Mene plaše i jedni i drugi.
I nisam ni išla na link od uh-puh, po opisu sam odmah pomislila „što bi to uopće bili kršćanski aktivisti, ti se sigurno ne ponašanju kršćanski“.
Ne mogu sad otvoriti link, ali pada mi na pamet i pojam „psihologija mase“. I u Hrvatskoj se ovih dana dalo svašta vidjeti iz domene „psihologija mase“, a nema baš puno veze s muslimanima (osim što ta niša ima jednog :ministarkulture: :mrgreen: ).
Ne sjećam se da je Seni negdje tvrdila da se ništa nije promijenilo.
Niti da je „niša“ ikada rekla da se ništa ne događa, i da neće biti problema. Ovo što se dogodilo u Švedskoj je strašno. Ali ono što sam pomislila na taj događaj nije bilo „oni su užasni“, nego „uopće se nismo pripremili za (neke od) njih, za situaciju, za hendlanje tolikog broja ljudi...“. Može se reći, tko bi se i mogao pripremiti. Ali nije to od jučer (od ovog ljeta). Grčka puca 2-3 godine. I što je Cvijeta rekla, utapaju se Afrikanci u sredozemlju već godinama, a tek ih sad vidimo. Još kad na to dodam to da svi znaju da ljudi tu žive generacijama, a ne znaju ni jezik... uopće mi ne drži vodu to "tko bi se mogao pripremiti".
Razumijem ja da se promijenilo, i sve ovo što šafran nabraja (rade to i to, ne žele se integrirati…). Ali što sad? Treba nešto u vezi toga napraviti, ne samo vikati da ne valjaju. Pogotovo u tome ne pomažu argumenti tipa „u turskoj ili dubaiu ne bi mogao sagraditi crkvu“. Da, i?
Mi nismo turska i dubai. Želimo neke druge vrijednosti. Ili ne želimo?
Nitko ih nikad neće vratiti otkud su došli (a neki od nas misle da ne bi ni trebalo).
Citirat ću samu sebe, jer mislim da se vrtimo u krug s nišama i pričom o tome kakvi su muslimani, imigranti… a ne pričamo i pitanjima o kojima (po meni) jedino ima smisla pričati.

