Nešto kao loša veza...

[QUOTE=zasad skulirana;2639283]naravno,da,kljucna rijec potencijalni...isto kao sto nece svi koji puse joint kasnije postati narkici i zavrsit na igli...no,odredjeni postotak ipak hoce...

Evo ovakvi argumenti meni nisu jasni, stvarno nisu. Neću nikad zapalit joint kako ne bih postao narkić. Neću nikad udarit dijete kako ne bih postao zlostavlčjač. Neću se nikad poseksat kako ne bih postao nimfoman. Neću nikad jesti slatko kako ne bih dobio šećer.
Oprosti, ali meni dođe da udarim sebe kad takve stvari pročitam. Djecu ne udaram jer ih volim, želim im dobro i vjerujem u njih, a ne kako bih ja bila suuuper mama koja nije zlostavljač. I vjerujem da i ti isto tako, i da ovakve argumente iznosiš nepromišljeno i po defaultu, i da ne misliš kako postoji veća vjerojatnost da nakon što jednom udariš dijete po guzi, možda za pet godina počenš tući remenom u podrumu svakodnevno.

Ja bi nastavila sudjelovati u raspravi no u ovakvim temama uvijek netko biva krivo shvacen...no da...mozda sam krivo procitala cijelog Juula, hahaha...sve meni ima logiku knjiga dok citam, no moj zivot nije ni knjiga ni prirucnik...neke stvari mi ostanu u pamcenju i zgodno mi ih je primjeniti, no neke ne mogu primjeniti jer nisu u skladu sa mojim temperamentom :) i volim nekad napraviti "kako mi dodje", a ne kako mi netko kaze.

Prayim i dalje temu, tj.citam :)

Pa. ali u situaciju koju si ti navela s padom Juul sigurno ne predlaže da kažeš da ga sigurno jako boli i da dođe da ga mama zagrli jer to nije ja poruka... Vjerujem da Juul misli da treba reći: Nije ništa strašno i žao mi je da si pao. I Juul se meni nekad čini i prehladan kad govori o tome da je savršeno u redu reći djetetu Neću to i to jer mi se danas ne da. Mislim ono: Nežću danas u park jer mi se ne da. Razumijem da ti želiš, ali svejedno ne idemo. ili ono sa sladoledom kad ne znam gdje objašnjava da je savršeno u redu djetetu reći Neću potrošiti svoje novce na tvoj sladoled. Kakva pretjerana osjećajnost?? Možda ja nisma dobro čitala...

E pa meni ne dodje da recem zao mi je sto si pao.... nego mi dodje da kazem ajde dizi dupe :)

Ozbiljno? A da nas dvije šetamo nakon kave i da ja padnem koliko sam duga i široka i pustim suzu?

Pa ako ti nije nista onda bi se jos dobro i nasmijala :)

I ne bi meni u suzama rekla Žao mi je da si pala, ali nije ništa strašno... Ne bi me uvjeravala da nije nitko vidio? S tobom neću ići piti, to ti je sad sigurno:P Ne znam meni stvarno iskreno dođe da kažem Žao mi je što si pao i to iskreno mislim jednako kao što i najiskrenije mislim: Želim da nestanete u krevet, jer bih malo bila na miru i tišini.

[QUOTE=casa;2639321]

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

naravno,da,kljucna rijec potencijalni...isto kao sto nece svi koji puse joint kasnije postati narkici i zavrsit na igli...no,odredjeni postotak ipak hoce...

Evo ovakvi argumenti meni nisu jasni, stvarno nisu. Neću nikad zapalit joint kako ne bih postao narkić. Neću nikad udarit dijete kako ne bih postao zlostavlčjač. Neću se nikad poseksat kako ne bih postao nimfoman. Neću nikad jesti slatko kako ne bih dobio šećer.
Oprosti, ali meni dođe da udarim sebe kad takve stvari pročitam. Djecu ne udaram jer ih volim, želim im dobro i vjerujem u njih, a ne kako bih ja bila suuuper mama koja nije zlostavljač. I vjerujem da i ti isto tako, i da ovakve argumente iznosiš nepromišljeno i po defaultu, i da ne misliš kako postoji veća vjerojatnost da nakon što jednom udariš dijete po guzi, možda za pet godina počenš tući remenom u podrumu svakodnevno.

---

Remen u podrumu svakodnevno je over-statement,ali da, nakon sto pocnes moze ti se dogodit da tome pribjegavas cesce nego sto bi htio! Samim time sto je jednom eto upalilo,to vjerujem nije sporno i potvrdili su i drugi na stranicama prije....

"Djecu ne udaram jer ih volim, želim im dobro i vjerujem u njih...." - pa tko kaze da oni koji uradaju ne vole?

