Homeschooling?

Citiraj:

---

smedja prvotno napisa

Moramo htjeti da stvari postanu fleksibilnije oko posla i nacina obavljanja istog... Nece nitko doci i reci evo izvolte, tko zeli raditi 2 dana u tjednu? tko zeli raditi od kuce?

Ali kada se sakupi kriticna masa "VSS strucnjaka" koji ce zahtjevati i biti spremni na promjene, onda ce se promjene i dogoditi. Jer ima dosta i strucnjaka VSS ova koji Bogu kradu dane na poslu ili barem kojima se motivacija i ucinkovitost smanjuje proporcionalno radnom vremenu.

Kada ponudimo trzistu rada i poslodavcu strucnjaka koji radi od doma (ne generira troskove za firmu), koji radi povremeno po potrebi... onda ce se to poceti i ostvativati... nismo mi otok da to svugdje moze ici samo kod nas ne uvijek i zauvijek...

---

slažem se.

ok, moram se ponoviti, da ima nas koji NE žele radit kod kuće, kupovat od kuće, školovati sebe i djecu kod kuće itd itd koji ne ljube tolko tu svoju kuću, da se ne mrdnu iz nje (figurativno, ne morate pisati da postoje knjižnice i muzeji) :mrgreen:

al dobro, kužim, sto ljudi, sto ćudi...

ono što sam još htjela reći.
bila sam na roditeljskom sastanku i cijeli roditeljski sastanak mislila na ovaj topik.
dakle, ne bježim ja da imam predrasude prema hs, al velike su predrasude i prema školi.
čini mi se da većina njih zamišlja osnovnu školu na jedan pogrešan način. djecu koja sjede u klupama, ne smiju pisnut, ne smiju izraziti svoje mišljenje o ničemu, samo bespogovorno slušati dosadnu učiteljicu, nema nikakvog individualnog pristupa, ne razvija se kreativnost...

a stvarnost je sasvim drugačija, sa sasvim prosječnim učiteljicama kakve su naše, i jednim velikim razredom koji broji 26 učenika kakav je naš.
daleko od ideale, al nikad nije idealno. i na koncu, ne mora biti idealno. i naravno da postoji strašno velik prostor za promjene. al čini mi se da to nismo rekli na ovom mjestu, realnost kakva je sad, je daleko od nekakve institucije u kojoj djeca postaju brojevi i budući ljudi bez mozga.
na roditeljskom, na kraju godine, uvijek nas obuzme malkice nostalgija, pa je i roditeljski bio u tom tonu. prepričavale su se dogodovštine pojedinih učenika, njihove izjave, pojedinačni uspjesi, talenti (jedna curica ima strašan talent za crtanje, jedna za ples, jedan voli geometriju, kaže učiteljica, iz nekakvog neobjašnjivog razloga voli baš geometriju :mrgreen:). i tako. kako je sastanak odmicao, tako sam ja sve više uviđala koliko volim tu školu. koliko god preko godine gunđam na glupave definicije koje mora bespotrebno učiti, na nekakve postupke učiteljica itd.

eto, morala sam ovo napisati, znam da je off topik.

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

Jel u tih 1-2 sata dnevno za HS uključeno i vrijeme potrebno za naučiti kukičati i kuhati?

---

Ne, to su slobodne aktivnosti...ne morate se kačit ko muha na govno na sve što napišem kao primjer, šivanje, ili popravak auta ili whatever već radimo kao sam svoj majstor i tako uštedimo novac i vrijeme - na to sam mislila.

I apsolutno mislim da je 1-2 sata dnevno dovoljno za osnovnu školu, možda pinkicu više za više razrede, al tad dijete već dosta toga i samo ući. To ne govorim ja svoje mišljenje, govorim ono što mi je rečeno od strane HS roditelja od kojih neki već imaju i klince na faksu a prethodno su bili HSani.

Roza, ta sva znanja koja navodiš , su znanja , sposobnosti, talenti roditelja. Oni ih znaju. I većina roditelja će naučiti svoju djecu tome. Meni to nije OKK.
Ako imam vinograd, normalno je da moja djeca idu okopavati, brat grožđe i što se sve već mora.
Nakon škole.
Ili ako imam prase normalno je da dijete vidi kako se rade kobasice.
OT Ja tražim nekog da me pozove na kolinje da moji klinci vide da svinjetina ne raste u mesnici :-)

I vezano za ovo što zoveš izvannastavne aktivnosti. Kad sam ja išla u osnovnu imali smo novinarsku, tv, dramsku, recitatore,ekologe, one ove... Pa me zanima kako će jedno dijete koje OKK pisati za školske novine (ne Smib ili tako neki list)? Čisto tehnički gledano...Ja svoje školske novine čuvam kao oči u glavi.

jos cu reci koliko god razmisaljal meni se taj HS nikako ne uklapa u moju viziju zivota.
em bi mi bilo dosta pola sata dnevno, em bi bili zakinuti za niz stvari koje ipak donosi klasicno skolovanje.
recimo moji bi bojali s vodenim bojicama samo ljeti i to vani, da mi kuca ipak lici na nesto. a kako koncept HS bio da sam ja vise doma, to znaci da bi bili dobri iz predmeta koji se u moje doba zvao domacinstvo, a jako slabi iz kulture, jer ja sam prilicno nekulturna (pardon slabo kulturno potkovana)

Citiraj:

---

RozaGroza prvotno napisa

Ne, to su slobodne aktivnosti...ne morate se kačit ko muha na govno na sve što napišem kao primjer,

---

A ti ne moraš pisati ovako slikovite poredbe.

cvijeto, slažem se.

Citiraj:

---

miniminia prvotno napisa

I vezano za ovo što zoveš izvannastavne aktivnosti. Kad sam ja išla u osnovnu imali smo novinarsku, tv, dramsku, recitatore,ekologe, one ove... Pa me zanima kako će jedno dijete koje OKK pisati za školske novine (ne Smib ili tako neki list)? Čisto tehnički gledano...Ja svoje školske novine čuvam kao oči u glavi.

---

X

a zašto djeca ne bi napravila recimo kvartovske novine?
ja sam išla u osnovnu u jednom kvartu a živjela u drugom.
i imala prijatelje i tu i tamo
i redovno smo i mi, ekipa u kvartu, smišljali kojekakve zajedničke aktivnosti (tipa ovih novina)
koje eto nisu bile vezane uz školu.
think outside the box :mrgreen:

Citiraj:

---

miniminia prvotno napisa

Roza, ta sva znanja koja navodiš , su znanja , sposobnosti, talenti roditelja. Oni ih znaju. I većina roditelja će naučiti svoju djecu tome. Meni to nije OKK.
Ako imam vinograd, normalno je da moja djeca idu okopavati, brat grožđe i što se sve već mora.
Nakon škole.
Ili ako imam prase normalno je da dijete vidi kako se rade kobasice.
OT Ja tražim nekog da me pozove na kolinje da moji klinci vide da svinjetina ne raste u mesnici :-)

---

Ovo što sam navela nisam navela kao primjere onog što bi ja naučila dijete kroz HS, već kao primjere onog čega smo se gore dotakli vezano za materijalne ne/prilike u hrvatskoj u odnosu na HS, gdje sam govorila da radim sve više i više stvari sama kako bih mogla opstati recimo na jednoj plaći i osloboditi si vrijeme za HS - čitaj!

Citiraj:

---

miniminia prvotno napisa

I vezano za ovo što zoveš izvannastavne aktivnosti.

---

Moj odgovor da je kukičanje itd. slobodna aktivnost je bio čista ironija...ako se ovo odnosi na mene.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ok, moram se ponoviti, da ima nas koji NE žele radit kod kuće, kupovat od kuće, školovati sebe i djecu kod kuće itd itd koji ne ljube tolko tu svoju kuću, da se ne mrdnu iz nje (figurativno, ne morate pisati da postoje knjižnice i muzeji) :mrgreen:

al dobro, kužim, sto ljudi, sto ćudi...

ono što sam još htjela reći.
bila sam na roditeljskom sastanku i cijeli roditeljski sastanak mislila na ovaj topik.
dakle, ne bježim ja da imam predrasude prema hs, al velike su predrasude i prema školi.
čini mi se da većina njih zamišlja osnovnu školu na jedan pogrešan način. djecu koja sjede u klupama, ne smiju pisnut, ne smiju izraziti svoje mišljenje o ničemu, samo bespogovorno slušati dosadnu učiteljicu, nema nikakvog individualnog pristupa, ne razvija se kreativnost...

a stvarnost je sasvim drugačija, sa sasvim prosječnim učiteljicama kakve su naše, i jednim velikim razredom koji broji 26 učenika kakav je naš.
daleko od ideale, al nikad nije idealno. i na koncu, ne mora biti idealno. i naravno da postoji strašno velik prostor za promjene. al čini mi se da to nismo rekli na ovom mjestu, realnost kakva je sad, je daleko od nekakve institucije u kojoj djeca postaju brojevi i budući ljudi bez mozga.
na roditeljskom, na kraju godine, uvijek nas obuzme malkice nostalgija, pa je i roditeljski bio u tom tonu. prepričavale su se dogodovštine pojedinih učenika, njihove izjave, pojedinačni uspjesi, talenti (jedna curica ima strašan talent za crtanje, jedna za ples, jedan voli geometriju, kaže učiteljica, iz nekakvog neobjašnjivog razloga voli baš geometriju :mrgreen:). i tako. kako je sastanak odmicao, tako sam ja sve više uviđala koliko volim tu školu. koliko god preko godine gunđam na glupave definicije koje mora bespotrebno učiti, na nekakve postupke učiteljica itd.

eto, morala sam ovo napisati, znam da je off topik.

---

Meni je ovo baš super! Osobno sam skoro umrla od dosade u školi i to više puta, i malo me šora taj feeling kroz život, pa rado poslušam svaku drugačiju priču, a ima ih. Valjda sam i ja sebe naštelila da hvatam te frekvencije! Ma super!

I nemojte mi reći da nije super kad na roditeljskom pohvale vaše dijete da je u nečemu najbolje. Srce k'o planina. Toga nema u HSS. Pohvala godi. Sad ćete reći da i doma dijete može dobiti pohvalu, ali to nije to. Meni to nije to.

Trudim se razmišljati divergentno, ali stalno me vuče misao: zar nije najbolje uzeti od svega pomalo: škola neka uči ono što moraju znati, a roditelji i tečajevi neka razvijaju druge sposobnosti.

Ima divnih učitelja i učiteljica, ne samo u osnovnim, nego i u srednjim školama. Meni je u školama bilo super. I doma, s mamom i tatom. I na putovanjima. I ljeti kod none na selu. I na talijanskom, baletu, glazbenoj. Bilo bi divno da djeca imaju takva sjećanja na svoje djetinjstvo.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

I nemojte mi reći da nije super kad na roditeljskom pohvale vaše dijete da je u nečemu najbolje. Srce k'o planina. Toga nema u HSS. Pohvala godi. Sad ćete reći da i doma dijete može dobiti pohvalu, ali to nije to. Meni to nije to.

Trudim se razmišljati divergentno, ali stalno me vuče misao: zar nije najbolje uzeti od svega pomalo: škola neka uči ono što moraju znati, a roditelji i tečajevi neka razvijaju druge sposobnosti.

Ima divnih učitelja i učiteljica, ne samo u osnovnim, nego i u srednjim školama. Meni je u školama bilo super. I doma, s mamom i tatom. I na putovanjima. I ljeti kod none na selu. I na talijanskom, baletu, glazbenoj. Bilo bi divno da djeca imaju takva sjećanja na svoje djetinjstvo.

---

ne sviđa mi se takva javna prozivka , bilo dobra , bilo loša na roditeljskim sastancima. pumpa ego, a prema nepohvaljenima ili ćak pokuđenima stvara predrasude od strane drugih roditelja i školskih kolega.
istina , ovo nema veze sa OKK-om nego školskim sistemom.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

ne sviđa mi se takva javna prozivka , bilo dobra , bilo loša na roditeljskim sastancima. pumpa ego, a prema nepohvaljenima ili ćak pokuđenima stvara predrasude od strane drugih roditelja i školskih kolega.
istina , ovo nema veze sa OKK-om nego školskim sistemom.

---

Ja na sastancima javno imenujem samo the best of. A roditeljska lica se ozare više nego da sam im poklonila vreću dukata.

Negativne stvari rješavamo u kabinetu,u četiri oka.

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

Ja na sastancima javno imenujem samo the best of. A roditeljska lica se ozare više nego da sam im poklonila vreću dukata.

Negativne stvari rješavamo u kabinetu,u četiri oka.

---

Jasno, vjerojatno se onima neprozvanim smrkne.

Hoću reći da bi smisao pohvale bio za sve koji su uložili poseban trud da bi postigli rezultate (kakvi god oni bili) i oni koji su napredovali od zadnjeg puta. Ne samo oni koji su po ocjenama posebno dobri.

Sirius, ne radi se o pohvali zbog ocjene, kakve ocjene, to mi je najmanje bitno. Pohvala zbog učinjenog, pokazanog, zbog pomaganja slabijim učenicima, zbog inicijative, zbog zrelog razmišljanja i rješavanja problema u razredu. Te vrste pohvala.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Jasno, vjerojatno se onima neprozvanim smrkne.

Hoću reći da bi smisao pohvale bio za sve koji su uložili poseban trud da bi postigli rezultate (kakvi god oni bili) i oni koji su napredovali od zadnjeg puta. Ne samo oni koji su po ocjenama posebno dobri.

---

Selekcija nije samo najbolji po ocjenama,naravno.

U svom razredu imam svakakve kombinacije ,od odlikaša-markiranata,vrlo dobrih koji se jako trude i onih koji su u teorijskom dijelu jadna trojka,ponekad i dvojka,ali su zato majstori u praktičnom dijelu nastave, odnose medalje na praktičnim natjecanjima,itd.
U suglasnosti s razrednim vijećem donosimo odluke koga pohvaliti kojom pohvalom,koga nagraditi itd. Nije da po defaultu pohvaljujem samo odlične,ni sve odlične.Ne.

Nikad nisam pohvalila odličnog učenika koji se bezobrazno i neodgovorno ponaša prema drugim učenicima i nastavnicima.

isprika na offu, sad smo zbilja otišli daleko

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

ne sviđa mi se takva javna prozivka , bilo dobra , bilo loša na roditeljskim sastancima. pumpa ego, a prema nepohvaljenima ili ćak pokuđenima stvara predrasude od strane drugih roditelja i školskih kolega.
istina , ovo nema veze sa OKK-om nego školskim sistemom.

---

Meni je ovo jedna od stvari koje mi jako smetaju sa školskim sistemom, ma više i od kurikuluma i od svega. Te javne pohvale, pokude - ocjene su mi toliko užasna stvar da ne mogu vjerovat da to roditelji tako olako prihvačaju, bile dobre bile loše. I neminovno je da ako netko ima 5 u sebi misli da je bolji od onog tko ima 3 a onaj koji ima 3 sigurno negdje u sebi misli da je lošiji, rijetke su iznimke dovoljno jake da taj pritiak podnesu i da im to ne zaigra sa umom, pogotovo u takoj mladoj dobi.
I sad kad je moje dijete stvarno još malo, ne volim kad mi u parku govore što je napredan, što je ovo što je ono, pogotovo ne volim da mu podilazi rodbina i ljubi mu slatko malo dupence, al svejedno dupence. Ok odoh sad predaleko...ali uglavnom, ne mislim da je ocjenjivanje, javno ili ne, dobro za djecu.

Roza,ocjene mogu biti i poticajne.

Ja sam bila bila generacija koja je od 1-4 osnovne imala opisne ocjene.
I bila sam...ne znam...svašta je učiteljica napisala u knjižicu, ni mami ni meni nije baš bilo jasno kakav sam zapravo đak.

Preporodila sam se došavši u 5.razred kad smo dobili "prave" ocjene.

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

Roza,ocjene mogu biti i poticajne.

Ja sam bila bila generacija koja je od 1-4 osnovne imala opisne ocjene.
I bila sam...ne znam...svašta je učiteljica napisala u knjižicu, ni mami ni meni nije baš bilo jasno kakav sam zapravo đak.

Preporodila sam se došavši u 5.razred kad smo dobili "prave" ocjene.

---

Meni su te opisne puno bolje od brojčanih, barem više govore o samom ućeniku, kakve su mu sklonosti i sl.

rosa, to me podsjeća na ono kad kažu da je kod dojenja minus što nikad ne znaš koliko je točno dijete pojelo.
a kad daš bočicu, lijepo točno piše koliko ml i mirnabosna :mrgreen:

šalim se malo, najte zamerit ;) ...

Ja isto moram priznati da su mi ocjene katastrofa, a tako i taj sistem pohvala i pokuda djece.
Što ja znam, može biti da se to i promijenilo od mog vremena, ali kad sam ja bila u školi to je bilo grozno.
Ne znam da li je po razvoj dječje psihe i karaktera bilo gore biti 'loš đak' ili 'najbolji đak u razredu'.
Još se sjećam termina 'pravi odličan učenik' i kako je profesorica iz biologije rekla da u našem razredu nema 'pravog odličnog učenika'. Do dana današnjeg ne shvaćam što je time htjela reći.

valjda da nitko nije dovoljno dobar.
baš stimulativno :|

Istina, opisne ocjene su bolje, ali svejedno ocjene su, i djeca to percipiraju na drugačiji način nego mi. Odličan je Odličan, a Dovoljan je Dovoljan, dobro se zna što ostali u razredu misle kad netko ima Dovoljan. I same podjele na bubalice i propalice, ako se dobro sječam to su bili termini za jedne i druge, ma strašno nešto. I iako da ocjene mogu biti poticajne i motivirati učenika, često su motivirani iz pogrešnih razloga, jer se oni odlični jako jako jako trude da i dalje budu odlični jer ako nisu stalno odlični "opada im vrijednost" a oni dovoljni pak ako ih ikada uopće motivira ocjena 2 ili 1, motivirani su samo zato da ne bi više bilo toliko jadni pred svima pa bubaju i bubaju samo da isprave tu nesretnu ocjenu.Naravno da ima onih koji su stvaro gladni znanja, sami sebe testiraju, postavljaju si izazove sve one pozitivne strane ocjena, ali mislim da je nažalost brojka podeblja na onoj strani gdje ih ocjene motiviraju na pogrešan način.

Što se dogodi kada nema skale ocjena?
Kad bi bila samo shema prošao-pao (ili smatrate da bi svi trebali prijeći u viši razred bez obzira na rad,trud itd?)?

Kako konkretno to zamišljate?

Meni odgovara uvid u nekakvo stanje. Kakvo god to bilo.

Evo, tu u Americi, na poslu koji radim, smatraju da je prestrasno podijeliti rezultate (dio posla je takav da se nagradjuje najbolji ucinak). I onda znas tko je najbolji cisto zato sto ga nagradjuju pa svi znaju. Ali ne znas gdje je tvoje mjesto. I onda se meni - ne da. Nemam nikakvu ideju koliko vise trebam raditi (u onim mjesecima kad debilna nagrada nije moja). Puna sam natjecateljskog duha pa to bezvezno neznanje smatram nemotivirajucim.

Americki fakulteti takodjer ne pokazuju pojedinacne ocjene, jedino sto vidis je krivulja. Ali ajde, barem vidis krivulju s postocima i znas gdje je tvoje mjesto.

Brojcane ocjene su mi ponekad bezveze, ali ne volim ne znati gdje se nalazim i kakav mi je ucinak, neovisno o tome sto radim. Ja, jelte. Drugima to moze biti samo bezvezno opterecenje.

počela pisati jedno..pa mi pobjegao post..

dakle
Što se dogodi kada nema skale ocjena?

Bojim se da onda velika većina ide linijom manjeg otpora i uči taman malo više nego što je dovoljno za prolaz.
Morali bi imati baš jaku unutarnju motivaciju za učiti do maksimuma svojih mogućnosti.

Citiraj:

---

RozaGroza prvotno napisa

Istina, opisne ocjene su bolje, ali svejedno ocjene su, i djeca to percipiraju na drugačiji način nego mi. Odličan je Odličan, a Dovoljan je Dovoljan, dobro se zna što ostali u razredu misle kad netko ima Dovoljan. I same podjele na bubalice i propalice, ako se dobro sječam to su bili termini za jedne i druge, ma strašno nešto. I iako da ocjene mogu biti poticajne i motivirati učenika, često su motivirani iz pogrešnih razloga, jer se oni odlični jako jako jako trude da i dalje budu odlični jer ako nisu stalno odlični "opada im vrijednost" a oni dovoljni pak ako ih ikada uopće motivira ocjena 2 ili 1, motivirani su samo zato da ne bi više bilo toliko jadni pred svima pa bubaju i bubaju samo da isprave tu nesretnu ocjenu.Naravno da ima onih koji su stvaro gladni znanja, sami sebe testiraju, postavljaju si izazove sve one pozitivne strane ocjena, ali mislim da je nažalost brojka podeblja na onoj strani gdje ih ocjene motiviraju na pogrešan način.

---

ček malo, u kakve ste vi to fensi škole išle? :mrgreen:
u našoj ti je vrijednost rasla na razne načine, al bome ocjene tu nisu bile neki bitan faktor da se netko osjeća jadno ili dobro.
ne kažem da je to ok, al tako je bilo. nema veze s temom, al kad već govorimo o osjećaju vrijednosti u školi. koji se temeljio prije svega u odnosu na druge učenike, a tek onda na profesore. a sad što je tu presudno, bog te pita, vjerojatno opet ona ista samosvijest.
odlični učenici su mogli imati dobar rejting jedino ako nisu potpadali u štrebere, ako su pomagali drugima i sl.

roza, ocjenu jedan i dva, u osnovnoj školi, možeš dobiti samo i isključivo samo ako ne pipneš ništa, ono - nit ne pogledaš, uz to što apsolutno ne slušaš na satu, nikakve obveze ne izvršavaš. :-/ do četvrtog razreda da ne govorimo. kad je riječ o nekakvoj završnoj ocjeni.
a i u tom slučaju je vrlo lako moguće da ti je rejting itekako dobar u razredu. :-/
opet ponavljam - ne kažem da je to dobro. al tako je. ako griješim, ispravite me.

Ja sam dobila Negativan u 1 osnovne zato jer sam već znala pisati i nisam pisala slova od crte do crte nego kako me je none naučila onako nekako 2/3 crte bi ispunila. Neću ići dalje jer su moji profesori bili stvarno grozni.

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Meni je ovo baš super! Osobno sam skoro umrla od dosade u školi i to više puta, i malo me šora taj feeling kroz život, pa rado poslušam svaku drugačiju priču, a ima ih. Valjda sam i ja sebe naštelila da hvatam te frekvencije! Ma super!

---

eh, prije sto godina sam otvorila topik na temu lijepih događaja iz vrtića, jer mi je bio pun k** čitati samo ružne stvari.
pa je brzo zamro :mrgreen:
zato što je bio, budimo realni, dosadan da dosadniji ne može bit :mrgreen:
niš, nema rasprava, par srca, par hagića i to je to. dosada živa :mrgreen:

Sto se opisnih ocjena tice, mislim da je prednost u tome sto je fokus s ' kolicine' tj. brojke
(koliko si dobila, s koliko ces proc) stavljen na sadrzaj.
Tako da djeca ne pricaju o brojkama nego o tome sto uce i rade.
Ali ima opisnih i 'opisnih' ocjena.
U waldorf. i nekim Montessori (ali ne i u ovoj u Hr) skolama postoje opisne ocjene.
Recimo svjedodzba izgleda tako da za pojedini predmet
ucitelj napise avoje dojmove o shetetu tijekom sk.god.
I naravno da je daleko sadrzajnije i manje procjenjivacki nego kad pise ocjena.
Recimo, u svjedodzbi moje kceri pise s kolikim entuzijazmom je sudjelovala u pojedibim ajtivnostima,
sto ju je osobito veselilo, sto joj je bilo teze ili manje zanimljivo,
kako je funkcionirala u grupi kao njen dio,
u cemu je sve tijekom te godine napredovala i sto sve naucila itd.
Uglavnom u vrlo pozitivnon tonu i s nekom opcom smjernicom kako i u kom smjeru nastaviti.
Ovo pricam o nizim razredima, u 7.i8.imaju numericke ocjene radi
upisa u srednju.

Sori za tipfelere.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ček malo, u kakve ste vi to fensi škole išle? :mrgreen:
u našoj ti je vrijednost rasla na razne načine, al bome ocjene tu nisu bile neki bitan faktor da se netko osjeća jadno ili dobro.
ne kažem da je to ok, al tako je bilo. nema veze s temom, al kad već govorimo o osjećaju vrijednosti u školi. koji se temeljio prije svega u odnosu na druge učenike, a tek onda na profesore. a sad što je tu presudno, bog te pita, vjerojatno opet ona ista samosvijest.
odlični učenici su mogli imati dobar rejting jedino ako nisu potpadali u štrebere, ako su pomagali drugima i sl.

roza, ocjenu jedan i dva, u osnovnoj školi, možeš dobiti samo i isključivo samo ako ne pipneš ništa, ono - nit ne pogledaš, uz to što apsolutno ne slušaš na satu, nikakve obveze ne izvršavaš. :-/ do četvrtog razreda da ne govorimo. kad je riječ o nekakvoj završnoj ocjeni.
a i u tom slučaju je vrlo lako moguće da ti je rejting itekako dobar u razredu. :-/
opet ponavljam - ne kažem da je to dobro. al tako je. ako griješim, ispravite me.

---

Tako je, naravno. Kako drugačije?
Vidi se da puno onih koje pišu nemaju još djecu u školi i ne znaju kako to danas ide.
Teorija je jedno, praksa drugo.

I gore sam već napisala da ne pišem o pohvali za ocjene.

ali cvijeta isto piše iz svog iskustva a ne njenog djeteta, barem u ovom prvom dijelu posta (možda i u drugom?).

pa dobro, u svakom okruženju,i u "sustavu" i u "ala pleme" okruženju se djeca rangiraju međusobno, po kojekakvim osobinama, a pamet sigurno nije na vrhu ljestvice.
ja sam uvijek bila više vezana za djecu "iz ulice" nego one iz razreda i i tamo je bilo itekako tuge, odbijanja, odbacivanja, prosuđivanja...itd. Kako bi se to moglo izbjeć?

bdw, zar se ne sjećate ispravljanja ocjena na kraju godine ne bi li se dobila bolja ocjena (a ne veće znanje), ne bi li se "popravio prosjek"?
mislim što je to nego učenje radi ocjene?

ne kažem da je to ultimativno loše (u smislu da je možda isto lekcija naučiti ispunjavati i neke nemile obveze da bi postigao cilj),
ali ako je većina obrazovanja svedena na to- ocjene i ocjenjivanje- ja ne vidim puno dobrog u tome.
ili bolje rečeno, vidim puno toga pozitivnijeg kada su te numeričke ocjene izostavljene.

ne mislim da je većina obrazovanja svedena na to. ispravljati se moglo samo u SŠ, ne sjećam se toga u oš...
ovisi u biti što i kada se ispravlja. ako dijete ima dobre ocjene aka uči redovno i dogodi se da ima loš dan, ispravljanje mi je metoda postizanja opisne ocjene-ili adekvatne ocjene-ne može se dijete ocijeniti 5+5+5+2 je 4, ako je dvojka rezultat lošeg dana, ovoga,onoga...a opet-budući da dijete "živi" s 30 druge djece-onda treba "ispraviti" dvojku, da učitelj može ocjenu dati-na što objektivniji način.

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

pa dobro, u svakom okruženju,i u "sustavu" i u "ala pleme" okruženju se djeca rangiraju međusobno, po kojekakvim osobinama, a pamet sigurno nije na vrhu ljestvice.
ja sam uvijek bila više vezana za djecu "iz ulice" nego one iz razreda i i tamo je bilo itekako tuge, odbijanja, odbacivanja, prosuđivanja...itd. Kako bi se to moglo izbjeć?

---

trebala bi otvoriti poseban topic samo za to pitanje ;).

mislim da je skroz nemoguće sasvim izbjeći takva iskustva a čak mislim da nije ni dobro, to je dio odrastanja.
samo pitanje je što, kada, kako, u kojoj mjeri.
jel u pitanju poneka dječja svađa i ispitivanje svojih i tuđih granica a da djeca ipak grade jedan osjećaj zajedništva, empatije za druge
ili se radi o konstantnim zlonamjernim podmetanjima, naslađivanjima i ne znam čemu, što s vremenom samo eskalira.
naravno, ovo zadnje bi bio nekakav rubni primjer, vjerojatno je ipak najčešća neka sredina.
sve skupa naravno jako ovisi o dobi djeteta.

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

ne mislim da je većina obrazovanja svedena na to. ispravljati se moglo samo u SŠ, ne sjećam se toga u oš...
ovisi u biti što i kada se ispravlja. ako dijete ima dobre ocjene aka uči redovno i dogodi se da ima loš dan, ispravljanje mi je metoda postizanja opisne ocjene-ili adekvatne ocjene-ne može se dijete ocijeniti 5+5+5+2 je 4, ako je dvojka rezultat lošeg dana, ovoga,onoga...a opet-budući da dijete "živi" s 30 druge djece-onda treba "ispraviti" dvojku, da učitelj može ocjenu dati-na što objektivniji način.

---

istina je to što kažeš, tako to funkcionira u brojčanom ocjenjivanju.
meni se taj način vrednovanja tj poticanja ne sviđa, mislim da ima boljih.

bdw, ispravljaju se ocjene i u 7.i8. razredu, itekako, upravo radi upisa u srednje.