o, Bože...Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
zamrzit ću pola foruma.
ovakvi postovi bude u meni najniže ljudske osjećaje!
o, Bože...Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
zamrzit ću pola foruma.
ovakvi postovi bude u meni najniže ljudske osjećaje!
Mali neće više na nogomet, sad gledamo druge aktivnosti ali samo one koje su u školi (oko škole), sorry stari, jedno vrijeme će to biti pravilo. Pa kad bude mogao sam, neka ide kud god hoće.
da, lako vama iz Centra
a mi sa sela?
ja znači, moram mijenjat ili kvart, ili dijete ili aktivnost.
otkad mm studira, nisam ni taksist, neg turistički vodić pješačkih tura. i ne pati me spavanje koje mi ionako ne treba, nego što nikad nismo doma i ništa pod milim bogom ne stignem.
E, ovo je razlog zašto se mi već godinama guramo u malom stanu u Malnarovoj Republici. Nije centar, ali je sve blizu. Selo samo vikendom...Citiraj:
apricot prvotno napisa
A sad ozbiljno - tja, sve ima svoje prednosti i nedostatke. I ja sam kao i Zdenka odahnula ove godine - djeca se servisiraju sama. Sami u školu, sami iz škole, sami u glazbenu, sami na izbornu (informatika i strani jezik). Energiju čuvam za razvažanje u slanu sobu i slična mjesta. ALi sve ima svoje - kako su djeca dorasla, tako su nam roditelji ostarili, pa sad jurimo na drugu stranu.
kod nas će se djeca servisirati sama za točno 12 godina
utješno!
dajte mi štrik!
Ima i na selu aktivnosti :mrgreen:Citiraj:
apricot prvotno napisa
Preseli se :mrgreen:Citiraj:
apricot prvotno napisa
Sad se me apri zatuci
ma daj.. pa moći će ići sami prije..Citiraj:
apricot prvotno napisa
:lol:Citiraj:
seni prvotno napisa
Tješi se, ti si zato mlada mama jer imaš malo dijete... a ja stara kak god okrenula, šmrc... Baš sam neki dan rekla mužu kak mi je žao što nismo imali još koje, jer mi je napokon doprlo u glavu da je taj dio mog života za sva vremena završio.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Da se vratim na topic - ustajem relativno rano i zato jer mi je šteta prospavati ostatak života, pogotovo sad kad sam shvatila da sam debelo zagazila u drugu polovicu istog.
draga Peterlin, ja sam majka trogodišnjaka, ali u poznim godinama...
Pa da, malo dijete te čini mladom. Nije to lako (bila sam tamo nedavno) ali brzo prođe. Prebrzo...Citiraj:
apricot prvotno napisa
kakav da pripremim?Citiraj:
apricot prvotno napisa
imaš neke posebne želje za debljinu, boju, mustru?
(nakon izvještaja možda sama izaberem, bez da te pitam):mrgreen:
ako tvoja za 12 kad ce moja, onda meni treba lanac.Citiraj:
apricot prvotno napisa
i vidis kako je svijet lijep kad ga peterlin opise. mlada si majka jer ti klinac ima tri godine. ko jos pita za tvoje :mrgreen:
:lol:dobro, ja sam još daleko od dometa tvoje mržnje...Citiraj:
apricot prvotno napisa
ne samo da ih vozikamo od nemila do nedraga jer još ne mogu nigdje sami, još je i povratak po mrklom mraku, nego sad još starije dijete zadnju godinu dana nema dnevnog boravka u školi (a kuhat ne zna, nemrem vjerovat kakva su to danas djeca:-o), tako da svaku večer kuham ručak njoj za sutra jer bi pregladnila da nas čeka popodne dok se vratimo s mlađima iz vrtića.
Da ne spominjem da je taj izbor jela sužen na ono što se može upsješno pogrijati u mikrovalki.
Onaj bioritam od ifi, lijeganje do 10 i ustajanje u 6, pa to je savršenstvo, vrlo prirodno, vrlo poželjno (meni trenutno nedostižno), uživaš u ljetnom i proljetnom jutru, koje je prekrasno (zimska su ogavna, ali ko voli...), stigneš sve. No, zašto ustjanje u 5? Zar to nije za monahe?:mrgreen:Ili rudare?
Što mučiti sebe?
Meni su porodiljni dopusti bili baš lijepe pauze tijekom kojih nisam navijala sat (osim iznimno). Dijete ti je budilica i opet uspiješ otkunjati svoje.
Nemoj me mrzit, godine i godine sam ja tako skakala po gradu i čitala na klupicama. Ali, ozbiljno mislim da tvojoj djeci neće trebat baš 12 godina da se kreću gradskim prometom. Moji su pomalo počeli u 3. razredu.Citiraj:
apricot prvotno napisa
MM bi poludio kad bi se ja ustala u 6
to je njegovo vrijeme kada u gacama ispija pravu tursku kavu i ispusi jednu-dve
tek onda smijemo mi ostali iz kreveta
Treba i s aktivnostima napraviti kompromis. Naći nešto blizu doma.
I ja sam od onih kojima treba sat-dva tišine. Kojiput ulovim navečer, a srećom radim u turnusima pa uleti pokoje slobodno jutro.
Spavam najčešće od ponoći do 6, a najidealnije mi je od 23 do 6. Više od 8 sati sna čini me bolesnom.
jesu, ali iz grada u grad (mislim, sve na 500 - 600 metara od kuće)Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
mojima treba do škole i od škole sat vremena gradskim prijevozom.
autom 12 minuta
radije ću taksirati
zapravo mi i nije teško, ali kad si zamislim da bih to vrijeme mogla korisnije potrošiti
i ne bi mi ni još ranije dizanje pomoglo...
Ja sam prvo pomislila da sam se baš zezla - svako pet godina jedno dijete, pa šta nam bi da se tako potapamo čim malo uhvatimo zraka :lol:. Ali sam onda skužila da je skroz dobro. Prvo, uvijek je tu neko mali zbog kojeg sam mlada mama - kako reče Peterlin. Drugo, ti mali su preslatki i uveseljavaju nam život. Zatim, još recimo četiri godine, i ostavljamo ih sve A. na brigu, a dragi i ja navečer u život! On neće smjet u život jer će preko tjedna vrijedno učiti i rano se dizati za školu, lol!
A spavanje, s tim ne znam šta ću. Trenutno razmišljam kako ne spavati i postizati intelektualna dostignuća. Ne što me djeca bude, nego što nam je dan prekratak za sve što bismo morali i htjeli.
ja jos nisam shvatila onu seninu sfrj
da bi mi pomoglo da sam organiziranija i strukturiranija, a ne da ranije ustajem?
pa to je sve povezano
ako ranije ustanem, pozbrojim misli i organiziram se
ako ustajem tako da od trenutka kad mi je lijeva dirnula pod pa dok ne izadjem mokre kose oddoma smije proci najvise 7 minuta, cijeli dan su mi misli zapetljane i nema tog sfrj-a koji mi ih moze otpetljati
:lol:Citiraj:
ivarica prvotno napisa
:lol: "sfrj" je baš dobar eufemizam za zlokobnu "strukturiranost".
vjerujem da će lako uklizati u tipkovnice (ko i svimbanje :mrgreen:).
:lol:
Ti si u situaciji kao moja seka koja i 18-godišnjakinju taksira. Ali, mislim da ćeš se barem dijela vožnji riješit kad osjete potrebu za samostalnošću.Citiraj:
apricot prvotno napisa
sfrj, divno! Pa dakak ćeš se strukturirat ako se digneš kad svi već trče po stanu. Meni zuji u glavi od te jutarnje muvanje cijeli dan ako nemam jasan cilj i program od buđenja.
Mhm, da... Osjete i moji potrebu da budu veliki kad navečer treba ostati budan, a kad bi se ujutro trebali rano dići, onda bi bili mali i dulje spavali...Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Isto je i s ovim - htjeli bi biti veliki kad treba ići van i ostati dugo ili neznamnija voziti auto, a kad treba odguliti sve drugo, onda im tak fino paše oslanjanje na roditelje... Nemam još svoje iskustvo, ali gledam susjede kak se klinci-studenti šlepaju na njih i sve se pitam hoću li ja to uspjeti izbjeći i kako...
Samo se vi zezajte.
Ove pametne naprave su prava muka. Pisala sam s iPada (eno anchi piše u virtualnom bontonu da se to ne spominjati :sick: ) i kako mi je u pisanju komplicirano isključiti ono automatski ispravljanje (evo sad mi za ovu riječ predlaže OŠ Rab janje - pa ti vidi) nego samo prebacim na hrvatski, ako ne pazim i prebrzo pišem ispadne svašta. Kad sam prvi put slala SMS na hrvatskom sa htc-a vratio mi čovjek poruku sa tri ? Ja procitam a ono hrvatsko njemački kupus kao da je pisao netko u delirijumu.
Inače ovaj hrvatski je nekako čudno programiran. Na na onom drugom topiku čim hoću napisati brizan, automatski ispravlja na Broz???:-o
SFRJ, Broz, kakvi su to jugonostalgicarski bakraci? :lol:
Ivarica strukturiraj se navečer, a ujutro spavaj!
priznaj da si ipad kupila na nekom placu :lol:
"cigarete, cigarete.. ajpedi, ajfoni!" :lol:
:lol:
:lol: :lol: plačem od smijeha :lol:
seni, jesi vidila ovaj site: http://damnyouautocorrect.com/ :lol:
pogledala :lol:
Dakle, došli smo i do SFRJ. :lol:
No, da se malo osvrnem na tijek diskusije.
Kad bih ućerala đecu u spavanje oko osam u krevet, i budila se u šest, a da se samo najstariji sin diže ko švraka (on se diže za ić na zahod u pol sedam, budan ko puška i na mater oran, ali je već ajmo reć velik, pa on gleda svoja posla dok se ja uhodavam), mogu sve. Samo mi to dajte... velika bitka.
Nego, za razvažanje. Ja sam prekrstila s time kolikogod sam mogla. Ja ne živim v Zagrebe, ja sam na selu, i što ima moje selo, to imaju moja djeca. I svi idu skupa na to što treba, plus u našem klubu plaćamo obiteljsku članarinu i svi vježbamo, nas troje djeca i ja u istom terminu, muž sat kasnije. Isti dan kad imamo šport svi skupa, sin ima engleski. to mi je idealno. On ode, odsjedi svoje, za to vrijeme kćer i ja odemo u park, ili knjižnicu, dućan ili na banku, onda klinci dobiju užinu i idemo na sport. Dva puta tjedno, i gotovo. I to mi je zna biti tlaka, al je izdržljivo. Plus, ne idem nikam ako nema gotovanski parking pred institucijom gdje idem, ne učlanjujem nikoga u takva mjesta.
Moje selo ima čak i balet, ma sve što treba, pa se moja djeca čudom čude kad odemo na Trg ili u Centar, njima je to kao da idu u inozemstvo.
Nego, kako da čovjek usvoji ideju da je lakše kad nemaš više male djece po kući, ali da je prekrasno imati tu malu djecu i da i to ima svoju čar... iako padaš s nogu...
Za prvi dio :lol::lol::lol:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
A za drugi dio - i mene zanima... mogli bismo topic o tome.
Onaj tko to može, valjda to i radi.Citiraj:
seni prvotno napisa
Ja se navečer ugasim. Intelektualno, duhovno i tjelesno. Jedva napipam krevet.
Znam da ne mogu od sebe ništa očekivati jer ako sam dulje budna počnem osjećati fakat neke nezdrave senzacije u tijelu, sve me pika, grebe, oči me svrbe... I to počne malo poslije osam (u blagom intenzitetu, pa sve jače).
Koma.
Moj muž je noćna ptica, i moram ga uvjeriti da imamo roditeljske šihte. Ja od šest ujutro do šest navečer, on od šest navečer do šest ujutro :)
:lol: :lol: broz i sfrj, pa stvarno