Ne da mi se sad sve citirati, ali điz :facepalm: što je sve ispalo od pokušaja da objasnim primjer neke metode (koja čak i nije moja nego sam ju štreberski pokupila iz skripte). Ali to je valjda tako kad pilam.

:savršena majka koja nikad nije povikala - odbrusila - ignorirala - poželjela zadaviti - potkupila - vukla - otišla - nosila vrišteće čedo - koje će stoga postati najsavršenije biće u svemiru: :P

Citiraj:

---

S2000 prvotno napisa

E pa meni ne dodje da recem zao mi je sto si pao.... nego mi dodje da kazem ajde dizi dupe :)

---

lol
pa neka, nismo svi isti, tvoji će možda biti neki budući štajaznam maratonci npr. ono, izdržljivi :mrgreen:

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

I ne bi meni u suzama rekla Žao mi je da si pala, ali nije ništa strašno... Ne bi me uvjeravala da nije nitko vidio? S tobom neću ići piti, to ti je sad sigurno:P Ne znam meni stvarno iskreno dođe da kažem Žao mi je što si pao i to iskreno mislim jednako kao što i najiskrenije mislim: Želim da nestanete u krevet, jer bih malo bila na miru i tišini.

---

i ja bi ti se nasmijala,al prije bi te ipak utješila.

Da ja tresnem i netko me krene

tješit,još ako mi složi neku cmoljastu facu sigurno bih se nakraju i rasplakala.



Dijete ipak utješim a) ako vidim ogebotinu "dobro je,jako si hrabra,evo već ne boli više..."

b) ako nema ogrebotine i vrišti ko da glumi faul za jedanaesterac "dobro je,evo već ne boli više" bez onoga jako si hrabra...jer nije...i glumi preloše :mrgreen:

Pa valjda sam ja jednostavno netolerantna prema teoriji :Jedan joint je put u narkomaniju. Postaju li udarci naš stil života, odlučuješ svaki dan. Je li prvi put najteže? Ali, uistinu vjerujem da oni koji ne udaraju djecu kako im to ne bi posato stil roditeljstva, imaju krivu motivaciju. Jednako kao što oni koji ne piju vino, kako ne bi postali alkoholičari, ili pak oni koji ne prevare ženu kako im ne bi postalo stilom života imati ljubavnicu. Meni je to sve odlučivanje iz straha, to je sloboda od, a ne sloboda za.
Vole li svoju djecu, žele li im dobro i vjeruju li u njih uistinu ljudi koji udaraju djecu kao dio roditeljskog stila? Vjerujem da su uvjereni da ih vole, da im žele dobro i da vjeruju u njih, a da će ih udarcima osloboditi od potencijalnih ovisnosti, od neprimjerenih prijatelja, od propadanaj u školi, od ...

Pa, možeš se nasmijati ali valjda je ljudski da ti žao da je drugi pao...To ne znači da moja duša i srce trepere svaki put kad mi se dijete spotakkne, ali žao mi je da padne svaki put. Ako ništa, zato što će dramit...

"We are bestfriends. Always remember that when you fall, I'll pick you up. After I finish laughing" :lol:
No ako je ozljeda u pitanju, bit cu suosjecajna, i prema djetetu i prema odraslima :yes:

ne vjerujemo ti :mrgreen:
biti će ono - ajd molim te, šta sad, malo gipsa i vozi dalje :mrgreen:

Jednom sam se prosula po podu koliko sam duga i široka i prijateljica je bila :-o bilo mi je grozno neugodno

Al kad je prijateljica za minutu krenula sa :lol: onda i ja skupa s njom,to se pamti cijeli život.

Dica su ipak nešto drugo.

Al kad izvodi neku vratolomiju za koju je 5puta upozorena da je opasna i kad padne :roll: utješim i tada i kažem ajde opet

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Pa, možeš se nasmijati ali valjda je ljudski da ti žao da je drugi pao...To ne znači da moja duša i srce trepere svaki put kad mi se dijete spotakkne, ali žao mi je da padne svaki put. Ako ništa, zato što će dramit...

