potpuno se slazem s anki :mrgreen:
Printable View
potpuno se slazem s anki :mrgreen:
ovdje se zakuhalo, a ja surfam po receptima :coffee:
One dvije ruke... nisam mislila da je to neciji stav ovdje, samo sam reagirala na izjavu jer je vrlo slicna forama mog starog da i njega boli kad mene udari. Yeah right!
Verbalno nasilje je meni jednako kao udaranje. Cak i opasnije jer se nakon neke granice batinanje ipak vidi prije nego ucinak verbalnog zlostavljanja.Citiraj:
Kako izmjeriti razinu verbalnog nasilja? Jesu li i to batine?
Ja sam protiv svake vrste nasilja nad djecom, medjutim, ovdje se govori o udaranju pa sam se ogranicila na njega.
Medjutim, meni je dugorocno puno teze prihvatiti planirano batinanje u ime discipline i postivanja odraslih, nego instinktivno poslan udarac po guzi ili rucici u trenutku kad roditelj izgubi kontrolu neuspjesnim uvjeravanjem djeteta da nesto (ne)napravi. Ne opravdavam i ne prihvacam ni jedno, ali je meni osobno ovo prvo puno gore.
Sori sto ovo isticem, ali to je primjer onoga sto ja mislim pod "instinktvnim udarcem u kriznoj situaciji". Ne opravdavam, ali mi je ta reakcija osobno razumljivija i prihvatljivija od svjesnog i planiranog odabira batina kao nacina odgoja/discipliniranja.Citiraj:
protivnik sam toga da se djeca tuku, ali moram priznati da sam svog maloga drmnula par puta po guzici. uglavnom ne iz bijesa nego iz straha. možete me sad optuživati i reći da sam imala i drugu opciju, ali u tom trenutku sam jednostavno reagirala tako
hana sara, koje si ti tocno vjeoispovjesti?
ok, evo, ja priznajem da u datoj situaciji ne znam kako bi reagirala. dajte mi neki konkretan prijedlog što napraviti u slučaju kad vaše dijete od 2-3-4god konstantno trči na cestu ili gura stvari u šteker? da se razumijemo, ne provociram, najljubaznije pitam, jer i ja bi voljela reagirati ne-batinama. doduše prošle su već godine od tada (mali ima sad već 8god), ali drugi :saint: je na putu i sigurno će biti sličnih situacija :/ , pa da se na vrijem pripremim :)
da naglasim, razgovor NEMA efekta :/
Kao i za sve ostalo, i pro-spankeri ce naravno naci bar jednu studiju i pet clanaka na netu koji ce podrzati njihovu ideju (pa cak i jednog psihijatra, svecenika, profesora...). Ja sam nasla ovu i do sada preko nekih drugih foruma naletila na nekoliko, po meni, sadistickih web stranica s uputama kako ucinkovito tuci dijete.
Ovdje je studija, istrazivanja i tvrdnji strucnjaka na anti-spanking strani previse (osim toga, cini mi se da se i sam Larzelere ogranicio na kritiku samo jednog dijela tvrdnji istrazivanja na koja se poziva).
Moze se naci i par knjiga s uputama kako odvaljivati onom dascicom (paddle-paddling?), a nedavno sam imala prilike vidjeti i e-zine neke krscanske organizacije gdje se svesrdno promovira udaranje, pa cak i preventivno.
No, guglanje "Robert E. Larzelere" je dalo zanimljivih anti-spanking rezultata.. ima dosta za citanje...
Ova kritika studije Straussa i ostalih.. nemam sad vremena (pronaci cu ga), ali meni je puna rupa i imam masu podpitanja i nedorecenosti koje su me sad zainteresirale da kopam dalje, npr. u kojem su se vremenskom okviru pratili efekti batina, kako i da li se mjerio i u kojem vremenskom okviru odnos djece i roditelja, tko ga je mjerio i provodio i kako. ..
Npr.
Da li se prati koliko je sinova kasnije mlatilo svoje zene, koliko je djevojcica izraslo u djevojke/zene koje trpe batine, koji im je nivo samopostovanja i samopouzdanja, kakav im je odnos ostao s roditeljima. ...Citiraj:
Basically they find that the effects of spanking vary from significantly beneficial effects to significantly detrimental effects according to four factors: Age, sex, race, and marital status. At one extreme, spanking frequency increases the subsequent level of antisocial aggression for 8- to 11-year-old white sons of single mothers. At the other extreme, spanking frequency decreases the subsequent level of antisocial aggression for 4- to 7-year-old Black daughters in intact families.
O ovome bi se isto dalo cijeli topic otvoriti.Citiraj:
The effectiveness of the most typically recommended alternatives depend on being backed up by more aversive discipline tactics such as spanking. For example, my presentation at APA (Aug. 1997) found that reasoning alone (i.e., without accompanying punishment) works with 2- and 3-year-olds only for parents who back reasoning up with punishment at least 1/10 of the time. That punishment could be physical or, preferably, nonphysical (time out or withdrawal of privileges).
U konacnici , meni udaranje i dalje nema opravdanja (sto cu, kad se kosi s osnovnim ljudskim vrijednostima prema kojima zivim), poruka koju saljes drugom ljudskom bicu udarajuci ga, nema mi mjesta u medjuljudskom odnosu.
[quote="Hana_Sara"]
zao mi je Sanja, nisam studirala u Zagrebu, vec vani. i trenutno zivim u Americi i moram reci da se ovdje mnogo pozitivnije gleda na to sto oni zovu "spanking", mnogo roditelja na to gleda kao na neizostavnu odgojnu metodu. [quote]
Hm prvi glas...
Zivjela sam u Americi 7 godina, i na "spanking" se nikako nije gledalo kao na pozitivnu metodu. Cak se sjecam slucaja od prije nekoliko godina kada je netko kamerom snimio jednu mamu kako u autu na nekom parkiralistu lupa dijete po guzi, i oko toga se digla ogromna pompa. Prikazivali su snimku na svim TV postajama i ljudi su se zgrazali. Mama je kaznjena, ne sjecam se da li novcano ili kako, a reagirala je i socijalna sluzba...i da, dijete nije imalo modrice, tukla ga je preko pelene.
jel ovo mene išlo? :?
možda se nismo dobro shvatile....pitam za konkretan primjer i konkretno ponašanje...
Vrata se zaključaju, bilo da su dvorišna, ili od kuće, kakva god bila. Ako se radi o dvorištu oko kuće, onda (dok dijete prohoda) treba smisliti način kako spriječiti izletavanje na ulicu (napraviti ogradu, vrata...). Ne može biti rješenje udarati dijete. Dijete nije samoubojica: dijete neće namjerno izletiti na ulicu jer želi da ga auto ozljedi, ono nije svjesno opasnosti koje predstavlja ulica, i zato mi je neprihvatljivo dijete koje ne razumije što je opasnost udarati da bi shvatilo što? Nakon udaranja će razumjeti što znači opasnost?Citiraj:
2-3-4god konstantno trči na cestu ili gura stvari u šteker?
Za štekere je odavno izumljena zaštita. A i prije nego je zaštite bilo za kupiti, moji roditelji su onim širokim flasterima štekere potpuno obljepljivali.
Anki, treba spriječiti, a ne kažnjavati dijete zbog vlastitih propusta (jer nismo na vrijeme spriječili). Dijete nije nikad krivo za naše propuste.
ne kažnjavam ja dijete zbog vlastitih propusta; ko je spominjao propuste :? niti tučem dijete. da ponovim, nisam pristaša spankinga niti nikakvog drugog oblika fizičkog kažnjavanja. govorim o ekstremnim situacijama kada razgovor ne pomaže, situacije se ponavljaju, a dijete uporno "ne sluša".
ja sam govorila o situaciji kada hodamo uz cestu, držim ga za ruku, a on se u jednom trenutku istrgne i otrči na cestu; bilo da je nešto zanimljivo vidio tamo (neki kamen...), ili zato jer se baš taj tren odlučio igrati lovice ili iz nekog totalno nepoznatog razloga...koliko god koncentrirana bila i pazila, zakonom velikih brojeva, koji put će mu i uspjeti.pokušaš mu objasniti, pričaš, ponavljaš...ali on vreba svaku novu priliku! kako mu objasniti da možda sljedeće prilike neće biti? kaj da tražim pregažene mačke po ulici i pokazujem djetetu kako može završiti?!?
virgo je rekla da su kupili zaštite za utičnice, ali ih je mala uspjela iskopati! uostalom, nije rješenje zaštititi svoju kuću jer kad tad će dijete doći i u neku drugu kuću koja neće imati sve moguće zaštite; ili će biti na cesti s nekim drugim; bit je u tome da dijete shvati da to ne smije raditi jer mu to direktno ugrožava život!
ja lijepo pitam kako to objasniti malom dijetetu, a vi meni samo o tome kako batine nisu rješenje! slažem se, nisu, ali dajte mi konkretan primjer kako djetetu riječima dočarati opasnost situacije!
Anki, ako pitas mene, naravno da nije tebe islo. :)
Ja puno pricam prije i dosta nakon nekakvog opasnog dogadjaja, nikad u trenutku kad prekidam dogadjaj.
Ne znam, preko ceste mi je preletjela prvi put tek nedavno (5.5 god.), otkad cesce hoda samostalno, bez drzanja za ruku s nekim - nisam je udarila, instinktivno sam vrisnula njeno ime, dosla do nje, spustila se na njenu razinu, i gledajuci je u oci vrlo ostro objasnila da je to sto je napravila opasno po zivot i da ne smije to nikad raditi. I ponovila lijevo-desno-lijevo pravilo. Tek kad smo dosli kuci, malo detaljnije smo pricale o opasnostima i koliko me uzrujala.
Kad je bila manja, uvijek sam je drzala za ruku i zajedno smo oprezno prelazile cestu, nikad u blizini ceste/prijelaza nije hodala bez da je netko drzi za ruku. (nikad ne pretrcavamo cestu i uvijek postujemo pravila i objasnjavamo ih kao najzanimljiviju pricu i uvijek po trotoaru ja idem s vanjske strane, uz cestu, a ona s unutarnje, uz zgradu)
Stekeri..
Imali smo zastite, ali uz to, preusmjeravala sam paznju na druge stvari ili prekidala paznju usmjerenu na uticnicu jednostavnim "ovo je opasno" i odnosenjem (odnosenjem, jer je to pokusala par puta dok je bila sasvim mala hodacica). Danas zna da je struja jednako opasna koliko i korisna. Jos uvijek joj ne dozvoljavam da sama ustekava ista, jos uvijek je uticnice ne zanimaju (kuc,kuc,kuc).
Ne kuzim ovo sa zakljucavanjem jer sam ja uvijek bila prisutna i s djetetom i nije mi moglo dijete otici van (ne zakljucavamo vrata) ili istrcati negdje van dvorista, a sada, kad se sama igra u sobi i bilo kojem dijelu kuce, ne pada joj na pamet da izlazi iz kuce.
Ja se s ovim ne slazem. Djeca su vrlo sposobna nauceno aplicirati i u tudjim kucama. Ema uvijek opominje djeda da on mora ici s vanjske strane trotoara i nikad ni u kojoj kuci gdje su uticnice bile otkrivene, nije pozeljela gurati ista unutra jer je kod kuce, uz zastitu, naucila da uticnice nisu djecja igracka.Citiraj:
uostalom, nije rješenje zaštititi svoju kuću jer kad tad će dijete doći i u neku drugu kuću koja neće imati sve moguće zaštite; ili će biti na cesti s nekim drugim; bit je u tome da dijete shvati da to ne smije raditi jer mu to direktno ugrožava život!
Ali dijete to može shvatiti u nekoj dobi, ali ne i sa dvije godine. I Marko je imao faze izletavanja, hodali smo što smo mogli dalje od ceste, često i po nekim dvorištima iza zgrada, tražila sam najsigurniji put kojeg sam u tom trenutku mogla naći. Navodim ono što sam ja primjenjivala, ne znači da je uvijek rješenje, ali možda nekad posluži. Često se služimo najkraćim putevima, a oni nisu uvijek najsigurniji.Citiraj:
nije rješenje zaštititi svoju kuću jer kad tad će dijete doći i u neku drugu kuću koja neće imati sve moguće zaštite; ili će biti na cesti s nekim drugim; bit je u tome da dijete shvati da to ne smije raditi jer mu to direktno ugrožava život!
Smatram da u kući trebaju biti zaštite sve dok dijete ne shvaća ozbiljnost prčkanja po štekeru. I djetetu se može skretati pažnja i ponavljati da se u šteker ne dira sve dok to ne usvoji. Riječi kojima se govori da se šteker ne dira ne trebaju biti mazne i umiljate jer bi djetetu bila poslala poruka da šteker nije poželjno dirati, ali da nije opasan. Odlučan ton i pogled u oči (bez ikakvog vikanja, radi se o promjeni boje glasa, ali dijete osjeti razliku) je govorio o ozbiljnosti situacije i uvjerena sam da je pomogao Marku razlučiti opasne situacije od onih neopasnih. Moja filozofija roditeljskih propusta: ako bi Marka zatekla da se bavi s nečim što bi moglo biti opasno, to je bio moj propust jer mi je izmakao kontroli.
točno tako smo mi reagirali ovo ljeto kad je iz auta direktno iskočio na željezničku prugu. doslovce je bila sekunda u pitanju! onda je i on shvatio ozbiljnost situacije i mislim da je stvarno osjetio koliko smo se uzrujali (nismo uopće vikali, samo smo mu objasnili u kakvoj je opasnosti bio). i to je ok, on sad razumije, shvaća i stvarno bi bilo glupo i neprimjereno da smo ga lupili.Citiraj:
BusyBee prvotno napisa
ali kad je imao otpr. 3 god. nije shvaćao. nikako mu nismo mogli objasniti. moram reći da nije imao nikakve druge opasne porive; utičnice ga nisu zanimale, nije se penjao na ograde, nije stavljao ništa u usta....ali ta cesta mu je bila posebno zanimljiva :? jako smo pazili, isto smo birali puteve što dalje od ceste, obavezno je hodao sa druge strane (tj. ja uz cestu)...ali neke puteve jednostavno ne možeš izbjeći. niti ga možeš tako čvrsto držati za ruku.pokušavala sam ga što češće nositi; obećao bi mi da više nikad neće, neko vrijeme bi bio mir, a onda opet :/
Moje vjerske osjećaje vrijeđa kad se Biblija i Isus Krist spominju kao opravdanje batinanju djece. Bog je Ljubav.
Pitanje za one koji vjeruju da je batina dobra odgojna metoda, a ne emocionalna reakcija nekontroliranog bijesa: možete li svoje dijete "odgojno" udariti u trenutku kad vas raznježi? Ako je udarac ispravan način, zar ne bi trebao biti neovisan o emocionalnom stanju roditelja. Zamislite situaciju da "odgoja radi" morate svoje dijete udariti baš u trenutku kad vam je npr. donijelo cvjetić. Zato jer je, recimo, jutros razbilo jaje i vi ste to tek sad primijetili. Nije li vam ruka teška pred tim cvjetićem? A morate ga udariti. Inače će drugi put opet razbiti jaje / dirati utičnicu / istrčati na cestu. Zar se ne biste osjećali kao zlostavljač? Sigurno imate svijest o djetetovim nježnim emocijama u tom trenutku i udarci vam se čine okrutni, pa čak i ako je to jaje stvarno razbijeno.
A dijete isto tako ima emocije i kad je u vašim očima "zaslužilo" udarac. Emocije, koje se bez grižnje savjesti zanemaruju. Možda je radoznalo (da, pozitivna stvar), osjeća dosadu, želi vam nešto važno reći, žurilo se nešto važno napraviti. Mi vidimo samo svoj pravedni bijes. Nije li to nepravedno? Pogrešno?
mendula, jako lijepo!
Anki, i moje dijete kad je imala oko 2 godine je imala faze istrgavanja ručice i izletavanja na cestu. Pa sam je držala tako čvrsto da se ne može istrgnuti. Ja sam jača od nje i tu svoju fizičku nadmoć sam iskoristila da je ČVRSTO držim, a ne da dobije po guzici. Ili sam je nosila. Nema baš puno konkretnih savjeta za pomoć u takvoj situaciji. Ili čvrsto drži ili nosi.
Danas mi sama da ručicu i jako je oprezna po pitanju ceste i auta.
Meni je smiješno ovo opravdavanje batina kod Hane Sare. JA sam zaboravila zaključati vrata, pa je dijete izašlo na ulicu i zato DIJETE treba dobiti batine?
Pa čekaj, tko je tu kriv? Odrasli ili dijete?
Znači ako ja ostavim šibice djetetu nadohvati ruke pa ono zapali nešto, ono treba dobiti batine?
Već sam jednom napisala da mi grozno ovakovo hladno racionaliziranje nasilja prema djeci (nije pregruba riječ), a svaki sljedeći post Hane Sare me uvjerio u to. Pa ti si već i prije nego su ti se djeca rodila odlučila da će batine biti sastavni dio tvog odgoja, dakle, nema propitivanja te odluke.
A ja eto mislim da čovjek zapravo nikada ne treba prestati preispitivati svoje odluke i stavove... Pogotovu ako se ne tiču samo njega...
Evo živog dokaza kako su u pitanju isključivo naše emocije pri donošenju konačne odluke (djelić sek. ili ne, svejedno...) o presudi nad situacijom, a ne povod koji nas do tu dovede.Citiraj:
mendula prvotno napisa
Mi kao roditelji moramo naučiti zauzdati svoje negativne emocije, i makar samokontrola bila lekcija koja se uči i ponavlja čitavog života - šta je, tu je?! Tko padne, nek ponavlja.
I da! Bilo kakva drugačija interpretacija osim da je Bog istinska i čista ljubav prema svim i svakom, jednostavno je izvrtanje temelja na kojima počiva kršćanska vjera.
Sto se istrcavanja na cestu tice.
Djeca nemaju razumijevanje posljedica istrcavanja na cestu tamo do neke 6 godine. Do tada, mozemo mi mlatiti dijete, mozemo mi na njega vikati, mozemo dubiti na glavi - dijete nece i dalje imati razumjevanje za tu vrstu posljedica dok ne dostigne tu razvojnu dob da konacno razumije sto se moze desiti ukoliko istrci na cestu.
Ukoliko je dijete istrcalo na cestu, i mlatnuli ste ga, ili ga "odgojno fizicki kaznili", sljedeci put ste bezbrizni da nece izletiti na cestu? Yeah right... Naravno da niste, i naravno da ce se to opet moguce ponoviti dokle god dijete ne sazrije da istinski moze razumjeti posljedice istrcavanja.
A dok dijete ne dodje do toga da razumije posljedice istrcavanja, na nama je 100% odgovornost da dijete zastitimo, i onemogucimo situacije da istrci na cestu.
Ukoliko se desilo da je dijete istrcalo, ne treba njega kaznjavati, mi smo ti koji smo ocigledno napravili VELIKI propust i dopustili situaciju da dijete to moze napraviti. Mozemo eventualno kazniti sebe ;)
Rekoh..kod nekih očigledno funkcionira. Ja rijetko dižem glas na njih, osim kad me ne čuju, ali nisam u zabranama umiljata ni nježna, držim dijete za leđa.(držim..ne tresem) gledam dijete u oči..odlučno i jasno zborim. I sve je tako super šljakalo dok..npr ne proradi ventilator, mikser ili kompjuter. Nešto što struja čudesno oživi, a ne zna se što je..da li teče ili peče.Citiraj:
Minnie prvotno napisa
Ljepljive trake na štekerima bile bi lakši trening jerbo imam sve oguljeno u kućanstvu šo se dalo oguliti. Zaštitni utikači, koji se teško izvlače..opet lakši trening, funkcioniraju donekle, tanke zaštite koje se nalijepe u gnijezdo utičnice koje moraš zavrnuti da ubodeš utikač, ali i nju možeš iskopati običnim dječjim plastičnim nožićem za igru. Ovdje još nešto mora biti jasno...neka djeca čekaju pogodni trenutak nepažnje..nije gurala prste kad bih ju ja nadgledala nego u 10-60 sekundi kad bih bila odsutna koncentracijom ili kućanskim poslom ili u WC-u. Onda ne možeš ni dignuti, ni skloniti, ni odlučno zabraniti..samo osjetiš zagonetnu tišinu..i zapravo u tom kratkom intervalu ne znaš da je radnja u tijeku, nego samo slutiš. Ja sam postigla to da mene dolazi pitati za opasne predmete jer je nije bilo volja prolaziti poniženje packe kad ju uhvatim u djelu. Dakle..zna da ima izbor potajno riskirati ili pitati mene..i izabrala je doslovnu suradnju (dok ipak znatiželja ne bi bila veća i nesavladiva :) )...
Evo...zadnja vještina...obično dok bih kupala Lauru, ona bi gledala crtić ili bi gledala nas i "pomagala" ako i sama ne bi bil au kadi. A posljednjih dana je marljivo vježbala..a što?.. u šumu tuša i vode koja teče...umetanje ključa, otključavanje i zaključavanje brave. I kad je naučila ponosno mi je pokazala naučeno. Sve ukradeni dijelići minute. srećom je to pokazala prvo meni (da budem ponosna na nju), a ne obližnjem udruženju kradljivaca :)...ne kažem ništa osim toga da koliko god mi pazili ..oni rastu, razvijaju se i pametniji su i jednostavno nas mogu iznenaditi. Stoag ne moramo uvijek nešto previdjeti ili zaboraviti ili biti neodgovorni, a da se nezgoda uvijek dogodi.
Sad je došla u fazu kad dijeli pamet svima. Pa i Lauri :)
ok, hvala. odo ja sad na jednu kuru samokažnjavanja :mrgreen:
Ajme luda si :lol: :lol:Citiraj:
anki prvotno napisa
Obrisala sam postove koji nisu imali apsolutno nikakve veze s ovom temom.
moje vjerske osjecaje vrijeda kad se biraju i vade oni dijelovi koji ti pasu, a ostalo odbacis...nda...Citiraj:
mendula prvotno napisa
kao sto rekoh, nikad ne udaram u bijesu. a ovaj primjer vrijedi za svaku vrstu kaznjavanja, od uskracivanja njeznosti (sto mnogi ljudi rade, a misle da je kao manje okrutno od par po guzi :roll: ), preko stavljanja u kaznu, mirnu stolicu itd pa sve do batina. svima nam je tesko kazniti dok nas dijete raznjezi ;)Citiraj:
Pitanje za one koji vjeruju da je batina dobra odgojna metoda, a ne emocionalna reakcija nekontroliranog bijesa: možete li svoje dijete "odgojno" udariti u trenutku kad vas raznježi? Ako je udarac ispravan način, zar ne bi trebao biti neovisan o emocionalnom stanju roditelja.
u tom slucaju ne udaram dijete. jedine batine koje oni od mene dobiju imaju veze sa bezobrazlukom prema meni osobno i drugima ili ugrozavanjem vlastitog zivota.Citiraj:
A dijete isto tako ima emocije i kad je u vašim očima "zaslužilo" udarac. Emocije, koje se bez grižnje savjesti zanemaruju. Možda je radoznalo (da, pozitivna stvar), osjeća dosadu, želi vam nešto važno reći, žurilo se nešto važno napraviti. Mi vidimo samo svoj pravedni bijes. Nije li to nepravedno? Pogrešno?
Još nisam shvatila iza koje vjeroispovijesti se skrivaš?Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Indikativno.Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
evo idemo opet :roll: . racionaliziranje nasilja... da, ok. svaki tvoj post dokazao je upravo ono sto sam ja rekla u svom pocetnom: netolerancija prema drukcijim odgojnim metodama, grube rijeci i vrijedanje onog sto nije "tvoj nacin", a bez razumijevanja za razlike izmedu djece, roditelja, kultura i svjetonazora. zalosno i ja se sa takvima vise necu nadmudrivati. ja tebi ne govorim kako da odgajas svoje dijete, a vjeruj mi, ne slazem se sa velikim postotkom stvari koje si rekla u ovom topicu.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
i da, dijete ne dobije batine zbog mog propusta nego zbog neposlusnosti koja mu ugrozava zivot (opet ne znas situaciju i moje mogucnosti da zaustavim njegovo bjezanje prema dvoristu, pa molim te, ne zakljucuj naprecac)...
kakva je to "mirna stolica"? interesantno zvuči....
nemam se razloga "skrivati". katolicke sam vjeroispovjesti. pitam se iza koje se ti skrivas.... :(Citiraj:
mendula prvotno napisa
ROTFL
:lol:
:?
ma ništa, postalo mi je baš zabavno
okinula sam na ovo:
Citiraj:
da, ok. svaki tvoj post dokazao je upravo ono sto sam ja rekla u svom pocetnom: netolerancija prema drukcijim odgojnim metodama, grube rijeci i vrijedanje onog sto nije "tvoj nacin", a bez razumijevanja za razlike izmedu djece, roditelja, kultura i svjetonazora. zalosno i ja se sa takvima vise necu nadmudrivati. ja tebi ne govorim kako da odgajas svoje dijete, a vjeruj mi, ne slazem se sa velikim postotkom stvari koje si rekla u ovom topicu.
zakaj ti je to tak smješno? ni ja ne kužim :?
Zato što je ono što Hana_Sara spočitava drugima upravo ono što i sama radi.
Fai, fi, fu, fam.... osjetim miris trola :roll:
Da te podsjetim što su grube riječi, netoleracija i vrijeđanje:Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Bojim se da je Vedrana mislila na ovo. Mene samo zanima otkad se na ovom forumu tolerira ovakvo obraćanje nekome? Moderatorice?Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
da nisi toliko vjesto izvadila iz konteksta, vidjelo bi se da su 9 od 10 ovih izjava bile REAKCIJE na netolerantne replyeve sto su se slili na mene kao iz kabla nakon sto sam u topicu u kojem se PITA za misljenje o fizickoj kazni izrazila razlicit stav od vecine na forumu :/ .
Hana Sara kad vec pricas o kulturama i svjetonazorima...
Znas li da se prije nekoliko tisuca godina u Rimu neposlusnu djecu ubijalo?
Srecom odmaknuli smo se od tako ekstremnog nasilja, ali jos uvijek se nismo sasvim rijesili nasilja nad djecom.
Vecina ljudi jos se uvijek sluzi udaranjem kao odgojnom metodom, a vecina te vecine udaranje koristi kao zadnju opciju.
Kako na svu srecu idemo naprijed, pa sada i zakon u velikom broju zemalja zabranjuje bilo kakvo udaranje djece, ja se toplo nadam da ce se nasilje nad dijecom znatno smanjiti za kojih 20-ak godina, a ti Hana Sara onda pitaj svoju djecu sta ona misle o tome sto si ih mlatila zato sto si zaboravila zakljucati vrata ili iz bilo kojeg drugog razloga?
Ja mislim da ce za 20 godina biti puno manje onih koji ce reci: " I ja sam dobivao po guzici kad sam bio klinac i ne zamjeram svojim roditeljima, jer sam eto ispao OK."
Ljudi, pa i djeca na svu srecu sve vise i vise postaju svjesni svojih emocija. Nemoj misliti da ce ti tvoja djeca kada odrastu tako lako oprostiti.
Vidim da je Hana Sara u jednom postu izjednacila odgoj bez batina sa permisivnim odgojem. Pa bi samo htjela reci da se radi o jednoj velikoj zabludi. Dakle, nije istina da neudarana djeca roditeljima skacu po glavi! Nije istina da neudarana djeca rade sto im padne napamet. Itd.itd.
Istina je to da se puno danasnjih roditelja pokusava pronaci svoj put od odgoja ispunjenog maltretiranjem do odgoja ispunjenog postovanjem djece kao ravnopravnih ljudskih bica. I neki od njih zastrane pa dodje do toga sto ti nazivas permisivnim odgojem. Ali, mnogi uspjesno odgajaju svoju djecu i pronalaze nacina usmjeravanja djece koji djecu ne ponizavaju. Nacina ima, samo ga treba pronaci.
Hana Sara, nemoj molim te vaditi taj argument o netoleranciji. Jer u jako puno zemalja, mislim u svim srednjoevropskim zemljama, udaranje, pa cak i to "peckanje po guzi" koje ti stalno opravdavas, kaznjivo je zakonom. Smatra se oblikom zlostavljanja i kao takvo nema uopce mjesta da ga se svrstava u metode odgoja ili bilo cega. Znaci, nema interpretiranja zakona ovako ili onako: zabranjeno je i to je to.
nije istina niti da udarana dijeca uce nasilje, nego disciplinu i red ;)Citiraj:
Zorana prvotno napisa
ocito tako ne misli opca javnost nego ti osobno i sacica ljudi na ovom forumu. ja sam uvjerena u ispravnost svojih metoda, ja NE zlostavljam svoju djecu pa bi te isto tako molila da postujes moje misljenje u topicu koji me izricito PITAO za isto. ili, ako ti je to preneprobavljivo, otidi iz topica.Citiraj:
Hana Sara, nemoj molim te vaditi taj argument o netoleranciji. Jer u jako puno zemalja, mislim u svim srednjoevropskim zemljama, udaranje, pa cak i to "peckanje po guzi" koje ti stalno opravdavas, kaznjivo je zakonom. Smatra se oblikom zlostavljanja i kao takvo nema uopce mjesta da ga se svrstava u metode odgoja ili bilo cega. Znaci, nema interpretiranja zakona ovako ili onako: zabranjeno je i to je to .