Isto.
Nekako sam se uljuljkala u ideju da nikad necu morati ucvrscivati stavove ...
Printable View
u prvoj rečenici je samo drugi dio važan za opće građanstvo
potpuno je nevažno bismo li mi napravile abortus ili ne
i ovo zaista ne govorim zlonamjerno, i sama sam često upravo tim riječima branila pravo na izbor
međutim, čini mi se da prvi dio rečenice nije beznačajan, i da se svojim izjašnjavanjem oko toga bismo ili ne napravile abortus zapravo na neki način moralno ograđujemo od svega, odnosno pridajemo moralni predznak tom činu, što neizbježno vodi do osude
vidim da si u ranijem postu spomenula "osude" kojim je jedna forumašica zasuta jer je izjavila da bi svoju hipotetsku djevojčicu savjetovala da rodi
te dvije situacije mi uopće nisu usporedive (da preduhitrim očekivane postove)
ja npr mogu odlučiti iznijeti visokorizičnu trudnoću koja može rezultirati mojom smrću
takvu odluku nikad ne bih nametnula niti bih savjetovala ikome, a pogotovo ne djetetu kojeg sam dužna štititi
moram priznati da ne mogu shvatiti razloge zbog kojih bi netko pretpostavio prava embrija pravima djeteta, ili ih izjednačio
da svaka trudnoća završi nerizičnim porodom, tj da priroda sama (ili bog, ako hoćete) nije toliko okrutna u smicanju oplođenih jajnih stanica ili embrija i fetusa, kao i samih rodilja, možda bih tom pravu na život embrija dala više značenja
Prema ovom tvom rasponu sam u "najboljim godinama za trudnocu", iako na samoj gornjoj granici. Imam kronicni Morbus Basedow, sto mislis, moram li roditi i riskirati pogorsanje?
Ta bolest se tretira tireostaticima i drzi pod kontrolom, nisam zivotno ugrozena, ali bi mi prijetila operacija prilikom pogorsanja.
Znaci, spremnost na trudnocu je kronoloska dob i trenutno zdravstveno stanje?
Izvini, ali meni to djeluje kao procjena za uzgoj junica.
Sto bi to bila "zdrava zena"? Ona bez ikakvih tegoba, sa sitnim tegobama, s kronicnim bolestima pod kontrolom?
Da ne duljim, svaka trudnoca moze kod sasvim zdrave zene, sa sasvim zdravim plodom "sama po sebi" proizvesti po zivot i zdravlje opasna stanja sa vecom ili manjom mogucnoscu medicinske sanacije tih stanja.
S obzirom na to da svoj zivot ni u kojem trenutku ne moras izloziti da bi spasila drugi, ne vidim niti jedan argument da se zenu prisili da protiv svoje volje 9 mjeseci nosi glavu u torbi.
Ukoliko,pak, nesto od toga za sebe odlucis i odaberes, imas svako pravo na to, i nekako ne vidim da te od toga bilo tko pokusava odgovoriti.
Ma sve pet. Da,ne bih joj nikad rekla da zadrži trudnoću, ali ni obratno. Ja to jednostavno ne radim. Ali odluka se ne bi, kakva god bila, temeljila samo na trenutačnoj situaciji, nego i na svemu što može uslijediti. Ali smatram da je zaista pretjerano opet trančirati tu tešku situaciju, i tu uopće ne mislim na tebe, nego na ekipu koja je to stalno gurala u prvi plan. Namjerno.
Pa ja ni svojoj kumi nisam ni u jednom trenutku rekla (dok je mislila da dijete ima Downov sindrom) kako mislim da bi trebala zadržati trudnoću, to zaista nije na meni. Ako bi me pitala, otvoreno bih joj rekla što mislim (iako to ona već vrlo dobro zna). A bilo bi mi lako odgovoriti jer ja volim mlatiti t... k...
Oprosti, Ella, ovo opet nije išlo tebe.:-)
Desetogodisnje dijete nema sto odlucivato o svom zdravstvenim stanju. Roditelj je taj koji preuzima odgovornist o odluci popravka zuba, operaciji srca ili pregledu kod okuliste. Nema se sto pitati dijete od 10 godina da li zeli ili ne zadrzati trudnocu . Pravno i moralno za svaku odluku u toj dobi odgovoran je roditelj .
