvijek govorile da se trebamo žaliti ako s nečim nismo zadovoljni. prvo njima, pa onda i drugim instancama, jer one često nemaju ovlasti nešto raditi drugačije nego što im ravnatelj/ica dala upute, ali ako roditelji interverniraju, onda se na to gleda drugačije. ako prešutiš, znači da ti je ok. eto, sretno! i javi što je bilo. :)