Bravo, bravo, decki. Bice imaju doma logistiku, i prioritiziraju teretanu nad obitelji. Il su (zasad) super zdravi.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Printable View
Bravo, bravo, decki. Bice imaju doma logistiku, i prioritiziraju teretanu nad obitelji. Il su (zasad) super zdravi.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Idu pjeske na 5. kat i jedu samo zob ;).
Eto, imaju vremena za investirat u to, bice zene hendlaju dom, a oni posao+prehrana+sport, a obitelj samo buci-buci na rodjendanima i tijekom go (za koji pocaste zene s nekom destinacijom), dok oni zapravo zude za pozivima jer im je obitelj dosadna.
I nisu u konfliktu, ne traze odg na forumima, nego djir "a to je takav posao", a zene taj odg prihvacaju da njih zapravo nema prihvacaju, il su rastavljeni/solo. Emotivni(ji) odnos imaju vjerojatno s svojim tajnicama koje ih 'bolje razumiju'. Seks vjer. placen, ne bi me cudilo. Ne moras rec sta sam pogodila i jesam li ista.
Il mladje zenske koje su pandan mladih zaposlenika i ne kuze da cekaju godota.
Ajme ina kaj si ti nabacala tu!??
Nemam pojma što si pogodila, s tajnicom se sigurno ne seksaju, to jedino znam jer je gospođa u godinama, a za ostalo nemam pojma :lol:.
U uredu teško, te mlade cure kod nas imaju drugi đir, bilo bi mi nevjerojatno da iti jedna od njih bude u toj priči.
Kako imaju više godina, imaju i više pozicije i veću plaću, pa jedino znam da imaju više plaćene pomoći, ali i tu su djeca veća pa se ne mogu skroz uspoređivati.
Kad sam ja došla u firmu oni su imali 40, ali tad nisam obraćala pažnju na to kako hendlaju djecu, svoje nisam imala pa mi nije ni palo na pamet ;).
Ajme ina. Možda su takvi, možda i nisu. Ovo što si napisala je karkatura i generalizacija. Koja bi to logistika trebala nekome s djecoma na fakultetu ili već možda odselili? Tetu-spremačicu ima svaka druga boljestojeća zg obitelj kojoj dođe 1-2x tjedno srediti malo, ručak obično ljudi imaju u firmi a prek vikenda si valjda mogu priuštiti restoran ako im se ne kuha. Neki ljudi jednostavno vole svoj posao i nije im težak i ne trebaju dodatnih hobija ili su pak radoholičari koji sve stižu i dosta im je 5h dnevno sna. Ne znači automatski da im je obitelj dosadna i ne žele je vidjeti. A ako su samci/razvedeni onda pogotovo stignu sve to, znam ih dosta i ne osuđujem njihove izbore i način života.
Evo ja znam žene u firmi koje rade još više od mene, pa imaju uredno troje djece idu na roditeljske (po pričama s istih :mrgreen:) itd. Nije crno/bijelo.
BB meni baš i nije jasno, jesi ti zadovoljna ili nezadovoljna što toliko radiš? Shvatila sam da voliš to što radiš, ali par postova gore si napisala da je to takav posao i toliko se radi i tebi nije problem to raditi pa mi nije jasno čemu onda ova tema.
Vratila sam se na početak teme i u prvom postu si iskazala poprilično nezadovoljstvo,promijenila nisi ništa.
Nije nikakav problem što netko voli raditi i živi za to, ali mi nije jasno, previše ti je, ali ti nije i tako voliš.
S obzirom da smo sličnih godina moram priznati da mi je takav radni tempo fascinantan. Međutim, bojim se da se u našim godinama ovakav tempo i toliko malo sna u tako dugom periodu itekako odrazi na zdravlje.
Za ovo kako i što radiš nadam se da imaš 30.000 kn plaću jer sve ispod toga meni ne bi bilo vrijedno toga i to na određeni period.
Ne bih voljela ni da MM toliko radi i da je toliko posvećen poslu jer tada sigurno ne bi imao vremena ni energije posvetiti se nama.