Sto se tice kume, susjede ili slucane forumasice ne daje se misljenje dok se ono otvoreni ne trazi. To su punoljetne osobe koje pravno i moralno odgovaraju same za sebe.
X
Na ovo se stalno zatvaraju oči. Pred zakonom odluku za dete je uvek doneo roditelj, bez obzira šta roditelj tvrdi.
OK, verovatno papire može potpisati otac koliko majka, ali jednostavno je besmisleno tvrditi da bi bilo koju odluku donelo dete- jer pred zakonom to nikad neće biti tako.
I ne može se dete "pitati za mišljenje", tj. može, ali pravdanje roditeljske odluke "mišljenjem deteta" je u najmanju ruku neozbiljno.
Ono, neće ti škola dozvoliti banalnu situaciju deteta sa zelenom kosom jer je ono tako odlučilo, nego će tebe pozvati na odgovornost, a kamoli odluke ranga budućeg života i zdravlja deteta.
Jesam rekla da će se opet nakačiti na isto.
A, micice moje.
Freya, ja te jesam shvatila da ti ne bi odlučila o pobačaju za svoju desetogodišnju "kćer" (iako mi osobno provedba toga u praksi nije jasna, no to je možda zbog naših razlika u stilu roditeljstva). Također sam zaključila - iako to nisi izravno rekla - da bi bi ti bila sretnija kad bi konačna odluka bila da se ta trudnoća zadrži nego obrnuto. Meni osobno je to jezivo, kao što je tebi jezivo ono što bih ja napravila (odvela je na pobačaj). Imamo pravo svaka na svoj doživljaj, nije li tako?
točno tako
plus, kako sam već napisala, s desetogodišnjim djetetom s može razgovarati o abortusu, objasniti postupak i razloge zašto je donesena ta odluka, ali odluka je na roditelju (ili drugom zakonskom skrbniku)
jednoj forumašici je smetalo što tu situaciju uspoređujem s odlaskom zubaru, pa da još jednom razjasnim
usporedba s odlaskom zubaru je služila da pokaže kako djeca nisu kompetentna donositi odluke koje utječu na njihovo zdravlje
pa tako s desetogodišnjim djetetom možemo razgovarati o seksu (pri tome mislim na edukativan razgovor), ali desetogodišnje dijete ne može dati pristanak na seks
Meni je "genijalno" naglasavanje patnje i nosenja"kriza" kao neceg jako pozitivnog. Samo se pitam tko mjeri tu patnju i kada je dovoljno patnje da mozes odluciti da ne patis jer postoji izbor ? Ima neka moralna policija sa zakonikom koji propisuje dovoljnu kolicinu patnje ili svaki "sudac" mjeri svojim metrom?
Betty mislim da je tu apsurd više rastezat to jadno djete po poratlima i da pričamo što bi napravili u hipotetskoj situaciji za nas.
Ja recimo imam sto ideja kako i tra napravit u toj hipotetskoj situaciji , ali šta i kako bi napravila zapravo neznam,
Prvo nikad neću biti u situaciji jer je moja kćer sad starija.I tu je kod mene sve na teoriji o kojoj ustvari ne bi htjela ulazit u dubinu.
S druge strane lako je nama pisat iza ekrana i polemizirati šta bi bilo kad bi bilo, jer nismo u toj situaciji i imamo vremena bez stresa i pritisaka razmišljati što bi trebalo i kako se postavit.
U ovom konkretnom slučaju koliko sam vidjela oni nisu imali niti par dana za razmišljanje jer su u startu "kasnili"
Mene čudi da su uspjeli i tako ranu trudnoću detektirati kod maloljetnice od 10g , gdje je ciklus započeo možda koji mjesec prije ili čak još gore da je ovo trebao biti prvi/drugi .
Da je djete koje ima 10g i zlostavljano je da je odmah nekome prijavila, jer znamo iz iskustva da takve obično traju godinam i žrtve šute i skrivaju.