---

Ajde bar te nitko ne bi još malo po guzi. Napredak je to

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

naravno,da,kljucna rijec potencijalni...isto kao sto nece svi koji puse joint kasnije postati narkici i zavrsit na igli...no,odredjeni postotak ipak hoce...

ne,nisam dosad nijednom fizicki kaznila (ni po ruci,guzi,uhu) ali zato dreknem...ne bi trebalo ni to, znam, ali se ne mogu uvijek iskontrolirat....no,obecala sam samoj sebi da si necu nikad dozvolit da me toliko izbaci iz takta da ju ikad klepnem jer bi me bilo strah sto ce biti poslje...
ako prestane - katastrofa - eto mi razloga da to opet ponovim u trenutku slabosti u nekoj drugoj situaciji
ako ne prestane - opet katastrofa - moglo bi mi se dogodit iduci put da u nemoci udarim jos jace...

to su sve po meni legitimni strahovi, mislim da je najteze je 1vi put nesto ucinit...onda kad jednom "probijes led" kasnije ti je vjerojatnije da ces ponovit istu radnju....i zato ne mogu zamislit da razmisljam da nije tako strasno klepit 1-2x i onda da to nikad ne uradim....pa sama sam sebi unaprijed dala opravdanje...

inace,mi smo bas neki dan prosli nosenje bicikle i kacige u jednoj ruci a potezanje nje do auta u 2goj...cijela uvala se orila koliko je urlikala,ljudi su je poceli imitirat....bolje da ne kazem koja je sitnica bila trigger... sa djecjeg smo se rodjendana prosli vikend momentalno skupili doma kad je zavitljala pjat sa tortom na pod....(ja iskidala komade vilicom da moze jesti a ona zamislila to sama)

meni se pokazalo kao pravilo: sto ja mirnije ishendlam situaciju,ona ce brze izac iz tantruma....nije lose ujutro naviti budilicu kojih 15min ranije,uvijek iskalkuliram da imam vremena za ispad ili 2 a da ne zakasnim na posao...:)

---

Podebljala sam samo ključne pogreške u tvojem razmišljanju, pomiješala si debelo koncepte, a i kruške i jabuke, i naravno da nisi u pravu.

Čak niti mnoge životinje iz porodice sisavaca nisu toliko jednostavne štrikane, a kamoli čovjek, da bi ovakvi koncepti stajali. Danas više ne. A ti na njima, koliko primjećujem baziraš svoje stavove o odgoju.

Da je jedno, dva, tri , pa neka je i 10 pljus po guzici, za uho ili packa po ruci najveći grijeh i greška u odgoju djece koja je jedina koja može ostaviti nepopravljive posljedice na dječju psihu, odgoj djece bi bio marmelada.

Lijepo je bili samouvjeren u vlastitu ispravnost, ali prestaje to biti na uštrb drugih koji se bore sa istom nemani.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

lol
pa neka, nismo svi isti, tvoji će možda biti neki budući štajaznam maratonci npr. ono, izdržljivi :mrgreen:

---

Ti se možda i zahebavaš malo ovdje, ali ubola si poantu!

Ni Ray Charles ne bi bio to što je bio, a boga mi ni opstao u tom paklu, a ni preživio ga, da ga je mater gladila perom po guzici.
Da danas netko vidi takav odnos majke prema slijepom dijetetu, radili bi valjda svi, od susjeda, plavih telefona, do socijalnih služba, a meter ga je samo pripremala na ono što ga čeka u životu, hebena borba za opstanak.

A niti bi vjerojatno bilo Mozarta, da nije bilo njegovog oca, pa dok su se drugi klinci igrali i bili djeca, mali Mozart je po cijele dane vježbao za klavirom..

Tako da, pričajmo o odgoju i o tome tko je potencijalno bolji roditelj.:roll:

Ja sam isto od tih mama, čim se udari, odmah letim vidit šta je i poljubit mjesto udarca, ali isto tako mislim da bi mi djeca i preživjela i izrasla u emocionalno stabilne ljude i bez toga, dapače, možda i nešto čvršće i otpornije, a to će im za borbe koje tek njih u životu očekuju sigurno najviše trebati.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Ni Ray Charles ne bi bio to što je bio, a boga mi ni opstao u tom paklu, a ni preživio ga, da ga je mater gladila perom po guzici.
Da danas netko vidi takav odnos majke prema slijepom dijetetu, radili bi valjda svi, od susjeda, plavih telefona, do socijalnih služba, a meter ga je samo pripremala na ono što ga čeka u životu, hebena borba za opstanak.

---

I naravno da sad tu opet možemo skrenuti kolosjek i zaključiti, a što bi tek bilo sa njim da je mater njegova čitala Juula, vjerojatno bi onda sa svojim potencijalom dogurao i do nobelovca:mrgreen:

Kao i neki tu, imam doma dva vrlo razlicita karaktera :mrgreen:
Da ne duljim, prvi put kad sam njemu rekla "ne" i on stao ostala sam totalno zacudjena da je poslusao... jer njegova tri godine starija sestra u toj dobi nikad nije poslusala, a ni dobrih godinu dana nakon toga, a s njene tri je tek poceo show.

Nisam se ubila citajuci strategije i taktike, nego prvo probas lijepo, pa jos jednom, pa upozorenje/prijetnja sto ako ne poslusa i na kraju ostvaris prijetnju. Ako pita u medjuvremenu zasto - objasnis ukratko, mozda se možes i nagovoriti na promjenu plana, ali ako plan ostaje isti onda nema odstupanja. Npr kod spominjanog parka da cete doma ako se ne upristoji jer npr se ponasa totalno neprihvatljivo (divlja, uzima bez pitanja tudje stvari itd) Ok, nije neka sreca nositi bebu u nosiljci i vristecu trogodisnjakinju od 16kg istovremeno, no kad ti adrenalin skoci u nebo i imas pomracenje (a desilo se par puta) dobijes supernaravnu snagu u kojoj je i to moguce :mrgreen: Ponekad sam se pitala da li ce mladji ostati traumatiziram tim prizorima nasih svadja - on je to uvijek mirno i s zanimanjem promatrao da sam si mislila "o ne, nemoj to upijati, molim te!" - ali srecom, velim, posve drugaciji karakter.

Druga taktika je kompromis, npr ja u ne znam kojem mjesecu trudnoce, ona 16kg i nosila bi se. OK, mogu te nositi, ali malo jer si mi vec teska. I tako popne se na stolicu, ja je malo nosim i spustim. Ona sretna, ja sretna. A da sam je isla uvjeravati da ne mogu bila bi 10-min rasprava u kojoj bi se na kraju rasplakala... I stalno takvi kompromisi i dogovori, da dobije u nacelu sto zeli ali bez nekog komada koji meni smeta. I to po meni uvijek treba pokusati, ako ide.

I tako, nakon nekog vremena se naucila poslusati. Nije naravno sretna, i dalje je beskonacno tvrdoglava i zahtijeva 10x vise vremena od mladjeg koji je navodno u TT fazi no ja je jedva stignem primijetiti, ali kako sam joj puno puta objasnila, u zivotu se puno toga mora bez da to zelis, kako ja tako i ona. I drugo, iako puno manje koristeno, ponekad nesto ja zelim, ili ne zelim, i imam pravo na to, moje zelje su isto bitne - npr neda mi se sad igrati s njom, umorna sam nakon posla i zelim pol sata u miru pit kavu - to joj i kazem, i obicno dobijem svoj mir.

Ja ne kužim jednu stvar.
Kad dijete ne priča odvest ćeš ga logopedu.
Ali kad mu ne znaš prići, onda priča postaje...

...kakav Juul / kakve knjige / psihologija / radionice, kakvi bakrači
ja sam ga rodila valjda ga ja znam i odgojiti
tko poznaje moje dijete bolje od mene
nisu sva djeca ista
možeš raditi što hoćeš, tu nema pomoći
i na koncu uvijek: hoćeš mi reći da sam ja loša majka, to mi hoćeš reći, da sam ja loša majka i da si ti bolja od mene
...

Mislim da sam na kraju svakog svog posta napisala "ako ste zadovoljne s onim kako to radite, ok". Kad se već vrtimo oko gospodina J., on je prvi na prvoj stranici svoje knjige napisao "Sve ovo su samo moji prijedlozi, a ne vječne istine. Ako vam stvari funkcioniraju i zadovoljni ste kako funkcioniraju, zaboravite na ovu moju priču".

Ili se samo žalimo jedna drugoj kako su ponekad nemogući?

Ne znam za vas, ja sam ga rodila, ali nisam ga znala ni premotati ni nahraniti da nisam išla pitati ili pročitati kako. E pa ne znam ga ni odgojiti pa tražim okolo kako. Sigurno sam stoga bolja majka od vas. :roll:
Nemojte da krenem sa stvarima koje znam (mislim) da će mom djetetu u životu faliti, a u našoj kući ih neće dobiti...

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Ja ne kužim jednu stvar.
Kad dijete ne priča odvest ćeš ga logopedu.
Ali kad mu ne znaš prići, onda priča postaje...

...kakav Juul / kakve knjige / psihologija / radionice, kakvi bakrači
ja sam ga rodila valjda ga ja znam i odgojiti
tko poznaje moje dijete bolje od mene
nisu sva djeca ista
možeš raditi što hoćeš, tu nema pomoći
i na koncu uvijek: hoćeš mi reći da sam ja loša majka, to mi hoćeš reći, da sam ja loša majka i da si ti bolja od mene
...

Mislim da sam na kraju svakog svog posta napisala "ako ste zadovoljne s onim kako to radite, ok". Kad se već vrtimo oko gospodina J., on je prvi na prvoj stranici svoje knjige napisao "Sve ovo su samo moji prijedlozi, a ne vječne istine. Ako vam stvari funkcioniraju i zadovoljni ste kako funkcioniraju, zaboravite na ovu moju priču".

Ili se samo žalimo jedna drugoj kako su ponekad nemogući?

Ne znam za vas, ja sam ga rodila, ali nisam ga znala ni premotati ni nahraniti da nisam išla pitati ili pročitati kako. E pa ne znam ga ni odgojiti pa tražim okolo kako. Sigurno sam stoga bolja majka od vas. :roll:
Nemojte da krenem sa stvarima koje znam (mislim) da će mom djetetu u životu faliti, a u našoj kući ih neće dobiti...

---

Pa ja sam već rekla, nismo svi jednako kompetentni roditelji za svoju djecu, i to treba moći priznati:-)

A što se tiče mjenjanja pelena, hranjenja male bebe, pa ja sam sigurna da bi nakon par poušaja znala šta trebaš i kako, bez da si pitala ili pročitala to negdje. A to i odgoj se ipak ne može stavljati u isti koš. Stavljanje pelana i hranjenje je uvijek manje više ista, mehanička radnja.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Pa ja sam već rekla, nismo svi jednako kompetentni roditelji za svoju djecu, i to treba moći priznati:-)

---

Da ne pomisliš krivo, ovo ide mene, ne tebe :-)

Ništa nisam znala, niti imala koga pitati i sve sam naučila sama.
Nisam imala ni majku, svekrvu, internet, knjige...
Od dojenja, prematanja, dohrane i naposlijetku i odgoja.
Sve sam rješavala sama.
Slijedila sam svoje instinkte i srce i odgojila savršeno dijete.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Citiraj:

---

S2000 prvotno napisa

E pa meni ne dodje da recem zao mi je sto si pao.... nego mi dodje da kazem ajde dizi dupe :)

---

Pa jedno ne mora nužno isključiti drugo...

Najprije kažeš da ti je žao što je pao, malo tješiš, ali ako vidiš da deračina eskalira, a da za to nema pravog razloga (to je kod mog mlađeg znalo biti često - nije ga boljelo koljeno nego ponos) onda se ide na odvlačenje pažnje, a ako ni to ne upali, slijedi "diži dupe!"

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Ništa nisam znala, niti imala koga pitati i sve sam naučila sama.
Nisam imala ni majku, svekrvu, internet, knjige...
Od dojenja, prematanja, dohrane i naposlijetku i odgoja.
Sve sam rješavala sama.
Slijedila sam svoje instinkte i srce i odgojila savršeno dijete.

---

Pa ja ti vjerujem da jesi. Nadam se da će i meni poć za rukom.
Ima ona jedna stara, puno baba, kilavo dijete.

Ja sam se nebrojeno puta pravila da nisam vidjela da je dijete palo. Padne, vidim da nije strasno, i onda brze-bolje okrenem kao gledati nesto drugo. Ako misle da ih nisam vidjela, obicno se dignu i nastave dalje, a ako skuze da sam ih vidjela onda cendanje, pa boli, pa puse... :lol:

Najsmjesniji mi je bio sin dok je imao godinu dana, negdje bi se lupio, i onda kakti placuci (ne bi plakao nego tiho isao aaaaaa) dosao do mene (koja sam recimo bila u drugoj sobi) i samo gurnuo ruku/nogu/glavu da mu dam pusu. I vratio se nazad igrati...

ma nije, bubilo, pa ja mislim da većina roditelja koji su se javili na ovoj temi ne misli da im je u paketu pelena došao i paket roditeljskih vještina, u krajnjoj liniji aktivni su na roditeljskom forumu, i da krenemo u analizu postova, vidjeli bi da su svi nekad došli pitati i tražiti ideje šta da rade. I Juula su većinom čitali, pa tko kako razumio i primijenio. Al kužim šta hoćeš reći, djeca jesu različita, ali pitanje je koristimo li to nekad kao ispriku, možda baš i nisu TOLIKO različita nego mi nedovoljno uporni.
U ovoj temi ja ne vjerujem u tu puno babica kilavo dijete, nego baš "uzmi od svega što ti se čini dobro".

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Najsmjesniji mi je bio sin dok je imao godinu dana, negdje bi se lupio, i onda kakti placuci (ne bi plakao nego tiho isao aaaaaa) dosao do mene (koja sam recimo bila u drugoj sobi) i samo gurnuo ruku/nogu/glavu da mu dam pusu. I vratio se nazad igrati...

---

Htjela sam reći da ga čeka karijera u nogometu, ali u tom slučaju bi ostao ležati u sobi i vikao da dođeš s tom pusom :lol:

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

U ovoj temi ja ne vjerujem u tu puno babica kilavo dijete, nego baš "uzmi od svega što ti se čini dobro".

---

Krivo si me shvatila, ili sam sam ja nedovoljno krivo napisala, podsjetilo me ono svekrva, mama, baba, ujna, u tom smislu kilavo dijete, kad svi žive u istoj kući pa jedna viče ne nemoj vako, druga, ma moraš ovako, treća uleti sa svojim, pa kad roditelji počnu raditi, pa svaka od njih radi onako kako misli da treba, a to je obično u nekim suprotnostima sa onima drugima itd..

A uzeti od svega šta ti se čini dobro, opet dolazimo do onoga, a što je to uopće dobro za moje dijete, od kuda početi i kako znati, pa sam opet na početku da li sam dovoljno kompetentna za to ocijeniti, jer taman kad ja ocijenim da je nešto dobro za moje dijete, čujem, pročitam, da to ipak nije i onda opet dolazimo do onoga, jel bolje poznajem moje dijete ja, ili neki ekspert u području dječje pishologije i sociologije koji doduše nije vidio moju djecu, ali je neku drugu sličnu mojoj, pa onda opet, imam problem sa ladicama, smatram da je svako dijete i čovjek indiviuda za sebe, pa onda kad još uključim različite okolnosti, socijalne miljee itd... u kojima moje dijete raste i živi od te neke druge slične djece iz knjige...i tako, lagano da poludiš i u konačnici se ipak oslonim upravo na to, na srce i instikte, što će opet netko nazvati ljenošću, a netko opet ne, i tako lijepo u nedogled..

Iskreno, ja uopće nemam vremena razmišljati o svom roditeljstvu.
Sretna sam kad ih uspijem sve najesti, napiti i dan završi bez većih incidentnih situacija.
Uopće se ne zamaram kojom metodom su strpani u krevet, glavno da šute i spavaju.

bubilo, u zadnja dva posta si nekako ljuta :mrgreen: i nije mi jasno zašto si se ti našla prozvana. :?:
svatko svoja iskustva opisuje.
ono što se meni osobno čini, suma sumarum, da ne moš pobjeć od svog karaktera kad je odgoj u pitanju.
primjerice, znaš da je za malu djecu red bitan, da je bitna rutina, da idu u isto vrijeme spavati, da u isto vrijeme jedu...
i da će na taj način biti staloženiji, mirniji, manje nervozni.
al ne ide pa ne ide :mrgreen:

tako da, sve te knjige o odgoju...niti jedna ne nudi recepte. ako ih shvaćamo kao recepte - ne valja to. služe da se mi mijenjamo. a sad, jel to moguće ili nije, pa ja mislim da je. a što se tiče juula, ja pročitala (jedina knjiga o odgoju koju sam pročitala i to radi ovog foruma, prije sedam godina je bio ovdje hit pa da znam o čemu pričaju :lool: ), fora mi je bila knjiga, i nastavila ja po svom.
no, ako te se dojme, knjige, literatura nas oblikuju, utječu na nas. nije stvar u tome da ti nakon što ju zatvoriš promijeniš svoje ponašanje prema djeci za 360 stupnjeva. onda to ionako ne valja. :-/

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

bubilo, u zadnja dva posta si nekako ljuta :mrgreen: i nije mi jasno zašto si se ti našla prozvana. :?:
svatko svoja iskustva opisuje.
ono što se meni osobno čini, suma sumarum, da ne moš pobjeć od svog karaktera kad je odgoj u pitanju.
primjerice, znaš da je za malu djecu red bitan, da je bitna rutina, da idu u isto vrijeme spavati, da u isto vrijeme jedu...
i da će na taj način biti staloženiji, mirniji, manje nervozni.
al ne ide pa ne ide :mrgreen:

tako da, sve te knjige o odgoju...niti jedna ne nudi recepte. ako ih shvaćamo kao recepte - ne valja to. služe da se mi mijenjamo. a sad, jel to moguće ili nije, pa ja mislim da je. a što se tiče juula, ja pročitala (jedina knjiga o odgoju koju sam pročitala i to radi ovog foruma, prije sedam godina je bio ovdje hit pa da znam o čemu pričaju :lool: ), fora mi je bila knjiga, i nastavila ja po svom.
no, ako te se dojme, knjige, literatura nas oblikuju, utječu na nas. nije stvar u tome da ti nakon što ju zatvoriš promijeniš svoje ponašanje prema djeci za 360 stupnjeva. onda to ionako ne valja. :-/

---

Juul - pa sve se to na kraju svodi na isto - odgojiti prvo SEBE (koliko se može), pa onda dijete... (Offt. Juul mi se čini precijenjenim, ali možda je trik u tome da sam ja njega čitala prekasno, djeca su mi već bila veća i kao i Tanči, puno toga sam otkrila i prokužila sama). Ne radi se o tome da Juul ne valja, dapače, daje odličan uvid. Radi se o tome da NI JEDNA knjiga nema rješenje za baš svaku situaciju. Nije dobro čitati samo jednu knjigu... Tko ima vremena (a često ga u ovoj fazi djetinjstva baš i nemamo) nek čita i druge autore - evo da iz glave spomenem samo neke: Brazelton, Armin Brott, Steve Bidulph, Wendy Grant, Diane Ehrensaft...

Meni je Greenspan najbolje legao (i spomenula sam njegovom knjigu u prvom odgovoru na autoričin post) jer on kaže "Vi niste problem, ali možete biti rješenje" + upute za floortime (način kako se najbolje provodi zajedničko vrijeme) su mi se pokazali najkorisnijima.

S druge strane, svaka čast čitanju, ali osvjedočila sam se da je to vrijeme s djetetom nezamjenjivo. Sva ta pusta teorija prečesto pada u vodu u svakodnevnim životnim situacijama, kad čovjek treba brzo reagirati. Svi smo mi "ugazili i razmazali" više puta. BIt stvari je prepoznati greške i ne ponavljati ih. Prilagoditi vlasitu obiteljsku dinamiku sebi i djeci. To je život. A u knjigama je (samo) teorija.

Nikad neću zaboraviti literaturu moje mladosti - Art Buchwald: Jesam li vam ikad lagao? Unutra autor opisuje što se dogodi kad odgojne metode iz literature budu primijenjene u svakodnevnom životu: "Michael, dragi, mama NE VOLI kad se biciklom zalijećeš u klavir!" Tada mi je to bilo smiješno, a kasnije sam se kao roditelj našla u sličnoj situaciji - da moram birati između ovakvog pristupa i galame u stilu "Prestani odmah, sad!" Život je mješavina jednog i drugog..... Nismo roboti. Ljudi smo. Imamo pravo na greške i propuste. Uglavnom se trudimo "popeglati" ono što nam u našem djetinjstvu nije pasalo, u tome uspijemo, ali paralelno napravimo najmanje istu količinu nekih drugih propusta. Tek za ravnotežu - da naša djeca u svojim roditeljskim godinama imaju što ispravljati, he he he... Tak to mora biti.

Ma dajte molim vas, pa šta je sad to - neki odgajaju djecu po literaturi, a neki intuitivno?
Oni koji čitaju knjige, osakaćeni su za intuitivnost? Oni koji su intuitivni, sve znaju, nikad ne konzultiraju google, Rodu, knjige itd?
Nema ničeg u sredini, sve je ili, ili?

Pa naravno da se djeca ne mogu odgajati po literaturi, odgoj je kompleksan sustav vrijednosti, dio njih smo naslijedili svojim odgojem, dio odbacili, dio pokupili sazrijevanjem, tek onda nešto čitanjem, razmjenom iskustvam glednjem drugih, zdravim razumom i rezoniranjem "ovo mi je ok, ovo nije".

Ja se, iskreno, ne sjećam previše što je Juul pisao, tog momenta dok sam čitala, sviđao mi se, u međuvremenu sam čitala i neke druge knjige, isto tako nisam toliko zapamtila da bih mogla citirati ili reći - ovo je ta teorija. Sigurno su mi se neke stvari posložile, nesvjesno ušle u koncepte koje slijedim, ali ako govorimo o intuiciji, mnoge knjige su mi samo potvrdile ono što sam i sama prethodno smatrala i osjećala. I tako je vjerujem kod većine.

Kad se roditelj osjeća izgubljenim, na kraju krajeva kad se osoba osjeća izgubljenom, literatura može pomoći, ako ništa drugo da radi time outa i preslagivanja ladica u glavi.

A o tome tko je koliko ispao savršen, psihijatri i psiholozi imali bi puno toga za reći.

inače, još je jedna stvar zanimljiva.
knjige o odgoju, primjerice na ovom forumu, se u najvećoj mjeri spominju u situacijama kad želimo da nas djeca poslušaju. kako ih natjerati da nas poslušaju. uvijek nekako na ovakvim temama izrone :mrgreen:
i onda krene "prepucavanje" - jel pregovarati il odrezati, hoće li odrasti u razmažena derišta ako pregovaramo il u frustrirane ako odrežemo.

a u principu, u odgoju djece ima toliko važnijih i bitnijih stvari od toga da su djeca - poslušna. da četverogodišnjak ode iz parka bez dreke.

e sad, nisam sigurna jel to stvarno tako il je možda to moj subjektivni dojam?

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Ma dajte molim vas, pa šta je sad to - neki odgajaju djecu po literaturi, a neki intuitivno?
Oni koji čitaju knjige, osakaćeni su za intuitivnost? Oni koji su intuitivni, sve znaju, nikad ne konzultiraju google, Rodu, knjige itd?
Nema ničeg u sredini, sve je ili, ili?

Pa naravno da se djeca ne mogu odgajati po literaturi, odgoj je kompleksan sustav vrijednosti, dio njih smo naslijedili svojim odgojem, dio odbacili, dio pokupili sazrijevanjem, tek onda nešto čitanjem, razmjenom iskustvam glednjem drugih, zdravim razumom i rezoniranjem "ovo mi je ok, ovo nije".

Ja se, iskreno, ne sjećam previše što je Juul pisao, tog momenta dok sam čitala, sviđao mi se, u međuvremenu sam čitala i neke druge knjige, isto tako nisam toliko zapamtila da bih mogla citirati ili reći - ovo je ta teorija. Sigurno su mi se neke stvari posložile, nesvjesno ušle u koncepte koje slijedim, ali ako govorimo o intuiciji, mnoge knjige su mi samo potvrdile ono što sam i sama prethodno smatrala i osjećala. I tako je vjerujem kod većine.

Kad se roditelj osjeća izgubljenim, na kraju krajeva kad se osoba osjeća izgubljenom, literatura može pomoći, ako ništa drugo da radi time outa i preslagivanja ladica u glavi.

A o tome tko je koliko ispao savršen, psihijatri i psiholozi imali bi puno toga za reći.

---

x
upravo tako.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

inače, još je jedna stvar zanimljiva.
knjige o odgoju, primjerice na ovom forumu, se u najvećoj mjeri spominju u situacijama kad želimo da nas djeca poslušaju. kako ih natjerati da nas poslušaju. uvijek nekako na ovakvim temama izrone :mrgreen:
i onda krene "prepucavanje" - jel pregovarati il odrezati, hoće li odrasti u razmažena derišta ako pregovaramo il u frustrirane ako odrežemo.

a u principu, u odgoju djece ima toliko važnijih i bitnijih stvari od toga da su djeca - poslušna. da četverogodišnjak ode iz parka bez dreke.

e sad, nisam sigurna jel to stvarno tako il je možda to moj subjektivni dojam?

---

to je i moj dojam, da na kraju pričamo o tome kako da dijete napravi ono što meni odgovara

Stvarno je tako cvijeta ;).

A ljuta sam :mrgreen:, jer sam pokušala napisati neki konkretan primjer načina razgovora koji meni pali, ono kao pomoć otvaračici teme, ili bilo kome drugome.

I ok, onda su krenule rasprave kome što pali ili ne, pa ja još malo argumentiram ovu ili onu formulaciju rečenice... i dobro, nekome se sviđa, a nekome ne, respect. Ali onda na kraju (na prošloj stranici) se pojavi na više mjesta "bacaj sve to u smeće / valjda ja sve znam / savršena-nesavršena majka". Ili sam krivo čitala? ;)

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

to je i moj dojam, da na kraju pričamo o tome kako da dijete napravi ono što meni odgovara

---

Pa nećemo valjda razgovarati o tome, kako da dijete napravi što meni ne odgovara:mrgreen:

Šalim se ja malo, u prinicpu slažem se sa Zuskom, dobro je to sažela, ko i ono ranije Marta.

Meni je dugogodišnji rad sa životinjama i literatura o životinjama općenito, pomoglo da bolje shvatim ljude. Ili lošije, kako se uzme:mrgreen:
Hoću reći, i u radu sa životinjam, konkretno sa psima, naravno da sam konzultirala i literaturu i ljude koji su tada imali puno više iskustva od mene, što ne znači da sam se slijepo baš uvijek i držala toga, nekad je bio potreban i instikt, a nekad jednostavno i životinja sama dade svoj doprinos. I naravno da sam se držala samo i isključivo svog nekog unutarnjeg osjećaja, vjerojatnost za greške bi bila veća. Rad sa životinjama je tu utoliko i teži, jer kod njih sve ide ubrzano, pa ponekad nema puno vremena za ispravljanje usvojenih obrazaca ponašanja i reagiranja, pa se i o tome mora voditi računa, pogotovo kada se radi o snažnim i krumpin životnjama koje opet kasnije rade sa ljudima i djecom (terapije recimo, psi, konji itd..zec da i hoće ne može:mrgreen:), koje ponekad i nehotično mogu povrijediti, a da to ne žele.