Svatko ima svoja zadovoljstva i ciljeve u životu. Ja volim svoj posao, a pogotovo ekipu s kojom radim, ali najveća strast i motivacija mi je obitelj i to slobodno vrijeme i slobodne vikende mi nitko ne može platiti. Nema tog novca ni motivacije zbog koje bih tako radila stalno.
Mi smo prošle godine raskinuli ugovor s jednim velikim klijentom za kojeg sam ja radila. Bio je to popriličan financijski gubitak, međutim pritisak tog klijenta, način komunikacije i upravo to da mu se bude dostupan 24h uz 10tak poziva dnevno i zapravo poslovno 'maltretiranje' naveo je mog direktora da kaže dosta i ovo nije vrijedno tog. Stao je iza mene i rekao dosta, ovo više nema smisla. Ovo što on radi nije zdravo za vas.
Ja bih za firmu trpila i dalje, ali imam direktora koji to nije dozvolio. Kad je taj klijent otišao ja sam prodisala i tek saž nakon 2 mjeseca shvatila u kojem sam grču bila. Ono doslovce sam shvatila da mi se mišići kreću opuštati.
Ono što hoću reći je da često ni sami ne shvaćamo koliko nam nešto radi štete dok nešto ne promijenimo.
Možda kad i ako jednom nešto promijeniš zapravo shvatiš da možeš i bez 12 sati rada i bez toga da radiš za troje i da ti takva vrsta adrenalina u tolikoj količini i ne treba.
Mima u srž!Citiraj:
Mima prvotno napisa
XCitiraj:
spajalica prvotno napisa
Ina ne samo ovaj,potpisujem sve tvoje postove teme. Fantasticna si!Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Mitovski e to je pravi direktor/menadzer a ne ovi samoprozvani koji zapravo uopce ne znaju menadzirat nego samo zatrpaju svoje ljude poslom pa koprcajte se petkom, svetkom, vikendima, godinama. Meni je to fuj i zbog svog samopostovanja ne bih nikada na to pristala.
Takodjer volim svoj posao, imam odlicnu ekipu, ali imam i svoju obitelj, prijatelje i hobije. Planiram jos dugo zdravo zivjeti, trenirati a ne bit oronula olupina u 50ima umirna od zivota.
BB,
Jedna dobra psihoterapija i ti bi za 2-3mj rekla bye bye takvoj firmi zauvijek i menadzmentu of course. Cisto da osvijestis neke stvari. Necu ih sad tu pisati.
Al malo se osnažiti, bilo bi super za pocetak.
Mitovski u pravu si, idem gore-dolje. Malo to volim, malo izgorim...
Ali kad krenem ovdje toliko braniti poslodavca ili branšu ili koga već... radim to jer mi uvijek zasmeta ideja da netko toliko radi samo i isključivo zato jer ga ili iskorištavaju ili su šefovi užasni ili se štedi na ljudima ili su neorganizirani... svega toga ima... ali u ovih 20 godina sam upoznala toliko ljudi koji toliko puno rade, ne samo u mojoj firmi i mojoj branši nego posvuda. I uvijek mi zasmeta kad se sve te ljude pokušava strpati u istu kantu luđaka koji ne znaju što je pravi smisao života.
Meni sigurno treba pomoć, psihoterapija, što sve ne... ali ne mogu reći “da, i svih onih drugih 50 ljudi koje sam putem upoznala” su isto takve budale koje ne vide i ne znaju drugačije, samo im netko treba reći da se probude. Ono, malo je uvredljivo.
Upravo ovo. Ne znam zbog cega je takvo radno vrijeme a priori lose. Znaci li to onda da je jedino prihvatljivo radno vrijeme od 8 pa do 5, s pauzom za rucak? U 5 izbacis stranku ili pacijenta, doslovno, i zakljucas vrata? Vjerujem da neki poslovi tako funkcioniraju i da netko stvarno zeli samo tako raditi, ali recimo ja - ne mogu.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Da radim od 8 do 5, djecu bih vidjela od 6:45 do 7:30 ujutro i od 5:30 do kad ne odu u krevet, paralelno s kuhanjem i spremanjem (ili bih morala platiti nekome da kuha i sprema i/ili cuva djecu). Djeca ne bi isla ni na jedan sport, vec bi cekala vikend za family time, ali hebi ga, uz takav tempo, vikendom bih valjda opet spremala i kuhala (ili morala nekog platiti).
