istina čoksa, ja se u to vrijeme ne vozim pa ne znam kako je.
Ali subotom stvarno budu gužve, znam nekad ići sa djetetom do grada, i uvijek se iznenadim.
Printable View
istina čoksa, ja se u to vrijeme ne vozim pa ne znam kako je.
Ali subotom stvarno budu gužve, znam nekad ići sa djetetom do grada, i uvijek se iznenadim.
ima stvarno krasnih vozača, ne mogu reći, ali su u manjini.
nekako mi je u zadnje vrijeme najveći izazov -kako uloviti zetovca,
jer mi se čini da je njima najveći izazov kako zatvoriti vrata onaj trenutak kada dotrčiš do busa ili tramvaja.
pa zar je stvarno tako teško pričekati tih 5 sekundi, doslovno 5, da netko uđe.
a ono što me posebno iritira je što postoji selekcija u zahebavanju oko karata.
u busu se otvaraju samo prva vrata, ako uđe nekakav mrga s pogledom ispod obrva,
nema šanse da se karta traži, ali zato srednjoškolci moraju dati zadnjih 10 kn za kartu.
ne kažem ja da i ne trebaju, ali onda budi faca i traži svakoga kartu,
a ne ako procijeniš da bi moglo biti šaka-nos-patos, praviti se grbav.
što se tiče prometa u zg - skoro skroz sam odustala od zet-a, iako teoretski znam da je vožnje jede osobe u autu neekonomična, neekološka i još na razne načine loša.
npr. radim kod autobusnog kolodvora, vrtić je u voltinom, živim na remizi. krenem iz ureda oko 15:00 doma sam oko 15:45. ako idem gradskim prijevozom doma sam oko 16:30 (pješačimo od vrtića do doma 20 min, pa kad se eli ne hoda dođemo i kasnije).
ako nas 4 idemo u "grad", tremvaj nas dođe 60kn, a autom potrošimo na benzin i parking duplo manje.
da ne nabrajam dalje.
ipak, vjerujem kad djeca poodrastu promjeniti ću se i prestati vozikati.
:D :D :D Koje brutalne antisemitističke reakcije na moj post. Pa rekla sam da sam Židov. Srednje ime mi je Tartuffe! :D
Ok, na enterima ne'm štedila.
Je, Anin i Tanči su dobro uočile- podstanari smo. Oboje imamo nesigurne poslove, nemamo rodbine sa sela itd. Jedini izbor je da moramo paziti na novac.
Uz sve što sam navela, ono za što se na mjesečnoj razini ostavlja sa strane su najkvalitetniji dodaci prehrani u trudnoći, a to koristi i moj muž jer ima stresan posao. Želim da oboje ostanemo zdravi.
Uštedjeli smo i za kvalitetniji pribor za jelo jer su nam išle na živce rasparene žlice i vilice (to sam odnijela u firmu jer tam pribora uvijek fali)- i to smo kupili WMF, no u Mulleru upecali akciju, naravno.
A pranje veša- perem ga kad hoću jer imam jednotarifno. Dvotarifno nisam htjela jer sam iskalkulirala da se ovo 15% više isplati, a i da- ne perem noću, ne radi susjeda, unajmili smo poprilično dobro izoliran stan, i zvučno i toplinski, a i ispod nas nema nikoga. :D Osim tog vešmašina mi stvarno ne proizvodi buku, niti troši vode i struje k'o luda. Nisu današnje mašine k'o one prije 40 g. da zvuče kao da Boeing polijeće.
I još mi se nekak' čini da štedljive ljude drugi doživljavaju neurednima? Pa ne štedim na vodi tak da se ne perem, samo se sama šišam, friziram i farbam. :D A isto tak i muža (osim kaj ga ne farbam). Dapače stalno dobiva pohvale za bradu. Uostalom ne bi mi frendice dolazile na friz da ne znam kaj delam. :D
Nisam ni frizerka, ni pekarica po struci. Jednostavno sam to naučila radit... Isto tak namjeravam i naučit krojit i eventualno nabavit i mašinu. Čekam kad će ona mala Pfaffica opet bit u Lidlu na akciji... Sad imaju Silvercrest i nije mi neš'. :D Umjesto da plaćamo išta na rate- štedi se za to, planira i onda kupi za keš. Makar koštalo 10 000- kad se i skupi lova za nekaj, cijena najčešće i padne + popust na gotovinu... A kad bi bilo na rate, koštalo bi više i odbijalo bi se od idućih budžeta. Ovako je za gotovinu kupljeno, i bok. Nije li tako jednostavnije?
Pa, u stvari, nazivati se Židovom jer si škrt je u najmanju ruku politički nekorektno.
Pa svakako!
Možeš se nazivati Škotom, Bračaninom (moj kum) ili Podravcem (ja).
Glede u svezi Židova - imam o njihovoj racionalnosti, ali i kreativnosti prilično visoko mišljenje na temelju nekoliko individua koje poznam. Nije ih puno pa ne mogu tvrditi da je to opća pojava. Ima takvih ljudi u svim vjerskim i etničkim skupinama.
Inače, ta priča o židovskoj (i ostaloj nacionalno obojenoj) škrtosti sigurno ima neki povijesno utemeljeni razlog, ali nije ovo mjesto za to.
Onaj filing kad Vam se nekaj svidi u izlogu i obuzme vas onaj shopping junkie osjećaj "moram to imat, makar o'šla u minus", odite par metara dalje u drugi dućan razgledat'. Izađite van i taj predmet se već svidio nekom drugom- gđa pakira cipele/ torbu/ nakit/ haljinu, drapa račun i ima izraz "z'griješila sam bludno" na licu- to ste mogli biti vi, al' ste se obuzdali...
Realno jako nam malo stvari u životu treba, al' ono kaj treba kad se živi u banana državi je il' otić van il' promijenit' životne navike iz temelja. Vatikan neće vratiti 10 mlrd kn RH, budžetu će faliti 9 mlrd kn, prosvjetari u 12. mj. neće dobiti plaće.. Što je iduće? To je naša realnost! Ne samo mog muža i mene, nego i svih vas. Tko zna što će se još rezat'? Dječji doplatak..?
Da, prijevoz je jako skup. Previše. ZET-u kronično fali para, a falit će još i više. Prirez u ZG ne može biti veći, ili...? Dok Bandić gradi viadukte na ulazu u grad i dok Mesnička izgleda k'o sletna pista za UFO i nitko se ne pobuni neće nam bit' bolje... Al' to da odem na frizuru za 300 kn mi ziher neće nikako pomoć' u životu, kao ni to da jedem njoke s piletinom i bešamelom s koprom u restoranu i platim 200 kn za muža i sebe, kad to isto doma napravim za 30 kn. I još nam nitko ne gleda u tanjur kad smo doma, pustimo si muziku koju hoćemo i zapalimo i svjećicu... Ima mali milijun gušta kojih se nitko ne mora odreć' a koštaju NIŠTA. ;)
Ja sam isto jedna od tih koja se vozi sama u autu, prije je bio jedan od razloga da brže stignem po kćer u vrtić, boravak ... a drugi je taj što mi je mučno čak i u tramvaju. Sad idem biciklom kad je lijepo vrijeme, kad nije s autom.
Ja idem sama prvih 5 km, a dalje a kolegicom. Jedan tjedan ona drugi ja. Zet mi ne dolazi u obzir. Put bi trajao cca 1h duze.
Isla sam vlakom, al je firma odlucila ukinuti kombinaciju zet+hz.
Meni se čini da Junior samo živi vrlo blizu onome kako je nekad dobar dio ljudi živio i to je bilo normalno. Recimo dobu dok je moja mama bila mala.
Nije mi bilo ugodno čitati onaj prvi post o njezinim mjerama štednje, ne samo zbog entera, već zato jer mi je to nekoliko svjetlosnih godina daleko.
A u nekoj mjeri opet slažem se s onim da nam malo treba, razbahatili se svi, i ja među njima.
Do posla imam 10 min autom. Ili 7 min pješke pa 10 min tramvajem.
Idem autom. Ili biciklom. Jer mi se ne da nositi torbu, laptop i ručak tih 7 min pješke do tramvaja.
Eto vidite; oko moje firme se zaista svuda naplaćuje parkiranje, i naći mjesto koje se ne plaća u okolini je jako jako teško.
Pa opet, ljudi dolaze na posao prije sedam da bi eventualno ulovili takvo mjesto.
Ili plaćaju mjesečno 300 kuna (mislim) za jedan parking u blizini. I za taj parking postoji lista čekanja.
Naravno, ima ljudi koji žive na mjestima odakle je teško doći javnim prijevozom, ili voze usput djecu, ili nešto slično, ali ima i (gomila) onih koji se voze iz čistog komfora.
Tako da čisto sumnjam da bi pojeftinjenje javnog prijevoza smanjilo broj automobila na cesti.
meni je obbrnuto - otkada na posao ne idem autom, uopće se ne živciramo. Totlno sam kul s prometom, čajk sam jučer podnjela i neopisivi smrad u tramvaju. no običo ne uđem u njega ili barem dio puta pješačim.- Niti MM niti ja neželimo u auto, pa kada tereba skupiti koje dijete ili otići u veću nabavku (a i to smo prestali, veća nabavka je jedino kada se ide po gajbu pive, ostalo kupujemo usput), svašđđamo se čiji je red. On, ja sam bila priošli putm, daj ti, ne ti i tako unedogled. A
Velika, jako velika razlika je između racionalnog ponašanja i škrtosti.
Neću secirati ničije postove jer mi je to bezveze, ali meni odlazak frizeru dvaput godišnje zaista pomogne da se osjećam bolje i ne bih ništa pametno napravila da hodam svijetom izrezuckane kose koju sam sama "šišala", a 130kn koliko platim za šišanje i farbanje stavila u kasicu.
Isto vrijedi za kvalitetne cipele ili torbu...
Ne namjeravam nositi stvari u dućanskim vrećicama.
To nije štednja. To je škrtost, a škrtost je po meni-bolest isto kao i rasipništvo.
Baš jučer pričam s jednom meni jako dragom gospođom i tako se dotaknemo troškova života i pita ona mene kako izlazimo na kraj od kad mi je muž u mirovini, rekoh joj: dobro, pa da, ali mirovina je puno manja od plaće- ona će.
Je, manja je, ali mi smo skućeni ljudi.
Stambeno pitanje nam je riješeno, auto isto, kredita nemamo i ne trebamo i zapravo nam uopće ne treba puno: režije, hrana i nešto malo za dijete.
Ja idem na posao pješice. To je velika sreća (stanujem blizu=neprocjenjivo).
Danas imam sastanak na drugom kraju grada pa sam došla autom - to su rijetke prigode... Ponekad u takvim slučajevima uzmem službeni auto ako slučajno ima koji viška, ali ne pravim od toga dramu ako i nema, nije to baš često. Uvijek nađem nešto što i sebi obavim u takvim situacijama, pa ne tražim od firme ni službeni auto ni lovu za parking, bez obzira kojim autom idem.
Kad sam radila na drugom kraju grada, gradskim prijevozom trebalo mi je oko sat vremena, a autom pol manje (u špici) pa tu nije bilo mjesta nekom biranju jer sam u to vrijeme imala dva klinca u jaslicama. Išla sam autom i gotovo. Ali to što dnevno mogu na posao (i skočiti doma pod gablecom kao sada, kad mi je sin doma jer je uganuo gležanj) ne može platiti nikakav novac. To je stvarno sreća.
Čisto da pitam Vas lokalne korisnice Zet - a, koja karta mi je najpovoljnija kad dođem s djetetom u Zgb?
Problem je što obično trebam tramvaj po 2-3 stanice u jednom smjeru, pa možda 2-3 u drugom, onda si ja kao veliki ziheraš kupim dnevnu kartu.:roll:
Da, sreća.
ja nisam nikad blizu stanovala.
Uvijek sam putovala sat, sat i pol u jednom smijeru.
I to me ubija.
Ta stalna putovanja.
Danas pada kiša i putovanje se odmah produžuje za još pola sata.
Dakle, 8 radim, a 4 putujem :cupakosu:
Sa autom bi bilo isto i naravno problem parkinga jer radim u centru, zapravo na Gornjem gradu, a gore je poseban kaos oko parkiranja
Elektronska karta. Ona na plastičnoj kartici vrijedi 90 minuta u svim smjerovima i košta 10 kn.
Tih kartivca imaš za kupiti na kioscima i na jednoj ti bude 30 kn što je vrijednost tri karte.
Ako putuješ duže od 90 minuta i mijenjaš smjerove, mislim da ti je dnevna bolje rješenje jer dnevna vrijedi cijeli dan, a košta 30 kn.
Stedim na onome sto mislim da treba ( perem rublje kad je jeftina struja, kupujem artikle na akciji kad god mogu, pazim na potrošnju vode). Na nekim stvarima ne želim štedjeti. Kredita nemamo, stambeno pitanje nam je riješeno, automobil nije kupljen na kredit. Da sam podstanar, posložila bi prioritete vrlo brzo, tada bi pisala i radila isto kao junior.
Mi imamo sreće sto oboje radimo u istom dijelu grada pa se na posao i s posla vozimo skupa.
Da nije tako ne znam kako bi se organizirali, pretpostavljam da bih ja izvukla deblji kraj i isla javnim prijevozom jer imam normalnije radno vrijeme.
Zapravo mislim da bih bila najzadovoljnija da živim u tramvajskoj zoni i da mogu za 300 kn mj kad hoću i gdje hoću. Ovako mi je prilično otežano i skučeno kretanje.
ma znaš šta, ako je bahaćenje to što hoću ići u najbliži dućan i kupiti normalne namirnice bez da prije toga kao lektiru čitam sve te glupe letke centara i onda imam tour the france billa-spar-metro-getro-konzum-plodine-lidl u potrazi za akcijama, ma hebeš to.
ili ako moram kalkulirati hoću li sjest na kavu u kafić.
a nažalost, moram.
a post od junior mi ipak više vuče na škrtost nego na štedljivost. sori junior. odao te alat :mrgreen:
mislim, da sto se tice skrtosti, da se obicno spominje skote, ne zidove. zidove se obicno spominje kada se govori o poduzetnosti i sposobnosti zaradivanja.
jasno mi je da u vrlo teskoj ekonomskoj situaciji vecini ljudi ne preostaje nista nego stednja i u tom smislu je ovaj topik korisan.
a ja bih dodala jos jednu antirecesijsku mjeru:
razmisliti o mogucnosti dodatnog ili boljeg zaradivanja.
ovo nikako ne govorim u kontekstu poznate francuske kraljice:
ako nemaju kruha, neka jedu kolace.
to govorim u kontekstu, da ne treba zaboraviti ni svoje sposobnosti, te porazmislit i o mogucnosti da se zaradi bolje. jer kada stalno mislis samo o tome kao stisnuti kais, moze se dogotiti da covjek prestane razmisljati o tome kako da popravi svoju vlastitu novcanu situaciju.
Nisam na to mislila. Mislila sam na to da danas imamo prokleto više potreba nego ranije i da bi bez pol toga funkcionirali. Da bi više išli u prirodu i jeli zdraviju hranu... prežvak-prežvak iste teme.
Da li se o junior radi o škrtosti ili štedljivosti, ne bih komentirala, žena ima pravo i na jedno i na drugo, njena stvar. Rado bi da sam bar malo kao ona ili bilo tko drugi racionalniji od mene malo ili puno... a nisam, jednostavno nemam dovoljno jake mehanizme kontrole. Primjer: u subotu smo išli kupiti kupiti rođendanski dar za frendicinu curku. I umjesto da se zadovoljim s Pikovim rođendanom koji je bio sa 100 kuna spušten na 50, ja skužim da je mjesec djeteta ili tako nešto u APM i da su dječje knjige snižene i izađem sa 6 knjiga, od čega će dvije Smjehuljica čitati tek za 3-4 godine. Ali bila su izdanja iz 2004, pa me bilo frka da ne nestanu. Dobar izgovor para vrijedi. :roll:
MD je naravno stajao pred knjižarom i cupkao. On bi kupio to po što smo došli i otišao. Meni se to nikad nije desilo, uvijek nađem još nešto što mi nužno treba.
Rjesenje za gradske prijevoze je da imaju svoju traku. Tako je u Budimpesti. Uopce nema guzvi, jer svi idu gradskim prijevozom koji je savrsen. Nema cekanja kad presjedas, sve funkcionira kako mora. A nije ni skup ako se dobro sjecam.
Naravno, to je rješenje. Čisto sumnjam da ćemo ga mi tako skoro vodjeti.
ha, ha. teško.
kaj se tiče kataloga iz dućana - ja ih baš volim listati. Nemam pojma kaj mi je zabavno u njima, ali prelistam ih uvijek. I ak naletim na neku namirnicu koju ono baš puno koristimo a snižćžena je, prošećem do tog dućana. olakotna okolnost mi je da manje više pokraj svih dućana prolazim onak usput .
Teško mi je napraviti usporedbu, ali mislim da na hranu manje trošim otkako ne idem u velike nabavke - tam bih kupila gomilu gluposti, velikih pakiranja i tko zna čega - i puno bih kasnije bacila jer je prošao rok trajanja. sada uglavnom kupujem od danas do sutra ali imam gore navedenu olakotnu okolnost
Meni se u zadnje vrijeme desava da vise od racunanja na trosak auto vs. gradski bus (a povoljniji mi je gradski bus), racunam vrijeme koje ustedimo koristeci prvo ili drugo.
Npr., za odlazak na balet ustedi se vrijeme (i novac) ako se ide busom.
Ali za povratak kuci ustedimo cca 50 minuta ako se ode po nju autom.
Inace tih 50 minuta mora cekati... a nisam jos u fazi da ju pustam da sama ceka jako dugo po gradu, pa se onda desi da odem busom i ja po nju, pa skupa cekamo, cesto svratimo na kavu/sok... pa na kraju potrosis vise nego da sjednes u auto, pokupis dijete i dovezes ga doma.
Cesto zaplaniramo takav izlazak, ali kako ide na balet 4x tjedno, ne mozemo bas svaki puta tako - manje cak novcano, vise vremenski. U zadnje vrijeme patimo od kronicnog nedostatka vremena.
Tako da su vrlo ceste kombinacije odlazak busom na aktivnosti/povratak s MM-om autom
(uz usputni shopping i sl.)
Financijski vjerojatno dodjemo na isto kao da smo ju i dovezli i odvezli (nisam isla to racunati u detalje ali vjerujem da je li-la), ali sad kad izlazi iz kuce vec u 15:30 i do tog vremena ne stize obaviti svu zadacu/ucenje (doma je poslije 14h), bitno mi je da se i vrati kuci ranije i nastavi uciti.
Vrijeme jest novac.
Znaci, porasla je, ali nismo se sasvim prestali vozikati.
Mislim da ovo praćenje akcija po raznim dućanima više spada u lifestyle i da to uglavnom rade ljudi kojima to i nije teško.
Ja pratim što je na akciji, ali samo u dućanu u koji i inače idem ili prolistam katalog nekog drugog ako se baš zaželim jedanput promijeniti, inače se pravdam da i gorivo, kao i moje vrijeme, ima cijenu.
I opet je tu pitanje prioriteta, i šta tko više voli.
Evo Lidl je jedini dućan u kojem ja ponekad pratim akcije, i ako ima nešto zanimljivo potrudimo se otići (što nam često ne uspije).
ali ako skužim neku akciju, kupim max 2 komada - zalihe mi idu na živce. Odnosno, radim jedino zalihu parmezana (ribanca) - to mi djeca jedu kao luda, a skup je ko vrag.
što se tiče tih akcija - ne pratim baš svaki katalog jer mi ne dođe pod ruku, ali pogledam i po dućanu kada sam u nabavci. zadnji ulov mi je bilo 3 kg Milke u Mulleru - nakon toga su napisali da može max 10 komada - moji doma jedu dosta čokolade i ta količina kod nas i nije potrajjala. MM mrkne malu čokoladu uz večernnje gledanje TVa
ovo sam i ja skužila.
prije sam išla u mjesečne nabavke, trošila gomilu love, a uvijek mi je nešto falilo.
sad je to otprilike na trodnevnoj bazi. isplaniram što ću danas, sutra, prekosutra i kupim.
jedino što uvijek volim imati u kući je karton mlijeka i mineralne,
jer mi je to teško za nositi.
Ti "dodaci prehrani" su nešto za što nikad ne bih dala ni lipu. Smatram ih apsolutno nepotrebnima, i čak neprirodnima za ljudsko tijelo, poneke i štetnima, a kamoli da bih vjerovala da služe zdravlju :) Različiti smo, sto ljudi, sto ćudi, naravno.
Pupusta za gotovinu više nema, bar u mojim krajevima. Meni nije jednostavnije štediti i čekati na ono što želim. Lakše mi je imati ono što želim 8-), pa polako otplaćivati. Kažem ja, ima nas svakakvih...
Pa to, ima tih nekih proizvoda iz Lidla koji su mi odlični, a budu periodično na akcijama, i onda to pratim.
A i u tim "tjednima" bude nekih stvari koje su super, a povoljne (npr. basmati riža kad je azijski tjedan) pa onda i to pratim pa odemo kupiti ako uspijemo.
Nažalost, nije nam baš niti jedan Lidl negdje usput, ali nije niti daleko.