Govorim zato jer naći ginekologa za djete ispod 16g je lutrija ,svi vas šalju u klaićevu a kod njih opet ako ste primjetili problem.Redovni pregledi pa ako baš ne morate nemojte. Riječi sestre kad smo se naručivale na redoviti pregled.
Oni kojima ja ne vjerujem su novinari jer vrlo često znaju složiti članak da bude sezancionalan kako bi privukli čitatelje i sa izvrtanjem činjenica i tjekom događaja.
Iskreno se nadam da je ovo jedna od njihovih navlakuša, jer u svakom drugom slučaju je ovo prestrašno.
Ne mogu utjecati na to što si ti iz svega toga konačno zaključila, ali nije ni bitno (a toliko detaljno analizirati hipotetsku situaciju meni baš i nije normalno - ali nisi ti ta koja je sve ovo dovela do apsurda;-) tako da tebi ništa ne zamjeram). I potpisujem posljednju rečenicu.
Ne znam šta bi se posebno "izvrtalo" u slučaju silovanja desetogodišnje maloletnice i trudnoće?
To je tako jezivo jasna situacija.
Ako se takve stvari dešavaju-a dešavaju se nažalost puno više nego što smo svesni- zar nije svejedno na kom je dete uopšte kontinentu i da li je izmišljena baš ova priča? Sigurno nećeš reći da su izmišljene sve? (Nadam se)
Koliko znam test trudnoće se rutinski radi kod žrtava silovanja, to je naobičniji zdrav razum?
Ako trudnoća postoji, test će je detektovati u ranoj fazi bez obzira da li ti je to osobi prvi ili poslednji ciklus u životu, jer test detektuje hormone koje luči tkivo embriona, a ne telo majke.
zašto je apsurdno?
mislim (nadam se) da je identitet te djevojčice zaštićen
a od zla koje joj se dogodilo i zbog kojeg je trudna nitko nije 100% zaštićen
razgovaramo o mnogo hipotetskih situacija i ne vidim zašto je nužno da svaki detalj ovog mučnog slučaja bude istinit kako bismo smjeli raspravljati o njemu
silovanja djece se nažalost događaju i o većini njih nitko ne izvještava
ne razumijem zašto u ovom konkretnom slučaju moramo prvo utvrditi činjenice, pa valjda možemo i hipotetski razgovarati
evo dokumentiranih poroda djevojčica:
https://en.wikipedia.org/wiki/List_o..._birth_mothers
kužim ja šta ti pišeš, ali ja sam duboko u duši "teoretićar zavjere" i za mene je tu previše slučajnosti koje su se baš poklopile.
Naravno da ne mislim da su sve izmišljene, ali ono što mislim je da su preuveličane.
Osobno ne znam što mi je gore da je cijela priča izmišljena, netko ima bolesnu maštu, ili da je istina onda izopačen i bolestann um koji to može napraviti malom djetetu.
Na jednu od novinarskih podvala je i ona sa našim trudnicama i rodiljama ispred Petrove poslije potresa, a par dana poslje je neka novinska agencija iskoristila za neki skroz drugi događaj i u drugoj zemlji.
Pitam se koliko je još takvih primjera kad podvaljuju vijesti za bolji rejting iza koji klik više na njihovu stranicu. ( ne sjećam se točnih podatak tog članka , ali se sjećam koliko je prašine dignuto zbog te slike koja je upotrebljena za drugi članak i cijeli događaj)
I ja se slažem s Ellom da hrvatski zakon treba ostati kakav jest (uz korekciju pristupnosti!), iako mi je samoj ab stran i neprihvatljiv, odnosno nisam ni bila u situaciji da o njemu razmišljam. Imam i drugih, osobnih razloga za takav stav.
Ma koliko me neki "prolajfer" (antipatičan mi je taj izraz) može smatrati licemjernom, tko sam ja da odlučujem, osuđujem i zabranjujem kako će netko živjeti? A to većina javnih boraca za zabranu ab radi, da sad ne nabrajam imena čiji si i ti štovatelj (citirala si ih ili opisivala).
Radikalni stavovi, s koje god strane dolazili, nisu mi prihvatljivi. Jako poštujem osobne osjećaje i mišljenja, ali oni ne mogu upravljati cijelom državom i donositi zakone.
Nisam nigdje izjednačila spremnost na trudnoću s kronološkom dobi i zdravstvenim stanjem, ali nekako uvijek sve izvrnete kako vama paše.
Znači vama jedino dolazi u obzir da život ide točno prema vašim planovima. Ako trudnoća nastupi prerano, ah pa riješit ću je se, sad mi nikako ne odgovara. Pa za par godina, sad želim ostati trudna i na silu moram roditi -govorim o hipotetskoj osobi, ajmo na umjetnu oplodnju. I sve tako ukrug.
Pa znaš li ti da i sam život može "sam po sebi" proizvesti po život i zdravlje opasna stanja. A da trudnoća može smanjiti rizik od raka dojke i jajnika.
A za prisilu, to niti ja ne mislim da je u redu ikoga na išta prisiljavati. Niti bih tebi s tvojim zdravstvenim stanjem govorila što ti trebaš napraviti. Ali ukazivati na drugu stranu medalje valjda smijem.
teorije zavjere su sasvim druga tema
trančiranjem detalja ovog slučaja (ili inzistiranjem na istinitosti detalja) se samo skreće pažnja na nebitno
jer je ČINJENICA da neki muškarci siluju djevojčice zbog kojih ostaju trudne
što ćemo s tim trudnoćama?
je li u redu da djevočice rađaju?
od koje dobi je prihvatljivo da djevojčice rađaju?
je li u redu da petogodišnja djevojčica rodi?
krivo uopče ne mislim da moramo utvrdit činjenice, isto kao što mislim da nismo mi ti koji su trebali znati/raspravljati /utvrđivati činjenice i razloge za Mirelu
Oba slučaja su iznimno rijetka i obe bi trebale imati pravo da to proživljavaju za "sebe", a ne da se svaka šuša kojoj padne na pamet petlja u njihovu intimu.
Da slažem se da treba razgovarati o raznim teoretskim situacijama, ali se isto tako slažem da treba preispitivati i istraživati prije donošenja zaključaka i odluka
Život me naučio da tamo di sam bila najčvršća sa stavom i mišljenjem i gdje sam mislila da neću ništa mjenjat da me fino lupilo kao bumeran i sve sam mjenjala iz temelja.
Hoću reći da jesam za mogućnost izbora, ali da se on (u svijesti tih žena) ne shvaća tako olako. Jer ja sam, eto, dojma, da se itekako shvaća olako.
duplo sorry :drama:
Spominjes zdravlje i kronolosku dob u kontekstu zena koje najcesce odlaze na pobacaj. Zasto taj kriterij spominjes, osim ako se ne slazes s odlukama upravo tih zena? Da preformuliram, pretpostavljas da zdrave zene u tim godinama, ukoliko su "zdrave" trebaju prihvatiti "svoj kriz".
Da, zivot sam po sebi moze proizvesti razna stanja na koja nemamo mogucnost utjecaja.
Ovdje imamo mogucnost utjecaja i mogucnost odluke da neka od tih stanja, u socijalnom i medicinskom smislu preveniramo. Kao sto imas pravo sjesti u auto i izloziti se riziku. Imas pravo to i ne uciniti i biti pjesak pa se izloziti toj vrsti rizika.
U oba slucaja ces imati pravo na medicinsku skrb koja ce pokusati amortizirati odluku da se riziku izlozis, nece procjenjivati prirodu tvohe odluke.
Uh, kako zaboga možeš preuveličati silovanje...?
Odrasle smo žene, ili se desilo ili nije.
A reći ću i da daleko veći broj prijava za zlostavljanje maloletnica postoji nego što ode u medije, i nažalost postoje i svuda su oko nas takve situacije. I često su u pitanju članovi uže ili šire porodice.
Za misao o preispitivanju- svi smo rekli Freyji da verujemo da bi za svoje dete preispitala svoje nepokolebljive stavove, upravo ona je insistirala na nepromenljivosti svoga stava pod svim okolnostima.
Osim ako, ella, ne misliš na nešto drugo kad govoriš o preispitivanju pre zaključaka?
Mislis da bi se trebale bicevati ostatak zivota jer su u jednim trenutku odlucile prekinuti neplaniranu trudnocu iz razloga koji se njima cinio potpuno opravdan?
Ili iz svojih cipela mislis da njihovi razlozi nisu opravdani?
Meni osono nikad ne bi palo na pamet tvrditi da je nesto olako ili opravdano jednistavni zato sto nismo svi isti. Nemamk svi iste kapacitete ( mentalne, fizicke, materijalne...), ne nosimo se svi jednako sa istim situacijama , niti svi dolazimo iz istog okruzenja.
Dakle, da zakljucim, nemoguce je odrediti koji bi to kriterij bio kojim bi se mjerila opravdanost necije odluke. S obzirom da u ovoj konkretnoj situaciji koju sam izlozila nije moguce dati odgovor na to pitanje, ne bi moglo biti moguce vezano za bilo koju zenu odrediti koliko su njezini osobni razlozi prihvatljivi.
mislim općenito za sve u životu da ne treba uzimati po defoltu.
trebamo razgovarat poslušat tuđa mišljena i stavove, s nekima će mo se složit s nekima nećemo.
Nekad će ti se desit da ti se u startu ne sviđam mišljenje/stav/ideja a kad promisliš o njoj ipak ti bude dobro.
Ono što želim reći da bi svi skupa trebali biti tolerantniji jedni prema drugima.
Jasno mi je da ima hrpu maloljetničkih silovanja, da uglavno su od osoba koje su bliske obitelji i kojima načelno vjeruju.
Kad smo već kod zlostavljanja bliskih osoba , meni nije jasno da zlostavljana žena/muškarac (u ovom slučaju govorim o punoljetnim osobama) ostaju sa svojim zlostavljačima i takav primjer pokazuju svojoj djeci.
Praktički im govore da je to normalno i da tako treba biti.
Ja ih ne štujem jer štuje se samo Boga. Međutim, da, postoje ljudi s čijim se stajalištima gotovo uvijek slažem, s naglaskom na gotovo. Dakle, ne uvijek i ne nužno u svakoj situaciji. Isto tako, moja su stajališta posve moja, bez obzira na mnoge dodirne točke koje imam s tim ljudima. A mislim na Pokupca i Nikolinu Nakić, nikoga drugoga, koliko znam, nisam ponaosob spominjala.
Pa i vi ovdje na forumu se na ovoj temi oko većine toga slažete, ali ipak se na kraju priče vidi da postoje itekakve nijanse.
računica je jednostavna,
više klikova = više reklama,
više reklama =više novaca.
Novac je taj koji gura/pokreće ovaj svijet dalje i koji ga pokreće.
Krenite od sebe ako imaš više novaca lakše i jednostavnije dolaziš do onoga što ti treba , ako imaš manje imaš više prepreka.
Zar ne bi ta hipotetska žena koja shvata pobačaj olako (šta god to bilo), bila upravo osoba za koju bi najpre rekla nije adekvatna da trudnoću uopšte iznese do kraja?
Daću mašti na volju da zamislim ženu koja olako prekida trudnoću, uopšte ne doživljava embrion u materici kao bilo šta drugo osim male kratkotrajne neprijatnosti, a abortus joj je u rangu kozmetičkog zahvata.
Da joj uskratiš abortus, da li misliš da bi hipotetska žena provela 9 meseci pazeći na optimalan razvoj embriona i fetusa, zdravu hranu, zdrav život? Zar ne bi očekivala da bi takva osoba jednostavno nastavila da živi svoj život ignorišući trudnoću ili naprotiv radeći sve da pokuša da trudnoću prekine makar svojim što gorim stilom života? Da li misliš da bi bebu takve osobe dočekali majčinski osećaji i briga?
Poenta, ako već krećeš od ideje osobe koja abortus shvata olako, zar ne misliš da je ona možda sasvim u pravu ako trudnoću prekida jer je svesna (nedostatka) svojih osećaja?