I kao sto sirius kaze, meni onda puno vise odgovara da sam dostupna poslodavcu "cijeli dan" pod uvjetom da se javljam, osim kad je hitno, kad mi zivot dozvoljava. I taj dio je obavezan dio pregovora za posao: jasne granice sto je hitno, a sto nije. I pregovor o kompenzaciji je takodjer dio rasprave.
S druge strane, istina je i ovo o projektima. Ne bih radila za organizaciju u kojoj se ocekuje da svi (ili neki) rade na vise projekata i ostvaruju vise/bolje rezultate od realnih. Ali kuzim da vjerojatno, cisto zbog toga gdje jesam, imam (puno) vise mogucnosti za ovakve situacije jer je istina sto ina kaze. Mozes neko vrijeme ne raditi, a onda se vratiti u work force bez etikete "radjala je i sad je nesposobna", odnosno moze se, uz malo planiranja, prezivjeti i na jednoj placi neko vrijeme.
Kaae pa fleksibilno radno vrijeme je super stvar.
Bubilo al isto tako je uvredljivo smatrati one koji ne zele rintat cijele dane godinama da su neradnici, da ti ljudi ne vole svoj posao i ne daju se 100% na poslu.
Kuzis kako perspektiva moze bit drugacija ovisno iz kojeg kuta gledas.
Bit je u onome sto je navela sirius: da je covjek zadovoljan svojim zivotom kakav god on bio, da njemu odgovara. That's it.
Da ne trazi opravdanja u drugima, izgovore raznorazne ako pak nije zadovoljan nego da se pokrene i napravi promjene, sta god to bilo los posao, los muz, los ljubavnik :lool: malo se zezam da ne bude preteska tema.
Slazem se s Mimom, i s lili, a kod kaae ne poznajem trziste. Koji sef koji ocekuje da svi rade stalno prekovremeno, koji je to lipi poslovni model iz dickensonovog doba, a nisi korporativni pravnik u ny pa da ces 15 god tako, a onda zavrsit na nekom sveucilistu il se povuc nakesana para. Znaci, ne 3 mjeseca godisnje kad je neki peak, nego stalno. Svaka cast ovom sefu koji je itkacio klijenta. Ako su ta 3 sefa te 3 firme sama stvorila takva ocekivanja i trziste, opet su si sami krivi. Ovo nase trziste mi se cini da znam i da ne bi toleriralo flexi vrijeme na kaae nacin, to si u rh moze samo ona lilina odvjetnica priustit, znaci vlasnik firme. Ja sam ti, bubilo, isto htjela napisat sto i mima, al me bilo strah bit prva, stokholmski.
Najbolnije je zapravo suocit se s time - sjecam se i anette benning iz vrtloga zivota - i refuse to be a victim. Nisu ni meni moja suocenja uvijek dobrodosla i isto se pitam u sta sam ulupala godine :/. Al nikad nije kasno ako si stvarno zrela za promijenit, i tu se svi vracamo opet na izvor, tj na tebe. Jel to tebi tako i dalje pretezno ok, zabavlja li te i veseli li te il pretezno ipak nervira i opeterecuje, a imas osjecaj da si stuck?
Ja sam s 43 zadnji put promijenila posao, a sad sam u 59 godini. Mijenjala sam posao da se rijesim rukovodeće funkcije koja mi nije odgovarala i pogotovo se njje uklapala s mojim obiteljskim obvezama. Daklem, presjekla sam tzv karijeru koju nisam baš birala, nego sam se na tom poslu zatekla stjecajem okolnosti nakon povratka s porodiljnog... Nebitno. Zaključak mi je bio da između funkcije i struke biram struku. Nisam bila zadovoljna s tim poslom ni inače. Imala sam sreće i uspjela se vratiti na svoj stari posao nakon nekoliko godina izvan struke. Imala sam malu djecu, htjela sam više vremena s njima, trebalo je odabrati i to sam napravila. Nisam požalila.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
S druge strane, kad pogledam okruženje, nemam baš puno mogućnosti izbora posla. Firme u kojima bih mogla raditi sve su slične, odnosno bore se sa istim problemima koje diktira okruženje. Nemamo kamo uteći, samo birati manje zlo. Ja nisam nezadovoljna, iako je u zadnjih par godina bilo situacija kad sam se pitala kako dalje (reorganizacije, dvije velike u tri godine), stara znanja i dobri poslovni običaji se zanemaruju, nema baš uvijek kompetencija koje nam trebaju itd, ali eto, guramo nekako. Moj stariji sin za takve situacije govori 'dat ću sve od sebe u zadanim okolnostima'. Tako i ja radim. Trudim se koliko mogu, u ljudima s kojima radim trudim se gledati dobre strane, iako nije uvijek lako, pogotovo kad dugo pamtiš kao ja... Pamtim i bolja vremena, pa se teško mirim s nekim stvarima, ali onda pomislim da nisam sama u tom loncu. Netko će raditi i kad ja odem u mirovinu, a nadam se da će zaraditi i za mene :-)
Baš sam neki dan jako razveselila mlađeg kolegu kad sam mu iskrcala hrpu stručne literature u digitalnom i papirnatom obliku, za edukaciju pripravnika. Lepo se vidi i njima i njemu.
Da se vratim na temu... Otkad sam počela raditi, dakle 35+ godina, nikad nisam prestala pratiti oglase za posao, ne zato da nađem novi, nego da vidim imam li mala vrata ako se firmi što dogodi. Iskusili smo mi i stečaj i brojne reorganizacije, zbrinjavanja viška zaposlenih, svega je bilo. Uvijek treba imati odstupnicu i uvijek treba ažurirati CV, jer nikad se ne zna što nam nosi budućnost. Uvijek treba prihvatiti ili tražiti stručnu edukaciju, jer plaća nije jedini način na koji vam firma nadoknađuje rad. Ne može se to uvijek i svuda, ali vrijedi pokušati.
Osim toga, potpisujem sve koji su napisali da svatko o ovome treba odlučiti sam, nema prečica.
I slazem se s lili, sve je stvar perspektive, ond. sta je onda netko neradnik ako radi 8 h. Bojim se da je to narativ koji ti je usadjen.
Naravno da nije loše, ako neto zaista želi i voli raditi cijeli dan i u tome uživa pa to je njegov izbor. Vjerujem da BB ne bi otvarala ovu temu i dizala ju više puta da ju nešto ne kopka i ne smeta.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Al ajmo realno ako imaš obitelj i djecu i radiš 12h dnevno koliko vremena ostane za tu obitelj pa čak i ako imaš sve moguće spremačice i kuharice?
Sjećam se prije par godina kad je bio taj period od tih mjesec dana kad svake godine radimo prekovremeno, ali te godine smo se baš natrpali poslom i radili od do. Nakon cca 3 tjedna došla sam kući i dijete koje je tad imalo cca 4-5g mi je reklo: Mame nikad nema doma. Osjećala sam se kao da me netko tavom opalio po glavi.
Probala sam i jedno i drugo. Radila od-do, bila dostupna 24h, s laptopom išla na godišnji i po otocima hvatala signal, sjedila na plaži umjesto da se kupam jer se hitno preko telefona moralo nešto riješiti i hvala više ne bih.
Sada radim od 8-16, osim tih mjesec dana u godini kad svi moramo potegnuti i naravno ukoliko dođe do kakve frke pa svi potegnemo.
Klijenti nemaju moj privatni broj telefona, a na poslovne se iza 16 ne javljamo. Jedini koji se u to vrijeme javlja je direktor i ako je nešto hitno zove nas on. Poslovne mailove smo isto isključili da nam dolaze na privatne mobitele i koje je to olakšanje bilo. Klijenti su se na to naviknuli i zapravo tek tad shvatiš da je 99% tih poziva i mailova koji su bili nakon radnog vremena bilo nešto što je moglo i čekati.
Razumijem da postoje branše koje ne mogu tako funkcionirati i gdje moraš biti dostupan u svako doba i nedoba, ali dobar dio toga je zapravo više stvar navike nego što je nešto stvarno hitno i neodgodivo.
Gdje sam to napisala da je netko neradnik?Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ono, s onim da ti netko 1 mjesec ili 3 mjeseca ne odgovori na nešto na čemu ti trenutno radiš i pokušavaš dostići njegove rokove? A mislim da bi mogao da nije u 15.55 ispred lifta? Je l sam tu napisala da je netko neradnik? Mislim da nisam, niti to mislim.
Mislim samo da nema niti najosnovnije poslovne pristojnosti. I da se posao ne radi na takav način da nekome 3 mjeseca ne odgovaraš.
A ne radi se niti visegodisnjim prekovremenima, oni su druga strana tog novcica od 3 mjesecnog neodgovaranja na mejl i po meni su jednako nepristojni, to postavljanje svijeta 'a to je tako'. Ne znam zapravo je li se ti bojis da, ako ne radis toliko prekovremenih ne dodjes u skupinu tih koji ne odgovaraju 3 mjeseca na mail. Sve su to ekstremi.
Dostupnost 24/7 spada u domenu menadzerskih ugovora i zlatnih padobrana, al mislim da ne pricamo tome.
Joj BB dobro ina kaze to su sve ekstremi, ja nikad nisam morala srecom suradjivat s ljudima koji ne odgovaraju na mailove u roku tjedan dana a kamoli 3 mj.a gle čuda radim u toj sluzbi koju si ti tako lijepo izgeneralizirala i gore opisala. Nemoj sad da trazim post.
Zasto je tebi toliko strašno i strano da ljudi nisu na raspolaganju i ne zele raditi stalno prekovremene i to godinama i da nije jedini uzrok tome necije odbijanje posla i nevoljkost?
Eh da i slazem se s onom curkom (ne sjecam se tko) koja je napisala da mi je ispred djece, muza i obitelji zdravlje. Ono je No.1. Ne samo fzicko nego i mentalno.
Ja sam ta curka od 51 god. I sto se vise 'pomladjujem', to mi je sve vaznije, a tako je pretpostavljam ogromnoj vecini, jednostavno su bioloski limiti tu i nemam mentalno-tjelesni buffer energije da mogu imat, ko u mladim danima, vrecu za spavanje na poslu.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Nisam sigurna da imam što dodati ovdje.
Mislim da ti slijedi razgovor sa samom sobom i jos jednom suocavanje zelis li nastaviti ili je vrijeme za promjenu. Kako god bilo - sretno!
Ne znam sto je zlatni padobran, ali moj ugovor o radu je - menadzerski ugovor, samo bez konotacija koje uz to idu u HR. U prijevodu, titula mi je manager, imam nadredjene i podredjene i radno mjesto, samim tim (u velikoj vecini organizacija u SAD-u) ukljucuje dostupnost i fleksibilnost, sto samog radnog vremena, a sto samog radnika. Ocekuje se da ne podivljam od bijesa ako me nazovu u nedjelju u 11 ujutro, ali isto tako ni oni nece podivljati ako dolazim na posao u 10 ili radim s Marsa. Zapravo, kad se potpisuje ugovor na godisnju placu (ovdje), ocekuje se da zaposlenik odradi posao koji treba odraditi, a posao sam po sebi je moguce odraditi unutar prosjeka od 40 sati tjedno (nekad i manje, ovisi o dogovoru).Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ma vjerujem da to uglavnom nikome ne odgovara, osim mozda tu i tamo. Bitno je naci neki balans. Rekla sa da, meni konkretno, odgovara da sam dostupna kad treba jer nitko ne zloupotrebljava to sto me moze nazvati i sto zna da cu odgovoriti. I odgovara mi da nekad (sad, 2-3 tjedna) radim cijeli dan (s pauzama za razvazanje i hranjenje djece, koje usput koristimo i za druzenje, plus svi troje idemo zajedno na sport dva puta tjedno) jer znam da cu sljedecih X mjeseci raditi kad meni pase.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Hocu reci, ta raspolozivost stvarno moze biti ok, ako niti jedna strana ne iskoristava drugu.
U evropi 24/7 i memadzerski ugovor i severance koja je zlatni padobran znaci top menadzment - ceo, cfo i takvi. Ne srednji menadzment, ne nizi menadzment U nekim zemljama, sto je iz persp. amerike vjerojatno nepojmljivo, kao i iz perspektive evrope americke neke stvari - dostupnost oruzja itd., su slanje mejlova iza r. vremena mislim cak usle i u radno zakonodavstvo kao nedizvoljene, ai u korporativne prakse. To je drugaciju svijet od amerike, npr. ne znam predvidja li americko zakonodavtstvo, ko npr. njemacko i (mislim) nase, da firme odredjene velicine moraju imat ptedstavnika radnika u nadzornom odboru.
Zlatni padobran je menadzerska otpremnina, izraz za to. A ovo sto si rekla racunamo i mi - posao je moguce u prosjeku obaviti u 40 sati. A ne stalno u 60 sati npr.
Pa da, ja ne bih pristajala raditi negdje gdje se ocekuje da odradim 60 sati posla u 40 sati, odnosno da me nitko ne placa za tih dodatnih 20. Ili, uopce ne bih htjela raditi 60 sati na tjedan i to radim vrlo, vrlo rijetko.
Ja saljem mailove kad mi odgovara, ali ne ocekujem odgovore van tipicnog radnog vremena primatelja. I tako vidim da i drugi ocekuju od mene. Zato je bitno postaviti granice, hebi ga, a vjerujem da je to lakse na mojem trzistu. Puno je vise radnih mjesta, a i cini mi se da je kultura, sto se tice poslovnog svijeta, takva da se zahtjevi, pregovori, a i pitanja ne uzimaju za zlo. Ono, najgore sto se moze dogoditi je da ti kazu - e, ne moze.
(Mene je muz bas na to morao podsjetiti sad kod ovog posla. Ja sam mislila biti puno rezerviranija oko postavljanja uvjeta i visine place, no na kraju sam napravila po njegovom i dobila ne sto sam htjela, vec i vise.)
Da, kako je trziste ovdje drugacije, meni se cini da se puno vise ide u rukavicama i ostavlja za kasnije, za 'u hodu'.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Pa to je razumljivo. Svi mi gledamo svijet iz vlastite perspektive i rijetko tko ovdje može razumjeti tuđe postove na isti način na koji ih je autor zamislio. Isto je ako dobiješ forumske savjete o razvodu (primjer) ili o promjeni posla... Sama ćeš najbolje znati što ti je činiti ili ne činiti, koji su savjeti ok, a koji su potpuno promašeni, jer mi ne znamo sve što ti znaš, a ti ne možeš ovdje sve nspisati, a čak da i možeš, nema šanse da mi sve povežemo...Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Htjela sam još napisati što je meni spasilo glavu i psihičko zdravlje kod prve velike promjene posla (dobila sam prekomandu, nisam si to birala). Otišla sam psihologu na savjetovanje i provela tamo šest mjeseci ili malo dulje. Naučila sam kako se nositi sa stresom i to mi je kasnije 1000 puta pomoglo. Ne kažem da je to recept za sve, ali meni je stvarno bilo jako korisno.
Što god odlučiš, vodi računa o tome da je život uvijek niz odluka. Ne možeš uvijek unaprijed znati da će odluka biti dobra, jer okolnosti se mijenjaju. Samo notorne budale i mrtvaci nikad ne mijenjaju mišljenje. Ali gledaj da su što manje sanse da ti kasnije bude krivo... Sretno!
Eh, nema kod nas puno ugovora o radu s takvom klauzulom.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
A ovo drugo, može li se posao obaviti u 40 sati tjedno ili ne, tu nema jasnog odgovara ako si dio tima i šireg miljea o čijim aktivnostima ovisi i tvoj posao. Pa ne radi se tu o čupanju mrkve.. U mom poslu isto je najteže rješiv dio priče uvjetovanost drugima, a tu si rijetko možeš pomoći ako ovisiš o nekim odlukama ili aktivnostima izvan vlastite organizacije, a na koje ne možeš utjecati.
bas mi je neobicno ovo citati jer znam da si nedavno pisala kako vec godinama radis po 10-12 satiCitiraj:
Tanči prvotno napisa
zapamtila sam jer mi je tvoj opisani radni dan djelovao zastrasujuce
super za tebe da si se predomislila
Nema prigodnije teme nego na ovoj cestitati 8.mart.
Izazovi su isti, samo mjenjaju formu.
ja isto nisam uhvatila gdje je to bubilo izjavila ili aludirala da neradnici rade samo osam sati dnevno
i one generalizacije o ljudima koji puno rade i zato ignoriraju obitelj, imaju odnose s tajnicama i placeni seks, svasta
vjj ima i takvih, svega ima
ali poznajem i radim godinama s hrpom ljudi (i muskaraca i zena) koji puno rade, i sama sam bila (ili jesam) jedna od njih
pa su veceri i vikendi rezervirani iskljucivo za obitelj, dosta ih ima odraslu djecu, naravno da imaju logistiku za neke druge stvari, rade za dobre place, tako su si poslozili zivot
ponavljam, radije bih radila u uredu nego kuhala ili ribala kucu
to nekome pase, isto kao sto drugom pase otici u 16 i vise ne pomisliti na posao
super i za jedne i za druge, ako si nadju posao na kojem mogu tako funkcionirati
Evo ja prigodno bas dobila ponudu od jedne firme, znam i preko kojeg poznanika, vjerojatno da se potrudim bi i mogla dobiti taj posao. Ali nisam nekako raspoložena, fali mi ambicije ovih dana, uljuljkala sam se u sigurnost i vraga kojeg poznam. Zadnja dva puta mi se na intervjuu uopce u stvari nije dalo mijenjati posao, ali kao bila je prilika, i zbog te nevoljkosti realno nisam dala sve od sebe. Jer sam se malo zakopala. Možda bolje ne gubiti njihovo i moje vrijeme, iako nikad ne znaš s kim ces kliknuti.. a i kazu da treba ic svako toliko na poneki intervju da bar znaš što se nudi. Mislim da sam zadnjih godina bila na jedno 4-5 intervjua, od čega nisam sigurna da sam istinski zagrizla za iti jedan od njih...
Meni se cini da sam se i prije par godina cudila tome da se poslovni mailovi skidaju na mob izvan radnog vremena. Potpuno neuklopljeno, ja posaljem mail kad napravim sto se trazilo od mene i skinem jednu brigu. Ja svoj poslovni mail ne otvaram izvan radnog vremena, ma kakvo bilo. Otvorim ga odmah kad ujutro izadjem iz vrtica da na putu do posla razmislim sto i kako, eventualno iztelefoniram sto treba. Ne kuzim te zabrane pisanja izvan radnog vremena.
Svojoj mami ne smijem navecer kasno poslati poruku jer ona ne ugasi ton.
Tema mi je bas zanimljiva. MM je otisao s posla zbog nekih ocekivanja na koja on nije bio spreman. Nije bilo radno vrijeme u pitanju, ali ista prica - drugacije se ne moze. Pokusao je promijeniti branšu jer je vidio da je u bransi generalno loše. Nije uspio, ali se srecom pokazalo da i nije isto u svim firmama. Uglavnom, jos uvijek se cudi koliko mu je bolje u novoj firmi iz iste branse.
Službene mailove na mobitelu imam već 15-ak godina, a na laptopu i dulje (ali tad je funkcioniralo na način da mi se na poslu sinhroniziraju mailovi, onda sve napišem doma i kad dođem opet na posao mi se sinhroniziraju poslani i u međuvremenu primljeni mailovi - to je baš lijepo funkcioniralo). Tako da mi je ta granica između biti fizički na poslu i raditi za posao (čitati/pisati mailove) odavno pregažena. Jedva da se sjećam kako je to bilo prije toga :lol: