odgoj u duhu vjere3

Riječi mudrosti

Ljudi su katkad
neuračunljivi, nelogični i sebični;
Ipak im oprosti!

Kad si brižan,
ljudi te mogu optužiti
da imaš sebične motive;
Ipak, budi brižan!

Ako si uspješan
steći ćeš i lažne prijatelje
i istinske neprijatelje;
Ipak, i dalje budi uspješan!

Ako si iskren i prostodušan,
ljudi će te pokušati prevariti;
Ipak, budi iskren i prostodušan!

Ono što ti izgrađuješ godinama
netko može porušiti u trenutku
Ipak, gradi!

Ako si spokojan, miran i sretan,
ljudi mogu biti ljubomorni
Ipak, budi sretan!

Dobro koje učiniš danas,
ljudi će zaboraviti sutra;
Ipak, čini dobro!

Daj svijetu najbolje što imaš,
vjerovatno neće nikada biti dovoljno;
Ipak, daj svijetu najbolje što znaš i imaš!

Ako pogledaš bolje, na kraju
Ipak je sve to između tebe i Boga
Nikad nije ni bilo između tebe i njih!

ivana zg, meni sve to lici na djelovanje Sotone.
Imali smo i mi svakakvih situacija u zivotu, teskih i preteskih, dapace sada trenutno prolazimo jednu krizu tako da razumijem.

Sto se tice duhova i njihovog "djelovanja" treba se podsjetiti da je Sotona jedan veliki zavodnik, prevarant i sve ce uciniti da nas skrene sa pravog puta.
Ljude zavede i uvjeri da im je kuca opsjednuta pa onda ljudi od straha posezu za raznoraznim egzorcistima i carkama, babama koje se bave skidanjima uroka i svasta sto nam je Bog izricito zabranio.
Ako je Bog zabranio da se obracamo dusama pokojnika onda nijedna pojava duhova nije od Njega, sve su to Sotonine lazi.
Znam da se mnogi nece sloziti samnom ali ja znam sto je meni osobno Bog rekao :*

Moj savjet ti je da iskoristis ono sto nam je svima Bog dao, a to je autoritet i snagu Bozje rijeci.
Koristi ime koje je iznad svakog imena, ime kojeg se Sotona najvise boji - Isus.
U Njegovo ime mozes sve, pa cak i Sotoni zapovjediti da se makne od tebe i tvoje obitelji i on te mora poslusati.

Kao vjernicu podsjetila bih te na zadnje Isusove rijeci koje je izrekao prije nego je uznesen k Ocu.

Citiraj:

---

"Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." Mk 16,15-18

---

Bog vas blagoslovio :love: :heart:

Citiraj:

---

lucica prvotno napisa

Ifigenija, ima knjiga "Duhovan pristup rađanju" gdje imaš posebne molitve, za svaki dio poroda, a tako i za kad se dijete prenese... svakako preporučujem da si posudiš, ja sam se jako mollila kad sam rađala zadnjeg sina, i stvarno mi je Isus pomogao, i rodila sam u pola sata...

---

Potpis. Ta knjiga je izvrsna. U predrađaoni sam je cijelo vrijeme šetajući čitala a i dio vremena u rađaoni :).
Prvo, molitve za svaku fazu poroda iz te knjižice su stvarno dovele do iskustva 1.) da sam se oslobodila straha 2) da sam bez panike, vikanja i plakanja otišla u rađaonu i 3.) molitva je učinila da sam kao prvorotka nemalo iznenadila doktore, poslali su MM doma da neću sigurno rodit do večeri a rodila sam za sat i pol, veliku bebu (a ja baš i nisam neka veličina). Uz to, mislim da su najveći dio zasluga bile molitve ljudi koji su molili, molile su dvije zajednice baš dok sam rađala i to se stvarno osjeti na porodu. Jedna starija sestra, kojoj sam poslala poruku kad je porod krenuo, mi je kasnije rekla koliko je ljudi molilo i definitivno Božjoj milosti, odnosno snazi molitve pripisujem takav porod.
Sretno :heart:

Čitala sam knjigu, izvrsna je, i nadam se da ću imati prilike osjetiti snagu vjere na porodu - prvi put uopće nisam imala porod, niti trudove... i tak.

Citiraj:

---

Rođenje Marijino
Hvaljen Isus i Marija, poštovani čitatelji.

Razmišljamo o rođenju Blažene Djevice Marije, koje slavimo 8.rujna.

Na taj blagdan nadovezuje se blagdan Marijina Bezgrešnog začeća koje slavimo devet mjeseci ranije, 8.prosinca. Marija je ljubav Njezinih roditelja i Boga Oca. Bog bogat milosrđem, predarežljivi Bog. Bog koji stalno stvara umjetnine na planu mrtve materije, na planu biljaka i životinja, mora, kopna, bezbrojnih bića vidljivih i nevidljivih običnim očima.

A onda remek djelo – čovjek, muško i žensko. Remek djelo obnovljena čovječanstva – Marija iz Nazareta. Rođenje je bol odvajanja od majke. To je i majčina bol i djetetova bol, ali budući da ljubav ne zazire od boli, i da ljubav nije sebičnost nego nesebičnost, zato majke ulaze hrabro u rizik rađanja i ne boje se rađanja.

Uz praktične knjige kao što je «Duhovni pristup rađanju», koju rado preporučujem, mnoge su žene uvidjele da im je zbog pretjeranog i nerealnog straha bio zapriječen put u majčinstvo, s jedne strane, i s druge strane da su osjetile toliko radosti kad su znale duhovno ući u taj rizik rađanja, da je to bio puno manji šok i trauma i za njih i za dijete. Zahvaljujemo Bogu na daru rođenja Njegove kćeri a naše duhovne Majke, Marije, koju pučki rečeno nazivamo Mala Gospa.

A to je ispravno razmišljanje jer na početku je početak, na početku je neznatnost, malenost. Stoga je narod spontano Rođenje Marijino i nazvao Mala Gospa. Marija je uvijek bila svjesna svoje neznatnosti, ali nikada se nije fiksirala na nju. Uvijek je to bila odskočna daska da slavi Božju veličinu, Njegov pogled. Živjela je od tog Pogleda.

I taj je Pogled prosljeđivala do svega onoga čega se dotakla, bilo mišlju, bilo riječju, bilo očima, bilo radom. Sve je postalo veliko uvodeći Velikoga koji je toliko ponizan da se čini kako Ga i nema, a sve stvara neprestano novo, čini sve novo. Ni kaos Mu grijeha ne može ništa tamo kamo Boga donesemo. Kad Mu sebe donesemo razorene, On nas preobražava po Mariji i osobito Njezinu Sinu. U zajedništvu njih dvoje događa se novo rađanje i novi rast.

Zato nam treba Marijina poniznost kako bismo se popeli na vrhunce Božje ljubavi, gdje ćemo moći u nesmetanom rastu, ne bojeći se kušnji, rasplamsavati ljubav koja je križem obojana, ali nije smrću zastrašena niti uništena. Jer svako novo rađanje jedan je nula (1:0) za život u odnosu na smrt. Majko, čiji rođendan slavimo, pomozi svim začetim bebama da se rode. Pomozi majkama tih beba da se ne boje života, da se ne boje patnje.

Da se ne boje prihvatiti realnost da kao što je njima besplatno život darovan da ga tako isto besplatno daruju svojoj djeci. A Bog se uvijek brinuo za život svoje djece, da imaju i hrane i duhovne i tjelesne i psihičke. Marijo, dok se radujemo zbog tvoga rođenja, zahvaća nas zahvalnost što si s nama i što nam pomažeš da se mi rodimo u Bogu i za Boga, radi braće, radi njihova preporođenja, radi njihova rasta.

Radi zajedništva u kojem Bog jest glavni, a kad je to tako nitko nam ne mora biti sporedan i nevažan. Zahvaljujemo Ti što po tebi uviđamo vrijednost vlastitog tjelesnog rođenja, a još više duhovnog. Majka si duhovna svakome od nas. Molimo Te da Te ne privatiziramo za sebe, da Te znamo donositi drugima kako bi njima pomogla da im se otvore oči te prepoznaju Isusa na djelu i da s Njime stvaraju novi svijet, preobražen, lijep, sretan, ljubavlju ispunjen, Duhom vođen, k Ocu usmjeren. Marijo, povjeravamo Ti svoje živote, posvećujemo se Tebi, zahvaljujemo Ti na beskrajnoj zaštiti.

Pomozi nam da shvatimo kako Tvoja zaštita nije bijeg od života nego upravo snaga za život, sa svim njegovim dobrim i manje dobrim stranama, izazovima, kušnjama, slabostima, grijesima, ali i kajanju, i obraćenju, i svetosti, i putu koji je put Tvoga Sina, da bi nam se dogodilo ono što je za nas najbolje makar ne i na način koji nam je najdraži. Hvala Ti što nas nikad nisi napustila.

Što si uvijek bila uz nas i ostaješ kao svjetionik na moru života, kao zvijezda Danica, kao zvijezda evangelizacije, Majka Crkve, Utočište grješnika, Majka milosrđa, Luka spasenja.

Hvala ti!

Ljubimo te!

Tvoja ljubljena djeca.

Fra Miroslav Bustruc

---

A tko je izdavač knjige i pisac i je li se može kupiti u Teoviziji, Kršćanskoj sadašnjosti, Verbumu....????

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

ivana zg, meni sve to lici na djelovanje Sotone.
Imali smo i mi svakakvih situacija u zivotu, teskih i preteskih, dapace sada trenutno prolazimo jednu krizu tako da razumijem.

---

[/quote]

:shock: misliš :cry: misliš da je to djelovanje preko nekih osoba ili ......


mislim da je pujica negdje navela da je najveća zabluda modernog doba da Sotona ne postoji, tj. da je on uvjrio ljude da ne postoji...ja bi još nadodala da je jako suptilan i nalazi se u stvarima na koje čovjek današnjice uopće ne bi pomislio i na taj način se uvlači u nas i naše obitelji....

a ja mislim da je zabluda tražiti "sotonu" u stvarima

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Ako je Bog zabranio da se obracamo dusama pokojnika

[:

---

a obrnuto nije zabranija?

Sotonu ne treba traziti u stvarima nego u djelima koja cini da bi zaveo ljude.
Djelovanje preko nekih osoba? Lako moguce, on ima jako puno taktika ali vazno je znati jedno.
On ne zna sto nam je u srcu i u mislima, on zna samo ono sto mu sami kazemo tj. izreknemo.
Zato uvijek pazi sto govoris :*

Ne treba ocajavati nego utjecati se k Bogu, prepustiti se Njegovom djelovanju i traziti zastitu.
U Isusovo ime svi smo mi kao stijene, samo nam treba vjere :heart: :love:


MGrubi zasto "sotona"? Tj. zasto navodnici? Iskreno me zanima :*

jer izražava negativnu energiju

ako skinem "" onda je to iz samo krščanstva

znaš, šta? trenutno sam udaljena od vjere/Crkve - ne mogu se ni odlučiti od čega točno

[quote="ivana zg"]

Citiraj:

---

A tko je izdavač knjige i pisac i je li se može kupiti u Teoviziji, Kršćanskoj sadašnjosti, Verbumu....????

---

Nakladnik je Teovizija.
O njoj ima i tekst ovdje http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=67&Show=1236

Aha, shvatila sam, ne dozivljavas ga kao osobu nego kao pojam, energiju ili nesto slicno, jesam u pravu?

U svakom slucaju nadam se da ces se vratiti vjeri, znam mnoge ljude koji su se otudjili da bi se kasnije vratili prosvjetljeniji nego sto su bili.
Za sve nas Bog ima plan, pa tako i za tebe :love: :*

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Sotonu ne treba traziti u stvarima nego u djelima koja cini da bi zaveo ljude.
Djelovanje preko nekih osoba? Lako moguce, on ima jako puno taktika ali vazno je znati jedno.
On ne zna sto nam je u srcu i u mislima, on zna samo ono sto mu sami kazemo tj. izreknemo.
Zato uvijek pazi sto govoris :*

Ne treba ocajavati nego utjecati se k Bogu, prepustiti se Njegovom djelovanju i traziti zastitu.
U Isusovo ime svi smo mi kao stijene, samo nam treba vjere :heart: :love:

---

potpis do daske

Ne shvaćam u kojem smislu trebam paziti što govorim?
Mislite možda komu govorim ili ...? Malo mi objasnite :oops:

Ja inače jako puno pričam, preiskrena sam-što na umu to na drumu..nemam neki tajni, pa mislim (znam da nisam ni malo mudra) da svakom iz srca mogu reći što mislim ili što volim ili želim, to me nekako ispunja.

buba klara hvala

Tesko je to objasniti a da ne zvuci cudno :/
Zasto cudno? Zato sto je iz toga nastalo nesto sto zovemo praznovjerje.
Dakle, ono sto ljudi kazu "necu reci da se ne zacopram" :mrgreen:

Svaka radost u zivotu, svaka pobjeda nad zlom, svako dobro koje dozivimo Bogu je velika radost :heart:
Sotoni je pak najveca zadaca da razalosti i razljuti Boga, a kako ce to najlakse napraviti?
Okomit ce se na Njegovo najmilije, na Njegovu djecu :(
Ako ikome moze pomrsiti planove to ce i napraviti, naravno ako mu dozvolimo, a mnogi mu dozvole nesvjesno.
Sotonina najveca pobjeda je kada ljude uvjeri da on ne postoji, tada su mu sva vrata otvorena.

Iz osobnog iskustva znam da sto smo blizi Bogu to su Sotonini napadi jaci i cesci, ali mi imamo zastitu, samo ju trebamo traziti.
Nas Zastitnik i Branitelj - Duh Sveti, nas pomocnik, ja ga zovem prijateljem :)

Procitaj si Ivan 14:1-31, ako treba i vise puta, meni je mnogo pomoglo da shvatim neke stvari.
Isus objasnjava sto ce biti kada se on vrati Ocu i koje su Bozje namjere. :*

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Nas Zastitnik i Branitelj - Duh Sveti, nas pomocnik, ja ga zovem prijateljem :)

---

u njegovo postojanje se uvjerila moja prijateljica i njen rođak
pozvali su ga, iako je zabranjeno ga zvati
i doša je

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Nas Zastitnik i Branitelj - Duh Sveti, nas pomocnik, ja ga zovem prijateljem :)

---

u njegovo postojanje se uvjerila moja prijateljica i njen rođak
pozvali su ga, iako je zabranjeno ga zvati
i doša je

---

MGrubi, Duh Sveti nije ono sto ti mislis, ti govoris o duhovima, zazivanju dusa pokojnika?
To je druga stvar, Duha Svetog ne da nije zabranjeno zvati nego je pozeljno.
On je nasljedje koje nam je poslao Otac nakon Isusovog uskrsnuca.

Citiraj:

---

Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Iv 14:26-27

---

Dakle Duh Sveti dolazi direktno od Oca, zajedno sa Isusom oni cine Presveto Trojstvo.
Kada ulazimo u crkvu sto prvo napravimo? :)
Prekrizimo se i pozdravimo Boga rijecima
"U ime Oca i Sina i Duha Svetoga"
Oni su zapravo jedna osoba, savrseno jedinstvo.
Duh Sveti nam daje mudrost da spoznamo Rijec Bozju, On je nas "vodic" kroz zivot u Kristu :heart:

Potpisujem Marsupilami i dodajem da mi itekako smijemo i zazivamo Duha Svetoga u molitvama i u pjesmama. Dapače, čitava ova era je era Duha Svetoga koji je poslan da nas uvede u spasenje i da nam omogući spoznaju. Duh Sveti je stalno prisutan, on je Tješitelj, Branitelj, daje snagu i podsjeća na obećanje.

U svjetlu prethodne diskusije o nevjernicima/ateistima i spasenju, Duh Sveti, za kojega se kaže da "puše gdje hoće, kada hoće i kako hoće", je jedan od dokaza da Bog gleda na sve ljude, a ne samo na one koji su se svrstali pod Njegovo ime.

ups, prebrzo sam čitala, nisam mislila na Duha svetog, on mi je jasan ;)

mislila sam na Zaštitnika
neki kažu da je to osobni anđeo, a neki kažu da je to duša pokojnika koji te želi štititi ( bio si dobar prema njemu , ili te samo poznavao)

Pa mi se molimo i anđelu čuvaru, a obraćamo se u molitvama i svojim pokojnima i svecima. To nije isto kao zazivanje duhova koje može biti opasno.

nisu zvali duha, bilokojeg
nego baš: Čuvara
tako se zove
e sad koja religija je bila u pitanju, ne znam, njen rođak je "probao" skoro svaku (na kraju se vratio krščanstvu)

uglavnom, nakon "poziva" oboje su osjetili nečiju prisutnost u sobi, opipljivu ka stol
niti pozitivnu , niti negativnu

da li smijemo zvati svog anđela čuvara? ili je on/o uvijek uz nas?

Duh Sveti dolazi od rijeci Ruah, to je hebrejska rijec za DUH (spirit)ali zbog specificnosti izgovora hebrejskog jezika moze se prevesti i kao DAH (breath).
Kod preijvoda hebrejskih zapisa odlucili su se za Duh Bozji, ali isto tako mozemo reci da je to Dah Bozji, Rijec potekla od Boga, kao dasak vjetra, lahor koji nas obavija :heart:

MGrubi, krscanstvo ne poznaje osobu koja se zove Cuvar tako da stvarno ne znam o kojoj se religiji radi, s obzirom na to ne bih znala odgovor na tvoje pitanje :/

Moj cuvar je Isus koji je uvijek samnom :heart: tako da nikada nisam razmisljala o andjelima kao osobnim cuvarima.
Pokojnicima se ne obracam ni u molitvama tako da ni taj dio mi nije poznat.
Ovdje je odlomak iz Ponovljenog zakona

Citiraj:

---

Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. Pnz 18:9-12

---

Meni je po ovome Bog bio vrlo jasan, nema tu skrivenog znacenja niti metafora :/

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Pa mi se molimo i anđelu čuvaru, a obraćamo se u molitvama i svojim pokojnima i svecima. To nije isto kao zazivanje duhova koje može biti opasno.

---

Tu je bitna razlika izmedju Rimokatolicke crkve i Protestanstske ali potpuno te razumijem :* :love:
Takodjer slazem se da to nema veze sa zazivanjem duhova :)

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

nisu zvali duha, bilokojeg
nego baš: Čuvara
tako se zove
e sad koja religija je bila u pitanju, ne znam, njen rođak je "probao" skoro svaku (na kraju se vratio krščanstvu)

uglavnom, nakon "poziva" oboje su osjetili nečiju prisutnost u sobi, opipljivu ka stol
niti pozitivnu , niti negativnu

---

Vjerujem da su osjetili prisutnost, samo je pitanje čiju.

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Pa mi se molimo i anđelu čuvaru, a obraćamo se u molitvama i svojim pokojnima i svecima. To nije isto kao zazivanje duhova koje može biti opasno.

---

Tu je bitna razlika izmedju Rimokatolicke crkve i Protestanstske ali

---

može detaljnije? :)

U protestantizmu ne postoji kult svetaca - to je jedna od točaka u kojoj je došlo do razlaza u 16. stoljeću. U katoličanstvu je taj kult vrlo važan. U istu rubriku spadaju i anđeli čuvari. Protestanti se mole samo Bogu (ne znam da li i Mariji), a katolici se utječu i zagovoru svetaca i blaženika. Osobno, molim se samo Bogu i Mariji, a svecima i svojim dragim pokojnima se ponekad obratim nečim što više smatram razgovorom. Moja djeca se mole svojim anđelima čuvarima - i ja sam to činila kao dijete. Sviđao mi se taj osjećaj da je anđeo čuvar uvijek uz mene i da se zato ne moram bojati mraka.

lijepo

po tom pitanju sam bliža protestantima

Hvala Zdenka2 na pomoci :*

Onaj citat koji sam navela je najbitniji.
Nema obracanja na mrtve, s obzirom da svetci (ne kazemo mi da svetci nisu sveti, to su bili sveti Bozji ljudi u njegovoj sluzbi) ali oni nisu medju zivima tako da mi obracanje svecima drzimo zabranjenim od Boga.
Takodjer u tu skupinu spada i Marija, ona je bila Majka Bozja, ali u Bibliji ne postoji dokaz da je ona uznesena na nebo (to je dio katolicke doktrine jer je Papa Pio X. odlucio da je sigurno ona uznesena zato sto nigdje u Bibliji ne stoji da je umrla pa je eto odlucio da ce to biti novo ucenje crkve :/ ).

To bi ukratko bilo to :)

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Takodjer u tu skupinu spada i Marija, ona je bila Majka Bozja, ali u Bibliji ne postoji dokaz da je ona uznesena na nebo (to je dio katolicke doktrine jer je Papa Pio X. odlucio da je sigurno ona uznesena zato sto nigdje u Bibliji ne stoji da je umrla pa je eto odlucio da ce to biti novo ucenje crkve :/ ).

To bi ukratko bilo to :)

---

Marsupilami, nije baš tako. Papa Pio XII. jest proglasio Uznesenje Marijino dogmom 1950. godine, ali kršćanski nauk poznaje taj pojam i vjerovanje još od prvih stoljeća Crkve. Istina je da o tome ništa ne piše u Bibliji, ali piše u apokrifnim tekstovima, već od 3. stoljeća (Transitus Mariae). Taj kult živi od početka kršćanstva. Još od ranih stoljeća kršćanstva veliki broj katedralnih crkava posvećen je Uznesenju Marijinu (u nas Split, Dubrovnik, Pula, Krk, Zagreb, Varaždin, Rab, Senj...).

Meni se posvijesti samo ono što je verificirano u praksi, a mogu reći da sam jako puno milosti doživjela po zagovoru svetaca. Čitajući misli Svetog Josemarie Escriva doživljavam nalete neopisive radosti. Sveci su mi uzor i njihovi me životi nadahnjuju u ljubavi prema Kristu. Ali to sam samo ja...nekom drugom je Bog odredio drugačiji put i mislim da nema smisla o tome previše raspravljati da ne bismo došli u situaciju da mi ocjenjujemo Boga i njegove nakane.

Ivana Zg glede ovih problema koji te muče prisjećam se da smo MM i ja kad smo se vjenčali imali takvih problema iako ih onda nismo mogli razaznati. On je stalno u našem dvorištu nalazio jaja zabijena u cigle (gdje ih niti jedna životinja ne bi uspjela zagurati), kasnije smo nalazili dječju robu vezanu u čvorove. Bile su to godine kad smo se jako puno svađali, nakon tih svađa iscrpljeni si obećavali da to više nećemo činiti jer se volimo i stalo nam je do naše obitelji. Svađali smo se svi u kući i mi i moji roditelji. Ponekad sam samu sebe pitala, nakon što bih izrekla neke ružne riječi - da li to netko drugi vlada mojim mozgom kad izgovaram ono što ne mislim??? Nisam to dovodila u vezu s nikakvim urocima jer u to nisam vjerovala. Danas o tome ne želim razmišljati. I nema potrebe.
Jer već dugi niz godina, otkad sudjelujemo u Svetoj misi, redovito se ispovijedamo, pričešćujemo i svakodnevno molimo, naš život je nešto sasvim drugo, više nema svađe, ali niti nikakvih jaja i čvorova. Odnio Gospodin sobom na Križu da uništi.
Kad ti dođu takvi trenuci, žarko se moli, proći će nevolje sigurno. I nemoj sumnjati, kad Gospodina nešto zatražiš (u ovom slučaju zaštitu), smatraj to riješenim, On ti je pomogao u trenutku kad zatražiš a ne kad ti ocijeniš da je djelovao. I ne zaboravi zahvaljivati. To je ono što nam svima uzmanjka - zahvala Bogu, a Bog to od nas hoće. Evo večeras sam sa Klanjanja pred Presvetim donijela jednu misao - Gospodine jedino pred Tobom sam siromašna jer jedino Tebi ne mogu platiti sve što si mi dao.

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Meni se posvijesti samo ono što je verificirano u praksi, a mogu reći da sam jako puno milosti doživjela po zagovoru svetaca. Čitajući misli Svetog Josemarie Escriva doživljavam nalete neopisive radosti. Sveci su mi uzor i njihovi me životi nadahnjuju u ljubavi prema Kristu. Ali to sam samo ja...nekom drugom je Bog odredio drugačiji put i mislim da nema smisla o tome previše raspravljati da ne bismo došli u situaciju da mi ocjenjujemo Boga i njegove nakane.

Ivana Zg glede ovih problema koji te muče prisjećam se da smo MM i ja kad smo se vjenčali imali takvih problema iako ih onda nismo mogli razaznati. On je stalno u našem dvorištu nalazio jaja zabijena u cigle (gdje ih niti jedna životinja ne bi uspjela zagurati), kasnije smo nalazili dječju robu vezanu u čvorove. Bile su to godine kad smo se jako puno svađali, nakon tih svađa iscrpljeni si obećavali da to više nećemo činiti jer se volimo i stalo nam je do naše obitelji. Svađali smo se svi u kući i mi i moji roditelji. Ponekad sam samu sebe pitala, nakon što bih izrekla neke ružne riječi - da li to netko drugi vlada mojim mozgom kad izgovaram ono što ne mislim??? Nisam to dovodila u vezu s nikakvim urocima jer u to nisam vjerovala. Danas o tome ne želim razmišljati. I nema potrebe.
Jer već dugi niz godina, otkad sudjelujemo u Svetoj misi, redovito se ispovijedamo, pričešćujemo i svakodnevno molimo, naš život je nešto sasvim drugo, više nema svađe, ali niti nikakvih jaja i čvorova. Odnio Gospodin sobom na Križu da uništi.
Kad ti dođu takvi trenuci, žarko se moli, proći će nevolje sigurno. I nemoj sumnjati, kad Gospodina nešto zatražiš (u ovom slučaju zaštitu), smatraj to riješenim, On ti je pomogao u trenutku kad zatražiš a ne kad ti ocijeniš da je djelovao. I ne zaboravi zahvaljivati. To je ono što nam svima uzmanjka - zahvala Bogu, a Bog to od nas hoće. Evo večeras sam sa Klanjanja pred Presvetim donijela jednu misao - Gospodine jedino pred Tobom sam siromašna jer jedino Tebi ne mogu platiti sve što si mi dao.

---

Hvala ,jako se bojim, jer mi se i mala beba noćima budi i po st vremena otvorenih očiju pri upaljenom svijetlu, plače, vrišti i ne prepoznaje ni mene ni muža. :cry:

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Takodjer u tu skupinu spada i Marija, ona je bila Majka Bozja, ali u Bibliji ne postoji dokaz da je ona uznesena na nebo (to je dio katolicke doktrine jer je Papa Pio X. odlucio da je sigurno ona uznesena zato sto nigdje u Bibliji ne stoji da je umrla pa je eto odlucio da ce to biti novo ucenje crkve :/ ).

To bi ukratko bilo to :)

---

Marsupilami, nije baš tako. Papa Pio XII. jest proglasio Uznesenje Marijino dogmom 1950. godine, ali kršćanski nauk poznaje taj pojam i vjerovanje još od prvih stoljeća Crkve. Istina je da o tome ništa ne piše u Bibliji, ali piše u apokrifnim tekstovima, već od 3. stoljeća (Transitus Mariae). Taj kult živi od početka kršćanstva. Još od ranih stoljeća kršćanstva veliki broj katedralnih crkava posvećen je Uznesenju Marijinu (u nas Split, Dubrovnik, Pula, Krk, Zagreb, Varaždin, Rab, Senj...).

---

Dakle Pio XII a ne X, mea culpa :oops:
Ovo sto sam boldala je meni bitno, htjela sam samo ukazati na razlike medju nasim vjerovanjima.
Meni je osobno bitno sto kaze Bozja Rijec, sve ostalo Bog nije smatrao bitnim za nase iskupljenje pa nije ni zapisano u Bibliji.
Dakle to je ono sto JA vjerujem.

S obzirom da ovo

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Kad ti dođu takvi trenuci, žarko se moli, proći će nevolje sigurno. I nemoj sumnjati, kad Gospodina nešto zatražiš (u ovom slučaju zaštitu), smatraj to riješenim, On ti je pomogao u trenutku kad zatražiš a ne kad ti ocijeniš da je djelovao. I ne zaboravi zahvaljivati. To je ono što nam svima uzmanjka - zahvala Bogu, a Bog to od nas hoće. Evo večeras sam sa Klanjanja pred Presvetim donijela jednu misao - Gospodine jedino pred Tobom sam siromašna jer jedino Tebi ne mogu platiti sve što si mi dao.

---

potpisujem svim :heart: zakljucujem da nismo mi toliko ni razliciti :*

Dakle ukratko, protestanti priznaju samo Rijec Bozju kao relevantnu dok katolici imaju visoko svecenstvo koje proucava i drevne spise, legende i predaje te cinjenice koje se pokazu vaznima uvrste u dogmu koja se uz Bibliju smatra bitnim djelom katolicke vjere.
Ja postujem te razlicitosti, svi mi imamo svoj put kojim idemo k Bogu, nije na nama da sudimo jedan drugome tko je u pravu a tko u krivu nego da si medjusobno pomazemo i ljubimo se kao sto Bog ljubi nas :love: :heart:

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Meni je osobno bitno sto kaze Bozja Rijec, sve ostalo Bog nije smatrao bitnim za nase iskupljenje pa nije ni zapisano u Bibliji.

---

e sad si me opet podsjetila na susjede :lol: . ma u biti, to je sve u redu sto ti kazes i nema tu toliko VELIKE razlike medju nama, ali oni nekako jako uskogrudno shvacaju ovo sto si ti isto sad izrekla (a sigurno mislis puno otvorenija srca :heart: ). kod njih taj "tog nema u Bibliji" dio sluzi kao opravdanje za zatvaranje vrata Raja svima koji ne vjeruju u Krista. :(

Hana_Sara, kao sto sam rekla, vjerovanja sam da cemo na Sudnji dan svi pred lice Boga, da nikome Sud nece biti odbijen.
Ako netko nije upoznao Krista za zivota, vjerovanja sam da ce mu se u casu smrti suditi po srcu i da cemo svi dobiti istu priliku za iskupljenje :* :heart:

Ni u kojem slučaju ne želim se natezati oko Uznesenja niti uopće oko vjerovanja u ovo ili ono. Dapače, ni ja ne slijedim u svemu neke stvari koje su se vjerovanjem ljudi uspostavile kao kult u katoličanstvu i mnoge od tih stvari nisu mi bitne za moju vjeru koja je usmjerena prema Bogu, a ne prema svecima. Međutim, tu je valjda ipak razlika u katoličkom i protestantskom odgoju, meni ipak nešto znači taj kult Marije koji traje dva tisućljeća. Osim toga, dodala bih i to: koji će tekstovi biti u Bibliji, a koji će biti nazvani apokrifnima odredili su ljudi, tj. Crkva. Kroz koje na Bog govori, a kroz koje ne?

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Ako netko nije upoznao Krista za zivota, vjerovanja sam da ce mu se u casu smrti suditi po srcu i da cemo svi dobiti istu priliku za iskupljenje :* :heart:

---

mislis li pod ovim "ne poznavanjem Krista" samo na one koji nekim cudnim slucajem nisu ni culi za njega i sto on predstavlja Krscanima, ili i na one koji za njega znaju, ali ne vjeruju (iz bilo kojeg razloga)?

Citiraj:

---

Trojedini Bog
Svetkovina Presvetog Trojstva-Trojedini Bog je sunce u koje nije moguće gledati tjelesnim očima, a ne možemo ga dokučiti ni očima razuma i srca. Međutim, istina je nešto drugo.
Draga braćo i sestre, u sunce ne možemo gledati, čak se ni letimično ne možemo zagledati u njega. Kad bismo to učinili, smjesta bismo oslijepili. Naše oči su preslabe za tako jaku svjetlost. Trojedini Bog je sunce u koje nije moguće gledati tjelesnim očima, a ne možemo ga dokučiti ni očima razuma i srca. Međutim, istina je nešto drugo. Svijet i stvari u njemu možemo promatrati samo na svjetlu koje – izravno ili posredno – dolazi od sunca. Bez tog svjetla ništa ne bismo vidjeli svojim otvorenim očima.

Jednako tako možemo svijet i čovjeka shvatiti jedino u svjetlu vjere u Boga koji je Trojedini. Bez tog svjetla našli bismo se pred nerješivim zagonetkama. Za Boga je prvo i osnovno to da postoji. Ja jesam koji jesam, rekao je sam o sebi. Mi također možemo reći za sebe da postojimo, ali nam je postojanje podareno od Boga. Bog je Trojedini. Ta složenica znači množinu i različitost. Trojedini Bog je živi Bog. Vjerska istina o tri osobe u jednome Bogu nema svoj izvor u čovjeku. To je objavljena istina.

Moramo biti svjesni da je ta istina našem razumu nedostupna. Kako mogu tri božanske osobe biti jedan Bog? Kako može jedna božanska narav može biti u tri božanske osobe? Takve tvrdnje mogu se prihvatiti jedino u svjetlu vjere i s vjerom.

Oholica će odmahnuti rukom i nasmiješiti se. A onaj tko malo dublje razmišlja o tome kako je svijet u svojoj raznolikosti jedinstven, kako je djelovanje mnogih stvari u svijetu tajanstveno i nedohvatno razglabanju našega razuma, zaključit će da ta raznolikost i nedohvatnost moraju imati svoju pozadinu. Moraju potjecati od Nekoga koji nije jednolično i u sebe zatvoreno biće.

To biće mora istovremeno sadržavati jednostavnost i pokretljivost, različitost i jedinstvenost. Objavljena istina o Trojedinom Bogu dolazi mu u susret i govori mu da je Bog zaista takvo biće. Zato se zemaljska kugla ponosi raznoraznim oblicima života.

Tko da nabroji sve različitosti nebrojenih vrsta, tko da pohvata neuhvatljivu rasipnost nijansi u svakom pojedincu? Kad bi Bog bio samo u jednoj osobi, on bi u nekom smislu bio uvijek jedan te isti, bio bi „okamenjen“.

A ovako trojstvo osoba u njemu stvara bogatstvo izmjenjivanja triju osobnosti. Zato ni čovjek nije uvijek onaj isti, već je svaki trenutak drukčiji, noviji, zreliji, bogatiji za nova iskustva, sposoban za nova djela, otvoren novim mogućnostima. Izmjenjivanje između triju osoba u Bogu vrši se u ljubavi, to je usrećujuće međusobno darivanje i prihvaćanje. Nije li čovjek najsretniji kad daruje i kad je darovan?

U svojoj ljudskoj jednostavnosti pripisujemo svakoj Božjoj osobi posebnu „ulogu“.Međutim, te uloge moramo sačuvati u pravilnim međusobnim odnosima. Ako s nekom od njih pretjerujemo, narušili smo njihov sklad.

Naglašavamo li Oca na štetu Sina i Duha, potkopavamo temelje svetopisamskih tvrdnji da je Bog Ljubav. Takav Bog postaje sve nedostupnijim i svojeglavim.

Pretjerano naglašavanje Sina kao glave Crkve može se pretvoriti u napast za njene predstavnike koji će na temelju toga prisvajati sebi prevelike ovlasti.

Tko je previše zagledan u Duha izlaže se opasnosti pretjeranog pozivanja na njegova nadahnuća. Ostat će zagledan u sebe, mislit će da je jedino on u pravu i neće prihvaćati mišljenja drugih.

Odnosi triju osoba u Bogu savršeno su usklađeni.Neka to bude i nama poticaj i izazov da usklađujemo svoje međusobne odnose.

Današnje evanđelje govori da je Bog ljubio svijet. Ljubio ga je tako i toliko da je dao svoga Sina Jedinorođenca! Ta ljubav je sunce. Tko se na tom suncu grije, uvijek će ga obasjavati svjetlost i bit će mu toplo.

vlč. đakon Ranko Papić

---

Milost Krista ,ljubav Oca i zajedništvo Duha
Svetkovina Presvetog Trojstva - Zahvalni što nas Bog pripušta u svoj život, što nas kao ljudsku obitelj uključuje u zajedništvo Trojstva, danas radosno slavimo Oca, Sina i Duha Svetoga.
Liturgijsko i privatno štovanje Trojstva razvilo se u Crkvi Istoka i Zapada kao vjernička reakcija na arijanizam i druge hereze koje su u brizi za isticanjem Božjeg jedinstva i jedincatosti zanijekale vjeru Crkve o jednakosti utjelovljenog Sina i Duha Svetoga s Ocem nebeskim. Na Zapadu se ova pobožnost proširila u 6. i 7. stoljeću, zatim je oko 800. godine uvedena prigodna misa u čast Presvetog Trojstva.

Rimski pape ipak su stoljećima odbijali uvesti posebnu svetkovinu Trojstva zato što Crkva sve svoje liturgijske čine počinje u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, što je u svoj časoslov i liturgiju uvela doksologiju: "Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome..."Konačno je papa Ivan XXII. za vrijeme avignonskog sužanjstva uveo 1334. ovu svetkovinu za cijelu Crkvu.

Saborska liturgijska reforma donijela je nova čitanja za tri liturgijske godine na ovu svetkovinu. Iz njih više doživljavamo uključenost vjernika u život Oca, Sina i Duha Svetoga. Tako na liturgiji doživljajno spoznajemo da je Trojstvo otajstvo spasenja, a ne suha knjiška dogma o jednoj naravi u tri božanske osobe. U ovoj liturgijskoj godini imamo čitanja koja nam predstavljaju Boga trojstvenog i jedincatog kao naklonjenog saveznika koji je milosrdan i vjeran u odnosu na ljude. Iako u liturgijskoj godini A nedjeljama čitamo iz Matejeva evanđelja, na ovu svetkovinu u godini A imamo za evanđelje dio Isusova razgovora s Nikodemom. Bog tako ljubi svijet da mu šalje svoga Sina.

U zbornoj molitvi ističemo vjeru da je Bog Otac poslao na svijet svoga Sina, Riječ istine, i Duha posvetitelja. Svrha tog slanja je: "... da ljudima objaviš tajnu svoga života". Objavljujući nam što je s obzirom na nas, Bog nam je odškrinuo vrata za pogled u njegovu otajstvenu nutrinu, objavio nam je nešto i o samom sebi. Zahvalni što nas Bog pripušta u svoj život, što nas kao ljudsku obitelj uključuje u zajedništvo Trojstva, danas radosno slavimo Oca, Sina i Duha Svetoga.



Bog milosrdni, milostivi i vjerni putuje sa svojim narodom (Izl 34, 4-9)

Ovaj odlomak dio je izvještaja o obnovi Saveza s Bogom pod Sinajem. Knjiga Izlaska prikazuje kako su Izraelci nakon odlaska iz Egipta došli pod svetu goru. Dok je Mojsije kroz 40 dana boravio na brdu objave, narod je sebi napravio zlatno tele. Dobivši od Boga obavijest da su njegovi sunarodnjaci počinili grijeh idolopoklonstva, Mojsije se požurio u tabor, razbio dobivene ploče Saveza, spalio idol na vatri i naredio strogu pokoru za cijeli narod. Uvidjevši da su teško sagriješili, sunarodnjaci su ga zamolili da ih zagovara pred Bogom. On se ponovo popeo na Sinaj te u ime grešnih sunarodnjaka molio od Boga oproštenje i izrekao prošnju da Jahve i dalje s njima putuje pustinjom i tuđim područjem do ulaska u obećanu zemlju.

Mojsije zove Boga imenom: "Jahve, Gospodin!" Prije mu se on objavio kao onaj koji jest (usp. Izl 3, 14s1). Jahve je ne samo čisti i apsolutni bitak, nasuprot ljudima i događajima koji dolaze i prolaze. On jest u smislu da je tu, da pomaže. Podsjećajući Boga na ime koje je sam objavio svome narodu, Mojsije moli: "Pođi s nama... primi nas za svoju baštinu" (r. 9). Između zaziva Božjeg imena i ove prošnje jest novo Božje očitovanje: "Gospodin! Gospodin! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću" (r. 6). To su saveznička svojstva Božja. U ono vrijeme saveze su sklapali bračni drugovi na početku braka, trgovci, prijatelji, plemena i države. Pisali su se dokumenti o sklapanju saveza. U njima su saveznici obećavali jedni drugima vjernost i pristajali na kaznu koja čeka prekršitelja.

Ovim podsjećanjem na svoje savezničko milosrđe, ljubav i vjernost (hebrejski hesed i emeth) Bog najavljuje da oprašta svomu narodu te da ostaje i dalje saveznički zaštitnik svoga putujućeg naroda. Izraelci znaju da ne mogu doći u zemlju obećanja bez posebne Božje prisutnosti, da ne mogu opstati kao narod, vjernički narod.

Iz ovog čitanja izlazi da je Bog najprije saveznik zajednice, da putuje sa zajednicom, štiti zajednicu. Preko zajednice štiti i pojedinca. Doživljavamo li Boga kao milosrdnog, vjernog, punog ljubavi - prema zajednici?



Bog ljubavi i mira bit će s vama (2 Kor 13, 11-13)

Ovo je završni odlomak Druge Korinćanima u kojoj je Pavao branio svoj napadnuti apostolski autoritet te poticao vjernike na izmirenje međusobno i s Bogom. U završnom odlomku još jednom sažima poruku cijele poslanice.

"Radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte!" (r. 11). Za "radujte se" stoji u grčkom izvorniku imperativ prezenta kojim Apostol zapovijeda nastavak stanja u kakvom Korinćani već jesu. Unatoč određenom stupnju posvađanosti te unatoč nevoljama življenja u svijetu, oni su vjernički radosni. U takvoj - vjerničkoj, pobožnoj radosti trebaju ustrajati. Osobito je Poslanica Filipljanima poziv na vjerničku radost unutar crkvene zajednice i u svijetu. Takva radost traži da vjernici jedni druge usavršuju i tješe. To čine kad se međusobno pomažu u dobru i u podnošenju zla, kad vide vremenite i duhovne nevolje bližnjih te im zbiljski pomažu. Radost se postiže i slogom te čuvanjem mira u obiteljima, u Crkvi, u građanskom društvu.

Ako tako budemo postupali, "Bog ljubavi i mira bit će uvijek s nama" (r. 11). Bog je sama ljubav i mir u sebi. Tu ljubav i mir prenosi na ljude, jer ljubi i smiruje.

"Sveti cjelov" kojim vjernici trebaju jedni druge pozdraviti prilikom čitanja Apostolove poslanice na bogoslužju spominje se i u drugim Pavlovim poslanicama (usp. Rim 16, 16; 1 Sol 5, 26; 1 Kor 16, 20). To je znak spremnosti na međusobno opraštanje zato što Božje oproštenje trebamo. Znak zajedništva i međusobnog prihvaćanja. U obnovljenoj liturgiji dajemo takav znak jedni drugima pred pričest u misi, jer se ne želimo pričestiti tijelom Kristovim prije nego zamolimo braću i sestre za oproštenje.

Milost je u SZ i NZ savezničko svojstvo Božje. Ljubav također, a isto tako i zajedništvo. Želeći vjernicima milost Kristovu, ljubav Očevu i zajedništvo Duhovo Pavao nam objavljuje da je Bog s nama kao svojim putujućim narodom. I to Bog kao samilosni Sin, ljubeći Otac i zajedničarski Duh. "Zajedništvo Duha" jest i Crkva koju Duh sabire i povezuje. To je Pavlova duhovna dimenzija nauka o Trojstvu.



Sin Jedinorođenac - trajni znak ljubavi Očeve (Iv 3, 16-18)

Ovaj odlomak dio je Isusova razgovora s Nikodemom u Jeruzalemu. O svojoj prvoj Pashi u svetom gradu tijekom mesijanskog djelovanja (usp. Iv 2, 13). Isus je primio na noćni razgovor "uglednog Židova Nikodema" (Iv 3, 1-2). Krovovi palestinskih kuća u ono doba (i danas) bili su ravni. Ozbiljni razgovori vodili su se na krovu. Kao sljedbenik farizejske teološke struje Nikodem nije mogao prihvatiti Isusov poziv na obraćenje radi nastupa kraljevstva Božjeg, a s druge strane priznavao je da znamenja što ih Isus čini svakako potvrđuju Božju prisutnost u Isusovim riječima i djelima. Farizeji su naime naučavali da kraljevstvo Božje vjernici zaslužuju svojim dobrim djelima i vršenjem Božjih zapovijedi, a Isus je tvrdio da je kraljevstvo Božji dar kojemu se ljudi trebaju ponizno otvoriti.

U dijelu razgovora koji prethodi našem odlomku Isus je istaknuo potrebu preporoda iz vode i Duha za ulazak u Kraljevstvo (usp. 3, 4-13). Zatim se predstavio kao Sin Čovječji koji "ima biti uzdignut", tj. proslavljen po nasilnoj smrti, te uskrišen u skladu s Božjim planom o Sluzi Patniku. Tko bude vjerovao u Sina tako "uzdignutog", imat će život vječni.

U našem današnjem odlomku Isus objavljuje - nekoć Nikodemu i nama danas - da je on Sin Jedinorođenac, poslan u svijet kao trajni znak Očeve ljubavi prema svima ljudima. Tko vjernički prihvaća ljubav Očevu dostupnu u Sinu, ne srlja u vječnu propast, nego već sada ima život vječni. U r. 17 naglašeno je da Bog ne uživa u kažnjavanju i osuđivanju grešnika. Šalje Sina da bi se svijet po njemu spašavao. Prvi stupanj spašenosti jest vjerničko i učeničko pristajanje uz Očeva Jedinorođenca, vjera u utjelovljenog Sina Božjega. Tko vjeruje, već sada je izbavljen od buduće eshatonske osude. Tko svojom krivnjom ne vjeruje, već sada je osuđen. "Vjerovati u ime jedinorođenoga Sina Božjega" znači životno se oslanjati na Isusa kao Sina Božjega, u njemu gledati životni put koji vodi u vječnu istinu (usp. Iv 14, 6).

Iz Isusova razgovora s Nikodemom uočimo Isusovu spremnost da razgovara s jednim ustrašenim čovjekom, koji se bojao javno pristupiti sa svojim zanimanjem za Isusa. U vremenu kad se mnogi vraćaju Crkvi svoga djetinjstva, a prije su se bojali javno dolaziti na vjerničke skupove, trebali bismo takve povratnike dočekivati s ljubavlju te im ulijevati snagu da se uključe među nas. Ne bismo svojim ruganjem ili osornošću u njima smjeli slomiti hrabrost da pristupe među vjernike praktikante.

Ovaj Isusov razgovor s Nikodemom potiče nas također na ispravljanje krive slike o Bogu. Kao što je u Nikodemovo vrijeme Bog ljubio svijet, tako ga i danas ljubi. Ne uživa u rušenju i kažnjavanju, ne raduje se ljudskim nevoljama i paklenim kaznama. Kakva je naša slika o Bogu? Doživljavamo li Boga više kao strogog suca ili kao dobrog Oca? Za nas, ali i za druge. Iz ovog odlomka, nadalje, učimo i kakav je Bog u sebi. Ako je Isus proglasio sebe Jedinorođenim Sinom Božjim, koji je poslan u svijet za znak Očeve ljubavi, onda su on i Otac jedno. Takav Isusov govor o Ocu omogućio je Crkvi da tijekom stoljeća dorekne svoju vjeru o bitnoj jednakosti Oca, Sina i Duha Svetoga.

KTA/KNI

Citiraj:

---

Trojedini Bog
Svetkovina Presvetog Trojstva-Trojedini Bog je sunce u koje nije moguće gledati tjelesnim očima, a ne možemo ga dokučiti ni očima razuma i srca. Međutim, istina je nešto drugo.
Draga braćo i sestre, u sunce ne možemo gledati, čak se ni letimično ne možemo zagledati u njega. Kad bismo to učinili, smjesta bismo oslijepili. Naše oči su preslabe za tako jaku svjetlost. Trojedini Bog je sunce u koje nije moguće gledati tjelesnim očima, a ne možemo ga dokučiti ni očima razuma i srca. Međutim, istina je nešto drugo. Svijet i stvari u njemu možemo promatrati samo na svjetlu koje – izravno ili posredno – dolazi od sunca. Bez tog svjetla ništa ne bismo vidjeli svojim otvorenim očima.

Jednako tako možemo svijet i čovjeka shvatiti jedino u svjetlu vjere u Boga koji je Trojedini. Bez tog svjetla našli bismo se pred nerješivim zagonetkama. Za Boga je prvo i osnovno to da postoji. Ja jesam koji jesam, rekao je sam o sebi. Mi također možemo reći za sebe da postojimo, ali nam je postojanje podareno od Boga. Bog je Trojedini. Ta složenica znači množinu i različitost. Trojedini Bog je živi Bog. Vjerska istina o tri osobe u jednome Bogu nema svoj izvor u čovjeku. To je objavljena istina.

Moramo biti svjesni da je ta istina našem razumu nedostupna. Kako mogu tri božanske osobe biti jedan Bog? Kako može jedna božanska narav može biti u tri božanske osobe? Takve tvrdnje mogu se prihvatiti jedino u svjetlu vjere i s vjerom.

Oholica će odmahnuti rukom i nasmiješiti se. A onaj tko malo dublje razmišlja o tome kako je svijet u svojoj raznolikosti jedinstven, kako je djelovanje mnogih stvari u svijetu tajanstveno i nedohvatno razglabanju našega razuma, zaključit će da ta raznolikost i nedohvatnost moraju imati svoju pozadinu. Moraju potjecati od Nekoga koji nije jednolično i u sebe zatvoreno biće.

To biće mora istovremeno sadržavati jednostavnost i pokretljivost, različitost i jedinstvenost. Objavljena istina o Trojedinom Bogu dolazi mu u susret i govori mu da je Bog zaista takvo biće. Zato se zemaljska kugla ponosi raznoraznim oblicima života.

Tko da nabroji sve različitosti nebrojenih vrsta, tko da pohvata neuhvatljivu rasipnost nijansi u svakom pojedincu? Kad bi Bog bio samo u jednoj osobi, on bi u nekom smislu bio uvijek jedan te isti, bio bi „okamenjen“.

A ovako trojstvo osoba u njemu stvara bogatstvo izmjenjivanja triju osobnosti. Zato ni čovjek nije uvijek onaj isti, već je svaki trenutak drukčiji, noviji, zreliji, bogatiji za nova iskustva, sposoban za nova djela, otvoren novim mogućnostima. Izmjenjivanje između triju osoba u Bogu vrši se u ljubavi, to je usrećujuće međusobno darivanje i prihvaćanje. Nije li čovjek najsretniji kad daruje i kad je darovan?

U svojoj ljudskoj jednostavnosti pripisujemo svakoj Božjoj osobi posebnu „ulogu“.Međutim, te uloge moramo sačuvati u pravilnim međusobnim odnosima. Ako s nekom od njih pretjerujemo, narušili smo njihov sklad.

Naglašavamo li Oca na štetu Sina i Duha, potkopavamo temelje svetopisamskih tvrdnji da je Bog Ljubav. Takav Bog postaje sve nedostupnijim i svojeglavim.

Pretjerano naglašavanje Sina kao glave Crkve može se pretvoriti u napast za njene predstavnike koji će na temelju toga prisvajati sebi prevelike ovlasti.

Tko je previše zagledan u Duha izlaže se opasnosti pretjeranog pozivanja na njegova nadahnuća. Ostat će zagledan u sebe, mislit će da je jedino on u pravu i neće prihvaćati mišljenja drugih.

Odnosi triju osoba u Bogu savršeno su usklađeni.Neka to bude i nama poticaj i izazov da usklađujemo svoje međusobne odnose.

Današnje evanđelje govori da je Bog ljubio svijet. Ljubio ga je tako i toliko da je dao svoga Sina Jedinorođenca! Ta ljubav je sunce. Tko se na tom suncu grije, uvijek će ga obasjavati svjetlost i bit će mu toplo.

vlč. đakon Ranko Papić

---

Milost Krista ,ljubav Oca i zajedništvo Duha
Svetkovina Presvetog Trojstva - Zahvalni što nas Bog pripušta u svoj život, što nas kao ljudsku obitelj uključuje u zajedništvo Trojstva, danas radosno slavimo Oca, Sina i Duha Svetoga.
Liturgijsko i privatno štovanje Trojstva razvilo se u Crkvi Istoka i Zapada kao vjernička reakcija na arijanizam i druge hereze koje su u brizi za isticanjem Božjeg jedinstva i jedincatosti zanijekale vjeru Crkve o jednakosti utjelovljenog Sina i Duha Svetoga s Ocem nebeskim. Na Zapadu se ova pobožnost proširila u 6. i 7. stoljeću, zatim je oko 800. godine uvedena prigodna misa u čast Presvetog Trojstva.

Rimski pape ipak su stoljećima odbijali uvesti posebnu svetkovinu Trojstva zato što Crkva sve svoje liturgijske čine počinje u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, što je u svoj časoslov i liturgiju uvela doksologiju: "Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome..."Konačno je papa Ivan XXII. za vrijeme avignonskog sužanjstva uveo 1334. ovu svetkovinu za cijelu Crkvu.

Saborska liturgijska reforma donijela je nova čitanja za tri liturgijske godine na ovu svetkovinu. Iz njih više doživljavamo uključenost vjernika u život Oca, Sina i Duha Svetoga. Tako na liturgiji doživljajno spoznajemo da je Trojstvo otajstvo spasenja, a ne suha knjiška dogma o jednoj naravi u tri božanske osobe. U ovoj liturgijskoj godini imamo čitanja koja nam predstavljaju Boga trojstvenog i jedincatog kao naklonjenog saveznika koji je milosrdan i vjeran u odnosu na ljude. Iako u liturgijskoj godini A nedjeljama čitamo iz Matejeva evanđelja, na ovu svetkovinu u godini A imamo za evanđelje dio Isusova razgovora s Nikodemom. Bog tako ljubi svijet da mu šalje svoga Sina.

U zbornoj molitvi ističemo vjeru da je Bog Otac poslao na svijet svoga Sina, Riječ istine, i Duha posvetitelja. Svrha tog slanja je: "... da ljudima objaviš tajnu svoga života". Objavljujući nam što je s obzirom na nas, Bog nam je odškrinuo vrata za pogled u njegovu otajstvenu nutrinu, objavio nam je nešto i o samom sebi. Zahvalni što nas Bog pripušta u svoj život, što nas kao ljudsku obitelj uključuje u zajedništvo Trojstva, danas radosno slavimo Oca, Sina i Duha Svetoga.



Bog milosrdni, milostivi i vjerni putuje sa svojim narodom (Izl 34, 4-9)

Ovaj odlomak dio je izvještaja o obnovi Saveza s Bogom pod Sinajem. Knjiga Izlaska prikazuje kako su Izraelci nakon odlaska iz Egipta došli pod svetu goru. Dok je Mojsije kroz 40 dana boravio na brdu objave, narod je sebi napravio zlatno tele. Dobivši od Boga obavijest da su njegovi sunarodnjaci počinili grijeh idolopoklonstva, Mojsije se požurio u tabor, razbio dobivene ploče Saveza, spalio idol na vatri i naredio strogu pokoru za cijeli narod. Uvidjevši da su teško sagriješili, sunarodnjaci su ga zamolili da ih zagovara pred Bogom. On se ponovo popeo na Sinaj te u ime grešnih sunarodnjaka molio od Boga oproštenje i izrekao prošnju da Jahve i dalje s njima putuje pustinjom i tuđim područjem do ulaska u obećanu zemlju.

Mojsije zove Boga imenom: "Jahve, Gospodin!" Prije mu se on objavio kao onaj koji jest (usp. Izl 3, 14s1). Jahve je ne samo čisti i apsolutni bitak, nasuprot ljudima i događajima koji dolaze i prolaze. On jest u smislu da je tu, da pomaže. Podsjećajući Boga na ime koje je sam objavio svome narodu, Mojsije moli: "Pođi s nama... primi nas za svoju baštinu" (r. 9). Između zaziva Božjeg imena i ove prošnje jest novo Božje očitovanje: "Gospodin! Gospodin! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću" (r. 6). To su saveznička svojstva Božja. U ono vrijeme saveze su sklapali bračni drugovi na početku braka, trgovci, prijatelji, plemena i države. Pisali su se dokumenti o sklapanju saveza. U njima su saveznici obećavali jedni drugima vjernost i pristajali na kaznu koja čeka prekršitelja.

Ovim podsjećanjem na svoje savezničko milosrđe, ljubav i vjernost (hebrejski hesed i emeth) Bog najavljuje da oprašta svomu narodu te da ostaje i dalje saveznički zaštitnik svoga putujućeg naroda. Izraelci znaju da ne mogu doći u zemlju obećanja bez posebne Božje prisutnosti, da ne mogu opstati kao narod, vjernički narod.

Iz ovog čitanja izlazi da je Bog najprije saveznik zajednice, da putuje sa zajednicom, štiti zajednicu. Preko zajednice štiti i pojedinca. Doživljavamo li Boga kao milosrdnog, vjernog, punog ljubavi - prema zajednici?



Bog ljubavi i mira bit će s vama (2 Kor 13, 11-13)

Ovo je završni odlomak Druge Korinćanima u kojoj je Pavao branio svoj napadnuti apostolski autoritet te poticao vjernike na izmirenje međusobno i s Bogom. U završnom odlomku još jednom sažima poruku cijele poslanice.

"Radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte!" (r. 11). Za "radujte se" stoji u grčkom izvorniku imperativ prezenta kojim Apostol zapovijeda nastavak stanja u kakvom Korinćani već jesu. Unatoč određenom stupnju posvađanosti te unatoč nevoljama življenja u svijetu, oni su vjernički radosni. U takvoj - vjerničkoj, pobožnoj radosti trebaju ustrajati. Osobito je Poslanica Filipljanima poziv na vjerničku radost unutar crkvene zajednice i u svijetu. Takva radost traži da vjernici jedni druge usavršuju i tješe. To čine kad se međusobno pomažu u dobru i u podnošenju zla, kad vide vremenite i duhovne nevolje bližnjih te im zbiljski pomažu. Radost se postiže i slogom te čuvanjem mira u obiteljima, u Crkvi, u građanskom društvu.

Ako tako budemo postupali, "Bog ljubavi i mira bit će uvijek s nama" (r. 11). Bog je sama ljubav i mir u sebi. Tu ljubav i mir prenosi na ljude, jer ljubi i smiruje.

"Sveti cjelov" kojim vjernici trebaju jedni druge pozdraviti prilikom čitanja Apostolove poslanice na bogoslužju spominje se i u drugim Pavlovim poslanicama (usp. Rim 16, 16; 1 Sol 5, 26; 1 Kor 16, 20). To je znak spremnosti na međusobno opraštanje zato što Božje oproštenje trebamo. Znak zajedništva i međusobnog prihvaćanja. U obnovljenoj liturgiji dajemo takav znak jedni drugima pred pričest u misi, jer se ne želimo pričestiti tijelom Kristovim prije nego zamolimo braću i sestre za oproštenje.

Milost je u SZ i NZ savezničko svojstvo Božje. Ljubav također, a isto tako i zajedništvo. Želeći vjernicima milost Kristovu, ljubav Očevu i zajedništvo Duhovo Pavao nam objavljuje da je Bog s nama kao svojim putujućim narodom. I to Bog kao samilosni Sin, ljubeći Otac i zajedničarski Duh. "Zajedništvo Duha" jest i Crkva koju Duh sabire i povezuje. To je Pavlova duhovna dimenzija nauka o Trojstvu.



Sin Jedinorođenac - trajni znak ljubavi Očeve (Iv 3, 16-18)

Ovaj odlomak dio je Isusova razgovora s Nikodemom u Jeruzalemu. O svojoj prvoj Pashi u svetom gradu tijekom mesijanskog djelovanja (usp. Iv 2, 13). Isus je primio na noćni razgovor "uglednog Židova Nikodema" (Iv 3, 1-2). Krovovi palestinskih kuća u ono doba (i danas) bili su ravni. Ozbiljni razgovori vodili su se na krovu. Kao sljedbenik farizejske teološke struje Nikodem nije mogao prihvatiti Isusov poziv na obraćenje radi nastupa kraljevstva Božjeg, a s druge strane priznavao je da znamenja što ih Isus čini svakako potvrđuju Božju prisutnost u Isusovim riječima i djelima. Farizeji su naime naučavali da kraljevstvo Božje vjernici zaslužuju svojim dobrim djelima i vršenjem Božjih zapovijedi, a Isus je tvrdio da je kraljevstvo Božji dar kojemu se ljudi trebaju ponizno otvoriti.

U dijelu razgovora koji prethodi našem odlomku Isus je istaknuo potrebu preporoda iz vode i Duha za ulazak u Kraljevstvo (usp. 3, 4-13). Zatim se predstavio kao Sin Čovječji koji "ima biti uzdignut", tj. proslavljen po nasilnoj smrti, te uskrišen u skladu s Božjim planom o Sluzi Patniku. Tko bude vjerovao u Sina tako "uzdignutog", imat će život vječni.

U našem današnjem odlomku Isus objavljuje - nekoć Nikodemu i nama danas - da je on Sin Jedinorođenac, poslan u svijet kao trajni znak Očeve ljubavi prema svima ljudima. Tko vjernički prihvaća ljubav Očevu dostupnu u Sinu, ne srlja u vječnu propast, nego već sada ima život vječni. U r. 17 naglašeno je da Bog ne uživa u kažnjavanju i osuđivanju grešnika. Šalje Sina da bi se svijet po njemu spašavao. Prvi stupanj spašenosti jest vjerničko i učeničko pristajanje uz Očeva Jedinorođenca, vjera u utjelovljenog Sina Božjega. Tko vjeruje, već sada je izbavljen od buduće eshatonske osude. Tko svojom krivnjom ne vjeruje, već sada je osuđen. "Vjerovati u ime jedinorođenoga Sina Božjega" znači životno se oslanjati na Isusa kao Sina Božjega, u njemu gledati životni put koji vodi u vječnu istinu (usp. Iv 14, 6).

Iz Isusova razgovora s Nikodemom uočimo Isusovu spremnost da razgovara s jednim ustrašenim čovjekom, koji se bojao javno pristupiti sa svojim zanimanjem za Isusa. U vremenu kad se mnogi vraćaju Crkvi svoga djetinjstva, a prije su se bojali javno dolaziti na vjerničke skupove, trebali bismo takve povratnike dočekivati s ljubavlju te im ulijevati snagu da se uključe među nas. Ne bismo svojim ruganjem ili osornošću u njima smjeli slomiti hrabrost da pristupe među vjernike praktikante.

Ovaj Isusov razgovor s Nikodemom potiče nas također na ispravljanje krive slike o Bogu. Kao što je u Nikodemovo vrijeme Bog ljubio svijet, tako ga i danas ljubi. Ne uživa u rušenju i kažnjavanju, ne raduje se ljudskim nevoljama i paklenim kaznama. Kakva je naša slika o Bogu? Doživljavamo li Boga više kao strogog suca ili kao dobrog Oca? Za nas, ali i za druge. Iz ovog odlomka, nadalje, učimo i kakav je Bog u sebi. Ako je Isus proglasio sebe Jedinorođenim Sinom Božjim, koji je poslan u svijet za znak Očeve ljubavi, onda su on i Otac jedno. Takav Isusov govor o Ocu omogućio je Crkvi da tijekom stoljeća dorekne svoju vjeru o bitnoj jednakosti Oca, Sina i Duha Svetoga.

KTA/KNI

Sjetimo se da su svibanj i listopad marijini mjeseci, i da tada ima najviše marijanskih pobožnosti.

Čitala sam knjigu Međugorje prvi i drugi dio jednog Američkog novinara, ne mogu se sada sjetiti kako se zove, uglavnom on je bio protestant, i ne bitno vjeruje ti li ili ne u ukazanja, zanimljiva je njegova priča, o njemu i Gospi, pričesti i kako on na kraju iz pravog protestanta prelazi na katoličanstvo i objašnjava zašto je to napravio nakon 50 godina, i koje su po njemu razlike između katolika i protestanata...i jako je zanimljiv taj odnos prema Mariji koji se mjenja.
Slučajno sam upoznala čovjeka na promociji druge knjige u Zg.

Jedno mi je jako čudno, bez obzira vjerovali ili ne u Marijina ukazanja širom svijeta, meni je nešto čudno ( inače ja vjerujem u njih, mada je to totalno nebitno za vjeru, i mene kao vjernika)...kako se Marija ili Isus ne ukazuji pripadnicima nekih drugih frakcija kršćanstva, ili npr. Muhamed muslimanima...itd.
Ili je meni možda nešto promaknulo???

Citiraj:

---

Velika Gospa
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo)
Skoči na: orijentacija, traži

Tizian: Uznesenje MarijinoVelika Gospa je dan svetkovine uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj dan je i državni blagdan.


Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo, dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo, proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. Mnogi crkveni oci i sveci poput sv. Bernarda, sv. Antuna Padovanskoga i dr., kroz stoljeća su razmatrali i pisali o Marijinu uznesenju na nebo.

Blagdan se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. Održavaju se procesije i festivali. Anglikanci i luterani slave blagdan, ali bez službenog spominjanja riječi „uznesenje”.

---

Citiraj:

---

Prema Novom zavjetu, Marija (aramejski מרים Maryām "gorka"; arapski مريم (Maryam); Grčki Μαριαμ, Mariam, Μαρια, Maria) je bila majka Isusova.

Sveta Marija, Blažena Djevica Marija i Bogorodica (grčki Theotokos Θεοτόκος) su tradicionalni naslovi koje koriste katolici, pravoslavci i ostali da opišu Mariju.

Sadržaj [sakrij]
1 U Katoličkoj Crkvi
2 Odnos protestanata prema Mariji
3 U Islamu
4 Blažena Djevica Marija i Hrvati
5 Poznatija svetišta Majke Božje u Svijetu
6 Marijanski blagdani
7 Sedam Marijinih žalosti
8 Unutarnje poveznice
9 Vanjske poveznice



U Katoličkoj Crkvi [uredi]
Po nauku Katoličke crkve, Marija, koju evanđelja zovu "Isusova majka" (Iv 2,1; 19,25), prije nego je rodila svoga Sina, na poticaj Duha, proglašena je "Majkom moga Gospodina" (Lk 1,43). Doista, onaj kojeg je Marija po Duhu Svetom začela kao čovjeka i koji je uistinu postao njezin Sin po tijelu, jest vječni Očev Sin, druga Osoba presvetog Trojstva. Crkva ispovijeda, da je Marija zaista Bogorodica "Theotokos" (Vidi: Efeški sabor). Sveta Marija se štuje od najranijih dana kršćanstva, a u prilog tome govore i mnoge molitve upućene Mariji kao zagovarateljici, poput stare molitve Sub tuum iz 3. stoljeća.

Iz Evina potomstva Bog je izabrao Djevicu Mariju da bude Majka njegovog Sina. Kao "puna milosti", ona je "najodličniji plod Otkupljenja: već od prvoga časa svog začeća potpuno je očuvana od svake ljage istočnoga grijeha te je cijeloga svog života ostala slobodna od svakog osobnog grijeha (dogma o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije) pape Pija IX. iz 1850. Taj blagdan slavi se u Katoličkoj Crkvi 8. prosinca, dok se njeno rođenje slavi 8. rujna (Mala Gospa). Papa Pio XII. proglasio je 1950. dogmu, da je Blažena Djevica Marija »na kraju svoga zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena na nebo.« To se u Katoličkoj Crkvi slavi svake godine 15. kolovoza (Velika Gospa). I pravoslavci također slave taj blagdan (Velika Gospojina ili Uspenje Marijino).


Odnos protestanata prema Mariji [uredi]
Protestanti Mariju većinom vrlo poštuju, čemu u prilog govore izjave dvojice od utemeljitelja protestantizma:

Martin Luther: „Mariju nikada ne možemo dovoljno poštovati.” Mnogi evanđeoski protestanti ne osporavaju činjenicu da je Luther štovao Mariju, ali smatraju da je njegov stav protivan Bibliji.

Jean Calvin: „Ne možemo zanijekati, da je Bog Mariji iskazao najvišu čast, kada ju je izabrao za majku svojega Sina.”

S druge strane, protestanti Mariju puno manje slave od katolika, jer se boje da ne prekrše Božju zapovijed: Nemaj drugih bogova.


U Islamu [uredi]
Muslimani iskazuju Mariji posebnu čast, jer je jedina žena, kojoj je u Kuranu posvećeno cijelo poglavlje (19. sura, s naslovom Marjam / Marija). U arapskom jeziku zove se مريم (Maryam) i naziva se majkom proroka Isusa (Isa). Kuran navodi također, da je Marija bila djevica, ali islam ne pripisuje božanske osobine niti Isusu niti Mariji.


Blažena Djevica Marija i Hrvati [uredi]
Hrvati su uvijek bili veliki štovatelji Blažene Djevice Marije i njoj su se uvijek u teškim vremenima i trenutcima molili za pomoć. Zvali su je tijekom povijesti "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija odvjetnica Hrvatske) i "kraljica Hrvata". Spjevali su joj brojne pjesme koje se i danas rado pjevaju. Već kod prvih hrvatskih knezova i kraljeva isticalo se izvanredno poštovanje prema Presvetoj Bogorodici. U selu Biskupija, kod Knina, pronađen je Pralik Gospe Velikoga Zavjeta iz oko 1050. godine. Kasnije su štovanje podržavali i širili osobitom revnošću pavlini, franjevci, dominikanci, isusovci. S pavlinima je vezan razvoj Marijinih svetišta u Remetama i Mariji Bistrici. Franjevci su podigli svetišta na Trsatu, u Sinju i Iloku. Dominikanci su posredno ili neposredno uveli u hrvatske obitelji moljenje svete krunice. Isusovci su odgojili mnoge mladiće i djevojke pomoću Marijinih kongregacija. Godine 1935., zagrebački je nadbiskup Antun Bauer okrunio u Mariji Bistrici, čudotvorni kip Marijin i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Majku Božju, kraljicom Hrvata.

Popis marijanskih svetišta u Hrvatskoj:


Oltar posvećen Djevici s DjetetomAljmaš
Dragotin
Ilača
Marija Bistrica
Pojišan (Split)
Crkva Majke Božje Remetske
Sinj
Solin
Crkva Gospe Trsatske
Trški Vrh
Vepric
Voćin

Poznatija svetišta Majke Božje u Svijetu [uredi]

Gospa od GuadalupeSvetište Majke Božje u Lurdu, Francuska
Svetište Majke Božje u Fatimi, Portugal
Svetište Majke Božje u Međugorju, Bosna i Hercegovina
Svetište Majke Božje u Czestochowi, Poljska
Svetište Majke Božje u Loretu, Italija
Svetište Majke Božje u Guadalupe, Meksiko
Svetište Majke Božje u Knocku, Irska
Svetište Majke Božje u Garabandalu, Španjolska
Svetište Majke Božje u La Vangu, Vijetnam
Svetište Majke Božje u Walsinghamu, Engleska
Svetište Majke Božje u La Salettu, Francuska

Marijanski blagdani [uredi]
Velika Gospa - 15. kolovoza
Mala Gospa - 8. rujna
Blagovijest - 25. ožujka
Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije - 8. prosinca
Gospa Fatimska - 13. svibnja
Marija Bogorodica - 1. siječnja
Gospa od Anđela - 2. kolovoza
Gospa Karmelska - 16. srpnja
Gospa Snježna - 5. kolovoza
Gospa od Krunice - 7. listopada

Sedam Marijinih žalosti [uredi]
Šimunovo proročanstvo
Bijeg u Egipat
Traženje Isusa u hramu
Marija susreće Isusa na Križnom putu
Marija pod Isusovim križem
Polaganje Isusovog tijela u Marijine ruke
Isusov pogreb, Marijine suze i samoća

Madona s Djetetom, renesansni prikaz svete Marije, naslikao Filippo Lippi.
Unutarnje poveznice [uredi]
Bogorodica
Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
Gospa Fatimska
Čudotvorna medaljica
Popis marijanskih svetišta u Hrvatskoj
Popis marijanskih svetišta u svijetu
Vojska Bezgrešne

Vanjske poveznice [uredi]
Katekizam Katoličke Crkve
Devetnica Bezgrešnoj Djevici Mariji
Devetnica Gospi od Svete Krunice
Litanije Majke Božje
Zdravo Marijo
Veliča
Pozdrav Ruži otajstvenoj
Krunica
Zdravo Kraljice
Zazivi Presvetoj Djevici
Sedam Marijinih žalosti
Anđelovski pozdrav

---

Citiraj:

---

Rođena: nepoznato, vjerojatno oko 20. godine prije Krista
Preminula: vidi Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo
Slavi se u: Katoličkoj Crkvi, Pravoslavnim Crkvama, Grkokatoličkoj Crkvi, Anglikanskoj Crkvi i u nekim protestantskim denominacijama.
Glavna svetišta: vidi Popis marijanskih svetišta u svijetu
Blagdani: Sveta Marija se slavi u oko 25 dana u godini. Među najpoznatijima su Blagovijest i Velika Gospa.

---

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveta_Marija


Ispričavam se što su mi se postovi duplali nemam pojma kaj mi je s kompijutorom-poludio! :evil: