Grupa za podršku - za žene koje se žele početi rano dizati - a ne ide im baš...

[Zdenka2]

Seni, kamo ti misli blude? Bit će da se nisi naspavala!

Mi smo godinama živjeli kao taksisti - bilo je trenutaka kad sam se osjećala kao servis - kad sve napraviš, za puni užitak slijedi razvažanje. To što sami idu na aktivnosti je veliko rasterećenje, dan je duži, mi smo odmorniji i imamo više vremena za sebe. Za to treba čekati da malo ponarastu i nastojati da aktivnosti budu blizu kuće. Prošle godine je M. na sve išao sam, a B. smo vodili na dramsku, no, na moje oduševljenje, ove godine je dramska sasvim slučajno preseljena u naše susjedstvo. Nema više dječjih aktivnosti!

[apricot]

Za to treba čekati da malo ponarastu i nastojati da aktivnosti budu blizu kuće. Prošle godine je M. na sve išao sam, a B. smo vodili na dramsku, no, na moje oduševljenje, ove godine je dramska sasvim slučajno preseljena u naše susjedstvo. Nema više dječjih aktivnosti!

o, Bože...
zamrzit ću pola foruma.
ovakvi postovi bude u meni najniže ljudske osjećaje!

[Nena-Jabuka]

o, Bože...
zamrzit ću pola foruma.
ovakvi postovi bude u meni najniže ljudske osjećaje!

dobro, ja sam još daleko od dometa tvoje mržnje...
ne samo da ih vozikamo od nemila do nedraga jer još ne mogu nigdje sami, još je i povratak po mrklom mraku, nego sad još starije dijete zadnju godinu dana nema dnevnog boravka u školi (a kuhat ne zna, nemrem vjerovat kakva su to danas djeca), tako da svaku večer kuham ručak njoj za sutra jer bi pregladnila da nas čeka popodne dok se vratimo s mlađima iz vrtića.
Da ne spominjem da je taj izbor jela sužen na ono što se može upsješno pogrijati u mikrovalki.

Onaj bioritam od ifi, lijeganje do 10 i ustajanje u 6, pa to je savršenstvo, vrlo prirodno, vrlo poželjno (meni trenutno nedostižno), uživaš u ljetnom i proljetnom jutru, koje je prekrasno (zimska su ogavna, ali ko voli...), stigneš sve. No, zašto ustjanje u 5? Zar to nije za monahe?Ili rudare?
Što mučiti sebe?
Meni su porodiljni dopusti bili baš lijepe pauze tijekom kojih nisam navijala sat (osim iznimno). Dijete ti je budilica i opet uspiješ otkunjati svoje.

[Zdenka2]

o, Bože...
zamrzit ću pola foruma.
ovakvi postovi bude u meni najniže ljudske osjećaje!

Nemoj me mrzit, godine i godine sam ja tako skakala po gradu i čitala na klupicama. Ali, ozbiljno mislim da tvojoj djeci neće trebat baš 12 godina da se kreću gradskim prometom. Moji su pomalo počeli u 3. razredu.

[apricot]

Moji su pomalo počeli u 3. razredu.

jesu, ali iz grada u grad (mislim, sve na 500 - 600 metara od kuće)

mojima treba do škole i od škole sat vremena gradskim prijevozom.
autom 12 minuta

radije ću taksirati

zapravo mi i nije teško, ali kad si zamislim da bih to vrijeme mogla korisnije potrošiti

i ne bi mi ni još ranije dizanje pomoglo...

[Zdenka2]

jesu, ali iz grada u grad (mislim, sve na 500 - 600 metara od kuće)

mojima treba do škole i od škole sat vremena gradskim prijevozom.
autom 12 minuta

radije ću taksirati

zapravo mi i nije teško, ali kad si zamislim da bih to vrijeme mogla korisnije potrošiti

i ne bi mi ni još ranije dizanje pomoglo...

Ti si u situaciji kao moja seka koja i 18-godišnjakinju taksira. Ali, mislim da ćeš se barem dijela vožnji riješit kad osjete potrebu za samostalnošću.

[Peterlin]

Ti si u situaciji kao moja seka koja i 18-godišnjakinju taksira. Ali, mislim da ćeš se barem dijela vožnji riješit kad osjete potrebu za samostalnošću.

Mhm, da... Osjete i moji potrebu da budu veliki kad navečer treba ostati budan, a kad bi se ujutro trebali rano dići, onda bi bili mali i dulje spavali...

Isto je i s ovim - htjeli bi biti veliki kad treba ići van i ostati dugo ili neznamnija voziti auto, a kad treba odguliti sve drugo, onda im tak fino paše oslanjanje na roditelje... Nemam još svoje iskustvo, ali gledam susjede kak se klinci-studenti šlepaju na njih i sve se pitam hoću li ja to uspjeti izbjeći i kako...

[seni]

Samo se vi zezajte.

Ove pametne naprave su prava muka. Pisala sam s iPada (eno anchi piše u virtualnom bontonu da se to ne spominjati ) i kako mi je u pisanju komplicirano isključiti ono automatski ispravljanje (evo sad mi za ovu riječ predlaže OŠ Rab janje - pa ti vidi) nego samo prebacim na hrvatski, ako ne pazim i prebrzo pišem ispadne svašta. Kad sam prvi put slala SMS na hrvatskom sa htc-a vratio mi čovjek poruku sa tri ? Ja procitam a ono hrvatsko njemački kupus kao da je pisao netko u delirijumu.

Inače ovaj hrvatski je nekako čudno programiran. Na na onom drugom topiku čim hoću napisati brizan, automatski ispravlja na Broz???
SFRJ, Broz, kakvi su to jugonostalgicarski bakraci?

[Ifigenija]

Mhm, da... Osjete i moji potrebu da budu veliki kad navečer treba ostati budan, a kad bi se ujutro trebali rano dići, onda bi bili mali i dulje spavali...

Isto je i s ovim - htjeli bi biti veliki kad treba ići van i ostati dugo ili neznamnija voziti auto, a kad treba odguliti sve drugo, onda im tak fino paše oslanjanje na roditelje... Nemam još svoje iskustvo, ali gledam susjede kak se klinci-studenti šlepaju na njih i sve se pitam hoću li ja to uspjeti izbjeći i kako...

Za prvi dio

A za drugi dio - i mene zanima... mogli bismo topic o tome.

[Zdenka2]

Mhm, da... Osjete i moji potrebu da budu veliki kad navečer treba ostati budan, a kad bi se ujutro trebali rano dići, onda bi bili mali i dulje spavali...

Isto je i s ovim - htjeli bi biti veliki kad treba ići van i ostati dugo ili neznamnija voziti auto, a kad treba odguliti sve drugo, onda im tak fino paše oslanjanje na roditelje... Nemam još svoje iskustvo, ali gledam susjede kak se klinci-studenti šlepaju na njih i sve se pitam hoću li ja to uspjeti izbjeći i kako...

Nisam mislila tako. Razumijem apricotinu i sestrinu potrebu. Sestra vozi nećakinju zato što žive "iza sedam gora", a nećakinja je maturantica vrlo zahtjevne gimnazije i ima još drugih aktivnosti tako da bi njezin dan uz putovanje nizom busova trebao trajati barem 10 sati duže.

[Ifigenija]

Dakle, došli smo i do SFRJ.


No, da se malo osvrnem na tijek diskusije.

Kad bih ućerala đecu u spavanje oko osam u krevet, i budila se u šest, a da se samo najstariji sin diže ko švraka (on se diže za ić na zahod u pol sedam, budan ko puška i na mater oran, ali je već ajmo reć velik, pa on gleda svoja posla dok se ja uhodavam), mogu sve. Samo mi to dajte... velika bitka.

Nego, za razvažanje. Ja sam prekrstila s time kolikogod sam mogla. Ja ne živim v Zagrebe, ja sam na selu, i što ima moje selo, to imaju moja djeca. I svi idu skupa na to što treba, plus u našem klubu plaćamo obiteljsku članarinu i svi vježbamo, nas troje djeca i ja u istom terminu, muž sat kasnije. Isti dan kad imamo šport svi skupa, sin ima engleski. to mi je idealno. On ode, odsjedi svoje, za to vrijeme kćer i ja odemo u park, ili knjižnicu, dućan ili na banku, onda klinci dobiju užinu i idemo na sport. Dva puta tjedno, i gotovo. I to mi je zna biti tlaka, al je izdržljivo. Plus, ne idem nikam ako nema gotovanski parking pred institucijom gdje idem, ne učlanjujem nikoga u takva mjesta.

Moje selo ima čak i balet, ma sve što treba, pa se moja djeca čudom čude kad odemo na Trg ili u Centar, njima je to kao da idu u inozemstvo.

Nego, kako da čovjek usvoji ideju da je lakše kad nemaš više male djece po kući, ali da je prekrasno imati tu malu djecu i da i to ima svoju čar... iako padaš s nogu...

[pikula]

broz i sfrj, pa stvarno